DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1949 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ing. A. Panov — Sarajevo NAČELNA RAZMATRANJA O FRURTIFIKACIJI ŠUMSKOG DRVEĆA (Nastavak — suite) VII. Stabla na samo i stabla na rubu šume Da li je potrebno znati i početak fiziološke zrelosti osamljenih stabala? Potrebno je također. Iako sovjetski autori preporučuju uzimati sjeme samo od stabala potpuno čistih (...... ............ .. ......) pretpostavljajući time da se svojstvo čistoće (a znači i obrnuto t. j . grana tosti) prenosi na potomstvo, ipak to pitanje još nije dovoljno osvjetljeno. Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da škartiramo sjeme samo zato što ono potječe od granatog stabla uzraslog na samo ili na rubu šume. Ovo smijemo tim manje, što ovakova stabla često daju 10 i 20 puta više sjemena nego stabla u sklopu čak i ona dominantna. Ogijevski koji je vršio pokuse sa bijelim borom kaže da bor na osami ima 3000 šišarica dok njegov vršnjak u šumi ima 525 šišarica. Ovo isto vrijedi za druge vrste čak i za izrazite »zasjeno-podnoseću « bukvu. Njemačka literatura raspolaže sa podacima prema kojima u godinama tako zv. Sprengmast-a (vidi dalje ) rubna su stabla jedini liferant bukvice jer je urod unutra u sastojim minimalan. Prema našoj okularnoj procjeni 70 godišnja bukova šuma (tri izolovana otsjeka jedne gospodarske jedinice na površini na cea 100 ha) mogla je dati u srednjerodnej godini 30 t, bukvice od čega bi 10 t. (oko 30°/o) otpalo na rubna stabla iako je tih bilo jedva 1% od ukupnog broja stabala, uračunavši i rubna stabla prosjeka, potoka enklava i poluenklava. Ukratko jasno je svakome da svaki pokušaj da se ograničimo isključivo na sjeme od dominantnih i predominantnih stabala u šumi a odbacimo rubna i osamljena — izazvao bi smanjenje sjemenog fonda i to u mjeri koja bi se teško dala nadoknaditi. Fiziološki razlozi ranije polne zrelosti osamljenih stabala suviše su jasni da bi se trebalo na njima zadržavati. Na ovom ćemo mjestu precizirati da pod osamljenim drvetom nećemo podrazumijevati jedinku za koju svak može tvrditi na prvi pogled da ni u kojoj mjeri i ni sa koje strane nije izložena utjecaju sklopa sastojine. Dovoljno je ako je taj utjecaj eliminisan u dovoljnoj mjeri u pogledu jednog (ali doduše osnovnog!) faktora t. j . svijetlosti. Proređeni rubovi šuma obrasta 0,1 i 0,2, raštrkani primjerci »vrsta-pionira« (nastali naletom sjemena), slučajno formiran drvored u polju nastao iz zapuštene ili naprotiv hotimično zagajene žive ograde — sve to strogo uzevši ne bi spadalo pod pojam »osamljenog drveća«, jer je upliv takve biljne asocijacije mnogo veći i dalekosežniji nego što to obično mislimo. Hoćemo time da kažemo, da na izgled osamljeno stablo ili stablo koje je možda jedino preostalo na nekoj prostranoj krčevini — još je uvijek pod utjecajem hiljada »mikrofaktora« koji ga vežu sa najbližom šumom. Osamljena su stabla prema takvom shvaćanju i stabla u sastojim proredenoj do obrasta 0,1 do 0,2, ovamo spadaju i propale kulture iz predratnog doba gdje se je možda tek deseta biljka primila a popunjavanja 407 |