DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 19 <-- 19 --> PDF |
smijemo skinutu koru spaliti, ili kada nam na strmim brdskim stranama aije moguće da pod stabla pri skidanju kore podložimo ponjave. I u suzbijanju jelovih potkornjaka (Ips curvidens i Ips spinidens), koji su na pr. u Jurama i mnogim predalpskim područjima postali opasniji od smrekovih potkornjaka u smrekovim sastojinama, nastojalo se posljednje dvije godine pronaći što efikasnije mjere. Uslijed niza osobito toplih i suhih ljeta (1945-—1947) posušiše se tu od jeseni 1947. godine do ljeta 1948. mnogobrojne jele i bez napadaja potkornjaka. Nije egzaktno ustanovljeno, koliki je udio na ugibanju tih stabala imala suša, a koliki, potkornjaci. « Schneider-Orelli i J. Maksimov došli su, prokle godine, istražujuć metode suzbijanja jelovih potkornjaka, do novih rezultata, koje su objavili u Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen br. 9/10-1948. i 3/4-1949. Na osnovu rezultata tih istraživanja sastavili su navedeni entomolozi nove upute za suzbijanje jelovih potkornjaka, koje u cijelosti donosimo; »Pošto samo rani razvojni stadiji, t. j . jaja i mlade ličinke krivozubog jelovog potkornjaka, leže u kori, možemo pravovremenim skidanjem kore a napadnutih stabala na podmetnute ponjave uništiti samo te razvojne stadije i to tako, da koru odmah spalimo. Uspije li nam napadnuta jelova stabla pravovremeno, t. j . prije nego što ličinke potpuno izrastu, okorati, to smo time — ako se svi otpaci brižljivo sakupe i spale — otklonili opasnost od daljnjeg širenja zaraze. Međutim se u praksi ne može ovom zahtjevu, niti uz najbolju volju, udovoljiti, jer napadaj na bjeliku često nastupa prije nego što krošnja počinje žutjeti. Skidanjem kore ne možemo uništiti starije ličinke, koje prodiru više duboko u bjeliku, gdje se u kukasto zavijenim prohodima zakukulje; prije kuMjenja ličinka zatvori ulaznu rupu prohoda pilotinom, koju mladi kornjaš, kad izlazi iz prohoda, izbaci. Stoga i kod najbrižljivijeg skidanja kore sa jelovih stabala, u čiju su bjeliku zašle ličinke — ipak iz tih prohoda u bjeliki naknadno izlijeću mnogobrojni mladi kukci, pa se zadubu u okolne jele. Željeza, koja rabimo pri skidanju kore, ne zadiru toliko u bjeliku da bi njima mogli ličinke, kukuljice i mlade kornjaše iz bjelike izbaciti i uništiti. Sunčanei zrake, i kod najpovoljnije ekspozicije, mogu od tih stadija u bjeliki isušiti najviše 50%. Da sprječimo naknadno izlijetavanje mladih kornjaša iz bjelike okoranih stabala, moramo ona jelova stabla ili dijelove stabala, na kojima za vrijeme skidanja kore ustanovimo, karakteristične znakove napadaja na bjeliku, pomoću prikladne prskalice intenzivno poprskati s novom 0,5°/» Chlordan-emulzijom (nalazi se u trgovini pod raazivom Octanl-Maag). Za intenzivno prskanje 1 m3 oblovine potrebno je 8 litara tekućine. Takovim prskanjem spriječavamo svako izlijetanje potkornjaka. Ako kod skidanja kore potpuno odstranimo sa stabla i sav liko, tada će nam dostajati za potpunu dezinfekciju i koncentracija preparata od 0,3%. Prskamo li stabla pod korom, to nijedna od navedenih koncentracija nije dovoljna, da se štetnik uništi. Kod pokusa dali su vrlo dobre rezultate i preparati B 404 — Parathion, te Arbezol — sredstvo za zaštitu drveta, ali oni za praktičnu upotrebu ne mogu doći u obzir, jer su vrlo skupi, 2 273 |