DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
laciji u eocenskoj oblasti. Ta je razlika povećana još godišnjom veličinom distribucijom vodenih taloga, kod čega krajevi Žute i Bijele Istre stoje mnogo povoljinije (Učka 2327, Lanišće 1527, Lupoglav 1436 mm) od onih u južnom dijelu (Baderna 1012 mm) a pogotovo na južnim obalama poluotoka (Rovinj 752 mm) (v. crtež 2), Ljetna je suša u južnim krajevima štetna za uzgoj bijelog tartufa i pokrivena mediteranskom makijom, dok je vlažna klima centralnog i sjevernog dijela poluotoka vrlo povoljna koliko za sam tartuf toliko i za njegove simbionte, koji i onako u najvećem dijelu spadaju u kontinentalnu floru. IV Prema predratnim statističkim podacima prihod od tartufa za samu drž. motovunsku šumu sv. Marka iznosi godišnje oko 50 centi. Za domaću potrošnju gljiva nema većeg značenja, jer je domaći svijet ne troši. Ali je to više važna za velike centre Zapadne Evrope, kamo se za vrijeme talijanske vladavine redovno eksportirala. Istarski je bijeli tartuf već dobro poznat na vanjskom tržištu i cijeni se kao delikatesa te kao podražavajuća brana (navodno kao afrodisiacum) nalazi uvijek dobru prođu. Ova podražajna osebina tartufa poznata je već od prije ne samo za bijeli već i za ostale vrste. Gornja se brojka od 50 centi ima uzeti kao najniža, jer se po uvjeravanju lokalnih poznavaoca i bivših poduzetnika može godišnji prihod računati s okruglo 80—150 centi, kada bi se skupljanje provelo sistematski. Posao je traženja i sabiranja dosta skup, jer traži upotrebu naročito dresiranih pasa, ma da je danas uzgoj i dresura ovih pasa vrlo dobro poznata žiteljima Motovunšćine. Drugo, što poskupljuje sabiranje tartufa, je vrlo Tiraitko vrijeme sezone. Ono traje od polovice septembra, ako je godina povolma t., j. kišovita, pa do konca decembra. Najintenzivnija je sakupljanje od druge polovice oktobra do kraja godine. Sasvim tim se obzirom na "visoku cijenu, koju ova gljiva ima u zapadnim državama, smatralo, da njezini prihodi mogu ne samo dostići već i premašiti prihode na drvu u motovunskoj šumi, ma da se tamo radi o vrijednim sastojinama hrasta, brijesta i jasena. Kod tako optimističke perspektive, koju postavljaju talijanski izvještaji, potreban je po mom mišljenju ipak stanoviti oprez, jer osim razmjerno skupog i napornog sabiranja postoji i veliki riziko kod konzerviranja, pakovanja i otpreme. Svi ovi poslovi iziskuju vještinu, stručnost i zalaganie poslenika. U Motovunšćini se za vrijeme Italije bavilo otkupom i prodajom tartufa posebno poduzeće »SARTI« (Societa anonima, — raccolta dei tartuffi istriani) sa sjedištem u Buzetu, Djelovalo js do Ttonca drugo^g svjetskog rata. U velikim se svjetskim restoranima plaćan 1 kg bijelog tartufa s okruglo Lit. 5.000, dok se poslije rata cijene na talijanskim tržištima kreću po 1 kg od Lit, 2.400—^8,000 za svježu a od Lit. 2,000—2.500 za konzerviranu robu. Od tržišta je tartuifa u Italiji bilo najpoznatije Milano a donekle i Torino, koje je trošilo mainje zalihe. Kao treće se tržište spominje i Rim. Dakako, da se istaTski iiijeli tartuf plasiTao u svim većim gradovima Sjeverne Italije (Padova, Bologna, Ve 32 |