DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 16 <-- 16 --> PDF |
škodljivi. Prepustiti napadnute sastojine prirodnom toku gradacije štetnika znači izložiti ih mogućnosti da one budu potpuno uništene. Iako je izravno tehničko suzbijanje štetnika krajnja i vrlo skupa mjera, koje se laćamo kada se svi drugi načini zaštite pokažu nedovoljni — ipak ga treba primijeniti u svim slučajevima, kada su troškovi suzbijanja bar donekle manji od šteta, koje bi mogle nastati po šumsko gospodarstvo, da se tim mjerama uopće nije pristupilo. (10) Čim se u nekoj sastojini pojavi kakova bolest ili štetnik, treba da se po načelima savremene šumske terapije, za tako ugroženu sastojinu što prije postavi,´ po mogućnosti što vjernija diagnoza i što sigurnija prognoza. Diagnoza, t. j . označivanje bolesti, osniva se na ispravnom ustanovljivanju oznaka, t. j . simptoma, koji su karakteristični za prepoznavanje izvjesne bolesti i za njeno konačno identificiranje. (9) Prognozi je cilj što sigurnije prosuditi daljnji tok i svršetak napada štetnika, odnosno bolesti. Ona ima za suzbijanje štetnika odlučno značenje, jer se na njezinoj osnovi poduzimaju sve mjere suzbijanja. Izostanak tih mjera ili njihovo zakašnjenje može ugroziti i sam opstanak sastojine. (9) Kako je razvoj napadaja insekata, odnosno bolesti, ovisan i o vremenskim prilikama, čiji tok ne možemo unaprijed proreci, svaka prognoza sadrži izvjesni koeficient nesigurnosti. Taj je to veći, što je vrijeme između postavljanja prognoze i pojavljivanja štete — duže. Stoga su za praksu korisnije prognoze na kratki rok. Radi elemenata nesigurnosti, koje sadrži prognoza, treba da su odabrane metode što točnije, tako da dobiveni zaključci budu što upotrebljiviji. (9) Postavljanje ispravne diagnoze, a pogotovo prognoze, ne može se ni zamisliti bez specijalnih šumsko-zaštitnih opažačkih stanica. Savremena šumsko-zaštitna služba treba da obrati posebnu pažnju organiziranju takovih opažačkih stanica u ugroženim šumskim područjima, koje će biti kadre da u svako doba pruže sve potrebne podatke o zdravstvenom stanju područne šumske biocenoze, te podatke o kretanju i razvoju svih vrsti štetnika, kao i korisnih članova, koji u njoj žive. Terapeutske šumsko-zaštitne mjere mogu biti tehničke i biološke. Tehničko suzbijanje štetnika vrši se mehaničkim i kemijskim sredstvima, dok se za biološko suzbijanje upotrebljavaju živi organizmi. Od poznatih mehaničkih metoda, koje se primjenjuju već od prvih početaka organizirane zaštite šuma, spominjemo ove: Odstrel prekobrojne štetne divljači; skupljanje i uništavanje štetnih insekata i miševa na najraznovrsnije načine; hvatanje potkornjaka pomoću lovnih stabala, suzbijanje navale gusjenica pomoću ljepivih prstenova i t. d. Mnogi se od mehaničkih načina danas više ne primenjuju, jer nisu dovoljno praktični i efikasni. Neki se pak vrše samo u šumskim rasadnicima. Tako se na pr. odustalo od hvatanja štetnih leptira pomoću jakih svjetiljaka, dok se gnječenje jaja i Učinaka, hvatanje insekata u stupice i si. vrši u šumskim rasadnicima i ev. malim kulturama. ». Zanimljivi su rezultati najnovijih istraživanja, vršenih u Švicarskoj, u svrhu pronalaženja najefikasnijih i najsigurnjh metoda suzbjanja smrekovih potkornjaka. Istraživanja su vršili g. 1947. i 1948. entomolozi Schnei 270 |