DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 37     <-- 37 -->        PDF

galo s više ručnih strojeva, čiji je kapacitet bio dnevno cea 500 kutija. U
niovijie su vrijeme poznati i električni strojevi za konzerviranje, ali mi nije
poznat niji´hov kapacitet niti da li se uopće kod nas nalazi koji stroj ove
vrste.


Za vrijemic vlaidavine Italije u Istri tartuf se koinzervirao zatvaranjem u kutije
5—lOO dkig i pritoim raizliikovala tri načina priredbe: a) a maršala, b) naturale i c) a
piirč. Kiilogram se koinzervi prodavao-oia tržištu prosječni po Liit. 90´.— a čaita^v je tro.
šak s´tajaio po kg Lit. 20.—, što pretstavljia po kilogramiu koinzeirvirainog tairtuifai čistu
dobit od´ Lit. 70.—. Kutije six se doibavljale gotoive, pa su se u Istri; samo pumile i zatvarale
te oMjepljdvale etikeitaima.


Premia stanjiu neposredno prije drugog svjetskog rata kretale su se cijene ta.rtuilu
franco prodavaoc u granicama Li´t. 80—-laO po kg ali samiO´ u vrijeme sabiiranja, jer su
odmah nakon izimiilnuća sezone skaikale do Lit. 7O0—800 po kilogramiu. Sad se laiko
miogu razumjetii visoke cijene gljive u restoiraniima, kad se uvaže jio,š i skupi transportni
troškovi. Raidi bolje koimpiaracije aiaviodiim, da su sei cijene vinu tada krctalle za lOiO 1
okruglo Liit. 50. Ali i saimi troškoviJ proizvodnje nisu bili malen;i.. Sakupljačima se po
svakom salbiranom kilogramu glji´ve plaćalo okruglo Lit. 20. Prevoz je kamionom do
Trstao koštao prosječno Lit. 2 po jednoj košari), zatim vlaik dalje u Italij´u cea Lit.
18—^20 po košari. K tome ovamo treba pribrojliti j nadnice radniioiima na sabiiraii.štu,
niadnice radniiika za pretovar u Trstu te razne diažbin© i: takse. Da bismo mogli rekcmstruirati
kallkulaciiju ovoig posla valja uva(žiitii, da sabiran je gljive traje oikruglo 10!)
dana u godiMi:. Iz Motovunšćine se otpremalo na prodaju izvan Istre godišnje okruglo
lO.´OOiOkg, što bi. premia spoimenutoj jediiničnoj cijene pretstavljalo godiišnji brutto promet
od Lit. 1,000.000, Uzmemo,, da su ukupni troškovi režije iznosilli samo Lit. ,40 po
kg, što bi značilo izdatak od godišnjih Lit. 4l0i0;.0O0 pa bi čisti do-bitak bio koid navedenog
poduzeća »SARTI« oko Lit. 600.00´. To bi bili najvjerojatniji zaikljućei, koji bi
se mogli, izvesti na temelju primljenih imformacijia,. Mi međutim moiraimo pretpostavljati
veći doibitak navedenog poduzeća, ako ništa drugo već iz razloga, da se gljiva
plasirala d iizvan njezine sezone, kad joj je cijena skakala na en´onmne visine.


Podaci o nalazištima tartufa u ostalim našim krajevim
a izvan Istre vrlo su oskudni. Za uže hrvatsko područje osim spomeTiiutih
navoda prof. J, J a n d e goftovo i nema sigurnih podataka. Za
vrijeme svog stručnog rada u šumama . Gorskog Kotara (1925—^1930 i
1932—1938) slušao sam u više navrata od žitelja iz doline Kupe (Brod,
Grbael, Kuželj, Turke, Osilnica), da im svinje rovanjem nalaze na podzemne
gljive, koje vade i pohlepno žderu. Nitsam tome poklanjao važnosti
pa ne mogu reći ništa siguimo. Nešto je starija akcija traženja tartufa u
srpskim krajevima. Tako po J e k i ć e v o m svjedočanstvu znamo, da
se već kralj Milan neko vrijeme bavio mišlju, ne bi li se koja vrsta tartufa
mogla pronaći ili barem razmnožiti u šumama tadanje pretkumanovske


Srbije. Bio je navodno nabavio i nekakove »klice« tartufa s namjerom, da ih
zasije na svom imanju Toponici kod Niša. Bio je kupio čak i dva dresirana
psa za traženje nalazišta. On je bio povjerio prof. St, J a k š i ć u zadatak
traženja podzemnih gljiva, što je imalo i uspjeha u šumi Koviljači na putu
Kragujevac—^Gornji Milanovac, Na osnovu Jakšićevog nalaza objavio je
1897. godine prof, Ž, Juriši ć oveći stručni članak o tartufima u tadanjoj
znanstvenoj reviji »Delo«, pa taj članak pretstavlja prvu stručnu


35