DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-. pominjemo, da se na osnovu rezultata tih pokusa, izvršilo u proljeće ove godine uspješno uništavanje gubarovih gusjenica aerokemičkom metodom, po prvi put kod nas na većim površinama (oko 20.000 ha). U Kanadi se aerokemičke metode primjenjuju, u najnovije vrijeme, i za suzbijanje šumskih požareva. Preko požarnih površina preletavaju helikopteri, koji iz svojih rezervoara bacaju u oganj ista kemijska sredstva koja se upotrebljavaju u ručnim aparatima za gašenje požara. (Revue In ternationale du Bois, 1948. — Les br. 1 i 2 — 1949). Konačno treba još da spomenemo, u kakvom se stadiju danas nalazi suzbijanje štetnika biološkim metodama. Princip tih metoda jest, da za vrijeme masovnog razmnažanja štetnika unosimo u napadnutu sastojinu u povećanom broju njegove prirodne neprijatelje, i tim povećajmo faktore otpora u tolikoj mjeri, da oni prouzrokuju slom gradacije i uništenje štetnika. Ove mjere mogu imati i preventivni karakter kada se izvode u sastoijmama, u kojima prirodna ravnoteža još nije narušena, a u cilju da se ta ravnoteža stabilizira i tako unapred spriječi njeno narušavanje. Terapijske biološke metode se prema tome razlikuju od higijenskih ili preventivnih bioloških metoda, što se one primjenjuju onida, kada je opasnost neposredna, t. j . kada je gradacija štetnika započela, te prestaju — čim je ta gradacija suzbijena, Biološke metode suzbijanje štetnika nisu do sada našle širu primjenu u šumarskoj praksi. One se još uvijek nalaze u stadiju istraživanja i pokusa. Za biološko suzbijanje štetnika podeisni su oni organizmi, koji su sposobni da unište velik broj štetnika, a oni sami da se prirodno, kao i umjetno, dadu brzo i lako u masi razmnožiti. Od insekata pokazali su se prikladni: sitna osa najeznica, Trichogramma evanescens, koja parazitira na jajima mnogih štetnih leptira. Ona može u povoljnim prilikama uzrokovati slom gradacije štetnika, jer razvoj jedne .generacije, uz pogodnu temperaturu, traje samo 2—3 tjedna. Ovamo spada i Anastatus bifasdatus, koji napada gubarova jaja, ali samo svježa, t. j . do 10 dana stara. Djelotvorniji je Schedius Kuioanae, iz Japana, koji za čitavo vrijeme stadija jaja t. j . 280 dana, parazitira na gubarovim jajima — ali nažalost nije uspjelo prenijeti u Evropu. Obzirom n intenzivno uništavanje štetnih gusjenica bili bi podesni i grabežljivi kukci gusjeničari, zajedno s nijhovim ličinkama (Calosona sycophanta i Calosona inquizitor). Ti kukci žive nekoliko godina, lako se aklimatiziraju i — u potrazi za gusjenicama — rasprostranjuju se na širokim područjima po šumskom tlu sve do vrha krošanja šumskog drveća. Masovno razmnažanje tih insekata otežano je i usporeno razmjerno dugim vremenom njihovog razvoja. Kada je gubar godine 1868. jednim slučajem prenesen u Sjev. Ameriku, brzo se tamo rasprostranio, pa, kako nije imao svojih prirodnih neprijatelja, nanosio je — svojim neobično jakim i čestim gradacijama — ogromne štete. Gubar je tamo mogao; biti suzbijen i ravnoteža donekle opet uspostavljena tek kada je američkim entomolozima tispjelo prenijeti u novi gubarov biotop —r i njegove parazite. Početkom ovog stoljeća s uspjehom su uneseni u američke šume — zaražene gubarom — mnogi njegovi paraziti, kao na pr. već spomenuti paraziti gubarovih jaja, Anastatus disparis, iz 276 |