DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 16     <-- 16 -->        PDF

škodljivi. Prepustiti napadnute sastojine prirodnom toku gradacije štetnika
znači izložiti ih mogućnosti da one budu potpuno uništene. Iako je izravno
tehničko suzbijanje štetnika krajnja i vrlo skupa mjera, koje se laćamo
kada se svi drugi načini zaštite pokažu nedovoljni — ipak ga treba primijeniti
u svim slučajevima, kada su troškovi suzbijanja bar donekle manji
od šteta, koje bi mogle nastati po šumsko gospodarstvo, da se tim mjerama
uopće nije pristupilo. (10)


Čim se u nekoj sastojini pojavi kakova bolest ili štetnik, treba da se
po načelima savremene šumske terapije, za tako ugroženu sastojinu što
prije postavi,´ po mogućnosti što vjernija diagnoza i što sigurnija prognoza.


Diagnoza, t. j . označivanje bolesti, osniva se na ispravnom ustanovljivanju
oznaka, t. j . simptoma, koji su karakteristični za prepoznavanje izvjesne
bolesti i za njeno konačno identificiranje. (9)


Prognozi je cilj što sigurnije prosuditi daljnji tok i svršetak napada
štetnika, odnosno bolesti. Ona ima za suzbijanje štetnika odlučno značenje,
jer se na njezinoj osnovi poduzimaju sve mjere suzbijanja. Izostanak
tih mjera ili njihovo zakašnjenje može ugroziti i sam opstanak sastojine.
(9)


Kako je razvoj napadaja insekata, odnosno bolesti, ovisan i o vremenskim
prilikama, čiji tok ne možemo unaprijed proreci, svaka prognoza
sadrži izvjesni koeficient nesigurnosti. Taj je to veći, što je vrijeme između
postavljanja prognoze i pojavljivanja štete — duže. Stoga su za praksu
korisnije prognoze na kratki rok. Radi elemenata nesigurnosti, koje sadrži
prognoza, treba da su odabrane metode što točnije, tako da dobiveni
zaključci budu što upotrebljiviji. (9)


Postavljanje ispravne diagnoze, a pogotovo prognoze, ne može se ni
zamisliti bez specijalnih šumsko-zaštitnih opažačkih stanica. Savremena
šumsko-zaštitna služba treba da obrati posebnu pažnju organiziranju takovih
opažačkih stanica u ugroženim šumskim područjima, koje će biti
kadre da u svako doba pruže sve potrebne podatke o zdravstvenom stanju
područne šumske biocenoze, te podatke o kretanju i razvoju svih vrsti
štetnika, kao i korisnih članova, koji u njoj žive.


Terapeutske šumsko-zaštitne mjere mogu biti tehničke i biološke.
Tehničko suzbijanje štetnika vrši se mehaničkim i kemijskim sredstvima,
dok se za biološko suzbijanje upotrebljavaju živi organizmi.


Od poznatih mehaničkih metoda, koje se primjenjuju već od prvih
početaka organizirane zaštite šuma, spominjemo ove:


Odstrel prekobrojne štetne divljači; skupljanje i uništavanje štetnih
insekata i miševa na najraznovrsnije načine; hvatanje potkornjaka pomoću
lovnih stabala, suzbijanje navale gusjenica pomoću ljepivih prstenova i t. d.
Mnogi se od mehaničkih načina danas više ne primenjuju, jer nisu dovoljno
praktični i efikasni. Neki se pak vrše samo u šumskim rasadnicima. Tako
se na pr. odustalo od hvatanja štetnih leptira pomoću jakih svjetiljaka,
dok se gnječenje jaja i Učinaka, hvatanje insekata u stupice i si. vrši u
šumskim rasadnicima i ev. malim kulturama. ».


Zanimljivi su rezultati najnovijih istraživanja, vršenih u Švicarskoj,
u svrhu pronalaženja najefikasnijih i najsigurnjh metoda suzbjanja smrekovih
potkornjaka. Istraživanja su vršili g. 1947. i 1948. entomolozi Schnei


270