DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 10     <-- 10 -->        PDF

mljenog) kapitala, odnosno, jer u socijalizmu ne postoje kapitali, sume
vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava. Rentabilité! socijalističke proizvodnje
ne iskazuje, dakle, kao kapitalističke oplođivanje ili prirašćivanje
kapitala. U nazivniku formula se nalaze mjesto -vrijednosti osnovnih i
obrtnih sredstava planirani ili stvarni sveukupni utrošeni troškovi odnosno
puna cijena koštanja. Prema tome rentabilitet socijalističke proizvodnje
iskazuje u stvari kvalitet rada poduzeća ili točnije rečeno on iskazuje produktivnost
i proizvodnju viška proizvoda ili viška rada (financijskog rezultata)
socijalističkih gospodarstava i poduzeća.


Rentabilitet je, kako se vidi, zavisan o troškovima. Naime, ne samo
da je veličina rentabiliteta zavisna direktno o veličini troškova, jer oni
dolaze u nazivniku danih obrazaca, nego je i veličina financijskog rezultata,
o kome zavisi rentabilitet, isto tako direktno zavisna o troškovima ili
punoj cijeni koštanja. Financijski je rezultat, kako smo već spomenuli,
jednak razlici između prosječne cijene proizvodnje i pune cijene koštanja,
koja se u proizvodnji može mijenjati već prema tome kako gospodarstvo
ili poduzeće proizvodi. Što je stvarna puna cijena koštanja manja, bit će
i financijski rezultat povoljniji i obratno, što je ona veća, to je financijski
rezultat nepovoljniji. Ako financijski rezultat predstavlja dobit bit će ona
veća uz uvjet manje pune cijene koštanja, a ako predstavlja gubitak, bit
će on manji, ako je manja puna cijena koštanja. Financijski rezultat kao
i rentabilitet su funkcije pune cijene koštanja ili troškova.


Rentabilitet gospodarstva i poduzeća bit će, dakle, tada povoljniji, ako
se u toku proizvodnje uspjelo smanjiti troškove ili punu cijenu koštanja.
Razumije se, da sve to važi uz uvjet ispravnog rada i poslovanja.


No sad nastaje pitanje, kojim putem mogu gospodarstva i poduzeća
smanjiti svoje troškove, povećati financijski rezultat i dići rentabilitet?


Poduzeća i gospodarstva postići će to ispravnim ekonomisanjem,
štednjom. No najveći uspjeh pruža povećanje produktivnosti rada, što
znači proizvodnju veće količine proizvoda u određenom vremenu zbog bolje
organizacije proizvodnje i pciboljšanja tehnike, ili točno rečeno prema Marxu
promjenu u procesu rada, koja skraćuje društveno potrebno radno vrijeme
za proizvodnju jednog komada danog proizvoda. Povećanjem produktivnosti
rada snizit će se fiksni i neki varijabilni troškovi po jedinici proizvoda.4)


Ovim izlaganjem došli smo do značajne karakteristike rentabiliteta
socijalističke proizvodnje, koja se očituje u tome, da izražava produktivnost


4) Pod fiksnim troškovima prema Baoiću (1) razumjevaju se oni troškovi na
visinu kojih u glavnom ne utječe porast ili smanjenje opsega proizvodnje. To znači,
da stepenl zaposlenosti ne utiče na ukupnu sumu tih troškova. Oni. se u glavnom ne
mijenjaju, oni su fiksni (postojani). U fiksne troškove ulaze na pr. »troškovi uprave
i prodaje« iz strukture cijene. Iznos fiksnih troškova ,koji otpada na jedinicu proizvoda
je obrnuto razmjeran opsegu proizvodnje.


Valja, medutim, istaći, da potpuno fiksnih troškova u stvari niti nema, jer je
privreda dinamična;. Pojam »fiksni, troškovi« upotrebljava se za označivanje onih
troškova koji se slabije mijenjaju;,, koji su postojaniji.


VarijiahiIni su troškovi oni na visinu kojih utječe povećanje ili smanjenje opsega
proizvodnje. Oni su proporcionalni i neproporcionalni. Proporconalni su onda, kada
rastu ili padaju u istoj razmjeri, u kojoj raste, proizvodnja. Medu te troškove idu
na pr. troškovi sirovina, goriva i t. d.


Neproporcionalni troškovi´ su oni, koji se ne mijenjaju, proporcionalno s proizvodnjom.


92