DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Promotrimo li kartu horizontalnog raširenja bukve, jele ili smreke, vidimo jasne pravilnosti. Najširi je areal bukve, ona seže najdublje prema kopnenim i prema primorskim obroncima. Znatno je uži areal jele, koja je vezana na određene nadmorske visine i kloni se kopnenih i primorskih strana. Najuži je areal smreke, koja je zauzela samo jasno omeđene površine unutar bukve i jele ili tek pojedinačno prodire u njihove sastojine. Njezina su staništa duboke hladne doline gorskog pojasa i stijene i vrtače subalpskog područja. Bukva i jela izgrađuju snažni visinski pojas, koji se ipak bitno razlikuje na vapnencima i silikatima. Iznad pojasa bukve i jele nalazi se pojas pred planinske šume bukve u kojoj se postepeno snizuju stabla, umanjuju se prirasti i konačno prelazi šuma u klekovinu bukve, a povrh nje se nalazi klekovina planinskog bora. Visinsko raščlanjenje šumske vegetacije Gorskog Kotara pokazuje veliku depresiju gornjih granica šumskih zajednica u poredbi s Plješevicom u Lici i s Bjelašnicom kod Sarajeva. Razlog je tome u oceanskom značaju klime Gorskoga Kotara i razmjerno malenim visinama cijeloga planinskog skupa. Na temelju dosadašnjih istraživanja možemo šumsku vegetaciju Gorskoga Kotara u užem smislu, t. j . vegetaciju unutar područja hrasta raščlaniti u dva velika, bitno različna skupa. Jedno ´su bazifilno-neutrofilne ili slabo acidofilne šume reda Fagetalia Pawl, zastupane šumom bukve i jele ´ (Fagetum abietetosum), predplaninskom šumom bukve (Fagetum subalpi ....) i šumom gorskoga javora i jasena (Aceretc-Fraxinetum), a drugo su acidofilne šume i klekovina reda Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. sa šumom jele i rebrače (Abieto-Blechnetum), gorskom šumom smreke (Piceetum croati cum montanum = Aremonieto-Piceetum p. p.), predplaninskom šumom, smreke (Piceetum croaticum subalpinum) i predplaninskom šumom jele i smreke (Abieto-Piceetum calamagrostidis). Ovamo pripada i klekovina bora (Pinetum mughi). Da li se imaju istom redu priključiti i ekstremno acidofilne šume bukve na silikatnoj podlozi, nije još jasno. Najveće površine zaprema bazifilno-neutrofilna šuma bukve i jele (Fagetum croaticum abietetosum), koja se odlikuje velikim brojem značajnih vrsta i obiljem ilirskih endema. Ta se šuma razvija na plitkom vapnenačkom i dolomilnom tlu i pokazuje veliku mnogolikost s obzirom na dubljinu tla, nadmorsku visinu, trajanje snijega, nagib i si., pa se može razlikovati veći broj facijesa. U toj šumskoj zajednici doseže bukva i jela goleme dimenzije. Naročito su lijepo razvijene jele, koje su raširene uglavnom u srednjem dijelu gorskog područja. Prema usponu gubi se postepeno jela i bukva pre otima mah, ali još uvijek doseže znatne visine i debljine. Tek iznad određene granice smanjuju se vrlo brzo i životni uvjeti za bukvu i ona prelazi u nisku predplaninsku šumu, koja zaprema velike površine i predstavlja naročiti gospodarski tip. Na svojoj gornjoj granici prelazi predplaninska šuma bukve često u klekovinu bukve. Mnogo manje površine zauzele su u Gorskom Kotaru acidofilne šume reda Vaccinio-Piceetalia, iako i one zapremaju na permokarbonskim pješčenjacima velike plohe i ističu se u fizionomiji kraja, a imaju i veliko šumarskoznačenje. 105 |