DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1949 str. 26     <-- 26 -->        PDF

nisu uslijedila; ovamo ubrajamo i zaboravljene sjemenjake na tobož »plodnim
sjecištima prijašnjeg doba. Naravno u posljednjem slučaju treba taj
sjemenjak tretirati ne kao osamljeno od postanka, nego osamljeno od prije
izvjesnog vremena. Uzgred ćemo napomenuti da je to poseban vrlo interesantan
problem: opažanja na jedinkama koje su uzrasle u sklopu i oslobođene
su njega pet, deset, petnaest i t. d. godina prije starosti u kojoj
normalno počinju fruktificirati.


Kao što ćemo vidjeti iz drugog — specijalnog —´ dijela ove rasprave
pojedine vrste izvan sastojina donose cvijet pa i plod nevjerovatno rano.
Međutim, u stručnoj literaturi naglašeno je da je ovakav plod često sterilan.
Prema našim opažanjima sterilnost takvih plodova dosta je redovna
pojava kod mnogih vrsta šumskog drveća, Šta više često se dešava da
prvi cvijetovi uopće ne zametnu ploda. Stoga u ovom slučaju može biti
govora samo o prividnoj polnoj zrelosti dotične vrste a nikako o pravoj.


Ovim neću reći da sklopljene sastojine nikad ne pokazuju analogne
pojave t. j. redovite razlike (određene vremenske intervale) između prividne
i prave fiziološke zrelosti, ali nama se čini da je ta pojava izraziti ja
i uočljivija kod osamljenog drveća.


U posebnu kategoriju spadala bi rubna stabla. Vremenski pada početak
njihove fruktifikacije između doba početne fruktifikacije osamljenih
stabala i doba početka fruktifikacije dominantnih stabala u šumi. Analogno
našim razmatranjima u osamljenim stablima moramo pod rubnim
stablima podrazumijevati također i ona drveća koja su na rubu prostranih
čistina, manjih šumskih krčevina (ako je ta krčevina stara t. j . datira iz
ranijih godina) i si. Treba napomenuti da genetički ta stabla nisu najprikladnija
za dobivanje sjemena sa njih i to iz istih razloga koji diktiraju
sovjetskim naučnim radnicima da izbjegavaju u tu svrhu osamljena stabla.


VIII. Primjena gornje problematike i metodologije na temu
»periodicitet plodonošenja«
Ispitivanje periodiciteta fruktifikacije također je vrlo važan i odgovoran
zadatak, a utoliko je teži od ispitivanja početne zrelosti, što zahtjeva
kontinuirana, dugogodišnja opažanja, oglede i studije. Za početnu zrelost
možemo kod dobre organizacije rada i guste mreže stanica sa pažljivim
posmatračima za nepunu godinu dana utvrditi i provjeriti sve elemente,
srediti sve podatke i doći do konkretnih pouzdanih rezultata koji će se
tokom slijedećih godina nadopunjavati. Za utvrđivanje periodiciteta logično
se služimo prosjekom od nekoliko godina a taj je prosjek (broj godina
kontinuiranog posmatranja da se omogući prenošenje zaključka) tim
veći što rede rađa sjemenom vrsta koje se proučava. Ako je za brezu ili
grab dovoljan prosjek od 5 godina, to( za smrču je malo 10 a za bukvu i
15 godina. Dosta će proći vremena dok se izjednačimo sa Njemcima ili
Rusima. Švapah je 20 godina uzastopce pratio plodonosnost najvažnijih
šumskih vrsta a služio se također i sa prilično pouzdanim podacima drugih
šumara koji su raspolagali sa rezultatima svojih opažanja u vremenu više
od 20 godina. Nestorov i Ogijevski neovisno jedan od drugoga posmatrali


408