DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 18     <-- 18 -->        PDF

gledu početka rađanja sjemenom t. j . nastupa t. zv. fiziološke zrelosti i
2) u pogledu periododiciteta t. j . odmjene sjemenih i nesjemenih godina
odnosno u pogledu odmjene godina potpunog i nepotpunog (djelimičnog)
uroda, u koliko takvo alternativno plodonošenje ima mjesto. Čisto-praktičnom
stranom problema bavio sam se i ja možda fragmetarno i nesistematski
ali prilično kontinuirano i dosljedno naročito što se tiče naših glavnih,
odnosno češćih u šumi, vrsta drveća: smrče, bora, hrasta, graba, jasena,
lipe, javora a od drugih (u Bosni neautohtonih) vrsta: ariša i bagrena.
Moja su se opažanja više odnosila na utvrđivanje početne fiziološke zrelosti
pamenutih´ vrsta jer je kod tih podataka naročito upadljiv nesklad,
nepodudaranje između stranih njemačkih (a zvanično i navodno »naših«)
tabela na jednoj strani i onog stanja s kojim smo se sretali prigodom
naših terenskih naročito taksacionih radova na drugoj strani. Treba samo
zamisliti položaj mladog taksatora predratne Jugoslavije koji konstatuje
u 40-godišnjoj borovoj šumi 15-godišnji prirodni podmladak i muku muči
kako će dovesti u sklad tu činjenicu, sa podacima knjižice u koju s vremenom
na vrijeme zaviri, da osvježi svoje zvanje: »Obje vrste (t. j . crni
i bijeli bor) poeimaju rađati između 40 i 60 godina a na osamu i prije«.
Još gore ako na podmladak nabasa u sastojim 30-gođina staroj (a to se
isto može desiti). Ali još gore kada mladi taksator ne nabasa na nikakav
podmladak u 30- ili 40-godišnjoj sastojim iako to ne znači da ta sastojina
ne rađa. Mnogo drugih momenata specijalno kod bora onemogućuju prirodno
pomlađivanje. U -domenu praktičnog šumarstva spada da pronađe
najracionalnije načine da se te zapreke uklone, ali se ne smije dešavati
da kod inventarisanja i taksacije borovih šuma šumar, pošto nije našao
podmladak a rukovodi se stranim ključem »40 do 60 godina«, utvrdi da je
sastojina od 40 ili 45 godina fiziološki nezrela, što će dovesti do pogrješno
utvrđenih smjernica gospodarenja budućeg uređajnog elaborata. To je samo
jedan primjer ali nama i netreba više. Posve analogno važi i za problematiku
periodiciteta plodonosnosti. Upotreba tadanjih zvaničnih t. j . za
naše prilike netočnih podataka o periodicitetu rađanja sjemenom moglo se
je također nepovoljno odraziti na tačnosti uređajnih elaborata, ali nije
bilo od tolikog značaja za taksaciju koliko za podizanje i uzgoj šuma. Sve


je to vodilo dezorijentaciji koja je možda i bila u izvjesnom skladu sa općim
haotičkim stanjem neplanske kapitalističke prvrede, ali s kojom smo se
teško mirili svi mi, odnosno naša nastojanja da nauku približimo praksi a
našu praksu povežemo sa pravom naukom, naukom koja bazira na opažanju
i eksperimentu a ne na jednostavnom kopiiramju sad ovih sad onih
ali uvijek nama tuđih podataka i uzora, uputa i kalupa.


.. Objektivne poteškoće u problematici proučavanja fiziološke zrelosti
Treba međutim priznati da problem fruktifikacije šumskih biocenoza
uopšte, a šumskog drveća i grmlja napose, problem utvrđivanja osnovnih
elemenata kao i same skale podataka za pojedine vrste nipošto ne spada u
lake probleme. Stoga šumari nijedne zemlje ne mogu se pohvaliti da su
za čitavo svoje područje izradili i sredili brojke o početku rađanja sjemenom,
periodicitetu sjemenih godina, o intenzitetu fruktifikacije za sve svoje


336