DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 16 <-- 16 --> PDF |
love šuma, koji su bili razlučeni samo prema načinu gospodarenja. Unutar takvih dijelova moglo je postojati više različitih sječivih dobi, koje su bile obuhvaćene jednim uredajraim vremenom12. Tek kasnije su primjenjene i kod šestarskih metoda gospodarske jedinice istih stojbinskih i istih sastojinskih uslova sa istim ciljem gospodarenja (istom ophodnjom). Takve su gospodarske jednice produkt teorije normalne ili idealne šume. Ideja normalne šume razvila se u njemačkom šumarstvu koncem XVIII stoljeća, te je početkom XIX vijeka teoretski razrađena po Hundeshagenu (1826 god.) i Carlu Heyeru (1841 god.). Tokom XVII i XVIII stoljeća njemačke su šume jako stradale od »divlje preborne sječe«13. Posljedica toga je bila, da je s jedne strane prevladao princip uzgajanja čistih i jednodobnih sastojina, dok je s druge strane princip potrajnosti zauzeo dominantan položaj14. Svi ostali šumskogospodarski momenti (momenat ekonomičnosti, šumsko-uzgojni momenat i t. d.) bili su podređeni principu najstrože potrajnosti, koji se morao osigurati pod svaku cijenu. Teorija normalne šume je nastala iz principa potrajnosti i iz šumsko-uzgojnih načela tadanjeg shvaćanja uzgajanja šuma. Princip potrajnosti i princip jedinstvenih stojbiniskih, sastojinskih i gospodarskh uslova dvije su osnovne karakteristike normalne šume zamišljene za šume čiste ili oplodne sječe. Dok je princip potrajnosti bio ograničen na manje šumske površine uslijed slabo razvijene mreže saobraćajnih sredstava, dotle je princip jedinstvenih stojbinskih, sastojinskih i gospodarskih uslova bio nužno vezan na takove površine, jer je ostvariv samo na manjim površinama. Evidentno je prema tome, da se kod prevođenja zbiljne šume u normalnu mora prirodna šuma raščlaniti na manje dijelove istih stojbinskih, sastojinskih i gospodarskih uslova. Isti faktori, na temelju kojih je stvorena normalna šuma, služe za raščlanjivanje prirodne šume na pojedine dijelove ili gospodarske jedinice. Ti faktori jesu: stojbina, vrsta drveća, način gospodarenja i cilj gospodarenja (ophodnja). Tako se u njemačkom šumarstvu razvio pojam gospodarske jedinice iz pojma normalne ili idealne šume. Normalna gospodarska jedinica je površina normalne šume. Zbiljna gospodarska jedinica je ona površina prirodne šume, koja se želi pretvoriti u normalnu šumu. Podjela prirodne šume na gospodarske jedinice na temelju spomenutih faktora ima za cilj, da se osigura princip potrajnosti prevođenjem prirodne šume u normalnu. U tom duhu piše Judeich , »da je šuma, sastavljena iz više gospodarskih jedinica 12 Judeich kaže, da se pod uređajnim vremenom smatra vremenski interval, unutar kojeg je po gospodarskoj osnovi određeno, da se sječom prođe kroz cijelu gospodarsku jedinicu, odnosno da se zavede red u sastojinske odnose te gospodarske jedinice. (Judeich: Die Forsteinrichtung, Leipzig 1004, str. 338.) Francuske metode promjenljive afektacije (»methode des affectations revocables«) i jedinstvene afektacije (»methode de l´affectation unique«) također ne uslovljavaju formiranje gospodarskih jedinica istih sastojinskih i gospodarskih uslova, te pokazuju u tom pogledu sličnost sa prvobitnim šestarskim njemačkim metodama, iz kojih su se zapravo razvile putem metode stalnih afektacija (»methode des affectations permanentes«). 13 Röhrl: Geschichtliche Entwicklung und waldbauliche Bedeutung der Vorratsund Zuwachsmethoden, Neudamm 1927, str. 1. 14 Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinwchtung, Berlin 192S, str. 88, 137 i 314. 142 |