DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1949 str. 47     <-- 47 -->        PDF

2. Kako unaprijediti našu literaturu o uzgajanju šuma.
Odgovor na ta pitanja daleko bi prešao okvir ovog članka, pa ćemo
se stoga osvrnuti samo na neke važnije pojedinosti, koje u svojoj cjelini
utječu na razvoj naše literature o uzgajanju šuma.
Ad 1. Analizom tadašnjeg stanja može se ustanoviti, da je veliki broj
šumarskih stručnjaka većinom bio zauzet doznakom stabala za potrošište
i tržište, a malo ih se je mogla baviti njegom i melioracijom šuma, pošum-,
ljavanjem i pravilnim uzgojnim sječama. Jedan od važnih uzroka toj pojavi
bio je premalen broj stručnjaka visokoškolske i srednjoškolske kvalifikacije,
kaoi i malobrojno i nedovoljno spremno pomoćno terensko i uredsko
osoblje, čije su poslove često obavljali stručnjaci više kvalifikacije i obratno.


Rezultate svoga rada uzgajači i pošumljivači većinom nisu mogli sustavno
pratiti, a dosljedno tome nisu mogli otkrivati dobre i loše strane tog rada
niti razvoj pojedinih dijelova povjerenog im upravnog objekta. Uzrok tome
bili su česti premještaji osobito onih stručnjaka, koji se nisu mogli prilagoditi
postojećim objektivnim okolnostima. Novi stručnjaci ili nisu mogli
ili nisu htjeli prihvaćati iskustva svojih predšasnika; pojedinci ih nisu pravilno
primjenjivali, jer se primopredaja uredovanja obavljala većinom samo
ix uredu. I tako su mnoga iskustva za našu praksu i nauku zauvijek propala,
ili nisu kontinuirani nastavljena.


Mnogi stručnjaci na svojim službenim i, još više, na privatnim sastancima
iznosili su i izmjenjivali svoja iskustva, a rijetko su ih stariji i odgovorni
drugovi poticali da svoje znanje iznesu u stručnim časopisima.


U nastojanju, da pomognu razvitak nauke i nastave, pojedini nastavnici


poljopivredno-šumarskih fakulteta trudili su se da svojim ličnim kontaktom


sa šumarskim stručnjacima na terenu prikupe potrebnu građu za sastav


svojih udžbenika; jedino vrlo uporni uspjeli su to donekle postići,


Pomanjkanje dovoljnih i sređenih iskustava iz uzgajanja, napose iz
njege i melioracije šuma i iz pošumljavanja odrazuje se i danas pri obavljanju
opsežnih terenskih radova.


Šta da se radi?
Ad 2. Prije svega potrebno je, da terensko stručno osoblje što duže
službuje u istom mjestu ili bar u istom šumsko-gospodarskom području te
da se racionalizacijom rada u upravnim i administrativnim poslovima što
više oslobodi sitnih i nestručnh poslova. Tada će stručnjaci moći više vremena
pokloniti proučavanju literature i razvoju povjerenih šumskih obje


kata, a ujedno imat će vremena da svojim iskustvima dadu i literarnu formu.


Isukustva na terenu mogu se u šumarstvu stjecati jedino tako, da se


prati razvoj utjecaja uzgojnih postupaka: od daleke i nedavne prošlosti


u sadašnjost i budućnost, odnosno promatranjem i istraživanjem uzroka i


posljedica razvoja neke pojave u dotičnim okolnostima. Na taj način otkri


vaju
se pojedini problemi, na taj načm se oni i rješavaju.
Problema o uzgajanju šuma i pošumljavanju u nas ima mnogo, pa su
i iskustva obilna. Potrebno je dakle da se ona analiziraju i da se povuku
.zaključci. Danas se, primjerice, vrše pošumljavanja i melioracije na pro


365