DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 52     <-- 52 -->        PDF

normalnog razvoja života u šumskoj biocenozi, sve njene korisne životinjske
članove štititi i unapređivati.


Od korisnih se životinja osobito ističu ptice. Njima se danas u zaštiti
šuma pridaje posebna pažnja, iako je njihov utjecaj na štetnike, u poredbi
s utjecajem drugih biotskih i abiotskih faktora, razmjerno uzak i ograničen,
jer dolaze u obzir samo zoofagne ptice, koje pretstavljaju tek mali dio
šumske biocenoze. Ipak se taj utjecaj može pogodnim zaštitnim mjerama
znatno pojačati. Rukovodiocu šumskog gospodarstva pruža se najbolja mogućnost
provedbe takovih mjera, jer njegovo polje rada obuhvaća na
hiljade hektara šume, pa je kao nitko drugi u položaju i pozvan, da te
mjere djelotvorno u praksi provede.


Osim zakonske pasivne zaštite ptica — ograničene na zabranu hvatanja
i ubijanja korisnih ptica, te na zabranu pljačkanja i uništavanja njihovih
gnijezda — treba provesti praktičnu aktivnu zaštitu ptica, kojoj je svrha,
da se stvaranjem povoljnih životnih uslova omogući naseljivanje šume sa
pticama.


Kao najvažnije aktivne mjere za zaštitu ptica spominjemo ove: Treba
uzgajati što mješovitije i što raznodobnije sastojine listača, podržavajući u
njima podstojnu etažu drveća i grmlja i dobro njegovane zaštitne plašteve.
Iskustvo je pokazalo, da se u takovim eastojinama korisne ptice mnogo
lakše naseljavaju i brže razmnažaju nego u čistim jednako starim sastojinarna
na velikim površinama, pogotovo ako su to čiste sastojine četinjara.


Najdjelotvornija mjera za zaštitu korisnih ptica — osobito dupljašica


— je stvaranje povoljnih prilika za njihovo gnijezdenje. To se postizava
ostavlanjem šupljih stabala, ali još više postavljanjem umjetnih gnijezda,
kojima mnoge ptice daju prednost pred prirodnim.
Mnogo se doprinaša zaštiti ptica i organiziranjem njihove prehrane u
zimi, kao i čuvanjem onog brojnog i korisnog malog životinjskog svijeta,
koji im služi za hranu.


Osim ptica, imaju stanovito jače učešće na održavanju ravnoteže u
šumskoj biocenozi i mravi. Ali je i kod njih mogućnost razmnažanja i povećanja,
t. j . broj mravinjaka — ovisan o količini insekata, koji im služe
za hranu. U pojedinim godinama, kada broj tih insekata spadne na minimum,
postaju i prehrambene prilike za mrave vrlo skučene, pa je i njihovo
rasprostranjenje ograničeno. Ipak to ograničenje nije tako usko kao kod
ptica, jer se mravi hrane i slatkim sokovima, koje izlučuju biljne uši, a
posjeduju i veći potencijal razmnažanja od ptica, pa oni svojim razmnažanjem
mogu lakše slijediti povećanje broja štetnika. Prema tome bi okolnosti
za učešće mrava u šumskoj higijeni — osobito šumskog crvenog
mrava (Formica rufa L.) — bile povoljnije, nego one za učešće ptica.


Medu mjere stabiliziranja ravnoteže šumske biocenoze možemo ubrojiti
i umjetno unošenje neprijatelja štetnika. Pokazalo se, da neke vrste
štetnika, koje u izvjesnim šumskim regijama nanose mnogo štete, imajii u
šumama drugih zemalja opasne neprijatelje, koji tamo spriječavaju ili
znatno ograničavaju njihovu štetnu djelatnost. Ta je činjenica bila povodom,
da se umjetnim prenašanjem neprijatelja štetnika iz stranih šuma
nastojala njegova štetna djelatnost unaprijed spriječiti i onemogućiti. Po
dosadanjim iskustvima i pokusima, koji su u tom pravcu vršeni u raznim


178