DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. Ilija Lončar (Zagreb): O PRAVILNOJ OBNOVI SASTOJINA LUŽNJAKA I GRABA Ciste hrastove sastojine s uzgojnog gledišta smatramo kao neprirodan tip sastojina, koje bi trebalo posebnim uzgojnim mjerama pretvoriti u mješoviilte, i to uz učešće više vrsta. U mladim sastojinama starosti do cea 40—50 god. dosta je lako provedivo potsađivanje vrstama koje dobro podnose zasjenu hrasta, a to su u prvom redu grab, klen, lipa, a negdje i bukva. Monokultura hrasta lužnjaka, kao neprirodan ekstrem, ne može ni u ekonomskom pogledu dati povoljan rezultat, tj. onakav kakav bi odgovarao prilikama staništa. Ne može nam naime ni u pogledu kvantitete, a naročito kvalitete dati ono, što bi dao hrast u povoljnoj smjesi sa VTstama koje se na odnosnom staništu u biološkom pogledu s njim slažu. Ovo vrijedi doduše ne samo za hrast, već uglavnom i za sve ostale naše vrste drva, u prvom redu za one, koje imaju veliku zahtjev na svijetlo, tek što hrast smatramo jednom od naših najvrednijih vrsta, koja je naročito cijenjena i tražena kao eksportno drvo, pa joj moramo posvetiti posebnu pažnju i njegu, tim više, što se sa njegovim uzgojem često došlo u ćorsokak. Od primarne je važnosti uzgoj hrastovih stabala visoke kvalitete. To je moguće postići u maksimalnoj mjeri samo u mješovitim sastojinama. Nasuprot ekstremu čistih sastojina hrasta lužnjaka stoji kod nas često drugi ekstrem: potiskivanje ovoga hrasta grabom, čak i potpuno njegovo isključenje sa optimalnog staništa stvaranjem čistih grabika. Posljedica je toga stanja u ekonomskom pogledu manji prirast, dakle manja ali i daleko manje vrijedna masa, što znači neracionalno, ekstenzivno iskorišćavanje prirodom datih sta~ nišnih uslova, a ujedno i znak slabog gospodarenja i degradacije ranijih sastojinskih prilika, kada je hrast bio obilno zastupan. Ovakovo stanje susrećemo na terenima, gdje je ranije hrastu bio primiješan grab, koji je međutim tokom prorede, osobito u starijoj dobi sastojine pred njenu zrelost za sječu, sasvim uklonjen ili je ostao primiješan tek sa po kojim stablom. U svim takovim čistim hrasticima redovito se javlja gust grabov pomladak, koji tlo potpuno osvaja za sebe, dok će hrast u budućoj sastojim, koja nastaje poslije sječe sadanjeg čistog hrastika ili potpuno iščeznuti, ili će se tek pojedino stablo spasiti uz rub šume odnosno uz put, prosjeku, čistinu (tj. tamo gdje dolazi do više svijetla). Ako je sječa graba bila izvršena davno prije konačne sječe hrasta, zasijani grab se osili i ojača do konačne sječe u tolikoj mjeri, da je borba za spas i održanje hrasta u budućoj sastojim obično bez efekta. Tek uz najsmišljenije i naporne uzgojne mjere jedva se može postići kakav uspjeh. U ovakvoj sastojini se obično zasijava i hrast, ali njegove biljke u zasjeni starih stabala i ako se održe na životu više godina, ne mogu da napreduju radi premalene količine svijetla, koje se do njih probija kroz krošnje starih hrastova. Ta ista količina svjetla međutim grabu upravo dobro dolazi i on se lijepo razvija. Promatranjem ovakvih hrastika može se nedvojbeno ustanoviti, da je uzrok prevladavanju grabova mladika u njima — u preranoj sječi grabovih stabala . Kod uzgoja nizinskih hrastika i kod njihove obnove često vlada pogrešno stručno shvaćanje u pogledu postupka prigodom konačnih sječa. Smatra se, naime, kao neko pravilo, da u interesu osiguranja te bolje prirodne obnove hrasta treba ranije ukloniti iz sastojine grabova stabla. Time se želi 207 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 12 <-- 12 --> PDF |
privesti vaše svjetla na tlo i pogodovati hrastu. Međutim, sasvim prirodno, događa se obrnuto nego što se očekivalo kao posljedica toga što se nije vodilo računa o svojstvu graba, da on dobro podnosi zasjenu hrasta. Baš radi toga grabove biljčice su jedva počekale ovakovu sječu i kreću odmah naprijed, jer im više ne smeta jača zasjena njihovih roditelja, dok se hrastove biljčice ne miču i kržljaju. Grabove biljke zbog skoro svakogodišnjeg uroda graba, niču svake godine, pa ih ima već i od ranije zasijanih, ali se nisu razvijale radi jake zasjene starih grabovih stabala.. Čim kasnije uslijedi sječa starih hrastovih stabala, pod kojima se razvija grabov pomladak, tim će biti hrast temeljitije eliminiran iz sastojine, koja se nanovo stvara. Stari slavonski hrastici u Prašniku pred sječu Do jakog zasijavanja hrastika grabom pred njihovu sječu naročito je često dolazilo povodom ranijeg opskrbljivanja pravoužitnika ogrjevnim drvom u bivšim imovinskim šumama. Tom zgodom se hrast štedilo, a grab izdavalo za ogrjev. Time se naravski remetila povoljna struktura mnogih sastojlna sa spomenutim lošim posljedicama. Kako smo vidjeli, te posljedice su sasma prirodne i u potpunoj harmoniji sa biološkim osobinama ovih dviju vrsta. I kod proreda se ranije često postupalo u ovakovim hrasticima bezobzirno prema grabu, s kojim se podmirivala potreba na ogrjevu, negdje čak do potpunog njegova istrebljenja. U starijim sastojinama je on međutim ostavljao obilno potomstvo. Bilo bi mnogo korisnije i s uzgojnog gledišta opravdanije, da se proređivalo jače hrastov dio sastojine uz ostavljanje dosta graba i ostalih vrsta, tj. da se trajno podržavala mješovita sastojina. Time bi krošnje hrasta bile bolje njegovane,, a struktura i kvaliteta sastojine bila bi neuporedivo povoljnija, prirodnija. U takovim sastojinama jasno se očituje zapostavljanje ostalih vrsta drveća, čime se zapravo zapostavilo i hrast, jer takova praksa nije donijela koristi njegovom razvitku i njegovoj otpornosti protiv raznih nepogoda, već samo štetu. 202 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Potpuno ili u većoj mjeri uklanjanje graba iz sastojine pred konačnu sječu hrasta donosi loše posljedice sa gledišta uzgoja ne samo stare sastojine, već naročito nove. Takav rad vodi do potiskivanja hrasta iz buduće sastojine. Postupak kod konačne sječe mješovite sastojine hrasta i graba trebao bi da bude skoro obrnut od onog koji je uobičajen i smatran kao neko pravilo, a ima toliko štetne posljedice. Za sječu zrela sastojina hrasta lužnjaka trebala bi da ima takovu strukturu, uz koju bi se moglo polučiti što povoljnije zasijavanje hrasta. Na staništima koja su podesna i za uzgoj graba uz lužnjak biti će to onda, kada u hrastiku ima dosta primješanog, a i podstojnog graba. Naravski, ukoliko ima još i drugih vrsta, tim bolje. Poznavajući važnu ulogu graba i kod konačnih sječa, treba kod njege lužnjakovih sastojina putem proreda sa grabom postupati razumno. Gore smo spomenuli da se grabove biljčice ne mogu razvijati u zasjeni grabovih stabala zbog nedovoljnog svijetla. Prema tome je važno da se podržava sklop graba u hrastiku u takovoj mjeri, uz koju će moći da drži na uzdi vlastiti pomladak. Kod sječa ćemo vaditi samo ona grabova stabla, čiji će prostor zauzeti svojim krošnjama preostala stabla graba Na taj način ćemo kod konačnih sječa imati sigurno sredstvo u borbi proti prevlasti graba u budućoj sastojim. Imajući navedeno pred očima, prorede treba vršiti tako, da treba krošnje hrasta već dosta rano jače razmicati, čime će se hrast osposobiti za obilniji urod sjemena. Kod konačnih sječa, eventualno već nakon povoljnog iiroda sjemena, valja provesti jaču pnogalu, a nakon 2—3 godine i dovršni sijek. U nikojem slučaju ne bi smjelo mnogo vremena proći od prvog do zadnjeg sijeka, već je važno da se dovršna sječa hrasta izvrši čim je površina prilično zasijana hrastom. Kod te zadnje sječe dobro je narijetko ostaviti pojedina grabova stabla radi nadosijavanja praznina u sječini. Na taj način — uz sječu svih hrastovih stabala, a i dobrog dijela ostalih — hrastove biljke će dobiti mnogo svjetla, što će imati za posljedicu njihov brz razvitak i porast u vis. Naravski da će se pod uplivom svjetla i grab početi jače razvijati, no hrast će svakako s njim držati korak, a mnoge hrastove biljke će ga već i u početku preteći. Na povoljan urod hrasta nije doduše uvijek moguće čekati, jer potrebe često drugačije diktiraju No ako vršimo prorede na način kako smo iznijeli, onda će hrastovih biljki biti tako rekuć trajno u starijoj hrastovoj sastojim. One će izdržati i u zasjeni graba koju godinu, bar od jednog uroda do drugog, ali ih grabov mladik neće ugrožavati, jer nije imao prilike da se osili. Velik dio tih biljki će nakon prvog sijeka dobiti mnogo svjetla i bujno se razvijati. Poslije dovršnog sijeka situacija će u pogledu odnosa između grabovih i hrarstovih biljki biti sasma povoljnija nego u onim hrasticima, gdje se grab rano uklanja iz sastojine. Grab iako tu i tamo ojača, ipak neće moći na velikoj površini da potisne hrast koji će pogotovo kasnije nadvisiti grab. Dalje je stvar smišljenih proreda, kojima će se uplivisati na međusobni odnos vrsta koje tvore novu sastojinu. ´ Ukoliko bi dovršni sijek kasnio moglo bi se dogoditi to, da na otvorenijim mjestima grab preuzme vodstvo. No još uvijek će ostati mjesta pod zasjenom grabovih stabala, gdje grabov pomladak ne će ojačati i na tim mjestima, nakon dovršne sječe, hrast će se lakše održati Ako se u nekoj sastojini već prije progale pojavio hrastov pomladak u dovoljnoj mjeri, možemo hrastova stabla i potpuno ukloniti kod prvog sjeka, 203 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 14 <-- 14 --> PDF |
a grabovih dio. Time će se postići, da hrastove biljke dobiju mnogo svjetla f naglo ojačaju. Neposječena grabova stabla vršiti će funkciju zasijavanja even tualnih praznina, pogotovo onih, koje bi nastale kod izrade i izvoza materijala, iz prvog sijeka. Na te praznine biti će međutim korisno unijeti kan. topolu, jasen, lipu, bagrem i t. d., ukoliko ovih vrsta nema prirodno u sastojinii. I uz ovo popunjavanje će ostavljena grabova stabla ipak korisno nadosijavati manje praznine, što je u interesu nove sastojine. Iz grabovih panjeva će svakako izbiti izdanci, koji naglim rastom mogu mnogo smetati razvoju hrastova, a i ostalog pomlatka iz sjemena Međutim ako ne uklanjamo grab prije hrasta, jasno je da niti ovi izdanci neće moći ojačati pred hrastom u onoj mjeri kako bi se to dogodilo, da su grabova stabla ranije posječena. Pogotovo će opasnost od tih izdanaka biti malena, ako smo već kod ranijeg uzgoja putem proreda razmicali ne samo hrast, već i grab, ali samo u takovoj mjeri, da grab može vršiti svoju kasniju funkciju zaštite tla od korova i suzbijanja svog vlastitog pomlatka u prenaglom razvoju. Na taj način nakon konačne sječe broj skupina grabovih izdanaka iz panja biti će manji. No pored tim izdancima, koji će se pojaviti negdje moguće u većem broju; nije potrebno strahovati, jer je lako snjima obračunati već u prvoj mladosti nove sastojine. Tada oni mogu da dadu prvi proredni prihod, što je s ekonomskog gledišta od znatne važnosti, obzirom na prirast sastojine i pokrivanje raznih važnih sitnih potreba. Uklanjati bi ih trebalo negdje već oko desete godine starosti sastojine, odnosno onda kada vidimo da smetaju valjanom razvitku nove sastojine, u kojoj su oni samo sporedni dio. Da se to izvrši u pravi čas, stvar je stručnjaka koji rukovodi njegom i koji treba da pozna stanje svakog mladika, pa da ne zakasni sa čišćenjem, da ga ne obavlja tek onda, kada su biljke hrasta,, jasena i t. d. već uginule ili su zakržljale. Nažalost, zakašnjelo čišćenje vrlo je često pojava, a poznavanje mladika, stanja u njima, obično kasni. Njihov razvoj bi trebalo svake godine kontrolirati i motriti, a naročito u doba najjačeg prirasta u vis, što pada obično između 10—30 godina starosti sastojine. Primjetiti je da nije potrebno sve izdanke odjednom izvaditi u onom slučaju, ako ih je mnogo iz jednog panja, već je korisnije ako ostavimo po koji tanji iz svakog panja , jer će oni dati kod slijedećih čišćenja dobar proredni materijal. Oni će naime naglo prirašćivati, jer obilno žilje samo njih snabdjeva* a time se bolje iskorišćava i svijetlo i tlo. * * O ............. ......1. . .......1. .......... . .... ...... ..... ............. ...... .......,.... . ...... ........ ..... ..... ......... .......... .... . ..... ..... . ........ ......... . ...........) ....... .......... . ...... ........ ........ ................... .......... ...... Tax, .... .... ..1...... .. ............. ..... ...., ..... .............. ....... ..... . ero ......, .. ............. ..... ...., ......... ......., ... ......... ........... ....... ...., ..... ................. ...... ........... ...... ........ .......... ..... ....... .. ........ .........., .. ............ ....., ... ...... ......... ....... .. ...... ............ ........... ......... .......... ...... .. ............. ...... ..1.. ... ... ........... ...... ....... . ..... ....... ........, ....... ........ ... ............. ..... . ... ........ ......, ....... ...... ......... 6.1 ......... ..... ..... ......... ...... .......... ....... ... ©.......... ............ ......... ..... ....... ........... ......... ........... .... . ...... .... . ....... ........... . ............... ........... ...... ........ .........*. 204 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 15 <-- 15 --> PDF |
VBOUT THE REGENERATION OF WOODS OF COMMON OAK (QUERCUS PEDUNCULATA) AND COMMON HORNBEAM (CARPINUS BETULUS) In this article the author discusses the problem of the transformation of mixed common oak and hornbeam woods into pure hornbeam woods. Such a transformation is due to erronous cutting. If hornbeam cutting preseeds the oak cutting, the surface gets fructified by hornbeam seeds, and its plants strenghten before the final oak cutting so as to prevent the development of oak plants. In order to prevent such a development of pure hornbeam woods the hornbeam woods must be maintained until the and of the cutting. It lis a fact that under the hornbeam trees hornbeam plants suffer a lack of light and therefore cannot develop. If the acorn crop abundant, a simultaneous cutting of all hornbeam trees must take place in order to eliminate their negative function on account of the oak wood. Merely individual trees may be kept up and they will be used for the seeding of glanes. By such a method it is certain to get a good proportion between oak and ´kornbeam in future woods and thus to prevent the development of pure hornbeam woods. Ing.Josip Safar (Zagreb): PROREDE U PREBORNIM ŠUMAMA U prebornim šumama redovan način uzgajanja jest pojedinačna sječa stabala, i to u glavnom viših debljinskih razreda. Prebornom sječom vrši se uzgajanje prvenstveno u cilju povećavanja prirasta: ostavljanjem izabranih boljih stabala u sastojim i reguliranjem smjese drveća. Pomlađivanju i razvoju mladog naraštaja redovno se ne poklanja dovoljna pažnja. Zbog premalog ili nikakvog obzira na tok pomlađivanja jele na pojedinim površinama prebornih šuma jele-bukve u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske pojavili su se suvisli slojevi bukovog mladog naraštaja većinom toliko gusti, da ugrožavaju obnovu jele za dulje razdoblje. Bukov mladi naraštaj razvija se vrlo brzo, i tako se sastojine jele-bukve pretvaraju u sastojine bukve-jele. Bukov mladik u tim sastojinama sačinjava donji sloj krošanja a jela i bukva gornji. Između mladika mjestimično se pojavljuje pomladak jele, na pojedinim staništima i po koja smreka. Kad je bukva bila naplodila tlo i razvio se gusti bukov pomladak nije se moglo pretpostaviti da će se on brzo i snažno razvijati. Smatralo se, da će ga velikim dijelom uništiti kasni mrazovi. Stoga se nije ništa ni poduzimalo, ds se već u toj fazi razvoja nastoji smanjiti omjer listača prema četinjačama. Tek kad se bukov pomladak naglo razvio u mladik, pojavio se problem uzgoja takvih sastojina. Do danas se rijetko gdje planski postavio posve određen ekonomsk i cil j i način uzgoja navedenih sastojina. Uzgojni zahvati ograničeni su uglavnom na gornje slojeve krošanja, dok se razvitak bukovog mladika većinom prepuštao prirodi. Ako i postoji odluka ili bar namjera, da se sastojine jele-bukve s podstojnom bukvom vremenom pretvore u pretežno bukove, ipak se bukov mladik ne smije prepustiti jedino utjecaju prirode, jer ćemo inače imati loše bukove sastojine. Pretpostavimo li pak, da u našim planinskim mješovitim šumama treba pretežno uzgajati jelu, tada je pogotovo potrebna uzgojne zahvate vršiti i u sloju bukovog mladika. 205 |