DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 17 <-- 17 --> PDF |
der-Orelli i W. Kuhn, i objavili ih u »Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen br. 9/10-1948. i br. 1-1949. Radi velike i opće važnosti, koju ima suzbijanje potkomjaka u smrekovim šumama, prikazati ćemo nešto opširnije rezultate tih istraživanja i mjere suzbijanja, koje se preporučuju. »Već je 1946, prvi put, u jednom predavanju upozoreno da veliki smrekov potkom jak, Ips typographus, ne prezimi juje samo pod korom, već i u gornjem humusnom sloju tla. Na osnovu 22 tečna pregleda tla, iz raznih područja Švicarske, našlo se da u gornjem sloju tla u 1 dm2 prezimljuje 0—105 komada tih potkomjaka. Mortalitet potkomjaka, koji prezimljuje u tlu je vrlo malen. Ova je činjenica za praksu suzbijanja smrekovih potkornaka od vrlo velike važnosti, jer moramo naime imati na umu, da je kod utvrđivanja smrekovih potkomjaka, koji prezimljuju u tlu, pod stablima, svaki pozitivni nalaz praktički mnogo važniji, nego čitava serija negativnih nalaza. Ti nam naime nalazi pokazuju, da nakon što brižljivo očistimo neko žarište potkom jaka od svih bolesnih i po kukcima napadnutih stabala, moramo u tom istom području slijedećeg proljeća računati s po-novnim rojenjem potkomjaka. Kako nema praktične mogućnosti da potkornjake, koji prezimljuju u šumskom tlu uništimo, na pr. spaljivanjem pokrova tla ili kakovim kemijskim preparatima, treba u takovim područjima i pored ranijih, savjesno provedenih mjera čišćenja zaraženih stabala i suzbijanja lovnim stablima svako proljeće pravovremeno ponovno oboriti dovoljan broj lovnih stabala, kako bi se privuklo i uništilo i one potkornijake, koji su prezimili u tlu. Kod suzbijanja smrekovih potkomjaka moramo se stoga, prema Kuhnit, držati ovih glavnih principa: »Pri svakom suzbijanju potkomjaka treba da budemo svijesnj cilja, energični i brižljivi. Sve sastojine treba pregledati, te bolesna i suha stabla posjeći, bez obzira da li su napadnuta´po komjašu ili kakovoj parazitarnoj gljivi, jer su po gljivi zaražena stabla često napadnuta i po smrekovom Hkotoču (Polygraphus polygraphus). Starije suhare treba također srušiti i koru spaliti, jer iako s nutarnje strane takove kore redovno ne primjećujemo potkornjake, oni se često u dubljim slojavima kore ipak nalaze. (U jednom slučaju našlo se između kore i lika po 1 m2, 22 komada typographus- vrsta). Još češće nailazimo tu na one manje vrste potkomjaka, kao polygraphus i chalcographus — vrste, koje prezimljuju u kori redovno kao ličinke i kukuljice. Pod sva zaražena stabla, kao i lovna stabla, s kojih skidamo koru, treba podložiti ponjave te koru spaliti. Rušenje, izrada i skidanje kore s takovih stabala treba da se vrši pod stalnim nadzorom stručnih lica. Sva zaražena stabla treba do sredine februara srušiti, izraditi, te iz šume izvesti, da bi se zatim na tim mjestima mogao oboriti potreban broj lovnih stabala. Neokorani ovršci pretstavljaju nova žarišta infekcije, pa stoga po potkornjacima napadnute ovrške treba odmah na mjestu potpuno spaliti. Treba pravovremeno ustanoviti žarišta potkomjaka u tlu. Ne smijemo se oslanjati na nepovoljne vremenske prilike, jer potkornjaci podnose temperature do —30° C. Vlažno vrijeme priječi razvoj potkomjaka; ono pod izvjesnim okolnostima povećava napadaj gljiva na pojedine razvojne stadije, ali ne uzrokuje njihovo masovno ugibanje. Da zarazu konačno suzbijemo, treba u svim žarištima — makar ona bila u 271 |