DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Od svih acidofilnih šuma pokriva najveće površine zajednica jele-i
rebrače (Abieto-Blechnetum), koja nije bila dosad opisana. U njezinu sastavu
ističu se acidofilne vrste. Iako se sastojine ove šume nalaze često u
neposrednoj blizini uz bazifilno-neutrofilnu šumu bukve i jele, ipak su
razlike medu njima upravo nevjerojatne. I ovdje doseže jela velike visine
i debljine, ali se razlikuje po izjavama Gorana u svojim tehničkim svojstvima
od jele povrh vapnenaca.*


Znatno manje površine zaprema gorska šuma smreke (Piceetum montanumj,
koja se nalazi najčešće u depresijama, manjim dragama i na poljima
i izgrađuje tu i tamo lijepe sastojine. Smreka doseže u toj šumi znatne
visinske i debljinske priraste, a ostalo je drveće obično vrlo rijetko zastupano.
Nisko rašće sadrži uglavnom acidofilne vrste i u nekim plohama posve
preteže borovnica. Šuma je po svojim životnim prilikama očito srodna sa
šumom jele i rebrače, ali se od nje razlikuje mnogim važnim osob´nama.


Šume smreke javljaju se i u višim pojasima, u području predplaninske
šume bukve, gdje zauzimaju duboke vrtače i provalije izložene prema sjeveru
i sjeveroistoku. Iako u tim šumama dominira smreka s velikim brojem
vrsta, koje se nalaze i u gorskoj šumi smreke, ipak se obje zajednice floristički
i ekološki vrlo razlikuju. Predplaninska šuma smreke (Piceetum croaticum
subßlpinum) sadrži u svom sastavu uz mnoge acidofilne vrste i čitav
niz bazifilnih, a razlikuje se i u svojim visinskim i debljinskim prirastima
vidno od gorske šume smreke.


U istim vrtačama, gdje je na hladnim sjenovitim položajima razvijena
predplaninska šuma smreke, nalazi se na suprotnoj strani ili iznad nje
predplaninska šuma jele i smreke (AHeto-Piceetum calamagrostidis). Iako
su te šume udaljene često tek nekoliko metara, ipak je njihov sastav bitno
različit. Veliki broj vrsta, koje traže vlagu i sjenu, gübe se u šumi jele i
smreke, a javljaju se neke termofilne vrste, koje upućuju na suho i toplo
stanište. I izgled je šume različit. Ona se nalazi najčešće na raskidanim
kamenitim blokovima i kao pionirska zajednica osvaja najteže terene. U
skladu sa ekstremnim životnim prilikama ima u toj zajednici jela i smreka
razmjerno najmanje priraste. Katkad se nalaze šume ove zajednice na kamenitim
terenima u samom području visoke šume bukve i jele. Iako se obje
zajednice nalaze na istoj podlozi i u neposrednoj blizini, razlikuju se ne
samo u florističkom sastavu, nego i u svojim visinama, debljinama i prirastima
toliko, da predstavljaju bez sumnje bitno različite šumsko-gospodarske
tipove. Drvo predplaninske šume smreke i predplaninske šume jele i smreke
poznato je već od davnine kao prvorazredno dužičarsko drvo.


S predplaninskom šumom smreke srodna je po sastavu klekovina bora,
ali se u fizionomskom pogledu i u šumsko-gospodarskom značenju b´tno
razlikuje. Klekovina pokriva na Risnjaku i Snježniku dosta velike površine,
a javlja se često duboko ispod svoje prirodne granice naročito u hladnim
vrtačama, gdje se u proljeće dugo zadržavaju snjegovi.


Na primorskoj i na kopnenoj strani nadovezuju se, kako smo istaknuli,
na šume bukve i jele listopadne šume crnoga graiba i crnoga jasena, a tek


* U nižim područjima Gorskoga Kotara, već izvan naše vegetae;jske karte, zauzimaju
na sili´katnoj podlozi velike površine acidofillne šume bukve (t´agetum silicico.
lum ili Fageto-Blechnetum), koje su vrlo srodne sa šumom jele i rebrače, ali se ipak
razlikuju u nekim osobinama.
106