DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 39 <-- 39 --> PDF |
n dunavskom bazenu (Srijem, Šumaidija, Vojvodina) ali ovaj put sa sabiračima i njihovim psima tartufarima iz Istre, Istraženi su predjeli: a) državno dobro Rogot kod Lapova, b) brdo Koviljača, poznato još iz vremena istraživanja prof. St. Jakšića, c] kraj kod Obrenovca oko Koluibare, d) desna obala rijeke Ta-miš kod Pančeva, e) živi pijesak kod Deliblata, f) okolina Morovića kod Sida u Srijemu. Odmah treba napomenuti, da ova godina nije bila prikladna za traženje tartufa, jer je u tim krajevima vladala neobična suša. Ipak su istraživači našli dvije vrste podzemnih gljiva, i to T u b e r b r u m a 1 e samo u Pančevu a drugdje jedino Tuber magnatum t. j. istu vrstu kao i u Istri. U Rogotu je za kratko vrijeme na´terenu između sela Batočine, podnožja okolnih brda i rijeke Morave sakupljeno 18 komada. Kod Kra^ ujevca su pretiaženi predjeli Šumarice ali s niegativnim rezultatom. Bez uspjeha su bila traganja i na Koviiljači i njezinoji okolini čak do Brestovca, .što je i razumljivo, jer je šuma iz vremena kralja Milana davno iskrčena i ostala samo golet. Negativni su rezultati bili i kod Obrenovcca. U Pančevu je pronađena vrsta brumvale preko puta pristaništa. U Deliblatu- Dolina je doduše zapaženo, da su svinje minule ijeseni rovale po tlu bagremiove sastojiine, ali nalaza nije bilo. Tu treba odmah naglasiti, da delitlatsko pješčano tlo nije sposobno za crne tartufe ali može biti vrlo podesno za koju drugu vrstu podzemnih gljiva, napose za Tube r albu m (Chiromyces maeandTiformis), koji je Lindtner već tamo bio pronašao (okolina >Devo;ačkog bunara«). Kod Morovića su pregledani kompleksi Vranjak, Blata, Neprečava, Stara Neprečava, Smoigva II i Stara Smogva 1, sve sastojine hrasta lužnjaka. Ustanovljeno je, da u morovićskim šumama ima bijelih tartufa, nalazi su svuda bili pozitivni, jiedino je kod traženja smetala velika suša, pa bi u povoljnim klimatskim prilikama bili rezultati daleko bolji. U većini su se slučajeva nalazili gomolji tartufa u dubini od 20—30 cm. Veličine su im bile raznolike, najmanji je primjerak vrste Tuber magnatum bio veličine lješnjaka a najveći s promjerom preko 10 cm. Prosječno im je promjer iznosio 4—5 cm. U slučaju kišne jeseni našli bi se sigurno mnogo veći komadi. VI Ovime bih zaključio svoju raspravu o našim tartufima i njiihovim nalazištima. Sabravši sve u jedno, možemo reći, da u Podunavlj u svakako ima bijelog tartufa, pa bi se eksploataciji moglo pristupiti čim prije uz jedini uslov, da se nabave dresirani psi i provedu sistematska traženja na zemljištima opisanih indikacija. Da li je u tom pravcu iza Lindtnerovih nalaza što već poduzimano, nije mi poznato. Što se tiče Istre , naikon svog povratka u Zagreb, nisam više bio u mogućnosti, da pratim daljnji razvoj eksploatacija. Mišljenja sam, da će ova gljiva svakako pospješiti u Istri razvitak jedne nove industtrije. Alu- vialni su tereni, koji su do sada istraženi, tek neznatni dio velikih prostora 37 |