DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1950 str. 78 <-- 78 --> PDF |
zalaganja, ponekad i samaprijegora zavisi sav rezultat«. Ne idemo tako daleko da prebacujemo težište problema na radnu ´snagu umanjujući time ulogu rukovodećeg kadra, ali ne precijenjujemo ni svoje snage i tvrdimo da bez dobrog radnika nema ni dobrog eksperimenta. Isto kao što se vrši kvalifikacija stručnjaka po njihiovim urođenim naklonostima prema izvjesnim poslovima, smatramo da isti odnos treba da postoji kad je u pitanju manuelni radnik angažovani kod provođenja eksperimenta. Ovo naročito tamo, gdje opiti tek započinju i gdje paralelno sa uvođemjem opita osposobljavamo i radnički kadar. To kritično vrijeme našeg terenskog naučno-istraživačkog rada zahtijeva pojačanu pažnju i napor rukovodstva. Nije u svakom radniku usađen ni sazrijen onaj unutarniji poticaj, niti se taj može u svakom radniku u kratkom vremenu odgojiti, da bi oin iz urođene savjesmiosti, ljubavi prema poslu, nekad i iz lične inicijative iščekivao rezultat svojih opita kao krunu strpljivog, tačnog i savjesnog raida, to jest da se on osjeća u pravom i potpunom smislu saradnik, udionik u izvršenju opita. Osvjedočili smo se, a poznato nam je to i od prije, da nam naša sela, zaseoci i planine (neizuzimajući ni najzabačenije) u stanju dati dovoJjan kontigenat baš takvih savjesnih, bistrih, požrtvovnih i iskreno odanih naučno-istraživačkom radu radnika. Treba ih samo-naći i odabrati. A za odabiranje treba dvioije: 1) umjet i izvršiti 1u selekciju 12) imat i mogućnost i vršenja selekcije, imati materijal za odabiranje. Što se prvog uslova tiče s pravom pretpostavljamo da rukovodilac naučno-istraživačkih radova treba posjedovati pored ostalog i tu sposobnost. Za zadovoljenje drugog uslova treba da postoji izvjestan makar i neznatan stimulans koji bi privlačio radnu snagu da što maisovnije uzme učešće u radovima naučno-istraživačkog sektora. Takvim stimulansom u dogledno će vrijeme nesumnjivo postati motivi sasvim druge, uzvišenije prirode, ali sa sada ne smijemo gubiti iz vida da je pravilno na;gradivanije sar,adnika najjača garancija za njihovo trajno i potpuno zalaganje za povjerenu im stvar. I obrnuto; dobar dio radnika napustiće posao ako mu je u izgledu drugi posao koiji mu omiogućuje veću zaradu. U ostalom ovo je toliko logično i tako je pravedno: a^ko reflektiramo na izvjesne osobine koje su u pojedinaca d o s t a r i j e t k e a od n e p r o c i j e n j i V e su vrijednosti, te osobine treba što izdašnije nagraditi. Istina, do sada nije nigdje predviđena ta mogućnost ali ovo nipošto ne znači da bi se to načelno kosilo sa intencijama radničkog naredbodavstva. Naprotiv to je sasvim u duhu svih propisa o nagrađivanju radnika prema kvalitetu posla. Nigdje se toliko ne traži kvalitet u izvršenju zadataka kaio baš u naučno-istraživačkom radu. Nadležne ustanove (Ministarstva rada pojedimih republika, Sindikalne organizacije i si.) bez predomaišljanja će pristati da unesu odgovarajuću novelu u dosadanje propise, tim više što se ovdije radi o jednom vrlo neznatnom procentu (bolje reci promilu) od cjelokupnog uposlenog radništva. Kada naučno-istraživačka služba obezbjedi sebi apsolutno pouzdane saradnik« medu najbrojnijim a najmanje istaknutim trudbenicima na terenu, tek onda može sa sigurnošću da se upusti u dublja naučna istra 76 |