DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 34     <-- 34 -->        PDF

laciji u eocenskoj oblasti. Ta je razlika povećana još godišnjom veličinom


distribucijom vodenih taloga, kod čega krajevi Žute i Bijele Istre stoje
mnogo povoljinije (Učka 2327, Lanišće 1527, Lupoglav 1436 mm) od onih
u južnom dijelu (Baderna 1012 mm) a pogotovo na južnim obalama poluotoka
(Rovinj 752 mm) (v. crtež 2), Ljetna je suša u južnim krajevima
štetna za uzgoj bijelog tartufa i pokrivena mediteranskom makijom, dok
je vlažna klima centralnog i sjevernog dijela poluotoka vrlo povoljna
koliko za sam tartuf toliko i za njegove simbionte, koji i onako u najvećem
dijelu spadaju u kontinentalnu floru.


IV


Prema predratnim statističkim podacima prihod od tartufa za samu
drž. motovunsku šumu sv. Marka iznosi godišnje oko 50 centi. Za domaću
potrošnju gljiva nema većeg značenja, jer je domaći svijet ne troši. Ali je
to više važna za velike centre Zapadne Evrope, kamo se za vrijeme talijanske
vladavine redovno eksportirala. Istarski je bijeli tartuf već dobro
poznat na vanjskom tržištu i cijeni se kao delikatesa te kao podražavajuća
brana (navodno kao afrodisiacum) nalazi uvijek dobru prođu. Ova podražajna
osebina tartufa poznata je već od prije ne samo za bijeli već i za
ostale vrste.


Gornja se brojka od 50 centi ima uzeti kao najniža, jer se po uvjeravanju
lokalnih poznavaoca i bivših poduzetnika može godišnji prihod računati
s okruglo 80—150 centi, kada bi se skupljanje provelo sistematski.
Posao je traženja i sabiranja dosta skup, jer traži upotrebu naročito dresiranih
pasa, ma da je danas uzgoj i dresura ovih pasa vrlo dobro poznata
žiteljima Motovunšćine. Drugo, što poskupljuje sabiranje tartufa, je vrlo
Tiraitko vrijeme sezone. Ono traje od polovice septembra, ako je godina
povolma t., j. kišovita, pa do konca decembra. Najintenzivnija je sakupljanje
od druge polovice oktobra do kraja godine. Sasvim tim se obzirom na
"visoku cijenu, koju ova gljiva ima u zapadnim državama, smatralo, da
njezini prihodi mogu ne samo dostići već i premašiti prihode na drvu u
motovunskoj šumi, ma da se tamo radi o vrijednim sastojinama hrasta,
brijesta i jasena. Kod tako optimističke perspektive, koju postavljaju talijanski
izvještaji, potreban je po mom mišljenju ipak stanoviti oprez, jer
osim razmjerno skupog i napornog sabiranja postoji i veliki riziko kod konzerviranja,
pakovanja i otpreme. Svi ovi poslovi iziskuju vještinu, stručnost
i zalaganie poslenika. U Motovunšćini se za vrijeme Italije bavilo
otkupom i prodajom tartufa posebno poduzeće »SARTI« (Societa anonima,


— raccolta dei tartuffi istriani) sa sjedištem u Buzetu, Djelovalo js do
Ttonca drugo^g svjetskog rata. U velikim se svjetskim restoranima plaćan
1 kg bijelog tartufa s okruglo Lit. 5.000, dok se poslije rata cijene na talijanskim
tržištima kreću po 1 kg od Lit, 2.400—^8,000 za svježu a od Lit.
2,000—2.500 za konzerviranu robu.
Od tržišta je tartuifa u Italiji bilo najpoznatije Milano a donekle i Torino, koje
je trošilo mainje zalihe. Kao treće se tržište spominje i Rim. Dakako, da se istaTski
iiijeli tartuf plasiTao u svim većim gradovima Sjeverne Italije (Padova, Bologna, Ve


32