DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 30 <-- 30 --> PDF |
naše krajeve potrebno je, da posvetimo veliiku pažnju njezinim nalazištima, racionalnom sabiranju, konzerviranju i konzuimpciji. Stoga ću u nareidnih nekoliko: redaka iznijeti u kraitkam crtama sve, što mi je u tom pogledu poznatu iz vremena mojeg stručnog rada u Istii^ IH Sve do 1930. godine mikolozi su vjerovali, da su nalazišta bijelog piemonteškog tartufa ograničena isključivo na po-riiječje rijeke Pada, napose; na Piemont, okolicu Voghere i okolicu Ferrare u Emiliji (Italija). Poznati mikolog prol. Oreste M a 11 i r o lo proučio je i opisao sav materijal, koji je u području bivše Julijiske Krajine bio sakupio M. Maccagna te dapače prijašnji broj vrsta po W o s s u (svega četiri vrste i to 1 Tuber i 3´ Elaphoniyces) povisio na 20 (17 Tuberaceae i 3 HymenO´gastreae). Istraživamija &a M, Maccagne doprinijela otkriću jiedne nove vrste u oko´lici Udma, koju je Mattirolo okrstio u čast pronalazača imenom Maccagnia carnica. Ali za Istru ni jedan ni drugi ne spominju nalaz bijelog piemonteškog tartufa, ma da je ovaj inače spominjan u Maccagninoj zbirci za subalpinsku Veneciju, budući da je bio pronađen i u okolici Padove, Maccagna je vršio i istraživanja u Istri, pa je u okolici Kopra pronašao i vrstu Terfezi a 1 e o n i s Tulasne, zanimiv primjerak iz oblasti mediterana, vezan na prisutnost Helianthemuraa. Ipak se Maccagna nije bio uputio u nutarnjost centralne Istre, pa se jedino tako može protumačiti, da mu je izbjegao Tuber magnatum. Slava na pronalasku i sabiranju prvih primjeraka bijelog piemonteškog tartufa u Istri pripada prof. M. S e 11 i i nijegovim suradnicima C. T e s t on i u i P. G i o V a n e 11 i u. Prva su traženja izvršili u području istarske ploče (Crvena Istra) u šumama blizu Pule (Siana i Lisignamoro) u toku 1929. godine, ali bez uspjeha. Zasluga je Testonieva, da je odmah nakon prvih neuspjeha zaključio, da se piemonteški tartuf mora nalaziti ne DL Crvenoj već u Žutoj Istri, jer su tamo slični tereni (aluvialno tlo) s onima Emiliji. Već su 1931. godine pronađeni u ovom centralnom dijelu istarskog poluotoka prvi primjerci ove skupocjene gljive. Traženja su dala pozitivne rezultate u dolini Pazinčice (Foiba di Pisino) između Pazina i Boruta. U manjoj je količini ovaj tartuf pronađen između Novaka i Cerovlja (pogotovo u okolici »Fomace«) te osobito u Borutu i preko željezničkog tunela. Zona je tartufa ovdje, kako izgleda, ograničena na ravnicu i dolinske livade osobito u pojasima od 30—40 metara s obje strane potoka, gdje se zemljište polako diže i nije izloženo zamočvarenju. Osim toga su utvrđena nalazišta u dolini »R. dei Gamberi« ispod brijega Moncalvo u dolini Roča, zatim u području potoka Fiumere iispoid Huma (Colmo) pa sve do Buzeta i napokon u čitavoj dolini rijeke Mirne od Buzeta pa do preko Livada (motovunska šuma). Tamo ovaf tartuf dolazi ispod osamljenih hrastova, topola i vrba, ali i u samof sastojini. Za nas su od naročitog interesa nalazi u motovunskoj šumi, naročito duž obala Mirne, koja izduženi šumsiki kompleks presijeca na gotovo dva 28 |