DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. Ilija Lončar (Zagreb): O PRAVILNOJ OBNOVI SASTOJINA LUŽNJAKA I GRABA Ciste hrastove sastojine s uzgojnog gledišta smatramo kao neprirodan tip sastojina, koje bi trebalo posebnim uzgojnim mjerama pretvoriti u mješoviilte, i to uz učešće više vrsta. U mladim sastojinama starosti do cea 40—50 god. dosta je lako provedivo potsađivanje vrstama koje dobro podnose zasjenu hrasta, a to su u prvom redu grab, klen, lipa, a negdje i bukva. Monokultura hrasta lužnjaka, kao neprirodan ekstrem, ne može ni u ekonomskom pogledu dati povoljan rezultat, tj. onakav kakav bi odgovarao prilikama staništa. Ne može nam naime ni u pogledu kvantitete, a naročito kvalitete dati ono, što bi dao hrast u povoljnoj smjesi sa VTstama koje se na odnosnom staništu u biološkom pogledu s njim slažu. Ovo vrijedi doduše ne samo za hrast, već uglavnom i za sve ostale naše vrste drva, u prvom redu za one, koje imaju veliku zahtjev na svijetlo, tek što hrast smatramo jednom od naših najvrednijih vrsta, koja je naročito cijenjena i tražena kao eksportno drvo, pa joj moramo posvetiti posebnu pažnju i njegu, tim više, što se sa njegovim uzgojem često došlo u ćorsokak. Od primarne je važnosti uzgoj hrastovih stabala visoke kvalitete. To je moguće postići u maksimalnoj mjeri samo u mješovitim sastojinama. Nasuprot ekstremu čistih sastojina hrasta lužnjaka stoji kod nas često drugi ekstrem: potiskivanje ovoga hrasta grabom, čak i potpuno njegovo isključenje sa optimalnog staništa stvaranjem čistih grabika. Posljedica je toga stanja u ekonomskom pogledu manji prirast, dakle manja ali i daleko manje vrijedna masa, što znači neracionalno, ekstenzivno iskorišćavanje prirodom datih sta~ nišnih uslova, a ujedno i znak slabog gospodarenja i degradacije ranijih sastojinskih prilika, kada je hrast bio obilno zastupan. Ovakovo stanje susrećemo na terenima, gdje je ranije hrastu bio primiješan grab, koji je međutim tokom prorede, osobito u starijoj dobi sastojine pred njenu zrelost za sječu, sasvim uklonjen ili je ostao primiješan tek sa po kojim stablom. U svim takovim čistim hrasticima redovito se javlja gust grabov pomladak, koji tlo potpuno osvaja za sebe, dok će hrast u budućoj sastojim, koja nastaje poslije sječe sadanjeg čistog hrastika ili potpuno iščeznuti, ili će se tek pojedino stablo spasiti uz rub šume odnosno uz put, prosjeku, čistinu (tj. tamo gdje dolazi do više svijetla). Ako je sječa graba bila izvršena davno prije konačne sječe hrasta, zasijani grab se osili i ojača do konačne sječe u tolikoj mjeri, da je borba za spas i održanje hrasta u budućoj sastojim obično bez efekta. Tek uz najsmišljenije i naporne uzgojne mjere jedva se može postići kakav uspjeh. U ovakvoj sastojini se obično zasijava i hrast, ali njegove biljke u zasjeni starih stabala i ako se održe na životu više godina, ne mogu da napreduju radi premalene količine svijetla, koje se do njih probija kroz krošnje starih hrastova. Ta ista količina svjetla međutim grabu upravo dobro dolazi i on se lijepo razvija. Promatranjem ovakvih hrastika može se nedvojbeno ustanoviti, da je uzrok prevladavanju grabova mladika u njima — u preranoj sječi grabovih stabala . Kod uzgoja nizinskih hrastika i kod njihove obnove često vlada pogrešno stručno shvaćanje u pogledu postupka prigodom konačnih sječa. Smatra se, naime, kao neko pravilo, da u interesu osiguranja te bolje prirodne obnove hrasta treba ranije ukloniti iz sastojine grabova stabla. Time se želi 207 |