DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Dr. Ivo Horvat, Belišće


ISKORIŠĆAVANJE DRVNIH OTPADAKA*


Hidroliza drveta


1. Jvod
Drvne otpatke dijelimo u glavnome na otpatke kod izrade i iznošenja
i otpatke kod prerada i obrade drveta. U prvom slučaju govorimo o otpacima
u šumi: to su panjeviina, drvna masa vršike, tanjih grana, iverja,
teševima itd, U drugom slučaju govorimo o pilanskim otpacima, otpacima
kod proizvodnje furnira i drugim otpacima kod prerade r obrade drveta.
Iz ove grupe otpadaka od posebnog su interesa pilanski otpaci.


Pilanski otpaci sastoje se iz okoraka, okrajaka, porubaka i paljevine.
Okorci su komadi koji pri piljenju trupca pilom jarmačom padaju s njegovog
boka. Poprečni profil okoraka je odsječak kružnice. Tetiva ovoga
odsječka nastala je piljenjem a vanjska strana zadržala je svoju prirodnu
oblinu. Okragci su tanki i dugi dijelovi drveta koji otpadaju kod okrajčivanja
pl´ljietnica cirkularnom pilom. Porupci su kratki komadi koji se sa
čela piljenica skidaju prilikom porubljivanja. Piljevina se sastoji iz sitnili


dijelova drvnih vlakanaca što ih pila čupanjem ili presjecanjem izbacuje
iz reza.
Za iskorišćavanje ovih otpadaka potrebno je poznavati njihov sastav.
Po L. Vorreiter-u1 u prosjeku sastav pilanskih otpadaka je slijedeći:


% kubnog °/o kubnog
sadržaja trupca sadržaja otpadaka


1. okorci 6.9 18,0
2. okrajci 9,1 24,0
3. porubci 1,5 . 4,0
4. piljevina 18,2 48,0
5. ostalo 2,3 6,0
38,0 100,0


Ovi se otpaci uglavnom upotrebljavaju kao gorivo. Oni se upotrebljavaju
za proizvodnju pare, koja pokreće parni stroij, a s njime i sve strojeve
pilane. Otpaci ujedno daju pilani, a često i cijelom mjestu, potrebno
osvjetljenje. Krupni otpaci (okorci i okrajci) upotrebljavaju se za izradu
samduka i drugih ambalažnih potreba. Krupniji otpaci u novije vrijeme
kod nas se upotrebljavaju za proizvodnju ploča vlaknatica. Krupniji otpaci
mogu se upotrebiti i za proizvodnju sulfitne ili´, sulfaiske celuloze. Krupniji
otpaci uglavnom okorci upotrebljavaju se u građevinarstvu za-oplatu i u
rudarstvu. Krupniji otpaci vežu se u posebne snopove i upotrebljavaju u
kućanstvima za potpaljivanje vatre.


* Kraći izvadak iz referata sastavljenog na osnovu publikacije »Wood yeast for
animal feed«, USA, 1947. 1 Vorreiter, Handbuch für Holzbfallwiirtschaft, Nevidamm 1943,


346




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 29     <-- 29 -->        PDF

SiMiji otpaci uglavnome paljevina, koja cimi skoro polovicu kubnog


sadržaja otpadaka upotrebljava se kao gorivo za proizvodnju pare potrebne
za pogon i osvejtljenje pilane. Suvišak paljevine može se briketirati
i upotrebljavati kao gorivo. Paljevina ,se može upotrebljavati tu
poljoprivredi kao stelja u stajama i kao dodatak osoki za gnojenje. Piljevina
može poslužiti vrlo dobro kod proizvodnje umjetnog drveta, linoleuma
i t, d.
Danas se pliljevina iskorišćava za proizvodnju drvnog šećera, alkohola
i kvasca. Ovdje ćemo ukratko iznijeti postupke za preradu drvnih otpadaka
u drvni šećer, alkohol i kvasac.


Poznato je da se drvo sastoji iz celuloze, hemiiceluloze, lignina, akcesornih
sastojaka (smole, ulja, gume, treslovina, škroba i šećera) i pepela.
Ako se ispuste iz vida akcesorni sastojci i pepeo može se reći da se drvo
sastoji iz holoceluloze i lignina. Holoceloluza se sastoji; iz alfa-celuloze i
hemiceluloze.


Ovdje ćietmo se ukratko osvrnuti na kemijski sastav drveta bukve
i smreke.
Kemijski sastav drveta smreke i bukve je slijedeći:


1. Celuloza 41,5 42,5
2. Hemiceluloze:
a) udio koji se teško hidrolizira
(pentozami)
b) udio koji se lako hidrolizira
(heksozami)
5,3
19,0 24,3
20,0
12,5 32,5
3. Lignin 30,3 22,5
4. Akcesorni sastojci 3,9 2,5


100,0 100,0
Iz ovoga se vidi da je u bukovl´ne veći sadržaj na hemicelulozama a
maniji na ligninu nego u smrekovine. Hemiceluloze bukovine sadrže više
pentozana nego´ hemiceluloze smrekovine. Ovo je važno s razloga što se
od hemiiceluloza samo heksozami dadu prevesti vrijenjem u alkohol.
Prvi pokušaji da se celuloza iz drveta prevede u šećer učinjeni su
pred više od 100 godina (Braconnot 1819; Danigeville 1842 i Melseus
1856. g.). Prva tvornica za hidrolizu drveta osnovana je u USA god. 1909
(Ewn i Tomlinson u Georgetowm-u). Ona je zbog nerentabilnosti brzo
prestala sa radom. Iskorišćenje bilo je vrlo malo. Dobivalo se je 6 litara
alkohola, iz 100 kg suhe drvne tvari. Za vrijeme prvog svjetskog rata
podignute su u Njemačkoj 4 tvornice za hidrolizu drveta (Danzig, Manheim,
Oldenburg i Stettin). Ubrzo su zbog nerentabilnosti nakon svršetka
rata prestale sa radom i ove tvornice.
Istraživački rad na području hidroliza drveta nastavljen je poslije
prvog svjetskoga rata. Kao rezultat toga rada danas imademo dva postupka
pomoću kojih se vrši hidroliza idrveta u niz tvornica. To su
Scholler-ov i; Bergius-ov postupak. Više postupaka nalazi se još u stadiju
proučavanja. To su Hoch-Bohunek-ov, Darboven-ov, Mitterbilller-ov i AntWuoriinen-
ov postupak.


347




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 30     <-- 30 -->        PDF

2. Postupci
Djelovanjem kiselina na drvo nastat će iz celuloze šećer, hemiceluloze
ostaju djelomično nepromijenjene, iz smole nastat će terpineol, mentol,
borneol i dr., iz tneislovina pyrogalol, phloroglucin i dr., a preostaje
liignin u obliku smeđe prašinaste mase,


a) Scholler-ov postupak


Ovaj se postupak sastoji u tome da se usitnjeno drvo podvrgne djelovanju
0,4% sumporne kiseline kod piritiska od 12 do 15 at i temperature
od 160 do 180°C.


Važno je da se oviim postupkom može preraditi posve sitno drvo(
piljevina) bez obzira na vrst drveta i sadržaj vlage. Ovim se postupkom
mogu preraditii i otpaci onečišćeni sa korom (sitna granjevina). Otpaci
mogu biti i djelomično natruli (samo djelomična bijela trulež).


Proces dobivanja drvnog šećera odvija se u sudovima (15 m visine L


2.5 m promjera), sadržaja do 50 m3. Ovi su sudovi tzv. perkolatori izgrađeni
iz čeličnog lima, koji je zaštićen od najedanja po kiselinama. Konačni
produkat hidrolize drveta po ovom postupku je 4% otopina drvnog šećera.
Drvnog šećera se dobiva cea 50 kg iz 100 kg suhe drvne tvari:. Alkohola
se po ovom postupku dobiva 20 do 22 litre na 100 kg suhe drvne tvari,.


Upliv vrste drveta na procenat iskorišćenja vrlo je malen. Prooeiiat
iskorišćenja drvnog šeećra varira prema različitim vrstama najviše do
1Q%>. Ovo se osniva na malim razlikama u sadržaju celuloze kod pojedinih
vrsta drveća. U slijedećoj tabeli prikazano je iskorišćenje drveta (100 kg
suhe drvne tvari) po Scholler-ovom postupku prema podacima H. Lüers-at


Vrst drveta Drvni
šećer kg
6
Alkohol
litara
Lignin
kg
Smreka, širokih godova 46,87 22,75 32,8
Smreka, uzanih godova 50,94 23,34 29,8
Smreka, celulozno drvo, oblice 55,72 24,60 26,8
Smreka, kvrgavo drvo 47,30 22,60 31,4
Smreka, granjevina 49,92 17,86 27,6
Jela, širokih godova " 48,54 23,52 33,4
Bor, uzanih godova 45,95 "*" 20.23 35,2
Hrast 50,17 17,29 16,9
Bukva, deblovina 50.10 19,80 —
Bukva, granjevina 42,50 14,90 —
Joha bijela 41,24 14,84 17,2
Topola 51-.40 24,80 —
Kesten pitoma 47,32 15,31 16,5


348




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Kora daje manje šećera nteigo drvo zbog manjeg sadržaja celuloze.
Granjevina daje za 1 do 2%> manje iskorišćenje nego .deblovina.


Ekonomičnost hidrolize drveta po ovom postupku oviso o daljnjoj
preradi drvnog šećera i o količini drvnih otpadaka koje se dnevno prerađuju.
Kod proizvodnje alkohola potrebno je dnevno 60 tona, a kod proizvodnje
kvasca 60 do 80 tona drvnih otpadaka u suhom stanju.


b) Bergius-ov postupak


Po ovome se postupku drvo hidrolizira pomoću 40°/o solne kiseline
kod atmosferskog pritiska i obične temperature.


Drvo mora biti usitnjeno do veličine zrna od 0,1 do 10 mm. Ne mogu
se ovim postupkom preraditi sitni otpaci drveta (piljevina). Dozvoljeno je
dodati usitnjenom drvetu 25%> piljevine. Usitnjeno drvo mora biti čisto,
bez kore i suho (sa 5 do 6% vlage), Po Vorreiteru mogu se preraditi sve
vrste drveta. Po Locke-u, Saeman-u i Dickerman-u2 ne može se upotrebiti
tvrdo drvo (tvornica u Riegemsburgu).


Ovaj postupak zahtjeva da se drvo odnosno drvni otpaci usitnjeni na
odgovarajuću veličinu prije hidrolize suše na određeni postotak vlage.
Drvni šećer dobiven ovim postupkom je krut i suh, sadrži 2°/o solne
kiseline.


Procenat lis koriš ćenja drvnog šećera iznosi cea 60°/o. To jest cea 60
kg drvnog šećera iz 100 kg suhe drvne tvari. Alkohola se dobije ovim
postupkom cea 20 litara iz 100 kg suhe drvne tvari.


Krut šećer dobiven po ovom postupku može sisi nakon neutralizacije
upotrebiti kao stočna krma, ću se posebnim postupkom (kristalizacijom)
iz njega može dobiti kristalni šećer (glukoza).


c) Ostali postupci
Scholler-ov i Bergius-ov postupak rentabilni su tek kada tvornica
prerađuje drvo u velikim količinama. Za ove postupke uređene su tvornice
sa dnevnim kapacitetom od 50 do 80 toma suhe drvne tvari ili 120
do 190 prostornih metara bukovine.
Novija istraživanja idu za tim da se hidroliza drveta učini ekonomičnom
i u malim pogonima, koji bi se mogli podići uz veću pilanu.
H och - B o hu ne k o v postupak sastoji se u tom da na o´lsto i
suho (5 do 6% vlage) usitnjeno drvo djeluje kod vakuuma od 30 mm 9.°/.
lluorovodična kiselina i to 36 dijelova HF na 100 dijelova suhe celuloze
u drvetu.
Ovaj je postupak praktički primemjen u okviru jedne kemijske tvornice
u Heufeldu (gornja Bavarska). Evo rezultata ovoga pokusa:
Drvo može hiti prerađeno u obliku piljevine, piljevina mora biti prije
procesa osušena na vlagu od 2 do 3%,
Kao najpovoljnija količina 95% fluorovodične kiseline utvrđena je
pokusom količina od 40 kg HF na 100 kg suhe drvne tvari.
Procenat iskorišćenja drvnog šećera iznosio je kod hidrolize drveta
po ovom postupku kod četinjača 55°/o a kod bukovine 57°/o od suhe drvne
tvari.


2 Wood yeast for animal feed, USA, 11947.


349


i




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Ovaj je postupak ekonomičan ako se dnevno preradi 10 do 15 tona.
drvnih otpadaka u suhom stanju.


D a r b o v e n-o v postupak sastoji se u tome da na čisto i sitno
usitnjeno drvo (piljevi´ina) sa najviše 30% vlage u smjesi sa tetrahlorugljikom
i benzinom djeluje solna kiselina u plinovitom stanju.


C. Warth je namjesto smjese benzina i tetrahlorugljika upotrebio dekalin
(dekahidromaf talin).
Mitterb i lie r-o v postupak sastojci se u tome da na usitnjena
drvo (do najviše 5 mm veličine zrna) bez obzira na postotak vlage djeluje
kod temperatura 15 do 20°C sedmerostruka količina sumporne kiseline od
1,53° Be.


Prerada drvnih otpadaka po Hoch-Bohuneku ekonomična je u tvornicama
sa dnevnom produkcijom od 10 do 15 tona suhe drvne tvari ili 24
do 35 pm drveta. ,


3. Upotreba drvnog šećera.
Drvni šećer dobiven hidrolizom je smjesa monosaharida. Drvni šećer
dobiven Bergius-ovim postupkom sastoji se iz: 61,9% glukoze, 24,7% manoze,
4.0% galaktoze, 1,4% fruktoze i 8,0°/o ksiloze.


Drvni šećer dobiven po Bergius-ovom postupku može se nakon neutralizacije
upotrebiti kao stočna hrana. On se dodaje drugim krmivima
(ječmu, krumpiru i t. d.). Drvni šećer naročito onaj dobiven po Schollerovom
postupku upotrebljava se za proizvodnju alkohola. Iz sirovog šećera
dobivenog Bergius-ovim načinom može se kristalizacijom dobiti čisti kristalizirani
šećer (glukoza). Od 100 kg suhe drvne tvari dobiva se cea 20
kg kristaliziranog šećera. Ovaj se kristalizirani šećer može po Vorfeiter-u
upotrebiti za pripremanje cijeloga niza živežnih namirnica (voća, marmelade,
čokolade, pecivo).


Za proizvodnju alkohola upotrebljava se (1) drvni šećer dobiven hidrolizom
drveta i (2) sulfitni otpadni lug koji sadrži oko 2 do 3 % drvnog
šećera.


Drvni šećer dobiven hidrolizom drveita prevede se u alkohol tako da
se 4% otopina drvnog šećera neutralizuje i uz dodatak- male količine dušičnih
tvari (sladnih klica) protjeruje kroz filtarske preše. U posebnim
kacama šećer se dodavanjem kvasca (Torula sp) kroz vrijeme od 24 sata
vrijenja prevodi u alkohol i ugljičnu kiselinu.


Sulfitni otpadni lug sadrži 2 do 3 % šećera. Od toga su 2/3 heksozani
a 1/3 pentozami (kod smrekovine), Heksozani mogu biti fermentacijom prevedeni
u alkohol, pentozani mogu biti transformirani u furfurol, a heksozani
i pentozani zajedno vrlo su dobra sirovina za pro´zvodnju Torula
kvasca. Za proizvodnju alkohola upotrebljava se u glavnom sulfitni otpadni
lug od prerade smrekovime (zbog većeg sadržaja heksozana), dok se sulfitni
otpadni lug od prerade bukovine upotrebljava za proizvodnju kvasca.


Sulfitni lug se neutralizira vapnom. Neutralizacija se obavlja u drvenim
. betonskim kacama. Nakon toga se sulfitni lug ohladi do temperature
vrijenja i tada vrijenjem prevodi u alkohol. Iz jednog kubičnog metra
sulfitnog luga dobiva se 10 do 14 litara čilstog alkohola (Henglein). Po jed


350




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 33     <-- 33 -->        PDF

noj toni celuloze dobiva se 40 do 60 litara 95% alkohola (Skog Teknologi
584). Po Bergsonovoj metodi (Holz 1942, 95), dobiva se po jednoj toni celuloze
64 litre alkohola (po Ugrenoviću,3 V, 40).


Alkohol dobiven iz drvnog šećera upotrebljava se u smjesi sa benzinom
kao gorivo. Ovaj alkohol je jieft´niji od onoga dobivenog iz krumpira.


4. Kvasac iz drveta
Kvasac iz drveta dobiva se na sličan način kao i alkohol. Ako se za
vrijeme fermentacije drvnog šećera dodaje kisika i hranjivih soli (dušika,
fosfata i dr.) prestaje alkoholno vrijenje, nastaje biološka sinteza bjelančevine,
stvara se kvasac, koji se sastoji iz (1) dušičnih tvari, bjelančevina
(sirovi protein), (2) nedušičnih tvari, iigljikohickata i malih količina masti
i (3) pepela.


Za fermentaciju služe slijedeće kvašćeve gljivice: Torula utilis, Toru!
a pulcherina, Monilia Candida, Candida arborea, Oidium lactis, AspergilLis
niger.


Kao hranive soli upotrebljavaju se (tvornica Waldhoff Mannheim) na
100 kg drvnog šećera 2 kg fosfornog pentoksida (23.7 kg diamonium fosfata
sa 53,8% .. Os), 3.5 kg amonijaka (17,1 kg otopine amonijaka sa 25%
NHs ili 18,1 ilitara otopine amonijaka sa 25% NHa), 2,0 kg kalijevog klorida
i 1,5 kg magnezijevog sulfata.


Kao sirovina za produkciju kvasca upotrebljava se (1) drvni šećer
dobiven hidrolizom drveta i (2) sulfitnii otpadni lug (od prerade bukovine).


Iz* 100 kg drvnog šećera dobija se 50 do 60 kg suhog kvasca ili 27 do
30 kg sirovog proteina. Iz 100 kg suhe drvne tvari dobija se cea 21 kg
kvasca ili cea 12 kg sirovog proteina.


Troškovi produkc´je iznose za 100 kg suhog kvasca 50 do 60 Rm
(Holz 1938, str. 603). Suhi kvasac skuplji je od sojinog brašna.
Kvasac iz drveta sastoji se iz 50% proteina, 30% nadušićnih tvari,
6 do 10% pepela i 5 do 10% vode.


Jedan kilogram kvasca po svom sadržaju proteina odgovara 2,5 kg


govedine. 1 kg kvasca razvija 4520 cal, dok 1 kg srednje masne govedine


razv´ja 1720 cal. 1 kg kvasca po sadržaju energije odgovara sadržaju ener


gije u 4,16 kg svježih jaja, 2,77 kg masne govedine, 2,38 kg heringe, 2,38


kg brašna od graška.


Evo jedne analize suhoga kvasca (Grassemann i Tscherniak4):


vode 9,40%


pepeo _ 7,35%


organska supstanca 83,25%


sirovi protein 51,23%


čisti protein 45,63%


sirova mast 0,98%


sirova vlakna 3,75%


nedušičnih tvari 27,29%


probavljivog isiirovog proteina 45.29%


probavljivog čistoga proteina 38,88%


škrobna vrijednost 60,94%


3 Ugrenović, Kemijsko iskorišćavanje i konzerviranje drveta. Zagreb 19417.
4 cit. pod 2)


351




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Kod procjenjivanja hranjivosti suhoga kvasca važno je znati kakav
je sadržaj amiinokiselina kvaščevog proteina. Na osnovu istraživanja fKraus
i Schlottmann5) došlo se je do rezultata da kvaščev protein po svom sadržaju
amiinokiselina stoji po sredini između vegetabilnog i animalnog
proteina. Na osnovu istraživanja engleskih istraživača kvaščev protein
imade biološku vrijednost proteina mlijeka.


Evo sastava aminokiselina proteina animalnog (mišići, mlijeko, jaja)
i vegetabilnog porijekla (kvasac, kukuruz i pšenica).


Animalni pro tein Vegetabilm pi O´tein
Animalni protein
mišići mlijeko jaja kvasac kukuruz pšenica
Arginin 7,5 3,8 5,2 4,3
Ih
1,8 4,4
Lysön 7,6 6,0 6,4 6,4 — 2,2
Tryptophan 1,3 2,2 U 1,4 — —
Histidin. 1,8 2,5 1,4 2,8 0,8 1,2
Phenylalamin 3,2 3,9 5,1 4,1 7,6 1,0
Leucin lil,6 9,7 10,7 10,6 25,0 4,1
Isoleucin 3.2 — — 3,2 — —
Threonin 52 — 4,4 5,0 — —
Methionin 3,3 3,4 4,6 — — —
Valin 3,4 7,9 2,5 4>4 1,9 —


Ritzman 14


Kvasac iz drveta bogat je na vitaminima: vitamin Bi, vitamin .., vitamin
E, vitamin D (ergosterol), vitamin H (biotin), nikotinska kiselina Ud.


Kvasac iz drveta upotrebljava se kao dodatak stočnoj hrani, U novije
vrijeme kvasac se upotrebljavao u Njemačkoj kao dodatak ljudskoj
hrani, U Engleskoj su za vrijeme drugog svjetskog rata vršeni pokusi
prehrane ljudi sa hranom kojoj je bio dodavan kvasac.


Nadalje su vršeni pokusi sa prehranom krava muzara. Obrok hrane
sastojao se iz nejednakih dijelova repe i kvasca. Pokus je dao povoljne
rezultate u pogledu količine koja se može dodati stočnoj hrani; i u pogledu
probavljivosti takove hrane. Isto tako su vršeni hranidbeni pokusi sa
svinjama (Macrae i dr.), dodavalo se je 8 do 20% kvasca hrani za svinje.
Istraživanjem je utvrđen rahitogeni efekt. Ovaj se dade posvema eliminirati
ako se hrani dodaje ribljeg ulja ili kalcijevih soli.


Dr. Moehring vršio je istraživanje ishrane stoke sa 30°/o zobenog brašna,
30% kvasca, 10°/o glukoze a 10% ramikala (smjesa kaolina, vapnenca,
glicerofosfonie kiseline i vitamina D).


5 clt. pod 2)


352




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Dr. Schwab hranio je mladu telad sa 20% kvasca, 25 do 30% zobenog
brašna, 50 do 55% šećera iz drveta i 2% ramikale.
Fangaul vršio je pokuse ishrane peradi dodavanjem 30% drvnog šećera
hrani za perad. Perad je dobila na težini i povećala se njihova nosivost jaja.


Za vrijeme prvog svjetskog rata dana je sugestija da se u Njemačkoj
kvasac upotrebi kao dodatak hrani i to u juhi, umaku, kao začin varivu,
kao pašteta, dodatak kruhu (do 10% kvasca), surogat za meso Ltd.


Kvasac kao dodatak ljudskoj hrani upotrebljen je za vrijeme drugog
svjetskog rata. Kvasac se upotrebljavao kao surogat za meso, kao dodatak
mesu, u juhi, umaku, začinima za variva, kobasicama i raznim nadjevima.
Umaci od kvasca sa rižom, tjesteninom i krumpirom naročito su dobri, jer
kvasac miriše po parmezanu. Kvasac se dodavao kruhu. Dobar je i hranjiv
biskvit koji se dobije od jaja, kvasca i bijeloga brašna.


Glavni konzument bila´je njemačka vojska. Vojska je 1942 planirala
svoje potrebsi na kvascu i to 4.000 tona suhog kvasca i 2000 tona kvasca
za ekstrakte, uz to još 20.000 tona kvasca za ishranu ruskih zarobljenika
i 15.000 tona za stočnu hranu. U toj godini cjelokupna produkcija u Njemačkoj
i´iznosila je 10 do 11 tisuća tona.


Kvasac je vojsci služio za izradu pašteta, umaka, kao dodatak kruhu
i u dehidriranoj juhi.
U 1944 godini Njemačka vojska planirala je svoje potrebe na kvascu
za 100.000 tona a proizvedeno je u toj godini samo 15.000 tona kvasca.


Prema istraživanju dr. Schmidt-a dobri su rezultati postignuti dodavanjem
suhog kvasca tjestenini i kruhu i to u količini od 2 do 10%. Od
kvasca se dobiju dobre i hranjive paštete. Kvasac za slastice dodavao se
je do 15% u čokoladi, nije ®a održao, jer je m´iris kvasca sasvim potisnuo
miris kakao. [


U Engleskoj su vršeni pokusi prehrane sa dodavanjem kvasca hrani
za djecu i odrasle. Rezultati ovog istraživanja bili su povoljni. Umjerene
količine kvasca dodane hrani (keksima, tjestenini, krumpiru, zobenoj kaši,
juhi) probavljene su bez ikakovih poteškoća. Melambv (1943) utvrdio je
da konzumiranje od 5 do 15 gr suhog kvasca dnevno povećava sekreciju
kiselina u želucu pasa. Platt (1943) došao je do istog zaključka kod svog
pokusa sa ishranom ljudi.


5. Sporedni produkti
Kod hidrol´ze drveta dobivaju se kao sporedni produkti pentozani,
smole, treslovime, octena kiselina, furfural i lignin.


Najvažniji sporedni produkt kod hidrolize drveta jest lignin. Na 100
kg suhe drvne tvari dobiva se od četinjača cea 30 do 33 kg a od listača
cea 20 do 25 kg lignina. Lignin se može upotrebiti kao gorivo. Suhi l´gndn
imade kaloričnu vrijednost od 6000 cal, sa 50% vlage lignin imade kaloričnu
vrijednost od 4000 cal. Lignin sa 20% vlage može se br iketirati i
upotrebiti kao gorivo u kućanstvima. Lignin neutraliziran sa vapnom
dodaje sie tlu, ovim se dodavanjem poboljšavaju fizikalna svojstva tla.
Lignin se može upotrebiti za proizvodnju umjetnih masa, otopina treslovina
(liignosulfonska kiselina). Lignin se može dalje preraditi suhom destila


353




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 36     <-- 36 -->        PDF

čijom. Iz njega se može dobiti generatorski plin. Sam lignin u suhom pul


verziranom stanju upotrebljava se kao pogonsko gorivo za motore (Rupa


motori). Djelovanjem fenolamina i aldehida iz lignina se može dobiti neka


vrst umjetne smole, koja ćmade smeđu do crnu boju. Ova se smola kada


je zagrijana dade formirati. U novije doba kod ovog postupka dodaje se


6 do 8°/o furfurola ili anilina u svrhu poboljšanja kvalitete smole.


Pentozami se dobivaju kod hidrolize tvrdih listača. Tvrde listače sa


drže 20 do 25°/o pentozana. Čisti pentozan upotrebljava se za dJetalne


svrhe, kod konzerviranja voća, proizvodnje marmelade i t. d. Pentozan


u tehničkoj kemiji služi za proizvodnju umjetnih masa, organskih kiselina,


furfurola i drugih otapala.


Smole se kod hidrolize drveta dobivaju ekstrakcijom. Ovu ekstrakciju


smole treba izvršiti prije hidrolize drveta.


Kod hidrolize drveta dobije se octena kiselina i to 4% od četinjača a
6% od listača. Octena kiselina pomješana je sa kiselinom (solnom ili sumpornom)
kojom se vrši hidroliza.


Kod hidrolize drveta i fermentacije drvnog šećera dobiva se iz pen


tozana furfurol, koji se upotrebljava kao otapalo u proizvodnji umjetne


smole.


.... M. ....., .......


.. .... ............ ........, ......... .
......... ....... ..... . ......


.. .. ........-....... ...... (........ ........, .........
. ......) ... . ...... ....... ..... .. ........ ...... ............,
... ..... . ..... ........ .... .... ... ...... ........ ............
..... . .............. .......... ....., . .... ......... .... ....
...... ....., ........ je .. ... ........ ...... ... .... .. ....... .........
......... ........ ..... . ......; .. ..... ........ ...........
. ..... ...... ..... .... .... ..........-....... ...... .... .... je ........
.. ... ...... ......... . .......... ..... ....... ..... . .. ..
........ .. .......... ............ . ......... ..... . ...... ....
na« . .. ......, a ........ . GCCP. ........ .. ....... ....... . ...........
...... ... ... ..... .. .. ... .... ........, .........., ....
. ....... .. ...... .... .. ...... je ... ........ .... .. . no .... ...
.. .... ...... ......... ..... 1—3 ........ ....... ......... ........
. ......... .. II ...-.... ........ ........ . ......... . ...
.. .. ........ . .. ..... ...... .......... . . ...... ...........


.. ........ ........ ...... ......... ...... ......... je ........
.. .. ..... .. ....... .......... .... . . ....... .... . .. .. ....
....... . ......... ...... .......


....... ........... .... .. ....... .. ......... a ...... .........
.. ........ .......... (.........., ............ . ..............)
... . ..... . ..... .... .. ....... . .... ....... ..»... . ........


354