DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Drvna masa sastojine može se odrediti samo na temelju mjerenja promjera
krošnje. Pri tome treba za svaku vrst drveta ustanoviti da li postoji funkcionalni
odnos između prsnog promjera i promjera krošnje, kako su to na pr. u
Njemačkoj utvrdili za obični bor sa koeficijentom 14. Postoje i tablice drvnih
masa sastavljene na temelju tzv. obličrtog broja krošnje. Sovjeti navode da su
u određivanju drvne mase postigli točnost koja se kretala za razne vrste drveća
između * 7% i * 30°/o. Po njemačkim podacima na pokusnim objektima u
Saskoj postigla se točnost u određivanju drvne mase sa * 5 do * 7%. Na temelju
snimaka moglo bi se uglavnom izvršiti izlučivanje sastojina.


Dr. ing. Jan Halaj u svojoj radnji: »Prispevok k odhadu drevnej hmoty
s leteckej snimky«, Brno 1949., izvodi jednadžbu pomoću koje se može odrediti
prsni promjer uz pomoć elemenata mjerenih na aerosnimcima. Ta jednadžba
glasi:


., = 4,9970 + 6,2123 ., + 0,1086 x3 — 0,0470 *4 + 4,9088 x5


gdje je x2 srednji sastojinski prsni promjer u cm, *, širina krošnje u m, ar8 srednja
sastojinska visina u m, x± starost sastojine u godinama, a x5 sklop sastojine
izražen u apsolutnoj mjeri.


Do tog se rezultata došlo na temelju ispitivanja koja su bila izvršena u


čistim sastojinama smreke u Češkoj na oko 22.000 stabala. *t i x„ bili su mjereni


na svakom stablu, xs, \, x5 bili su mjereni u pojedinim sastojinama kao cjelini.


Prema gornjoj jednadžbi dobiva se dakle srednji sastojinski prsni promjer


kao funkcija onih veličina koje se mogu odrediti na snimcima. Srednja pogreška


određivanja srednjeg sastojinskog promjera koja se dobila upoređenjem sa re


zultatima terestričkog mjerenja iznosila je * 3,93 cm ili ± 14,1% izražena


relativno.


Stereoparovi nam daju osim taksacionih elemenata i podlogu za planiranje


pošumljavanja i eksploatacije. Oni nam daju uvid u raspoložive drvne mase te


njihov raspored po prostoru i to tako objektivno kao nijedna karta ili plan


ili opis sastojina. Stereoparovi mogu nam poslužiti i za trasiranja šumskih


transportnih sredstava, uređivanje bujica i t. d.


Što više ćemo upoznati fotogrametrijske metode i njima se služiti to više


ćemo te metode moći unaprijediti i omogućiti njihov daljnji razvoj koji bi u


šumarstvu trebao biti usmjeren u pronalaženju novih i sve točnijih metoda.


Uzevši u obzir mnoge hitne zadatke koji se stavljaju pred nas imamo foto


grametriju kao odlično pomagalo koje može u razmjerno kratkom vremenu dati


zadovoljavajuće rezultate na mnogim područjima. Napokon ako se uzme u obizr


da taksator i ne može na svako mjesto svog šumskog područja niti stići, a osim


da se vrši uglavnom zaključivanje iz maloga u veliko, onda izgleda da fotogra


metrija ne samo da dolazi u obzir, već i da lima izvjesnih prednosti.


Što se tiče organizacije fotogrametrijskog premjera poželjno bi i potrebno


bilo do se šumarska struka ne samo što više upozna sa fotogrametrijiom nego i


da uzme učešća kod planiranja osnovnih radova za taj premjer. Tako na pr.


površine koje sada nisu pod šumom, ali su od interesa za buduće šumarske


radove trebalo bi prije snimanja obilježiti posebnim signalima — fotoreperima.


U šumama bi trebalo fotorepere postaviti onako kako će to najbolje odgovarati


ne samo za geodetske potrebe već i za čisto šumarske svrhe. Nadalje će možda


biti korisno u šumama poduzeti izvjesne mjere u cilju da stereoskopsko mje


renje i dešifriranje snimaka bude što efikasnije (pročistiti prosjeke, mjestimično


otvoriti sklop sastojine i t. d.). Ili u pogledu mjerila snimanja gdjegod ne bi


219