DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
RENTABILITÉ DANS L´ EXPLOITATION DES FORETS Dans cet article nous examinons Ja rentabilité de l´exploitation »des forets dans la production socialiste et dans la production capitaliste. Apres une analyse détaillée, nous en venons aux conclusions suivantes: Lai rentabilité de la productioin socialiste a une autre signification et d´autres caractéristiques que la rentabilité de la production capitaliste. Il faut la considérer du ´ point de vue de l´économie nationale tout entiere. Dans l´exploitation des forets d´économie socialiste, la rentabilité est un indicateur qualitatif du travail d´exploitation. La rentabilité montre ensuite la production du surplus produit (surplus travail) et la productivité du travail. A ce point de vue elle offre d´immenses avantages a l´économie nationale. La façon de déterminer la rentabilité dans l´exploitation des; forets est tres simple, car elle se base sur le prix de revient de la possibilité annuelle (accroissement courant annuel du volume). Elle a un caractere dynamique. La rentabilité réagit tres sensiblement aux mesures économiques entreprises. La rentabilité de l´exploitation capitaliste des forets montre l´augmentation du capital (propriété). Lorsque nous exaimtimonis la rentabilité, nous n´avons en vue qu´une exploitation induviduelle, des forets et le profit qu´on en retire. Cette façon de déterminer la rentabilité cause de grosses difficultés, car il faut d´abord connaître la valeur du materiel sur pied et ensuite le montant en argent du prix du terraiini Elle a un caractere statique. La rentabilité de l´exploitation des forets dans la production capitaliste réagit failblement aux mesures économiques. La rentalibité est petite et évolue autour de la somme du taux d´accroissement courant du volume et du taux d´accroissement de la qualité. Proi. dr. Ivo Horvat: ISTRAŽIVANJE I KARTIRANJE VEGETACIJE PLANINSKOG SKUPA RISNJAKA I SNJEŽNIKA (Prethodni izvještaj) Temeljna misao, koja nas je vodila kod istraživanja i kartiranjia vegetacije iRisnjaka i Snježnifca bila je, što uže povezati rad svilh onih, koji se zanimaju za biljni pokrov u teoretskom ili u praktičnom pogledu. U tu svrhu trebalo je okupiti botaničare, zoologe, mikrobiologe, pedologe, klitmatolloge, šumare i stočare, da se stvori radna zajednica istraživača, koja će, polazeći od jasno, omeđene biljne zajednice — šume, livade ili kamenjare — obuhvatiti sva pitanja, koja se na nju odnose i tako omogućiti ne samo njezino svestrano poznavanje, nego i njezino najracionalnije iskorišćivanjie. To je uspjelo dosad tek jednim dijelom, ali mri ćemo nastojati, da se do kraja provede. Prva botanička istraživanja planinskog područja Risnjaka i Snježnika stara su već preko 100 godina. Brojni strani i domaći istraživači posjećivali su Gorski Kotar, pa su se uspinjali i na njegove najviše vrhove. Rezultate tih istraživanja prikazao je god. 1896. D. Hir e u CXXVI. knjizi »Rada jugoslavenske akademije« u Zagrebu. I kasnije privlačio je Gorski Kotar svojom zanimljivom Horom i vegetacijom naše botaničare, koji su dopri 97 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 16 <-- 16 --> PDF |
njeli mnogo važnih podataka za njegovo poznavanje. U tom pogledu ističu se naročito L. Rossi i S. G jur a šin, koji su obrađivali floru višeg bilja i I. P e v a 1 e k, koji je vrlo iscrpljivo obradio floru i vegetaciju cretnih alga. Moja istraživanja Gorskoga Kotara počinju god. 1927., pa je već 1930. i 1931. u »Vegetacijskim studijama o hrvatskim planinama I. i II.« obrađena vegetacija planinskih rudina i stijena Risnjaka i Snježnika. Istodobno započeta su i sustavna istraživanja ostale vegetacije, naročito livada, vriština i šuma, ali rezultati nisu dosad objavljeni. Ta je istraživanja prekinuo rat. God. 1947. nastavio sam istraživanja Gorskoga Kotara s potporom Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu sa ciljem, da se v e- g e t a c i j s k a istraživanja što t i j e s n i j e povezu s pedološkim i šumarskim istraživanjima, i da se tako postave temelji suvremenoj .tipologiji naših šuma. Kao polazna točka uzete su prirodne vegetacijske jedinice, biljne zajednice (fitocenoze), i na njih su primijenjena pedološka i šumarska istraživanja. Na tim istraživanjima sudjelovao je ing, Josi p Šafar , upravitelj šumarskog instituta u Zagrebu, dr. To ( misla v Brzac , asistent veterinarskog fakulteta i aps. agr. Zlatk o Grac a ni n. Na konferenciji za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije, koju je sazvalo Savezno ministarstvo šumarstva u svibnju god. 1948., predložio sam, da se u Jugoslaviji organizira sustavno kartiranje vegetacije, kako se provodi u drugim naprednim zemljama i kako je kod nas provađano u Makedoniji, gdje su izrađene vegetacijske karte planine Peristera i Bistre. Kao najpodesniji objekt za tu svrhu u Hrvatskoj predložio sam planinski skup Risnjaka i Snježnika. Ima više razloga, da sam se odlučio za kartiranje Risnjaka, koji je bez sumnje jedan od najmnogolikijih krških terena. Glavni je razlog u tome, što je planinsko područje Risnjaka i Snježnika razmjerno vrlo lako pristupačno, a ipak je* vegetacija prilično sačuvana od nepovoljnih gospodarskih utjecaja. U okolini ovih planinskih skupova nema većih naselja, koja bi bitno izmijenila prvobitnu sliku vegetacijskog pokrova, površine su kultura i livada prema šumama razmjerno malene. Usto je vegetacija vrlo značajno građena. Risnjak i Snježnik čine snažnu klimatsku i biljnogeografsku pregradu između područja kopnenih šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querceto-Carpinetum croaticum) i primorskih šuma bjelograba (Carpinetum orientalis croaticum). U visinskom pogledu ima Risnjak tipično visinsko raščlanjenje Hrvatske i Bosne, jer se na pojas bukve i jele nadovezuje pojas predplaninske bukve, a iznad nje se nalazi pojas klekovine bora. Zbog mnogolikosti reljefa česti su obrati visinskih pojasa, a u vrtačama i na kamenitim grebenima razvijena je naročita vegetacija predplaninskih crnogoričnih šuma smreke i jele. U vezi s razlikama u geološkoj podlozi i petrografskim sastavom kamenja susrećemo u neposrednoj blizini bazifilno-neutrofilnu i ekstremno acidofilnu vegetaciju. Tako se na razmjerno malenom prostoru nalazi vrlo mnogolika šumska jj livadna vegetacija. Prijedlog o izboru Risnjaka prihvaćen je, pa je već u srpnju iste godine Savezno ministarstvo šumarstva u Beogradu preko Zavoda za pošumljavanje i melioraciju Krša u Splitu osiguralo sredstva za početak radova. 98 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Smatram svojom dužnošću, da ovom prilikom zahvalim Saveznom ministarstvu šumarstva FNRJ u Beogradu i Ministarstvu šumarstva NR Hrvatske u Zagrebu za materijalnu potporu za ova istraživanja. Institut za pošumljivanje i melioraciju Krša u Splitu učinio je sve sa svoje strane, da se ova istraživanja, zasnovana na najširoj bazi, što uspješnije provedu, pa mu zato mnogo zahvaljujem. I. Organizacija rada Nakon što su izvršene najnužnije pripreme i izrađene kopije i povećanja karata u mjerilu 1 : 25.000 i 1 : 12.500 krenula je 29. VIL 19481 pod mojim vodstvom skupina od sedam mladih stručnjaka u Crni Lug, da poduzme zanimljivi i teški posao tipološkog istraživanja i kartiranja Risnjaka. Itinerari . Istraživanje i kartiranje odvijalo se u nekoliko vremenskih odsjeka, jer se pokazalo, da se u teškim terenima, često udalieno od baza, ne može besprekidno raditi. Osim toga trebalo je terenski rad uskladiti i s laboratorijskim radom, koji je često tražio prekid terenskih istraživanja (izrađivanje i prerisavan:e karata, sređivanje podataka, najnužnije botaničke i pedološke analize i t. d.), a trebalo je računati, što je razumljivo, i sa zaposlenošću istraživača na drugim stranama. God. 1948. priređene su dvije ekskurzije, dulja ljetna i kraća jesenska, a god. 1949. radilo se s malim prekidom preko 3 mjeseca. Glavna istraživanja izvršena su u mjesecu srpnju, a kartiranja u srpnju i u prvoj polovici kolovoza i u mjesecu rujnu i listopadu, a uzorci za tehnička istraživanja sabirani su u mjesecu studenomu. Istraživanja god. 1948. » 29. VII. — 14. VIII. Uvađanje; u posao, upoznavanje tipologije šuma, kartiranje središnjeg dijela Risnjaka; sabiranje .bilja i pedoloških uzoraka. Stanice: Smrekovac i Lazac (broj učesnika 8—10). 23. X. — 31. X. Zaokruživanje šireg područja Risnjakia, okolina Leske, Bijela vodica, Crni Lug, Zehn, Stanica: Bijela Vodica ´(broj učesnika 7). Istraživanja god, 1949. 6. VII. — a. VIII. Upoznavanje tipova livada i pašnjaka, istraživanje i kairtiranje šuma središnjeg dijela Risnjaka (Bukovac i Bijele Stiiene), kartiranje okoline Lazca; istraživanje i kartiranje livada i pašnjaka od Crnog Luga do Mrzle Vodice i Gornjeg Jdlenja; istraživanje i kartiranje šumske i planinske vegetacije skupa Snježnika, uzimanje uzoraka sijena, sabiranje živog biljnog materijala, sabiranje herbarskog materijala i kopanje prolila; meteorološka istraživanja u različitim. biljnim zajednicama u području Risnjaka i Snježnika i proučavanje visinskih profila ovih vrhova; polaganje i izmjera ploha za šumarska istraživanja, d´endrometrijska mjerenja, proučavanje visina i prirasta bukve i jele na profilu Risnjaka i Snježnika. Stanice: Bijela Vodica, Mrzla Vodica, Smrekovac i Lazac, (broj učesnika 25—30). 3. VIII. — 19. VIII. Izrađivanje karata, istraživanje i kartiranje sjevernog i istočnog dijela Risnjaka (Pogled i Javorov Kali), završavanje kartiranja oko Crnog Luga. Stanice: Pogled, Javorov Kail, Bijela Vodica, (broj učesnika 6—8). 13. IX. — 24. X. Kartiranje Tisovca, Travnika, Oštre, Zelina i Vršića. Upoznavanje primorske vegetacije i istraživanje i kartiranje okoline Gornjeg Jelenja (Oštro99 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 18 <-- 18 --> PDF |
vica, Lipač, Telčar, Senjavina, Veliki Plis, Mali PUS, Kamenjak), Pia tak, Sleme, Zaječe, Glavina, Tuhobić, Lokvarski Laži, Brloško, Rogozno, Lisičine, Želim, Suha Rečina. Stanice: Bijela Vodica, Tisovac, Gornje Jelenje, Mrzla Vodica, (broj učesnika 4—7). 10. XI. — 5. XII. Rušenje stabala za đendroimetrijska i tehnološka istraživanja u području Smrekovca. Stanica: Bijela Vodica. Saradnici i učesnici. Broj saradnika nije bio svagda jednak, niti su isti ljudi sudjelovali u svim radovima. U jednu ruku mijenjali su se saradnici, koji su imali određene zadatke. Meteorolozi vršili su opažanja samo u toku velike srpanjske ekskurzije god. 1949., a livadari su radili, dok nisu bile pokošene livade. Šumarska (dendrometrijska istraživanja) vršena su također samo u srpnju, ali je za njih bilo predviđeno još određeno vrijeme u jesen. Tehničke zapreke onemogućile su međutim nastavak ovih važnih radova. U drugu ruku sudjelovali su na istraživanjima mnogi učesnici samo kratko vrijeme sa zadaćom, da se upoznaju s metodikom naših istraživanja i kartiranja, kako bi se slična istraživanja mogla provesti i u drugim krajevima. Određeni broj stručnjaka sudjelovao je ipak cijelo vrijeme na istraživanjima i kartiranju i izdržao sve tegobe i napore rada naročito u kišovitim, jesenskim mjesecima. Njihova je zasluga, da je završena površina jedne cijele sekcije karte Sušak u omjeru 1 : 25.000. Kod rasporedbe posla išlo se za tim, da se po mogućnosti svaki učasnik uputi u sve radove, koji su ga zanimali. Zato su meteorološkim, a prema prilikama i u livadarskim radovima. Cijelo vrijeme — oko 1(15 dana — proveli su na istraživanju i kartiranju apsolventi šumarstva Stjepan B er to vi ć. Zoltan Matan i Zvonko Pel- c e r. Nešto kraće boravio je zbog ispita u jesenskom roku vođa ekipe prof. H o r v a t* Virtlar veterinarskog fakulteta Marti n Rožma n sudjelovao je na radovima 85 dana, te je bio uposlen kod kartiranja, sabiranja herbarskog i živog materijala, a vodio je i administrativne poslove. Apsolvent agr. Zl a tk o Gračani n proveo je u terenu 72 dana; on je uz kartiiranje livada d šuma izvršio sva pedološka istraživanja i preuzeo obradbu sabranih uzoraka. Ing. Boris Zlatarić i lugar Vlado Nas ti ć proveli su u terenu oko 35 dana i sudjelovali su kod kartiranja vegetacije, a ing. Zlatari ć izvršio je s tog. Fukareko m šumarska istraživanja na profilu masiva Risnjaka. Najveći broj učesnika prisustvovao je samo velikoj srpanjskoj ekskurziji god. 1949., koja je trajala 38 dana. Tom prillikoim izvršeni su zamašni! botanički, pedološki, šumarski i gospodarski, radovi, a kairtirane su i znatne površine. Na ´tim radovima sudjelovali su dr. Dane Bat i ni ca (Sarajevo), ing. Đuro Babogredac, dr. Boris Vrtar, asistent vet. fakulteta Mirko F i n d r i k, prof. Dafina Bajić (Sarajevo), ing. Stanko Cvek (Split) i studenti Jeronim Sesartić, Blanka Hefer, Vlado Vugrinec, Ivan Pen. zar. Asistenti zavoda za botaniku veterinarskog fakulteta dr. Tomislav Brzac i dr. Štefa S 1 â nsik â-Pe 1 i ca ri ć sudjelovali su naročito kod botaničkih istraživanja, te su kao i ing. Pavl, e F ukare k (Sarajevo) i prof. Brank o Maksi ć boravili na istraživanjima 17—23 dana. Od ostalih učesnika sudjelovali su kraće vrijeme god. 1948. i 1949. prof. Z agorka Pavlović i ing. Branimir Jovanović iz Beograda i dr. V il a d J Tregubov i dr. Ana Budnar iz Ljubljana. Dr. T r e g u b o V izabrao je j omeđio plohe za šumarska istraživanja, a ing. Rok o Beni ć izabrao je uzorke za tehničke analize drva. Ing. Nori s Regen t prisustvovao je nekoliko dana radi upoznavanja vegetacije, a doc. dr. Boz i da r Metzge r došao je u dva navrata kontrolirati fotometrijska opažanja. * Za prof. Ho rva ta, dr. Brzcai Z. Gračanina nije ovdje uračunano prijeme provedeno na istraživanjima god. 1947. i u proljetnim mjesecima god. 1948. 100 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Svi učesnici pokazali su veliki interes za naša istraživanja i znatno su pridonijeli tome, da se je mogao obaviti tako opsežan rad u razmjerno kratko vrijeme. Zato im kao voda naučne ekspedicije i ovom prilikom srdačno zahvaljujem. Organizacija opskrbe i p revoza. Najteže pitanje naših istraživanja bila je organizacija opskrbe i prevoza. U to je uloženo mnogo truda, ali je stvar ipak zapinjala. Ima tome mnogo razloga: udaljenost od opskrbnih baza, nestašica radne snage, a naročito nedostatak stalnog prevoznog sredstva. Glavna opskrbna baza bila je Crni Lug i kraće vrijeme Gerovo, gdje nam je susretijivošću šumskih radilišta billo omogućeno opskrbljivanje. Ipak nas nisu mogla ova radilišta opskrbiti suhom terenskom hranom, pa su pojedine skupine, koje su radile unutar planinskih masiva, udaljeno od opskrbne baze, zapadale često u kritično stanje, s tim više, što je i doprema vode bila vrlo otežana. Prigodom ekskurzija god. Ii948. i u jesen god. 1949. brinuli su se za opskrbu sami članovi ekipe (Marti n R o žmani i Zolta n Ma tan), dok je za trajanja srpanjske ekskurzije god. 1949., u kojoj je sudjelovalo stalno preko 25 ljudi, tu zadaću preuzeo ing. Stank o Cvek. Poteškoće su ipak bile vrlo veilike, pa je i sam direktor Instituta za pošumijivanje i melioraciju Krša u Splitu ing. Augus t Horva t osobno doputovao na teren i uložio sve napore, da se stanje popravi. Stvar se vidno poboljšala, kad nam je Ministarstvo šumarstva NR Hrvatske stavilo na raspolaganje auto. Najveću pomoć u našem opskrbljivanju iskazao nam je naš stalni saradnik J M a ti ja Gašpara c iz Bijele Vodice pod Rismja.ko.rrt; on je sudjelovao na svim radovima. Kad smo završili središnji, teško pristupni dio Risnjaka i Snježnika i prešli na niže vrhove, koji su ispresjecani cestama i putovima, odvijao se posao mnogo lakše. Ali baš sada se pokazala nužnost stalnog prevoznog sredstva. Dok smo imali na raspolaganje auto (dip) svršavali smo dnevno dosta lako velike površine, a bila je i opskrba donekle regulirana. Čim smo ostali bez prevoznog sredstva, iskusili smo ponovno sve tegobe pokretanja i opskrbljivanja iz udaljenih baza. Izuzevši livadarsku skupinu, koja je radila uglavnom u blizini naselja, stanovao je najveći dio učesnika u šatorima. Lovačka baraka na Smrekovcu, koju smo u ljetu god. 1948. popravili, izgorila je nesretnim slučajem nakon našeg odlaska. Jedino kasnije, kad smo obrađivali obronke prema Primorju, mogli smo se smjestiti u šumarskoj kući na Gornjem Jelenju. II. Metodika rada U našim istraživanjima Gorskog Kotara polazili smo od jasno omeđe,nih biljnih zajednica (fitocenoza). Na te jasno omeđene i floristički karakterizirane zajednice primijenjena su sva druga istraživanja. Naše biljne zajednice nisu shvaćene na temelju dominiranja neke vrste, već na sastavu sviju vrsta, u prvom redu onih, koje su na zajednicu vezane. Kad se radi a šumama, mogao bi tkogod zaključiti, da je najispravnije, da se šumske zajednice osnivaju na vrsti drveća. Prema tomu trebalo bi postaviti neke cjeline na temelju pretezanja bukve, jele, smreke ili javora. Ipak pomno promatranje pokazuje, da takvi tipovi šuma, koje bismo postavili na temelju vrsta drveta, ne mogu podnijeti naučnu kritiku. Životna amplituda pojedine vrste drveta može biti široka. Drvo živi često 101 2 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 20 <-- 20 --> PDF |
u vrlo različitim životnim prilikama i prilagođuje im se: prema tim prilikama proizvodi ono stanoviti učinak, doseže određene visine, postizava izvjesne debljine i pokazuje značajne priraste. U povoljnim prilikama taj je učinak velik, u nepovoljnim malen, ali nam samo drvo ne daje uvijek mogućnosti, da takav učinak na prvi pogled utvrdimo. U biljnoj zajednici, koja je osnovana na velikom broju vrsta, imamo naprotiv pouzdani putokaz, koji nas upućuje kakve su životne prilike staništa. Istraživanja u našim šumama pokazala su na pr,, da smreka u tri floristički različite zajednice daje bitno različite visinske i debljinske priraste. Stabla smreke proučena u istoj vrtači, u istoj nadmorskoj visini, ali u različitim biljnim zajednicama pokazala su znatne razlike u godišnjem prirastu. Sličnu pojavu vidimo i kod jele, koja se razlikuje prema biljnim zajednicama. Jela predplaninske šume razlikuje se od jele iz šume bukve, iako jedna i druga rastu na vapnenačkoj podlozi, a često i u neposrednoj blizini. S druge strane razlikuje se jela, koja raste na vapnencima i silikatima.— koliko se može dosad vidjeti — u svojim tehničkim svojstvima toliko, da će ovome pitanju biti obraćena posebna pažnja. Smreka, jela i bukva rastu dakle u različitim životnim prilikama i: one same ne mogu biti pokazivač (indikator) tih životnih prilika. To može biti samo skup vrsta. Često neke malene i sitne biljke, koje rastu u1 šumi imaju u dijagnostičkom pogledu veću vrijednost za šumu negoli domimirajuća stabla. Skup svih vrsta neke šumske zajednice najjasnije pokazuje kakve su životne prilike. ( U prirodi postoje brojne biljne zajednice, koje treba tako opisati i floristički tako karakterizirati! da ih i manje upućeni može na prvi pogled prepoznati i na njih primijeniti svoja istraživanja. Dosadašnja istraživanja naših stručnjaka vršena su odijeljeno. Botaničari radili su za sebe, pedolozi za sebe, klimatolozi vršili su meteorološka opažanja posve nezavisno od nas, a šumari i agronomi radili su svaki na svoju ruku. Na taj način bilo je vrlo teško rezultate međusobno povezati, pa sam zato odlučio, da se taji rad kod istraživanja Risnjaka koordinira i što više poveže. To je i učinjeno. Glavna je osobina našega rada bila tijesna povezanost botaničkih, .pedoloških, klimatoloških, šumarskih i poljoprivrednih istraživanja. Ta povezanost ide tako daleko, da se sva istraživanja p r o v a đ a j u isključivo u tipičnim zajednicama, koje su botanički jasno ograničene. Zato je polazna točka svih naših istraživanja prirodna sastojina neke biljne zajednice, na pr. šume, livade, kamenjare, kulture i si. Zai tu su sastojinu određeni po mogućnosti svi elementi: nalazište (lokalitet), nadmorska visina, ekspozicija, nagib, veličina plohe, slojanje, pokrovnost i si. Zatim je na toj plohi kombiniranom procjenom utvrđena po slojevima množina pojedinih vrsta i njihova životna sposobnost (vitalnost), proučavani su utjecaji gospodarenja (paša, sječa, palenje), a ako je to šumska sastojina, određeni su od oka i glavni šumarski elementi: visina i debljina stabala, obrast, čistoća od grana, način pomlađivanja i slično. Najzad je sastojina unesena na geografsku kartu. Sva daljna istraživanja vršena su isključivo u toj sastojim. U njoj je iskopan profil za istraživanje tla, utvrđen je matični supstrat i uzeti su uzorci za kemijsku i fizikalnu analizu. Kad su vršena meteorološka opaža 102 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nja, obavljena su sva mjerenja unutar ove jasno omeđene plohe, a ako su vršena i šumarska istraživanja, obavljena su ona u toj sastojim, a sabrani su u njoj i uzorci za tehničku analizu drva. Ako je istraživana sastojina livada, primijenjena su na nju livadarska istraživanja, određena je vaganjem količina svježe krme i suhog sijena i sabrani su uzorci za analizu hranidbene vrijednosti. Povezujući tako sva istraživanja s prirodnom, jasno omeđenom biljnom zajednicom, dobivamo svestrani uvid ne samo u njezinu građu i njezine životne prilike, nego i u njezino gospodarsko značenje. To nam omogućuje, da kod dovoljnog broja istraživanja možemo rezultate za neku biljnu zajednicu generalizirati. Važnost je tipološkog istraživanja u tome, što ono iz mnogolikosti šumske ili livadne vegetacije utvrđuje na osnovu razmjerno malenoga broja karakterističnih vrsta jasno omeđene cjeline, koje nazivamo biljne zajednice, i da iz dovoljnoga broja točno proučenih ploha (sastojina) ovih zajednica zaključuje, da se i sve ostale plohe, koje se podudaraju u florističkom sastavu sa istraženim plohama, podudaraju i u ostalim bitnim svojstvima. Zato možemo na pr. nakon detaljnog proučavanja sastava, životnih prilika i gospodarskog značenja dovoljnog broja tipično razvijenih sastojina neke šumske zajednice zaključivati, da se sve plohe, koje imaju isti sastav, odlikuju istim ili vrlo sličnim životnim prilikama i imaju približno jednako šumarsko značenje. Od kolike je važnosti ova spoznaja za nauku i praksu pokazuje najbolje činjenica, da redovno već nakon kratke florističke analize neke šume ili livade možemo ovu priključiti određenoj vegetacijskoj jedinici (asocijaciji, subasocijaciji ili facijesu) i stvoriti zaključak o njezinim životnim prilikama i o njezinom gospodarskom značenju. Čim utvrdimo na pr. na livadi neke značajne acidofilne vrste, možemo zaključiti, ne samo kojoj biljnoj zajednici ta livada pripada, nego i to. da joj treba dodati vapna, da se njezin: sastav izmijeni. Nalazimo li u ipodručju livadu šaševa, za koju smo utvrdili, da se razvija samo na vlažnim staništima, znamo, da treba provesti odvodnjavanje. Golemo značenje tipizacije dolazi najviše do izražaja kod kartiranja. Umesemo li na pr. na geografskoj karti sve sastojine livadne zajednice pahovke (Arrhenatheretum elatioris) možemo izračunati, kolike površine ona pokriva i kolike količine i kakvog sijena daju cve površine. Zato su sva naša istraživanja išlla za tim, da se najprije svestrano istraži floristički sastav, građa i životne prilike jasno omeđene zajednice, i da se zatim na nju primijene sva gospodarska istraživanja. III. Botanička istraživanja Botanička istraživanja planinskog skupa Risnjaka i Snježnika vršena su, kako sam istaknuo, već dulji niz godina prije rata i nastavljena su god. 1947. Za to vrijeme sakupljen je obilni floristički i vegetacijski materijal, koji je najvećim dijelom obrađen, ali je tek manjim dijelom objavljen. Od 103 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 22 <-- 22 --> PDF |
god. 1947. snimljeno je ukupno 206 ploha različitih biljnih zajednica, koje su uz nekih 100 predratnih snimaka služile kao osnova za izradbu tabela. Šume su uglavnom završene, te je već prošle godine izrađena rasprava pod naslovom »Prilog poznavanju šuma Gorskoga Kotara«, koja će biti nakon završetka svih istraživanja objavljena. Isto je tako obrađen veliki materijal brdskih livada i vriština Gorskoga Kotara, koji obuhvata i područje Risnjaka i Snježnika. Na osnovu velikog broja snimaka moglo se shvatiti i omeđiti veći broj asocijacija, a neke od njih raščlaniti i na niže jedinice, subasocijacije i facijese. To je bio preduvjet za pedološka, klimatološka. šumarska i poljoprivredna istraživanja, jer je polazna točka, kako smo naglasili, bila uvijek jasno karakterizirana vegeltacijska jedinica. Na osnovu spomenutih snimaka utvrđeno je dosad u području Risnjaka i Snježnika oko 25 različitih asocijacija. Jedne su od njih vrlo raširene i imaju golemo gospodarsko značenje, druge su rjeđe, ali su u vegetacijskoj slici vrlo važne, a treće su vrlo rijetke i više su značajne u teoretskom, negoli u praktičnom pogledu. Šum e i klekovina . Iako su u mojoj raspravi: »Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj«, koja je izašla god. 1938. obuhvaćena velika područja kopnenih dijelova Hrvatske, ostale su šume Gorskoga Kotara prilično neobrađene. Jedino je bila obuhvaćena šumska vegetacija na vapnenačkoj podlozi. Mnogolika vegetacija na silikatnoj podlozi i vegetacija predplaninskih crnogoričnih šuma iznad vapnenaca bila je tek usput promatrana. Njoj je obraćena pažnja tek iza objavljivanja gornje rasprave. Isto tako nije dosad još istražena vegetacija močvarnih šuma johe, koja se u području Risnjaka i Snježnika gotovo i ne nalazi. Gorski Kotar kao visoka snažna barijera dijeli dva velika šumska područja Hrvatske: kontinentalno područje hrastovih šuma i područje primorskih šuma. U sjevernom, kontinentalnom dijelu, prevladava hrast kitnjak i obični grab, koji izgrađuju velike sastojine. One su doduše djelovanjem čovjeka pretvorene najvećim dijelom u kulture, ali su se ipak na nekim mjestima toliko sačuvale, da možemo dobiti pravu sliku njihove grade. Te šume sežu od Hrv. Zagorja i požeških gora sve do podnožja dinarskih planina i pokazuju u svome sastavu na tim golemim prostorima neobično veliku sličnost. To je područje hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querceto-Carpinetum croaticum). Bitno različitu sliku nalazimo na primorskoj strani dinarskih planinskih skupova, gdje su velike površine zauzele šume hrasta medunca i bijeloga graba (Carpinetum orientalis croaticum), koje se protežu od tršćanskog zaljeva sve do Crne Gore i odlikuju se znatnim brojem submediteranskih vrsta prilagođenih na vruća suha ljeta kopnenih područja dalmatinske Hrvatske, Hercegovine i Crne Gore. Između ova dva područja hrastovih šuma dižu se planinski masivi Gorskoga Kotara pokriveni šumama bukve i jele i šumama smreke, a na najvišim vrhovima klekovinom bora. To je područje Gorskoga Kotara u užem smislu; ono se proteže od Vrbovskog i Ogulina sve do primorskih obronaka. S jedne i s druge strane obrubljeno je ovo područje značajnim šumama crnoga graba, koje su se uklopile između hrastovih šuma nižih područja i šuma bukve i jele. 104 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Promotrimo li kartu horizontalnog raširenja bukve, jele ili smreke, vidimo jasne pravilnosti. Najširi je areal bukve, ona seže najdublje prema kopnenim i prema primorskim obroncima. Znatno je uži areal jele, koja je vezana na određene nadmorske visine i kloni se kopnenih i primorskih strana. Najuži je areal smreke, koja je zauzela samo jasno omeđene površine unutar bukve i jele ili tek pojedinačno prodire u njihove sastojine. Njezina su staništa duboke hladne doline gorskog pojasa i stijene i vrtače subalpskog područja. Bukva i jela izgrađuju snažni visinski pojas, koji se ipak bitno razlikuje na vapnencima i silikatima. Iznad pojasa bukve i jele nalazi se pojas pred planinske šume bukve u kojoj se postepeno snizuju stabla, umanjuju se prirasti i konačno prelazi šuma u klekovinu bukve, a povrh nje se nalazi klekovina planinskog bora. Visinsko raščlanjenje šumske vegetacije Gorskog Kotara pokazuje veliku depresiju gornjih granica šumskih zajednica u poredbi s Plješevicom u Lici i s Bjelašnicom kod Sarajeva. Razlog je tome u oceanskom značaju klime Gorskoga Kotara i razmjerno malenim visinama cijeloga planinskog skupa. Na temelju dosadašnjih istraživanja možemo šumsku vegetaciju Gorskoga Kotara u užem smislu, t. j . vegetaciju unutar područja hrasta raščlaniti u dva velika, bitno različna skupa. Jedno ´su bazifilno-neutrofilne ili slabo acidofilne šume reda Fagetalia Pawl, zastupane šumom bukve i jele ´ (Fagetum abietetosum), predplaninskom šumom bukve (Fagetum subalpi ....) i šumom gorskoga javora i jasena (Aceretc-Fraxinetum), a drugo su acidofilne šume i klekovina reda Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. sa šumom jele i rebrače (Abieto-Blechnetum), gorskom šumom smreke (Piceetum croati cum montanum = Aremonieto-Piceetum p. p.), predplaninskom šumom, smreke (Piceetum croaticum subalpinum) i predplaninskom šumom jele i smreke (Abieto-Piceetum calamagrostidis). Ovamo pripada i klekovina bora (Pinetum mughi). Da li se imaju istom redu priključiti i ekstremno acidofilne šume bukve na silikatnoj podlozi, nije još jasno. Najveće površine zaprema bazifilno-neutrofilna šuma bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum), koja se odlikuje velikim brojem značajnih vrsta i obiljem ilirskih endema. Ta se šuma razvija na plitkom vapnenačkom i dolomilnom tlu i pokazuje veliku mnogolikost s obzirom na dubljinu tla, nadmorsku visinu, trajanje snijega, nagib i si., pa se može razlikovati veći broj facijesa. U toj šumskoj zajednici doseže bukva i jela goleme dimenzije. Naročito su lijepo razvijene jele, koje su raširene uglavnom u srednjem dijelu gorskog područja. Prema usponu gubi se postepeno jela i bukva pre otima mah, ali još uvijek doseže znatne visine i debljine. Tek iznad određene granice smanjuju se vrlo brzo i životni uvjeti za bukvu i ona prelazi u nisku predplaninsku šumu, koja zaprema velike površine i predstavlja naročiti gospodarski tip. Na svojoj gornjoj granici prelazi predplaninska šuma bukve često u klekovinu bukve. Mnogo manje površine zauzele su u Gorskom Kotaru acidofilne šume reda Vaccinio-Piceetalia, iako i one zapremaju na permokarbonskim pješčenjacima velike plohe i ističu se u fizionomiji kraja, a imaju i veliko šumarskoznačenje. 105 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Od svih acidofilnih šuma pokriva najveće površine zajednica jele-i rebrače (Abieto-Blechnetum), koja nije bila dosad opisana. U njezinu sastavu ističu se acidofilne vrste. Iako se sastojine ove šume nalaze često u neposrednoj blizini uz bazifilno-neutrofilnu šumu bukve i jele, ipak su razlike medu njima upravo nevjerojatne. I ovdje doseže jela velike visine i debljine, ali se razlikuje po izjavama Gorana u svojim tehničkim svojstvima od jele povrh vapnenaca.* Znatno manje površine zaprema gorska šuma smreke (Piceetum montanumj, koja se nalazi najčešće u depresijama, manjim dragama i na poljima i izgrađuje tu i tamo lijepe sastojine. Smreka doseže u toj šumi znatne visinske i debljinske priraste, a ostalo je drveće obično vrlo rijetko zastupano. Nisko rašće sadrži uglavnom acidofilne vrste i u nekim plohama posve preteže borovnica. Šuma je po svojim životnim prilikama očito srodna sa šumom jele i rebrače, ali se od nje razlikuje mnogim važnim osob´nama. Šume smreke javljaju se i u višim pojasima, u području predplaninske šume bukve, gdje zauzimaju duboke vrtače i provalije izložene prema sjeveru i sjeveroistoku. Iako u tim šumama dominira smreka s velikim brojem vrsta, koje se nalaze i u gorskoj šumi smreke, ipak se obje zajednice floristički i ekološki vrlo razlikuju. Predplaninska šuma smreke (Piceetum croaticum subßlpinum) sadrži u svom sastavu uz mnoge acidofilne vrste i čitav niz bazifilnih, a razlikuje se i u svojim visinskim i debljinskim prirastima vidno od gorske šume smreke. U istim vrtačama, gdje je na hladnim sjenovitim položajima razvijena predplaninska šuma smreke, nalazi se na suprotnoj strani ili iznad nje predplaninska šuma jele i smreke (AHeto-Piceetum calamagrostidis). Iako su te šume udaljene često tek nekoliko metara, ipak je njihov sastav bitno različit. Veliki broj vrsta, koje traže vlagu i sjenu, gübe se u šumi jele i smreke, a javljaju se neke termofilne vrste, koje upućuju na suho i toplo stanište. I izgled je šume različit. Ona se nalazi najčešće na raskidanim kamenitim blokovima i kao pionirska zajednica osvaja najteže terene. U skladu sa ekstremnim životnim prilikama ima u toj zajednici jela i smreka razmjerno najmanje priraste. Katkad se nalaze šume ove zajednice na kamenitim terenima u samom području visoke šume bukve i jele. Iako se obje zajednice nalaze na istoj podlozi i u neposrednoj blizini, razlikuju se ne samo u florističkom sastavu, nego i u svojim visinama, debljinama i prirastima toliko, da predstavljaju bez sumnje bitno različite šumsko-gospodarske tipove. Drvo predplaninske šume smreke i predplaninske šume jele i smreke poznato je već od davnine kao prvorazredno dužičarsko drvo. S predplaninskom šumom smreke srodna je po sastavu klekovina bora, ali se u fizionomskom pogledu i u šumsko-gospodarskom značenju b´tno razlikuje. Klekovina pokriva na Risnjaku i Snježniku dosta velike površine, a javlja se često duboko ispod svoje prirodne granice naročito u hladnim vrtačama, gdje se u proljeće dugo zadržavaju snjegovi. Na primorskoj i na kopnenoj strani nadovezuju se, kako smo istaknuli, na šume bukve i jele listopadne šume crnoga graiba i crnoga jasena, a tek * U nižim područjima Gorskoga Kotara, već izvan naše vegetae;jske karte, zauzimaju na sili´katnoj podlozi velike površine acidofillne šume bukve (t´agetum silicico. lum ili Fageto-Blechnetum), koje su vrlo srodne sa šumom jele i rebrače, ali se ipak razlikuju u nekim osobinama. 106 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 25 <-- 25 --> PDF |
u nižim područjima pridružuje im se hrast. Te šume pripadaju skupu termofilnih šumskih zajednica, reda Quercetalia pubescentis. One se razlikuju u primorskom i u kontinentalnom području, te pripadaju vjerojatno i različitim zadružnim jedinicama. U kopnenim područjima pokrivaju na strmim obroncima Kupe šume crnoga jasena i crnoga graba manje površine. U podstojnoj sastojim dominira Erica carnea, Polygala chamaebuxus, Carex alba i t. d. Naprotiv nalazi se u šumama crnoga graba na primorskim obroncima uz brojne termofilne elemente naročito Sesleria autumnalis i izrađuje vrlo šaroliku asocijaciju Ostryeto-Seslerietum. Ona je razvijena, koliko se može dosad razabrati, u tri subasocijacije: tipičnom sa crnim grabom bez termofilnih elemenata hrasta medunca, subasccijacijom s hrastom meduncem i subasocijacijcm s običnim grahom. Ova potonja zauzima zaklonjena staništa, ponajčešće na dubljim profilima i odlikuje se većim brojem mezofilnih vrsta, na ... klenom, lijeskom, gorskim javorom i dr. Livad e i pašnjaci . U istraživanom području Gorskoga Kotara zapremaju livade i pašnjaci razmjerno malene površine. One se nalaze oko naselja duž ceste od Crnoga Luga preko Zelina do Mrzle Vodice i od Mrzle Vodice prema Gornjem Jelenju. Veće površine zastiru primorske kamenjare tek na obroncima, što se ruše prema moru. Livade i pašnjake možemo raščlaniti na nekoliko skupova; močvarne livade šaševa, dolinske livade, brdske livade na vapnenačkoj podlozi, primorske kamenjare i brdske livade na kiseloj podlozi. Močvarne livade zapremaju manje površine uz rubove potoka naročito između Mrzle Vodice i Srednjeg Jarka. One su zastupane zajednicom močvarnih šaševa (Caricetum vulpino-tricostatae). Mnogo veće površine zapremaju dolinske livade. I one su najljepše razvijene uz rubove potoka, ali na mjestima gdje voda ne stagnira, nego se nakon poplave odmah ocijeduje. Dolinske livade nalaze se i na strmim obroncima, ako imaju dovoljnu količinu vlage i hranjivih tvari. U istraživanom području nalaze se četiri tipa dolinskih livada. Najvlažnija staništa nastava livada krestaca (Cynosuretum cristati), koja je tipično građena, a najsuša mjesta iznad vapnenačke podloge, koja su obilna hranjivim tvarima, zauzima zajednica ovsenice (Arrhenatheretum elatioris). Ona se razvija najčešće na mjestima, koja su torena. Na dubljim i gnojenrai tlima povrh silikatne podloge nalazi se posebna asocijacija rosulje (Agrosti detum vulgaris), koja dosad još nije obrađena, a sadrži veliki broj odličnih trava. Na sličnim mjestima, iznad vapnenačke podloge, razvija se livada u kojoj dominira Trisetum Havescens. Dolinske livade Gorskoga Kotara nemaju trajni karakter, ako nisu u poplavnim područjima. Pod utjecajem perhumidne klime ispiru se na polo žitim terenima u tolikoj količini baze, da u najkraće vrijeme dolazi do stva ranja kiselog, podzolastog tla, na kome dominira nardetum. Zato se livadno gospodarstvo susreće na silikatnoj podlozi stalno s ovom acidofilnom livadom, pa je pitanje kalcifikacije tla temeljno pitanje melioracije. Nardetum pripada tipu brdskih livada i vriština na kiseloj podlozi. On pokriva često goleme površine, a vrištine su razmjerno vrlo rijetke. Za razliku od Ogulinskog Zagorja u kome pokrivaju vrištine i bujadnice nedo gledne plohe, gube se one s usponom, a na njihovo mjesto se pojavljuje nardetum. 107 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Na plićoj, vapnenačkoj podlozi razvile su se livade uspravnog ovsika. One se odlikuju velikom šarolikošću boja, jer se u njihovu sastavu nalaze brojne trajne zeleni, medu njima naročito lepirnjače. Dosad su utvrđene dvije asocijacije. U kopnenom području, na istok i sjever od Gornjeg Jelenja, nalazi se livada uspravnog ovsika i srednjeg trputca (as. Bromus erectus — Plantago media). Ona se pojavljuje u dva različita oblika, poluvlažnom, vrlo bujnom obliku, na hladnijim položajima i vrlo suhom, na toplim položajima. Sastojine vlažnije subasocijacije (»mesobrometum«) odlikuju se naročito obilnim pojavljivanjem mrazovca i mnogih drugih biljaka dolinskih livada. Suši tip (»kserobrometum«) sadrži naprotiv elemente ekstremno suhih staništa i odlikuje se znatno manjom produkcijom sijena. Na obroncima ispod Gornjeg Jelenja zauzima slična staništa srodna zajednica u kojoj se javljaju i neki novi elementi, na pr. Scorzonera villosa, Danthonia calycina, Lathyrus megalanthos i t. d. Posve drugu sliku nalazimo na primorskim obroncima ispod Gornjeg Jelenja. Tu zapremaju uz niske šikare goleme površine raznolike zajednice sveze rdobrade (Chrysopogono-Satureion subspicataej, koja se odlikuje mnogim endemičnim ilirskim vrstama. Gornje položaje zauzima zajednica šaša crljenike i žute zečine (as. ..... humilis-Centaurea rupestris) u kojoj se ističu naročito mnoge leguminoze, ali važnu ulogu ima i planinski vrisak (Satureia subspicata). U nižim, toplijim područjima zamjenjuje ovu zajednicu kamenjara rdobrade (Brometo-Chrysopogonetum grylH). Planinsk e rudine . Razmjerno vrlo malene površine zapremaju na Risnjaku i Snježniku planinske rudine. Naročito su malene plohe na kamenitom grebenu Risnjaka, gdje nema mnogo mogućnosti za njihov razvitak. Tek na Gušlicama i na Medvrhhna, u području Snježnika, nalazimo lijepe planinske rudine vrlo raznolike građe. Planinske rudine zastupane su kod nas s dvije sveze i većim brojem asocijacija. Najizloženije grebene zauzela je zajednica čvrstog šaša (Caricetum firmae croaticum), a zaštićenije obronke zajednice sveze Festucion pungentis, koja je zastupana s dvije asocijacije. Zajednica oštre vlasulje (Festucetum pungentis) nastava na toplim, plitkim, sunčanim položajima, a zajednica ljubičaste vlasulje (Festucetum amethystinae) naseljuje dublja i vlažnija tla. Najvlažnija mjesta zapremaju u području Risnjaka i Snježnika livade planinske busike (Deschampsietum caespitosae), koje se odlikuju neobičnom bujnošću i daju velike količine sijena. Od ostalih zajednica nalazi se na Risnjaku i Snježniku značajna vegetacija stijena, a tu i tamo susrećemo i vegetaciju visokih zeleni. Ona je ipak najčešće vrlo fragmentarno razvijena. To vrijedi i za vegetaciju torova. IV. Pedološka istraživanja Pedološka istraživanja započeta su god. 1947., te su nastavljena prigodom kartiranja god. 1948. i 1949. Svrha je ovih istraživanja bila dvojaka: 1. utvrditi glavne tipove tala Gorskoga Kotara i 2. odrediti njihov odnos prema pojedinim biljnim zajednicama. Sva je ta istraživanja izvršio apsolvent Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Z. G rac a ni n, koji je usto sudjelovao i kod kartiranja šumske i livadne vegetacije. 108 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Da bi se postigli postavljeni zadaci iskopani su brojni profili na plohama, koje su bile prije botanički točno proučene. Može se reći, da je gotovo bez iznimke prethodila botanička snimka sastojme pedološkim istraživanjima. U svemu je iskopano 80 profila iz 15 različitih zajednica, od toga 7 šumskih i 8 livadnih. U svakoj pedološkoj jami izvršen je detaljan opis stratigrafije profila i uzeti su uzorci za mehaničku i kemičku analizu. Takvih uzoraka sabrano je preko 200. Osim toga sabran je izvjestan broj uzoraka i za fizikalnu analizu tala. Uzorci su uzimani iz najtipičnijih sastojina, ali i iz prelaza, koji su naročito važni u singenetskom pogledu. Sabrani uzorci podvrgnuti su detaljnom istraživanju u laboratoriju. O rezultatima laboratorijskih istraživanja šumskih tala saopćuje Zl a tk o Gračani n slijedeće: »Dosadašnja laboratorijska istraživanja imala su za svrhu da odrede tipska svojstva pojedinih profila kako bi ih se moglo svrstati u sistematske jedinice, tipove i podtipove. Istraživan je aktivni i supstitucijski aciditet, mehanički sastav, sadržaj i karakter humusa, sadržaj dušika, strukturna svojstva, sadržaj vapna, stupanj zasićenosti adsorpcijskog kompleksa bazama i dr. Rezultati dosadašnjih istraživanja jasno pokazuju, da postoji pravilnost u odnosima tla i biljnog pokrova. Utvrđeno je na pr., da u gorskoj zoni, koja sačinjava pretežni dio Gorskoga Kotara zauzima Ableto-Blechnetum jako podzolirana tla razvijena na permokarbonskim naslagama, sastavljenim pretežno iz permokarbonskog pješčara. Samo iznimno javlja se i povrh vapnenaca i to samo tamo, gdje je konfiguracija terena omogućila stvaranje deblje naslage tla. Reakcija ovih tala jako je kisela, a adsorpcijski kompleks nezasićen. Najkiselija je reakcija površinskog horizonta, ali je i reakcija dubljih horizonata također kisela. Humus je jako kiseo, a vapna ne sadrže ova tla. Druga šumska zajednica gorske zone, Piceetum montanum, zauzima također podzolasta tla kisele reakcije i nezasićenog adsorpcijskog kompleksa kao i Abieto-Blechnetum. Ipak je njeno raširen je u Gorskom Kotaru znatno manje, jer je vezana na ravne doline i specifične mikroklimatske prilike. Naprotiv zaprema Fagetum abietetosum plitka skeletna ili skeletoidna tla razvijena na tvrdim vapnencima i dolomitima. I u ovim tlima zbivaju se — u skladu s klimatskim prilikama — procesi podzolizacije. Ipak ovdje ne dolazi do tvorbe neprekinutog A2 horizonta, već je taj sloj prekinut skeletom vapnenca ili dolomita, koji se iako slabo, ipak troši i time u svojoj neposrednoj blizini stvara zapreku brzom djelovanju podzologenetskih faktora. Reakcija površinskog sloja slabo je kisela, neutralna ili slabo alkalična, a u dubljim slojevima je alkalična. Humus je redovito slabo kiseo do kiseo, kalcij ski karbonat je prisutan u skeletu i u sitnici uz skelet. Sitnica površinskih horizonata sadrži malo karbonata ili ih nema. Daljni razvitak tla zavisi o smještaju skeleta, o dubljim tla i o nekim drugim faktorima. Na dubljem profilu pojavljuju se acidofilni elementi i to najprije oni, koji se plitko zakorjenjuju. U predplaninskoj zoni zaprema Fagetum subalpinum tla, koja u gorskoj zoni odgovaraju šumi Fagetum abietetosum. 109 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Osim šuma bukve nalaze se u višim pojasima na Risnjaku i Snježniku još i vrlo značajne crnogorične šume. Šuma Abieto-Piceetum calamagrosHdis nastava skeletna, krupno kamenita tla s malo sitnice u dubokim pukotinama. Naprotiv nastava Piceetum subalpinum kisele subalpske crnice. Zanimljivo je, da se sva tri tla pojavljuju na istom matičnom supstratu, na tamnim jtirskim vapnencima, a njihov razvitak zavisi o konfiguraciji terena i o mikroklimatskim prilikama«. Istaknuli smo, da već opažanja u terenu, a naročito analize u laboratoriju, pokazuju jasnu vezu između svojstava tla i biljnog pokrova. Ta je veza tako velika, da se nakon nekoliko proučenih profila može iz samog vegetacijskog pokrova zaključiti na sastav tla. U Gorskome Kotaru utvrđen je dosad veći broj tipova i podtipova tala, ali najveće značenje imaju s jedne strane različita vapnenačka tla, koja se razvijaju pod šumom bukve i jele i pod livadama, koje su iz njih nastale, s druge strane ekstremno kisela tla, koja se razvijaju ispod šume jele i rebrače i pod livadama, koje su iz njih nastale. Botanička i pedološka istraživanja pokazala su, da se biljni pokrov i tlo razvija uporedno. V. Klima tološka istraživanja Iz velikih florističkih razlika nekih šumskih i livadnih zajednica, koje se nalaze često u neposrednoj blizini i na istoj geološkoj podlozi, ali se razlikuju naročitim reljefnim prilikama, moglo se zaključiti, da se ove zajednice znatno razlikuju i u klimatskim prilikama. Isto tako upućivali su brojni obrati visinskih pojasa ,pa i same visinsko raščlanjenje naše vegetacije na velike razlike u lokalnoj klimi (mikroklimi). Da se osvijetle ova značajna pitanja vršena su meteorološka opažanja često u neposrednoj blizini, ali isključivo u tipičnim biljnim zajednicama. Sva ta opažanja provedena su pod vodstvom prof. B. M a k s i ć a uz suradnju s dr. B. Vrtaro m sa skupom nekolicine mladih meteorologa, studenata geofizike. Njima su pomagali prema potrebi i ostali članovi ekskurzija. Prof. M a k s i ć obradio je sabrani materijal, koji je doveo do vrlo interesantnih rezultata. U svrhu mikroklimatskih istraživanja u različitim biljnim zajednicama postavljene su dvije osnovne meteorološke stanice i 35 pokretnih stanica. Osnovne stanice služile su za uporedivanje podataka motrenja vršenih na pokretnim stanicama. Prva osnovna stanica bila je smještena u Bijeloj Vodici i radila je od 12. VII. do 22. VIL, a druga je bila smještena na Lazcu od 26. VII. do 31. VII. Osnovna stanica bila je snabdjevena s većim brojem instrumenata, koji su mjerili temperaturu, vlagu, tlak zraka, vjetar i t. d. Motrenja su vršena u visini od 2 m iznad površine zemlje. Pokretne stanice služile su za motrenje u pojedinim biljnim zajednicama i bile su snabdjevene prenosnim aparatima, uglavnom termometrima i higrometrom. One su mjerile temperaturu zraka u visini 0,5 i 0,02 m, na površini zemlje, temperaturu tla 0,02 m ispod površine zemlje i 0,1 m ispod površine tla, a relativnu vlagu u visini 0,5 m iznad površine tla. Na osnovnim stanicama vršena su motrenja svaki sat od 6 do 21 sati, a na pokretnim već prema udaljenosti od 6, 7 ili 8 do 18 ili 19 sati. 110 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Izvršeno je ukupno 890 motrenja i to na osnovnim stanicama u 17 nizova mjerenja sa 256 satnih motrenja, a na pokretnim stanicama 56 nizova sa ukupno 634 motrenja. Medu najzanimljivije rezultate meteoroloških istraživanja možemo ubrojiti goleme razlike između triju šumskih zajednica, koje se nalaze u istoj nadmorskoj visini i u neposrednoj blizini, ponajčešće na rubovima i padinama iste vrtače. To je predplaninska šuma smreke (Piceetum croaticum subalpinum), šuma bukve i jele (Fagetum abietetosum) i predplaninska šuma jele i smreke (Abieto-Piceetum calamagrostidis). Dok se temperature zraka. u visini od 0,5 m podudaraju, vide se goleme razlike u temperaturama nad tlom, na samoj površinii tla, a naročito u dubljini od 0,1 m ispod površine tla. Razlike u temperaturi tla kretale su se u predplaninskoj šumi smreke između 5—6,5°C, u šumi bukve i jele između 11 i 12°C, a u šumi jele i smreke između 14 i 15°C. Naročito zanimljive rezultate pokazala su mjerenja visinsk´h profila Risnjaka i Snježnika. Ona pokazuju vrlo niske temperature u području velikih dolina obraslih šumom bukve i jele, a naročito šumom smreke, i razmjerno visoke temperature u pojasu predplaninske šume bukve, koja se nalazi iznad pojasa bukve i jele. Tek iznad pojasa predplaninske bukve, u klekovini bora, snizuju se ponovno temperature. Takav raspored temperaturnih odnosa tumači očito obrate visinskih pojasa i upućuje na razlog tipičnog visinskog raščlanjenja Hrvatske i Bosne, gdje se iznad pojasa crnogoričnih i miješanih šuma nalazi pojas listopadnih šuma. Vrlo zanimljive rezultate pokazala su nadalje mierenia klimatskih prilika na planinskim rudinama, koje se odlikuju naročito velikim ekstremima. U tom pogledu vrlo je značajna zajednica oštre vlasulje (Festucetum pungentis). ? Već dosadašnja kratkotrajna i prigodna mikroklimatska istraživanja primijenjena na točno omeđene vegetacijske jedinice pokazala su goleme razlike između pojedinih biljnih zajednica i osvijetlila su cijeli niz problema, koji imaju veliko teoretsko i praktično značenje. Osim mjerenja temperature i vlage izvršena su u pojedinim šumskim zajednicama brojna fotometrijska opažanja s posebnim fotometrima, koje l´e izradio docent dr. B. Metzger . Rezultati mjerenja nisu još danas obrađeni. VI. Šumarska istraživanja U mjesecu srpnju god. 1949. vršena su pored botaničkih, pedoloških i meteoroloških istraživanja i kartiranja vegetacije izvjesna dendrometrijska istraživanja u šumama kako bi se pored florističkih i ekoloških razlika između različitih šumskih zajednica dobio uvid u one elemente, koji za nimaju praktičnog šumara, na pr. prirasti, visine, pravnost, čistoća od grana, pomlađivanje i t. d. Težište tih radova bilo je na Smrekovcu, jugo istočno ispod glavnog vrha Risnjaka, gdje se na neznatnoj udaljenosti su sreću različite šumske zajednice, koje daju zanimljive poredbene rezultate. Da se usklade naša šumarska istraživanja sa sličnim istraživanjima 111 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 30 <-- 30 --> PDF |
u Sloveniji sudjelovao je kod naših tipoloških istraživanja u Gorskome Kotaru dr. V. T r e g u b o v, direktor stanice za planinske šume u Ljubljani. On je proveo na Risnjaku 13 dana, te je odabrao i omeđio veći broj ploha u različitim tipovima šuma. Plohe su odabrane tako, da su u botaničkom i pedološkom pogledu predstavljale tipične sastojine, koje su što manje utjecane sječom, a sadržavale su i najznačajnije šumsko-gospodarske elemente. Plohe su omeđene bojom i dosad je obrađeno 7 ploha. Svi radovi na obradbi ovih ploha provedeni su pod vodstvom ing. Đ. Babogredca , koji je sudjelovao i kod kartiranja šumske vegetacije. Od dosad proučenih ploha položene su dvije u predplaninskoj šumi jele i smreke ( Abieto-Piceetum calamagrostidis), dvije u predplaninskoj šumi smreke (Piceetum croaticum subalpinum), dvije u šumi bukve i jele (Fagetum abietetosum) viših pojasa i jedna u predplaninskoj šumi bukve (Fagetum subalpinum). Nažalost nisu mogle biti obrađene još daljne plohe šume bukve i jele u nižim pojasima, gdje su one najljepše razvijene, i šume jele i rebrače (Abieto-Blechnetum) u okolici Crnog Luga. Polaganje ploha iziskivalo je često dosta poteškoća, naročito kod predplaninskih crnogoričnih šuma. Iako ove šume pokrivaju ukupno dosta velike prostore, ipak su se morale položiti dosta malene plohe, jer su sastojine obično malene i dosta raskidane. Zato su uzete plohe od 0,5 do 0,7 ha. Na odabranim plohama izvršeni su u terenu slijedeći radovi: klupirana su sva stabla uključivši i sušce, a broj pomladka ispod 1,20 m visine posebno je označen u manualu. Kod slabijeg obrasta mjerene su sve visine, a kod gušće sklopljenih stabala mjeren je određeni broj u odnosu prema zastupljenosti u stanovitim debljinskim razredima. Kod mjerenja visina mjerena je posebno i visina debla bez grana. Visine su mjerene Blume- Leissovim visinomjerom. Nadalje izvršena su na tim stablima bušenja Presslerovim svrdlom u prsnoj visini, da se utvrdi debljinski prirast. Bušenja su izvedena radi kratkoće vremena i nestašice radne snage samo u četiri plohe i to od svake šumske zajednice po jednoj. Rezultati ovih terenskih radova nisu još definitivno obrađeni, ali već dosadašnja preračunavanja pokazuju vrlo zanimljivo podudaranje između vegetacijskih tipova i šumsko-gospodarskih elemenata. Iako se šume nalaze u neposrednoj blizini, pokazuju ipak znatne razlike u visinama, debljinama i u prirastima. To je potpuno u skladu sa životnim prilikama, koje su utvrđene za pojedine zajednice. Širina godova smreke odnosi se na pr. u tri različite zajednice po Babogredc u kao 0,33 : 0,66 : 1, a i visine se podudaraju s razlikama u životnim prilikama, koje su najjasnije izražene u florističkom sastavu zajednica. Osim ovih šumarskih istraživanja, koja su polazila od jasno omeđene biljne zajednice proveli su ing. F u k a r e k i ing. Zlatari ć zanimljiva istraživanja visina, debljina i prirasta bukve i jele na visinskim profilima Crni Lug—Risnjak—Lazac—Snježnik, Kod tih istraživanja proučavana su stabla u točno određenim nadmorskim visinama, a usto se pazilo i na to, kojoj biljnoj zajednici dotična ploha pripada. Istraživanja ove dvojice naših saradnika, koji su i inače sudjelovali na tipološkim istraživanjima i na kartiranju, pokazala su s jedne strane jasne 112 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 31 <-- 31 --> PDF |
^WPPWWPWPI razlike između visina, debljina i prirasta bukve i jele u različitim nadmorskim visinama. To je potpuno u skladu s postepenim skraćivanjem vegetacijskog perioda prema usponu. U drugu ruku pokazala su istraživanja istih elemenata goleme razlike između stabala uzetih u različitim šumskim asocijacijama, iako su se njihove sastojine nalazile u neposrednoj blizini. Naročito velike razlike pokazale su se između jelâ, koje su rasle u Fagetum abietetosum i jele, koja je rasla u Abieto-Piceetum calamagrostidis. Tako su šumarska istraživanja, koja su polazila s različitih gledišta i s različitih terena dovela do istih rezultata i jednodušno pokazala podudaranje šumarskih elemenata s florističkim sastavom šumske zajednice. VII. Uzorci za istraživanje tehničkih svojstava drva Prigodna opažanja tehničkih svojstava drva upućuju na razlike, koje postoje između drva pojedinih šumskih zajednica. Bilo je već od prije poznato neobično gusto i cjepko drvo predplaninskih crnogoričnih šuma, koje se upotrebljavalo za dužice, a Gorani su stalno isticali razlike između drva jele iz bazifilno-neutrofilnih šuma i drva jele iz ekstremno acidofilnih šuma. Da se odrede tehnička svojstva drva iz točno omeđenih biljnih zajednica pridružio se našim tipološkim istraživanjima ing. Rok o Benić , koji je po uputama prof. dr. A. Ug r en o vic a imao sabrati potrebne uzorke za tehničku analizu drva, koju će provesti Zavod za uporabu šuma Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, Nažalost nije bilo u doba ljetne sezone moguće dobiti radnike za rušenje stabala, pa je ovo vađenje odgođeno do jeseni, kada je izvršeno pod dosta teškim okolnostima. Uzorci za tehničko istraživanje drva uzeti su iz jasno omeđenih sastojina, koje su bile već prije odabrane i istražene s botaničkog i šumarskog gledišta. Osim toga sabrani su uzorci iz jedne sadene šume smreke radi uporedbe s prirodnim sastojinama. Kod izbora stabala išlo se za tim, da stablo iz kojega se vadi trupac, odgovara izvjesnim zahtjevima za tehnološka istraživanja, t. j . da je zdravo, pravilnog uzrasta, da nije usukane žice i t. d. Ukupno je izvađeno 45 komada trupčića. Od toga otpada na subalpinsku šumu smreke (Piceetum croatieum subalpinum) i na šumu bukve i jele (Fagetum abietetosum) po 10 komada, na predplaninsku šumu jele i smreke f Abieto-Piceetum calamagrostidis) 20 komada, i na spomenutu smrekovu kulturu 5 komada. Na strmim obroncima vađeni su trupčići unutar iste asocijacije u različitim nadmorskim visinama, kako bi se dobili što točniji podaci. Prigodom ovih radova uzimani su trupčići dužine 1 m, a vađeni su iz polovine dijela debla čistog od grana. Osim toga uzimani su za dendrometrijske analize kolutovi u prsnoj visini svakog stabla oborenog za tehnološka istraživanja, zatim promjer u % i . dužine debla. Kod vađenja trupaca sudjelovao je kao tehnolog ing. Benić , a kao tipolog Z. M a t a n. Materijal je dopremljen u Zagreb, ali nije još tehnološki obrađen. 113 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 32 <-- 32 --> PDF |
VIII. Poljoprivredna istraživanja livada i pašnjaka . Osim izrazito botaničkih i pedoloških istraživanja brdskih livada i pašnjaka Gorskoga Kotara, koja su vršena dulji niz godina prije rata (H or va t i Mohaćek , rukopis) i dopunjena novim istraživanjima iza gcd. 1947.; prmijenjena su u srpnju prešle godine prigodom kartiranja na livadne i pašnjačke zajednice opsežna poljoprivredna istraživanja. Ta su istraživanja obuhvatila pitanja kvantiteta i kvaliteta sijena, utjecaja obrađivanja oranjem, gnojenjem, zasijavanjem i torenjem. Sva ta poljoprivredna istraživanja provedena su u mjesecu srpnju pod vodstvom dr. Dane Batinice, a uz sudjelovanje vet. Mirka Findrika, prof. Dafine Bajić, Z, Gračanina i Blanke Hefer, dok je tipološko istraživanje provedeno pod mojim vodstvom. Dr. B a t i n i c a imao je naročito za zadaću obraditi s ekonomskog gledišta livade i livadno gospodarstvo, a pašnjake je preuzeo1 M. Fi n d r i k. Istraživanjima obuhvaćene su dosad različite livade i vnštine kontinentalnog dijela Gorskog Kotara oko Crnoga Luga, Zelina, Mrzle Vodice sve do Gornjeg .Jelenja ´ planinske rudine Risnjaka i Snježnika; dolinske livade, koje pokrivaju razmjerno malene površine u poplavnim područjima obrađene su samo usput, ali su pokazale vrlo značajne rezultate´, koji su važni za melioraciju livada i pašnjaka. Nažalost nisu mogle biti s tog gledišta dosad obrađene i velike površine primorskih kamenjara, koje se steru na zapad i jugozapad od Gornjeg Jelenja. Kod istraživanja livada, koje su uporedno i kartirane, polazilo se također od jasno omeđene sastojine, pa su na ´nju primijenjena pedološka i poljoprivredna istraživanja. Kako se glavno područje kopnenih livada nalazi uz naselja duž ceste Crni Lug—Zelin—Mrzla Vodica—Srednji Jarak i Mrzla Vodica—-Ravno Podolje—Gornje Jelenje, moglo se vrlo iscrpljivo proučiti sastav i razvitak livada nakon potiskivanja šuma i napuštanja kultura i raznolike gospodarske zahvate na livadnoj vegetaciji, na pr. gnojenje umjetnim i stajskim gnojem, dosijavanje i torenje. Osim toga sabran je veliki broj uzoraka sijena iz različitih biljnih zajednica, da se utvrdi njegova količina i njegova vrijednost. Iako broj proba još uvijek nedostaje, ipak već dosadašnji rezultati daju zanimljive izglede za procjenu vrijednosti livada i pašnjaka i njihovu melioraciju. Uzorci su uzimani najčešće iz ploha od 25 m-´; one su pokošene ili ošišane škarama, vagnuta je svježa krma i uzeta manja količina za sušenje, a prirod je preračunan na 1 ha. Kod nekih uzoraka provedena je još detaljna analiza po vrstama. Sabrano je ukupno 29 uzoraka sijena iz najrazlič´tih livada i rudina, a od nekih je uzeto po više proba, da se vide razlike između su´basocijacija i facijesa. Od sabranih uzoraka pripada planinskim rudinama 7, brdskim livadama i vrištinama 11, i isto toliko dolinskim livadama. Već od prije poznate goleme florističke razlike između pojedinih tipova livada i pašnjaka, koje određuju njihovu kvalitetu, našle su zanimljivu dopunu i u velikim razlikama u količinama krme, koje daju pojedine zajednice. S obzirom na razlike u sastavu ističu se naročito brdske livade vapnenačke podloge kao livade leguminoza i trajnica; nešto je manji procenat lepir 114 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 33 <-- 33 --> PDF |
njača u dolinskim livadama, a najmanji na brdskim livadama iznad kisele podloge. S obzirom na količinu svježe i suhe krme vrlo se razlikuju pojedine iivadne zajednice i planinske rudine. Planinske rudine čvrstog šaša (Caricetum firmae croaticum) na Snježniku daju na pr. samo 1.830 kg svježe krme na ha, a zajednica busike (Deschampsietum caespitosae alpinum) u njezinoj neposrednoj blizini 18.500 kg, dakle točno deset puta toliko. Razmjerno velike količine krme daju planinske rudine oštre vlasulje (Festucetum pungentis); one se kreću između 8.800 do 9.500 kg svježe krme. Od brdskih livada na vapnenačkoj podlozi dobivamo kod vlažnijeg brometuma (as. Bromus erectus-Plantago media) 8.500 do 10.000 kg krme, a kod suhe subasocijaeije iste zajednice oko 5.000 kg. Slične količine krme daje i nardetum, ali se ona po sastavu bitno razlikuje. Dolinske livade nastale gnojenjem, torenjem i prirodnim dotjecanjem hranjivih tvari daju znatno veće količine svježe krme. Jedna vlažna sastojina livade krestaca (Cynosuretum cristati) u poplavnom području dala je oko 21.000 kg, a jedna sastojina l´vade pahovke (Arrhenatheretum elatioris) nastala torenjem iz brometuma imala je preko 22.000 kg zelene krme na ha. Poljoprivredna istraživanja livada i pašnjaka ne mogu se smatrati završenima, ali već sada daju zanimljivi uvid u gospodarsku važnost pojedinih tipova, i u mogućnosti melioracijskih radova. IX. Vegetacijska karta Kartiranje je bilo u središtu našeg interesa, jer je konačni cilj bila vegetacijska karta, koja će prikazivati raširenje svih biljnih zajednica u području i služiti kao osnova za daljna šumsko-gospodarska i poljoprivredna istraživanja. Na kartiranju sudjelovao je, kako sam već istaknuo, najveći broj učesnika (izuzev meteorologe), ali je najveći teret pao na leđa apsolventima šumarstva S. Bertoviću, Z. Pelceru i Z. M at a n u. Prva dvojica obradila su osim toga sav kartirani materijal i unosili su rezultate dnevnih kartiranja na preglednu kartu, a M a t a n je morao preuzeti na sebe često teška pitanja opskrbe. Od ostalih članova naše ekspedicije sudjelovali su kod kartiranja najviše M. R o ž m a n, Z. G r ačanin, B. Zlatari ć, T. Brzac i B. Jovanović. Terenske predradnje za kartiranje bile su izvršene već prije početka našeg rada. U tu svrhu prošao sam prije rata vel´ke površine Risnjaka i Snježnika i izradio veći broj skica, a u zajednici sa dr. N. Zdanovski m izvršio sam god. 1940. određivanje visinskih pojasa. Mnogolikost krškog zemljišta s brojnim vrtačama, grebenima i glavicama zahtjevala je kartu najvećeg razmjera. Već prijašnja iskustva kod prigodnih kartiranja pokazala su, da je u tu svrhu potrebna karta 1:12.500, pa je takvu izradio s velikom vještinom S. B e r t o v i ć. Iz te karte dobili smo veliki broj kopija, koje su nam bile kod brojnih saradnika potrebne. Istodobno, zbog veće preglednosti, unošena je vegetacija na kartu 1:25.000. Kartiranje je pokazalo, da se na kartu 1 : 12.500 može unositi i najkompliciranije vegetacijske odnose u pojedinim vrtačama, a moglo se unesti i pojedine tipove planinskih rudina, koje pokrivaju vrlo malene prostore i prilagođuju se savršeno reljefu. Za te detalje pokazala se karta omjera 115 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
1 :25.000 premalenom, ali je bila odlična za krajeve, gdje nije tolika mnogolikost vegetacije i razvedenost terena. Na kartu unošene su u principu pojedine asocijacije, ali su prikazane često i subasocijacije. To je učinjeno u onim slučajevima kad neka subasocijacija pokriva veće prostore i ima veće biljno-geografsko ili gospodarsko značenje. Zato je na pr. prikazana predplaninska šuma bukve odijeljeno od šume bukve i jele, iako pripadaju istoj asocijaciji. Predplaninska šuma bukve izgrađuje naime snažni visinski pojas iznad jele, koji se razlikuje u fizionomiji, ekologiji i u šumsko-gospodarskom značenju. Svaka zajednica dobila je svoju boju ili kakvu drugu oznaku, da se može na prvi pogled razlikovati. Pojedine vrste nisu unošene na kartu, ali je zgodnim izborom znakova, na pr. prugama, prikazano raširenje nekih važnih vrsta, ako se one nalaze u dvije ili u više asocijacija. Jela dominira na pr. u više asocijacija, ali najveće značenje ima s jedne strane u bazifilno-neutrofilnim šumama bukve, a s druge strane u acidofilnoj šumi jele i rebrače. Iako se ove dvije zajednice bitno razlikuju u florističkom sastavu i dobile su različite boje, ipak je pojavljivanje jele u ovim asocijacijama prikazano posebnim prugama, jer; je za šumara najzad važno i samo raširenje jele. Vegetacijska karta planinskog područja Risnjaka i Snježnika daje nam vrlo zanimljivi uvid u horizontalno i visinsko raščlanjenje vegetacije, ali pokazuje i ovisnost biljnog pokrova o raznolikim drugim faktorima okoline: ona izrazuje obrate visinskih pojasa, prikazuje posebnu vegetaciju vrtača predplaninskog pojasa, odrazuje neobično jasno pedološke odnose, a upućuje i na kulturne zahvate na vegetacijski pokrov. Vegetacijska karta ima dakle veliko teoretsko značenje, ali isto tako i veliku važnost za praksu. Na temelju vegetacijske karte možemo utvrditi za svaku biljnu zajednicu približnu površinu, koju pokriva i utvrditi na taj način njezino značenje u vegetacijskoj slici. Karta će osim toga biti -odlično pomagalo šumaru i livadaru za uzgajanje, uređivanje i iskorišćivanje šuma i livada. Zadnje dvije godine iskartirana je površina jedne karte omjera 1:25.000 i to tako, da je najveći dio izrađen na sekciji Sušak 2a (oko 90 km2), a manji dio na sekciji Sušak 2c (oko 44 km-´). Područje, koje obuhvata karta, seže od sjevernog ruba Risnjaka i Snježnika do Tuhobića i Kamenjaka i ujedinjuje na taj način središnji dio planinskog skupa Risnjaka i Snježnika i njegove obronke prema moru. Na taj način obuhvaćena je na karti najtipičnija vegetacija Gorskoga Kotara, ali je zahvaćena, iako manjim dijelom, i vegetacija primorskih obronaka sa šumom crnoga graba i s primorskim kamenj arama. Na području naše vegetacijske karte zapremaju šume oko 110,76 km2, a planinske rudine, livade, pašnjaci i poljoprivredne kulture oko 22,25 km2. Od šumskih zajednica otpada na: Fagetum abietetosum 69,63 km- (6.963 ha) Abieto-Blechnetum 14,80 „ (U480 ., ) Ostryeto-Seslerietum 8,46 „ ( 846 „ ) Fagetum subalpinum 7,40 „ ( 740 „ ) Fagetum seslerietosum ´ 6,83 „ ( 683 „ ) Abieto-Piceetum calam 2,15 „ ( 215 „ ) Pinetum mughi croaticum 0,72 „ ( 72 ,, ) Piceetum croat. subalp 0,57 „ ( 57 ,, ) Ptceetum croat. mont 0,20 „ ( 20 ,. ) 116 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 35 <-- 35 --> PDF |
na livade: livade kopnenog dijela ...... . 16,80 km3 (JU644 ha) as. Carex-Centaurea rup 5,80 „ ( 580 ,, ) kulture 1 „ ( WO „) Dosadašnje tipološko istraživanje i kartiranje obuhvatilo je najznačajniji dio Gorskoga Kotara. Na dosad izrađenoj vegetacijskoj karti trebat će provjeriti u povoljno vegetacijsko doba neke detalje, pa se ona može pripremiti za štampu. Ipak je bila moja želja, da se prije publiciranja izradi još preostali gornji dio sekcije Sušak 2a i preostali donji dio sekcije 2c, tako da se dobiju dvije potpune vegetacijske karte omjera 1 : 25.000, a ako bi bilo moguće, da se obuhvati još na karti Sušak pruga od 2 do 4 km2 na sekcijama la i lb. Na taj način doprli bi s jedne strane do doline Kupe, a s druge strane do mora i obuhvatili bi Bakarski zaljev, te bi imali potpuni presjek planinskog područja zapadne Hrvatske od kopna do mora. Uporedo s kartiranjem trebalo bi izvršiti na tom prostoru i klimatološka, pedološka, šumarska i poljoprivredna istraživanja kako su ona vršena u prošlogodišnjim radovima, Osim toga trebalo bi u naše radove uključiti što prije zoologe i mikrobiologe, da dobijemo što potpuniju sliku života, građe i gospodarskog značenja naše vegetacije. Ministarstvo šu marstva FNRJ i Institut za pošumljivanje i melioraciju Krša u Splitu osigurali su za ta istraživanja sredstva, a pripreme su već u toku. Zagreb, Zavod za botaniku veterinarskog fakulteta EXPLORATION ET REPRÉSENTATION CARTOGRAPHIQUE DE LA VÉGÉTATION DU MASSIF MONTAGNEUX DE RISNJAK ET DE SNJEŽNIK Ce petit traité n´est qu´un compte rendu préalable sur les résultats de l´exploration typologique et de la représentation cartographique du terrain montagneux du Risnjak et du Snježnik dane la Croatie occidentale. Un grand nombre de nos ouvries scientifiques de différentes branches professionnelles ont pris part a ces explorations et les résultats vont etre publiés, a la fin de tous ces travaux, dans un ouvrage spécial. Le territoire montagneux du Risnjak et du Snježnik représente les plus grandes hauteurs du systeme dynarique de la Croatie occidentale et constitue une cloison puissante entre les forets continentales de l´association Querceto-Carpinetum croaticum, et les forets littorales de l´association Carpinetum orientale croaticum. Les plus grandes surfaces de l´aire de la foret mixte sont occuppées par l´association Fagetum croaticum abietetosum qu: s´est développée sur des sols basiques, neutres ou peu acides. Avec la hauteur le sapin disparaît, et les versants des cimes sont couverts de la foret subalpine de hetre (Fagetum croaticum subalpinum). Au-dessus de hetre se trouve l´étage du Pinetum mughi croaticum. Sur le sol extremement acide on trouve, au contraire, des forets caractéristiques acidoiphilee de sapin qui appartiennent a l´association Abieto-Blechnetum: elles se distinguent par une composition particuliere et, au point de vue forestier, elles sont caractérisées par des hauteurs de troncs remarquables. L´epicca ne constitue, d´étage spécial ni en Croatie ni en Bosnie, mais elle est ´liée a des stations plus froides a l´intérieur de l´aire du hetre et du sapin. Elle domine dans deux associations différentes, dans la foret montagneuse d´epicea (Piceetum croaticum montanum) sur des sols podsoliques et dans la foret subalpine d´epicea (Piceetum croaticum subalpinum) sur les sols de humus acides subalpins. Dans la meme aire se trouve développée la tres caractéristique foret subalpine mélangée de sapin et d´epicea (Abicto-Piceetum calamagrostidis) qui. couvre îles sols les plus squéllétiques a l´exposition solaire. La végétation montagneuse du Risnjak et du Snježnik n´occupe qu´une superficie relativement insignifiante, mais elle est constituée d´une maniere multiforme. Elle 117 |