DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 50 <-- 50 --> PDF |
IZ UZGOJA VEZA I BEKVE ZBOG LIKA U Hrvatskom Zagorju i Hrvatskom Prigorju, a j drugdje u području naših vinogradskih krajeva, često nalazimo ve z (Ulmus effusa) i bekvu (Salix alba var. vitelline). Vidimo ih redovno na vlažnijem ili svježijem tlu, na padinama naših brežuljkastih terena. Nalaze se obično u okrajcima vinograda i voćnjaka, uz klijeti, te u blizini seoskih kuća i gospodarskih zgrada. Ve z poznamo po njegovom veoma nesimetričnom lišću, tamnoj kori debla i tamno smeđim izbojcima (kojih se kora — pri prelomu — jače zaguljuje). Najbolje ga poznamo po nakoso smještenim i smeđasti m pupovima (kod poljskog i planinskog brijesta pupovi su tamni). Bekv u već iz daleka poznamo po njenim intenzivno žutim i vitkim granama. Ve z i bekv a često se ovdje uzgajaju radi lika , kojim se veže vinova loza, pričvršćuju mlade voćke o kolje, ili se inače rabi za bilo kakva povezivanja. U tome pogledu vez i bekva zamjenjuju često užeta, špagu, rafiju, žicu i dr. U svrhu dobivanja lika režu se kod vez a jednogodišnji, a kod bekv e jednogodišnji ili višegodišnji izbojci. Vezova kora vrlo je čvrsta i žilava, te prema tome osobito sposobna za razna vezanja. Kod bekve služe čitave sitne grančice za vezanje, a tek se sa krupnijih izbojaka guli kora, koja je također vrlo prikladna za vezanje. U svrhu produkcije što veće količine 1 i k a za vezanje ovdje se i ea vezom i sa bekvom posebno gospodari. Obično se u ovu svrhu režu izbojci iz prevršenih stabala i stabalaca. Debla su takvih stabala i stabalaca obično niska , često tek do 1 m visoka, čvorugasta i šubarasta oblika. Šubarasti. oblik posljedica je stalnog rezanja izbojaka, odnosno obrašćivanja tako nastalih rana na gornjoj česti debla. Postoji i još jedan način uzgoja izbojaka spomenutih vrsta u cilju što o b i 1 n i j e produkcij e lika . Sastoji se u tome da se bujniji višegodišnji izbojci iz nižih i šubarastih stabala ili stabalaca spletu u blagim lukovima ; na nekoliko mjesto čvrsto povezu. Tako se spleteni izbojci kasnije srastu, te iz njih na čitavoj dužini tjera svake godine mnoštvo izbojaka. Dakako da izbojci bujno tjeraju i iz vršne, šubaraste česti debla. Pojedina debla i debalca povezuju se sa par metara udaljenim susjednim, lijevo i desno ili sprijeda i otraga smještenim šubarastim deblima ili debalcima, tako da svi skupa čine omanju posebno formiranu kulturu, koja može biti raznog, -više ili manje pravilno g (kružnog, polukružnog, eliptičnog, polueliptićnog, krstastog ili zvjezdastog) il; posve nepravilno g oblika. Kod vez a režu se izbojci svake, a kod bekve svake godine ili svakih par godina Tom prilikom porezu se svi izbojci. I u pogledu vremena rezanja izbojaka dovela je ovdje praksa do posebnog, vrlo racionalnog postupka. Dugogodišnjim opažanj"´ma osvjedočili su se seljaci iz okolice Kašin e (desetak km sjeveroistočno od Zagreba) da mnog o bujnij e tjeraju debla i debalca na kojima se izbojci režu pod konac zime ili vrlo rano u proljeće nego debla i debalca na kojima se izbojci režu za vrijeme kolanja sokova (mezgre), a kad se inače zapravo najviše prakticira rezanje izbojaka zbog lakog guljenja. To je i sa naučnog gledišta posve opravdano, jer kod vrlo ranog rezanja izbojaka — dok sokovi u drvetu posve miruju — ostaju rezervne tvari u deblu i žilju, a kod rezanja izbojaka za vrijeme kretanj a sokov a rezervne su tvar: više ili manje već prenesene u izbojke i na taj se način one otstranjuju iz biljke. U racionalnom gospodarstvu postupa se, prema tome, na taj način da se izbojci porezu još u drugoj polovici veljače ili u ožujku, dakle prije početka kretanj a sokova . Izbojci se u tom slučaju povezu u manje snopove i donjim svojim krajem stave u vod u — bilo u kakve posude gdje se voda lako izmjenjuje, bilo da se snopovi učvrste osovljeno u plitkoj potočnoj vodi, ili da se zakopaju u vlažnu zemlju. Drže se ondje sve do guljenja kore, odnosno do početka kolanja sokova. Time se izbojci održe u posve svježem stanju i kora se s njih lako guli. S druge strane, u deblu i panju ostanu mnoge rezervne tvari, koje omogućuju da iz debla potjeraju vrlo bujni izbojci. 240 |