DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 50 <-- 50 --> PDF |
IZ UZGOJA VEZA I BEKVE ZBOG LIKA U Hrvatskom Zagorju i Hrvatskom Prigorju, a j drugdje u području naših vinogradskih krajeva, često nalazimo ve z (Ulmus effusa) i bekvu (Salix alba var. vitelline). Vidimo ih redovno na vlažnijem ili svježijem tlu, na padinama naših brežuljkastih terena. Nalaze se obično u okrajcima vinograda i voćnjaka, uz klijeti, te u blizini seoskih kuća i gospodarskih zgrada. Ve z poznamo po njegovom veoma nesimetričnom lišću, tamnoj kori debla i tamno smeđim izbojcima (kojih se kora — pri prelomu — jače zaguljuje). Najbolje ga poznamo po nakoso smještenim i smeđasti m pupovima (kod poljskog i planinskog brijesta pupovi su tamni). Bekv u već iz daleka poznamo po njenim intenzivno žutim i vitkim granama. Ve z i bekv a često se ovdje uzgajaju radi lika , kojim se veže vinova loza, pričvršćuju mlade voćke o kolje, ili se inače rabi za bilo kakva povezivanja. U tome pogledu vez i bekva zamjenjuju često užeta, špagu, rafiju, žicu i dr. U svrhu dobivanja lika režu se kod vez a jednogodišnji, a kod bekv e jednogodišnji ili višegodišnji izbojci. Vezova kora vrlo je čvrsta i žilava, te prema tome osobito sposobna za razna vezanja. Kod bekve služe čitave sitne grančice za vezanje, a tek se sa krupnijih izbojaka guli kora, koja je također vrlo prikladna za vezanje. U svrhu produkcije što veće količine 1 i k a za vezanje ovdje se i ea vezom i sa bekvom posebno gospodari. Obično se u ovu svrhu režu izbojci iz prevršenih stabala i stabalaca. Debla su takvih stabala i stabalaca obično niska , često tek do 1 m visoka, čvorugasta i šubarasta oblika. Šubarasti. oblik posljedica je stalnog rezanja izbojaka, odnosno obrašćivanja tako nastalih rana na gornjoj česti debla. Postoji i još jedan način uzgoja izbojaka spomenutih vrsta u cilju što o b i 1 n i j e produkcij e lika . Sastoji se u tome da se bujniji višegodišnji izbojci iz nižih i šubarastih stabala ili stabalaca spletu u blagim lukovima ; na nekoliko mjesto čvrsto povezu. Tako se spleteni izbojci kasnije srastu, te iz njih na čitavoj dužini tjera svake godine mnoštvo izbojaka. Dakako da izbojci bujno tjeraju i iz vršne, šubaraste česti debla. Pojedina debla i debalca povezuju se sa par metara udaljenim susjednim, lijevo i desno ili sprijeda i otraga smještenim šubarastim deblima ili debalcima, tako da svi skupa čine omanju posebno formiranu kulturu, koja može biti raznog, -više ili manje pravilno g (kružnog, polukružnog, eliptičnog, polueliptićnog, krstastog ili zvjezdastog) il; posve nepravilno g oblika. Kod vez a režu se izbojci svake, a kod bekve svake godine ili svakih par godina Tom prilikom porezu se svi izbojci. I u pogledu vremena rezanja izbojaka dovela je ovdje praksa do posebnog, vrlo racionalnog postupka. Dugogodišnjim opažanj"´ma osvjedočili su se seljaci iz okolice Kašin e (desetak km sjeveroistočno od Zagreba) da mnog o bujnij e tjeraju debla i debalca na kojima se izbojci režu pod konac zime ili vrlo rano u proljeće nego debla i debalca na kojima se izbojci režu za vrijeme kolanja sokova (mezgre), a kad se inače zapravo najviše prakticira rezanje izbojaka zbog lakog guljenja. To je i sa naučnog gledišta posve opravdano, jer kod vrlo ranog rezanja izbojaka — dok sokovi u drvetu posve miruju — ostaju rezervne tvari u deblu i žilju, a kod rezanja izbojaka za vrijeme kretanj a sokov a rezervne su tvar: više ili manje već prenesene u izbojke i na taj se način one otstranjuju iz biljke. U racionalnom gospodarstvu postupa se, prema tome, na taj način da se izbojci porezu još u drugoj polovici veljače ili u ožujku, dakle prije početka kretanj a sokova . Izbojci se u tom slučaju povezu u manje snopove i donjim svojim krajem stave u vod u — bilo u kakve posude gdje se voda lako izmjenjuje, bilo da se snopovi učvrste osovljeno u plitkoj potočnoj vodi, ili da se zakopaju u vlažnu zemlju. Drže se ondje sve do guljenja kore, odnosno do početka kolanja sokova. Time se izbojci održe u posve svježem stanju i kora se s njih lako guli. S druge strane, u deblu i panju ostanu mnoge rezervne tvari, koje omogućuju da iz debla potjeraju vrlo bujni izbojci. 240 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 51 <-- 51 --> PDF |
U području Kašine jednogodišnji izbojci — uz navedeni postupak — dosegnu znatno veću debljinu i visinu nego što je to kod izbojaka rezanih za vrijeme kolanja sokova. Zavod za uzgajanje šuma na Polj.-šumarskom fakultetu u Zagrebu pribavio je minulog proljeća takve jednogodišnje izbojke, koji su dugački do 3 m, a debeli na bazi do 20 mm. Gore navedenim postupkom dobije se, eto, dosta kore, odnosno lika za vezanje. Ovaj slučaj iz prakse zaslužuje da se i inače kod nas poopći, odnosno što više proširi. Dr. Anić O SUZBIJANJU ŠTETA OD KRTICE U ŠUMSKIM RASADNICIMA Krtica se ubraja među korisne životinje, jer tamani štetne kukce u tlu. "Ona tamani mrmke (vrlce), žičnjake, hrušteve grčice, ličinke komara, gusjenice sovice pozemljuše i dr. U rasadnicima sa mnogo grčica ona može biti vrlo korisna. Krtica se smatra toliko korisnom da je u nekim zemljama zakonom zaštićena. Međutim, ona tamani i g 1 i s t e, a njih smatramo korisnim, jer rahle tlo i povećavaju njegovo prozračivanje; osim toga gliste djeluju i u pravcu neutraliziran ja tla. U šumskim rasadnicima može krtica — u lovu za hranom — biti i vrlo neugodna . Naročito to važi za klijališta i sijališta, odnosno za gredice zasijane sjemenom, kao i gredice sa mladim, napose četinjavim biljkama. Krtica je štetna , jer — nadižući zemlju i praveći hodnike u površinskom sloju tla — može često posve da razriva i poremeti redove, gdje je zasijano sjeme ili gdje se nalaze mlade biljke. Osim toga pravljenjem krtičnjak a zatrpava zemljom mlade biljke. Spomenute su štete često toliko velike da se na čitavim gredicama mora sjetva obno viti. Mlade biljke mogu biti nadizanjem zemlje više ili manje pomaknute sa svog mjesta, a često mogu biti i čitavi redovi podrovani, tako´ da korijenje biljaka ostaje bez kontakta sa zemljom. Time se, dakako, priječe i remete biljke u svom razvitku. Štete su od krtice osobito velike u rasadnicima koji se nalaze u blizini polja. One su redovno najveće u proljeće, a manje iljeti i jeseni. U proljeću krtica pravi nanovo svoje hodnike, a ljeti i jeseni služi se već postojećim hodnicima. Imajući u vidu gore spomenute korist i od krtica, nastojimo ih iz ugroženih tabla ili gredica najprije protjerati . To se radi tako da se u njene hodnike stavljaju bilo krpe, bilo srčika od bazge ili klipovi od kukuruza, koji su prije toga dobro natopljeni u karbolineumu, katranu, terpentin.skom ulju, petroleju ili nafti. Isto tako stavljaju se u njene hodnike gnjile ribe , a kadšto i posebnj preparat i dugotrajnog i oštrog mirisa (preparat As a f o e t i d a zadržava dugo vremena vrlo intenzivan miris sličan mirisu češnjaka, a to je gumozna smola od Ferula-vrst a iz porodice štitarki). Kao dobro sredstvo pokazao se u ovom pogledu — prema podacima u literaturi — i kalcium karbid. Kada štet e zauzmu već i opse g i ne uspijeva protjerivanje, prisiljeni smo da krtice uništavamo. To se čini izbacivanjem krtice iz zemlje motikom ili lopatom i ubijanjem. Radi se to u času rovanja u blizini površine tla. Ako krtica ruje dublje, te se nadizanje tla jedva osjeća, uspjeh je dvojben. Krtica najviše rije rano ujutro i podvečer, t. j . oko izlaska i zalaska sunca. Osoba koja vreba na krticu treba joj se približavati samo za vrijeme rovanja, a inače mora posve mirovati. Za vjetrovit a vremen a mora se približavati prema mjestu rovanja u smjeru protivno vjetru. Kod upotrebe motik e postupa se tako da se zasiječe iza mjesta rovanja i izbaci zemlja sa krticom. Pri tom se, međutim, često dogodi, da se n e zasiječ e na pravo mjesto, t. j . da zasjek bude nešto predalek ili prebliz ili ponešto ustranu, a to je do voljno da krtica pobjegne. Osim toga kod zasjeka motikom gredic a se jače izna k a z i, odnosno usjevi oštete. U svrhu tamanjenja krtice bolje je rabiti lopatu štihaču. U šum skom rasadniku Polj.-šum. fakulteta u Zagrebu (Maksimir) pokazalo se to zadnjih godina vrlo uspješnim. Kod upotrebe lopat e treba se oprezno došuljati iza mjesta rovanja, te na pogodnom mjestu, odmah iza toga mjesta, ubodom lopate izbaciti zemlju sa krticom. Prednost je upotrebe lopate višestruka. U s p j eh je si gura n jer krtica ne može pobjeći, budući da joj se lopatom zatvori hodnik, a u zemlju cjelicu ne može se tako brzo urovati. U drugom redu može se ona dočekati na pri 241 |