DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Za istarske pse-tartufare, koji su 1947, bili na kraće vrijeme upućeni u Dunavski bazen radi traženja tartufa, izvješćuje istraživač V. L i n d- t n e r, da su se svuda pokazali odlični. Ondje, gdje su naslutili gljivu, išli su oborene glave i krstarili šumom. Zatim su skrenuli na stranu i za čas počeli šapama kopati zemlju. Njihovi su čuvari odmah dotrčali i počeli kopati lopaticama, dok su ih psi m:irno proimatrali ili im dapače pomagali odbacivati zemlju. Psi su uvijek kopali točno iznad ležišta gljive, tek su po neki put skrenuli na stranu po koji decimetar. To se međutim odmah objasnilo pukotinama zemljišta, koje su bile postrance, a kroz koje je miris gljive hlapioi jače nego kroz tvrdo kompaktno tlo. Inače su u svemu pogriješili dva puta, ali tu je vjerojatno bio po srijedi miris kakovog šumskog miša, čiji ih je miris zaveo. U tamošnjem tvrdom zemljištu pojedini su sie komadi nađenog tartufa komadali ili je pas svojom šapom otkinuo po koji komadić. Nekoji su nađeni prim.jeTci bili i natruli, što upućuje, da je već sezona bila zakašnjela. Sve su ovakove komade psi dobivali za hranu. Gdjekada se za vrijeme talijanske vladavine u Istri tartuf sakupljao i u mjesecu augustu. Takova se roba obzirom na ljetnu vrućinu nije plasirala u svježem stanju već se odmah konzervirala. To je uostalom i lako pojmljivo, jer bi za uporabu bila prikladna samo onda, kad bi se hitno dopremila na tržište, a to mije bilo moguće radi udaljenosti talijanskih velikih centara. Računa se. da sakuipljač za vrijeme pune sezone (septembar- decembar) može sakupiti dnevno 2—8 kg ali ima mnogo slučajeva, da je gdjiekoji u jednom dami sakupio i 15 kg gljive. Pritom treba naročito pogoditi vrijeme sabiranja. Gljiva se može sakupljati samo kad je posve dozrela t. j. kad ima vrlo jaki intenzivni miris, a to kod pojedinog primjerka traje kratko vrijeme (oko 2 dana). Nakon sazrijevanja miris se brzo izgubi i gljiva nema velike tržne vrijednosti. Nakon izvršenog sakupljanja slijedi sortiranje i pakova nje robe. Gljiva se donosi i prikuplja na jednom određenom mjestu, gdje se u posebnoij prostoriji vrši prebiranje, čišćenje i škartiranje. Najljepši se komadi odmah spremaju u posebne košare, pletene iz vr^be (bez kore) okruglog ili jaijolikog oblika. Košare su pletene na rijetko i to tako, da roba ima dovoljno promahe. Nemaju poiklopca, a mogu biti velike od 1—15 kg sadržine. Umjesto poklopca košara se pokriva jutom, koja se prišije uz rub. Ovako su se opremljene košare transportirale iz Motovunske krajine u Trst kamionom ili redovnim autobusom. Tamo je robu preuzimao poseban namiještenik i odmah po preuzimanju prvim ekspresnim vlakom slao robu na zapadna tržišta. Što se tiče -konzerviranja bijelog tartufa, to je kako je već naglašeno, obavljano uporedo sa sortiranjem sabrane robe. Dok su se najbolji komadi odmah otpremali na tržište, dotle su se slabiji komadi, zatim razni otpaci i primjerci manje liijepog oblika konzervirali, pa se tako iskoristio najveći dio sakupljene gljive, koji bi se inače morao baciti. Dakako, da se konzerviranje vršilo i u slučajevima, kad se radi nedostatka brzih prometnih veza nije moglo svu svježu gljivu odmah otpremiti u Trst odnosno zapadna tržišta. Postupak je konzerviranja vrlo jednostavan, više kućni obrt nego industrijski. Spomenuto je poduzeće »SARTI« raspola \34 |