DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 74. MART-APRIL GODINA 1950 Dr. Ing. Milenko Plavšić (Zagreb): RENTABILITET U ŠUMSKOM GOSPODARSTVU Uvod Rentabilitet je mjerilo ili odraz ekonomičnosti i racionalnosti poduzeća odnosno gospodarstva u kapitalizmu. Što je on veći, to je veća i dobit (profit). Zbog toga se rentabilitetu u kapitalističkoj privredi daje golemo značenje. No valja istaknuti, da i u socijalističkoj privredi ima on osobito veliku važnost. Međutim, moramo odmah ovdje napomenuti — a to ćemo u toku daljeg izlaganja i dokazati — da rentabilitet u socijalizmu ima drugo značenje nego u kapitalizmu. U šumskom gospodarstvu naše socijalističke privrede provodi se određivanje rentabiliteta. Na temelju njega može se utvrditi, da li šumska gospodarstva uspješno proizvode i posluju u toku određenog vremena (jedne godine), te koja su gospodarstva rentabilnija a prema tome i naprednija. Proizvodnju i poslovanje tih gospodarstava trebalo bi tada proučiti i dobivene rezultate primjeniti na manje napredna gospodarstva u cilju njihova unapređenja. Upoređenjem postotaka (stopa) rentabilnosti i pojedinih šumskih gospodarstava s prosječnim postotkom rentabilnosti šumskog gospodarstva u republici mogu se utvrditi razlike između pojedinih šumskih gospodarstava po svim individualnim troškovima. Osim navedenih koristi, koje pruža rentabilitet, služi on još kao podatak u relativnom obliku o ostvarenju plana akumulacije, te je kao takav veoma pogodan za uporedbu. Imajući, dakle, u vidu važnost rentabiliteta za šumsko gospodarstvo prikazat ćemo način njegova određivanja i izvršiti analizu njegovih karakteristika i značenja u kapitalizmu i socijalizmu, te istaknuti postojeće razlike. 85 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Rentabilitet šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji Prije nego što prijeđemo na dalje razmatranje potrebno je, da odgovorimo na pitanje, šta se razumijeva pod rentabilitetom i šta služi kao mjerilo rentabiliteta u kapitalizmu? Pod rentabilitetom gospodarstva ili poduzeća razumijeva se ukamaćenje sveukupnog uloženog (predujmljenog) kapitala u određenom vremenu, koje obično traje jednu godinu ili odnos između ukupne dobiti postignute u određenom vremenu (godini) i sveukupnog uloženog kapitala (imovine). On u kapitalističkoj privredi izražava oplođivanje ili prirašćivanje kapitala. Kao mjerilo ili pokazatelj rentabiliteta služi postotak ukamaćenja sveukupnog uloženog kapitala (imovine) odnosno stopa dobiti (profitna stopa)1), koja pokazuje intenzitet oplođivanja ili prirašćivanja uloženog kapitala. Na osnovi mjerila rentabiliteta utvrđuje se rentabilitet jednog i istog gospodarstva (poduzeća) u različitim odlomcima vremena, te se omogućava njihova međusobna uporedba ili uporedba među različitim gospodarstvima (poduzećima) . Prikazavši ukratko opće shvaćanje rentabiliteta u kapitalizmu razmotrit ćemo sada njegovo određivanje u trajnom godišnjem šumskom gospodarstvu. Kod toga ćemo razmatranja imati u vidu samo drvo kao glavni proizvod i prihod šumske proizvodnje, Sporedne proizvode puštamo iz vida zbog jednostavnosti. U cilju određivanja rentabiliteta šumskog gospodarstva postoji nekoliko obrazaca i shvaćanja. Uzet ćemo u analizu samo tri poznatija, a to su obrasci od Krafta, Heyer-Endresa i Martina.2) Obrazac od Krafta (9) glasi: Au + D — c —v —BO.Op gdje znači: Au vrijednost (cijena) godišnjeg etata drvne mase, D vrijednost prihoda prorede, c godišn/e kulturne troškove, v godišnje upravne i sve ostale troškove, B novčani iznos za šumsko zemljište (cijena zemljišta) cijele gospodarske jedinice, p šumski kamatnjak, B . 0,0p zemljišnu rentu, N vrijednost drvne zalihe gospodarske jedinice. I u daljim obrascima imat će te oznake isto- značenje. Iz Kraftova se obrasca vidi, da se u brojniku nalazi dio dobiti, koju Kraft pripisuje samo drvnoj zalihi. On ne uzima u obzir dobit i sveukupni uloženi kapital (imovinu), koji treba da dođe u račun prilikom određivanja rentabiliteta, kako se to shvaća u kapitalizmu. No osim toga Kraft smatra *) Stopu dobiti ili profitnu stopu u kapitalizmu treba razlikovati od stopa dobiti u socijalizmu. U socijalističkoj proizvodnji dolazi kao indikator (pokazatelj) rentabilnosti postotak rentabilnosti, koji ćemo u daljem izlaganju potanko razmotriti. 2) Analizu karakteristika rentabiliteta šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji i njegova određivanja provest ćemo na temelju tih obrazaca, jer su oni stvarno najpoznatiji, i jer su se u tome obliku predlagali, odnosno primijenili za određivanje rentabii´liiteta; a osim toga, jer prikazuju karakteristike i shvaćanje o rentabilitetu šumskog gospodarstva, koje postoji u kapitalizmu. Prema tome shvaćanju su kamata i poduzetniička dobit proizvod ukupnog uloženog kapiitala, a zemljišna renta proizvod zemljišta, a ne višak vrijednosti (proizvodi rada), kako to ističe Marx. 86 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 5 <-- 5 --> PDF |
zemljišnu rentu vlasnika šume kao njegov unaprijed određeni trošak proizvodnje izvjesne veličine, a ne kao njegovu dobit. To je shvaćanje pogrešno. Iz ovih primjetaba izlazi, da je taj način određivanja rentabiliteta jednostran i da nije ispravan ni u kapitalizmu. Drugi obrazac potječe od Hever-Endresa (4 i 7), a ima ovaj oblik: Au + D-c-v-N.O,Op . = B-.O.Op. 10 0 {2) Prema ovom obrascu rentabilitet se određuje na temelju zemljišne rente, koja predstavlja po Marxu ekstra dobit (suvišak preko profita), Drugim riječima rečeno rentabilitet se mjeri po ekstra dobiti, te je samo ono gospodarstvo za vlasnika šume rentabilno, koje daje zemljišnu rentu., Što je zemljišna renta veća, to je veći i rentabilitet gospodarstva. Ova formula predstavlja tipični primjer utjecaja kapitalizma u šumskom gospodarstvu. No i ovaj je obrazac jednostran i pogrešan, jer pripisuje zemljišnu rentu samo* šumskom zemljištu. Osim toga ima on još i drugih slabih strana, kao i cjelokupna teorija zemljišnog čistog prihoda, koje, međutim, nisu ovdje od interesa, te ih ne ćemo razmatrati. Treći obrazac je od Martina (11). On glasi: cv J±±D-- . 100 . (3) B + N Ovaj se obrazac obično primjenjuje u šumskom gospodarstvu kapitalističke proizvodnje prilikom određivanja rentabiliteta. U brojniku se nalazi sveukupna dobit. Ona je jednaka razlici između tržne (prodajne) cijene etata i njegove cijene koštanja. Martin, kako vidimo, pripisuje dobit samo drvnoj zalihi i zemljištu. On ne uzima u obzir cjelokupni predujmljeni kapital, koji predstavlja u kapitalizmu potrebni novčani kapital, prometna sredstva, melioracije i t. d. U tome je njegova slaba strana. Prikazavši ukratko kritički karakteristike svakog pojedinog načina u određivanju´rentabiliteta šumskog gospodarstva ili dane obrasce, razmotrit ćemo sada njihove zajedničke osebine. Određivanje rentabiliteta trajnog godišnjeg šumskog gospodarstva na temelju bilo kojeg od tih obrazaca skopčano je s izvjesnim teškoćama» One se očituju u tome, da treba utvrditi vrijednost drvne zalihe i novčani iznos (cijenu) za šumsko zemljište, a to je utvrđivanje skopčano sa znatnim utroškom rada. Osim toga vidi se, da svi ti obrasci sadrže u brojniku vrijednost etata (iskorišćene drvne mase). No ta ne mora da bude jednaka vrijednosti pri rasta drvne zalihe. U vrijednosti iskorišćene drvne mase može da se nalazi i dio drvne zalihe. U tome slučaju ne će se u brojniku nalaziti ispravna dobit ,te će se izračunati neispravan rentabilitet šumskog gospodarstva. Prema svome obliku ovi bi obrasci vrijedili samo za gospodarstvo u normalnoj šumi, a donekle i za gospodarstva sa šumama, koje se nalaze u približno normalnom stanju. Slično primjećuje i Godbersen (5). Ako se želi odrediti ispravan rentabilitet i u gospodarstvima sa šu mama, koje se nalaze u nenormalnom stanju, tada bi trebalo, kako je to već jednom dokazano (16), odrediti točnu dobit putem bilanciranja. 87 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Osim ovih zajedničkih karakteristika obrazaca postoji još jedna, koja je za ovu našu raspravu od naročite važnosti, a očituje se u tome, da se rentabilitet određuje na temelju od^sa dobiti i kapitala (imovine), kao što se to općenito provodi u kapitalističkoj privredi. Heyer i Endres ne uzimaju doduše u obzir kapital nego zemljište, ali koje smatraju kapitalom. Međutim, to je njihovo shvaćanje, koje zastupaju i mnogi drugi šumarski stručnjaci pogrešno, jer zemljište ne predstavlja kapital ni u kapitalizmu. Iz danih obrazaca izlazi, da je neko gospodarstvo rentabilno ili je bilo rentabilno u kapitalističkom smislu samo u onom slučaju, ako iskazuje dobit (višak vrijednosti). Ono je to rentabilnije, sto je dobit veća. Nema li u gospodarstvu dobiti nego postoji li gubitak, tada se ne može govoriti o rentabilitetu ili gospodarstvo se ne može smatrati rentabilnim. Radi li gospodarstvo (poduzeće) trajno ili dulje vremena s gubitkom, tada ono mora u kapitalizmu likvidirati. Ovu tvrdnju, da je rentabilitet gospodarstva zavisan samo o dobiti, potencirano iskazuje Heyer-Endresov obrazac, jer rentabilitet bazira na ekstra dobiti. To potencirano shvaćanje rentabiliteta nalazimo i kod drugih šumarskih stručnjaka u kapitalističkoj privredi. Tako prof. Reinhold (17) smatra pod rentabilitetom veću dobit od oficijelnog ukamaćenja. Ovakva shvaćanja su razumljiva, kada imamo u vidu, da je cilj kapitalističke proizvodnje postizavanje dobiti, i to što je moguće veće dobiti (profita). To je motorna snaga, koja tjera čitavu kapitalističku proizvodnju. U kapitalizmu je težnja svakog poduzetnika, da postigne što veći profit od uloženog kapitala. Kapitalisti nastoje ulagati kapitale, bez obzira kakve su i kolike su društvene potrebe, samo tamo, ćdje (imaiu izgleda na š+o veću dobit, gdje su oni najrentabilnije uloženi. Kapitalističku proizvodnju u stvari ne zanima ništa drugo, nego oplođivanje ili prirast kapitala. U šumskom gospodarstvu kapitalizma nailazimo na iste tendence. Vlasnik šume vodit će gospodarstvo tako dugo, dok iz njega dobiva dobit. Kada nje nema ili, ako će se ona pojaviti tek nakon veoma dugog vremena, a kroz to vrijeme vlasnik mora da gospodari s gubitkom, tada će on prepustiti šumu prirodi. Za njega to gospodarstvo nije više rentabilno. To se obično događa, nakon što je vlasnik šumu iskoristio. Posljedica takva postupka su šikare. No osim ovakve situacije može postojati i druga, koja se očituje u tome, da se uopće ne vodi gospodarstvo u postojećim šumama, ako kalkulacije pokažu, da će se u njima gospodariti s gubitkom. Tada će se takve šume i dalje ostaviti prirodi, jer gospodarenje u njima nije rentabilno. One se ne otvaraju. To je slučaj sa šumama, koje su veoma udaljene od tržišta ili transportnih sredstava. Dobit i rentabilitet su, dakle, u kapitalizmu i za šumsko gospodarstvo oni odlučujući faktori, o kojima zavisi, da li će se ono voditi u postojećim šumama ili će se one prepustiti prirodi. Što se tiče veličine rentabiliteta šumskog gospodarstva odnosno postotka godišnjeg ukamaćenja, valja istaći, da je ona u znatnoj mjeri zavisna o prirodnim faktoirima. Veličina postotka ukamaćenja (rentabiliteta) kretat će se oko sume postotka prirasta drvne zalihe i postotka prirasta kvalitete. No ona je manja od te sume. Suma postotka prirasta drvne zalihe i postotka prirasta kvalitete jednaka je postotku prirasta vrijednosti. 88 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Na veličinu postotka ukamaćenja ne će imati utjecaj tržište ili cijene drveta uz uvjet stalnog odnosa između cijena drvnih sortimenata (normalnih prilika). Da dokažemo te tvrdnje najbolje će nam poslužiti Kraftov obrazac. Isti dokaz može se direktno izvesti i iz Martinova obrasca, a indirektno i iz Heyer-Endresova. Iz Kraftova se obrasca vidi, da se dobit — koja je rezultat proizvodnje i realizacije etata drvne mase (prirasta) — stavlja u odnos prema vrijednosti drvne zalihe. Za šumsko je gospodarstvo, međutim, karakteristično, da je proizvodno sredstvo — drvna zaliha ista materija kao i gotov proizvod — etat (prirast) to jest drvo. Zbog toga njihove vrijednosti, koje dolaze u obzir za određivanje rentabiliteta, podjednako zavise o vrijednosti ili cijeni drveta. U tome se pogledu šumsko gospodarstvo razlikuje od mnogih drugih grana proizvodnje. Ako raste vrijednost odnosno cijena drveta raste i vrijednost etata (proizvoda) no ujedno raste i vrijednost drvne zalihe (proizvodnog sredstva), jer su oboje drvo. Ista je situacija, ako cijena drveta pada. Prema tome može se zaključiti, da se odnos između njih — uz uvjet ispravnog i normalnog gospodarstva — ne mijenja. Veličina tog odnosa mijenjat će se tada ,ako uz istu veličinu drvne zalihe raste ili pada količina mase proizvedenog etata (prirasta). Iz ovoga izlazi, da postotak godišnjeg ukamaćenja zavisi o odnosu između mase etata (prirasta) i drvne zalihe, a taj odnos nije ništa drugo nego postotak prirasta drvne zalihe. Na postotak prirasta drvne zalihe imaju znatan utjecaj, kako je poznato, prirodni faktori. No osim postotka prirasta drvne zalihe utječe na postotak ukamaćenja i prirast kvalitete, koji je isto tako zavisan o prirodnim faktorima, intenzitetu gospodarstva i potrebama. Što je postotak prirasta kvalitete veći, bit će i postotak ukamaćenja veći i obratno. Veličina rentabiliteta ili postotka godišnjeg ukamaćenja kretat će se, dakle, oko sume postotka prirasta drvne zalihe i postotka prirasta kvalitete. N- kako su oni u znatnoj mjeri zavisni o prirodnim faktorima, to će o tim faktorima biti zavisna i veličina rentabiliteta. Postotak godišnjeg ukamaćenja je manji od sume postotka prirasta drvne zalihe i postotka prirasta kvalitete, jer se od vrijednosti etata (priprirasta) mase moraju odbiti troškovi, kako se to vidi iz danih obrazaca. U Martinovom obrascu ima utjecaj, osim troškova, još i novčani iznos za šumsko zemljište. Prema ispitivanju Gribkowskog (6) — koje je on proveo u cilju, da dokaže postojanje općeg objektivnog šumskog îcamatnjaka od 3°/o — iznosila je suma postotka prirasta drvne mase (a) i postotka prirasta kvalitete (b) u sastojinama hrasta, bukve i smreke, koje su se nalazile na II. bonitetnom razredu stojbine, uz uvjet intenzivnog proređivanja za: hrast, ophodnja 150 godina, a = 1,6%, b = 1,4%, a + b = 3,0% bukva, ophodnja 120 godina, a = 2,6%, b = 0,7 %, a -i- b = 3,3% smreka, ophodnja 80 godina, a = 2,5%, b = 0,9 %, a + b = 3,4% Postotak godišnjeg ukamaćenja bio je za hrast 2,9%, a za smrekubukvu 3%. ; 89 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Prema Spiegelovim (19) ispitivanjima u normalnim gospodarskim jedinicama hrasta, bukve, smreke i bora, koje su se nalazile na II. bonitetnom razredu stojbine, iznosio je postotak godišnjeg ukamaćenja, izračunan na osnovi Martinova obrasca, za: hrast, s kojim se gospodari u ophodnji od 140 godina, 2,2%, za bukvu u ophodnji od 120 godina 2,3%, za smreku u ophodnji od 80 godina 3,1% ,a bor u ophodnji od 120 godina 2,0%. Podatke o rentabilitetu šumskog gospodarstva nalazimo u stručnoj literaturi i u službenim izvještajima državnih šumskih gospodarstava.3) Iz danih se podataka vidi, da najjači utjecaj na rentabilitet šumskog gospodarstva ima prirast drvne mase; zatim da je rentabilitet za kapitalističku privredu relativno malen, i da se kreće oko sume postotka prirasta mase i kvalitete. Uzrok, da je rentabilitet trajnog godišnjeg šumskog gospodarstva relativno malen leži u shvaćanju rentabiliteta u kapitalizmu. Istaknuli smo, da on iskazuje prirašćivanje ili oplođivanje kapitala (imovine), a ono je u trajnom godišnjem šumskom gospodarstvu maleno, jer je zavisno u znatnoj mjeri — kako smo već gore napomenuli — o biološkim i stojbinskim faktorima, i jer postoji u toku godine samo jedan obrt kapitala (troškova). Obzirom na činjenicu, da je u kapitalizmu rentabilitet trajnog godišnjeg šumskog gospodarstva malen u poređenju s rentabilitetom poduzeća drugih grana proizvodnje, smatraju kapitalisti šumsko gospodarstvo šta više nerentabilnim. Prikazavši značenje i karakteristike rentabiliteta šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji prelazimo na rentabilitet šumskog gospodarstva u socijalističkoj proizvodnji. Rentabilitet šumskog gospodarstva u socijalističkoj proizvodnji Prije svega razmotrit ćemo općeno određivanje, karakteristike i značenje rentabiliteta socijalističke proizvodnje, a zatim ćemo prijeći na rentabilitet trajnog godišnjeg šumskog gospodarstva. Određivanje rentabiliteta provodi se u našoj socijalističkoj privredi na temelju propisa Ministarstva financija FNRJ (13). Rentabilitet može biti pozitivan, kada gospodarstvo ili poduzeće ostvaruje dobit, i negativan, ako radi s gubitkom predviđenim planom. Kada gospodarstvo ili poduzeće ostvaruje dobit, tada se određuje po formuli: R = Md . 100 (4) Pck A ako radi s planom predviđenim gubitkom po formuli: Mg Def = -^- . 100 (5) Pck . 3) Te su podatke dalli Junack: Reiniertragstafem für die Berechnung von Ertragswerte der Wialdbestänide, Berlin 1925, Uprava badenskih šuma. Uprava saiskih šuma i t. d. 96 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 9 <-- 9 --> PDF |
gdje znači: R postotak rentabilnosti, Def postotak deficitarnosti, Pck plansku punu cijenu koštanja, MA plansku dobit (redovnu i ekstra), koju ostvaruje poduzeće, a Mg masu gubitka, s kojim radi poduzeće ili gospodarstvo. Utvrđeni rentabilitet je planirani rentabilitet gospodarstva ili poduzeća. Po svršetku određenog vremena proizvodnje, obično jedne godine, može se odrediti stvarni rentabilitet, i to po formuli: Fr -=-=- . 100 (6) Pcks gdje znači: Pcks stvarnu (obračunsku) punu cijenu koštanja proizvoda cjelokupne produkcije gospodarstva ili poduzeća od jedne godine, Fr financijski rezultat cjelokupne proizvodnje u trajanju od jedne godine, na koje vrijeme se odnosi naše razmatranje. Puna cijena koštanja, koja se nalazi u nazivniku gornjih formula, jednaka je sumi troškova proizvodnje, amortizacije (kalkulativne) i troškova uprave i prodaje. Ako se radi o planskoj punoj cijeni koštanja, onda su svi ti troškovi planirani, a ako se radi o stvarnoj punoj cijeni koštanja, onda su svi ti troškovi stvarni jobračunski). Financijski rezultat jednak je razlici između prosječne cijene proizvodnje i stvarne pune cijene koštanja. Ako je stvarna puna cijena koštanja manja od prosječne cijene proizvodnje, tada financijski rezultat predstavlja dobit. On može da sadrži sve vrste dobiti: redovnu dobit, ekstra dobit, nadplansku dobit i propisano sniženje planske pune cijene koštanja. Za šumska gospodarstva zasada nema još propisa o sniženju planske pune cijene koštanja. Ako je stvarna puna cijena koštanja veća od prosječne cijene proizvodnje, tada financijski rezultat predstavlja gubitak. Dani obrasci za određivanje rentabiliteta proizvod su socijalističke ekonomike. Iz njih se vidi, da se u socijalističkoj privredi planira i gubitak, a ne samo dobit. U socijalističkoj proizvodnji mogu postojati gospodarstva i poduzeća, koja rade s gubitkom, i to mogu raditi s gubitkom dugo vremena, a da ih se ne likvidira, kao što je to slučaj u kapitalizmu. Obzirom na tu činjenicu nastaje pitanje, zašto se ne likvidiraju takva gospodarstva i poduzeća, ako rade s gubitkom, te zbog toga nisu rentabilna u kapitalističkom smislu? Odgovor na to daje nam cilj socijalističke proizvodnje. Kako je poznato, cilj socijalističke proizvodnje je zadovoljenje društvenih potreba i podizanje standarda života, a ne što veća moguća dobit (profit, rentabilitet), kao što je to slučaj u kapitalizmu. Zbog toga, da se što bolje zadovolje potrebe, moraju proizvoditi gospodarstva i poduzeća, koja rade i s gubitkom. Iznijeli smo ovdje cilj socijalističke proizvodnje, da možemo što bolje prikazati značenje rentabiliteta socijalističke proizvodnje, jer se cilj i rentabilitet nalaze u najtješnjoj vezi. Istakavši glavnu karakteristiku socijalističke proizvodnje, uzet ćemo u potanku analizu dane obrasce za određivanje rentabiliteta i njegovo značenje. Kako vidimo oni se razlikuju od obrazaca za određivanje rentabiliteta kapitalističke proizvodnje. U njima nema sveukupnog uloženog (preduj 91 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 10 <-- 10 --> PDF |
mljenog) kapitala, odnosno, jer u socijalizmu ne postoje kapitali, sume vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava. Rentabilité! socijalističke proizvodnje ne iskazuje, dakle, kao kapitalističke oplođivanje ili prirašćivanje kapitala. U nazivniku formula se nalaze mjesto -vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava planirani ili stvarni sveukupni utrošeni troškovi odnosno puna cijena koštanja. Prema tome rentabilitet socijalističke proizvodnje iskazuje u stvari kvalitet rada poduzeća ili točnije rečeno on iskazuje produktivnost i proizvodnju viška proizvoda ili viška rada (financijskog rezultata) socijalističkih gospodarstava i poduzeća. Rentabilitet je, kako se vidi, zavisan o troškovima. Naime, ne samo da je veličina rentabiliteta zavisna direktno o veličini troškova, jer oni dolaze u nazivniku danih obrazaca, nego je i veličina financijskog rezultata, o kome zavisi rentabilitet, isto tako direktno zavisna o troškovima ili punoj cijeni koštanja. Financijski je rezultat, kako smo već spomenuli, jednak razlici između prosječne cijene proizvodnje i pune cijene koštanja, koja se u proizvodnji može mijenjati već prema tome kako gospodarstvo ili poduzeće proizvodi. Što je stvarna puna cijena koštanja manja, bit će i financijski rezultat povoljniji i obratno, što je ona veća, to je financijski rezultat nepovoljniji. Ako financijski rezultat predstavlja dobit bit će ona veća uz uvjet manje pune cijene koštanja, a ako predstavlja gubitak, bit će on manji, ako je manja puna cijena koštanja. Financijski rezultat kao i rentabilitet su funkcije pune cijene koštanja ili troškova. Rentabilitet gospodarstva i poduzeća bit će, dakle, tada povoljniji, ako se u toku proizvodnje uspjelo smanjiti troškove ili punu cijenu koštanja. Razumije se, da sve to važi uz uvjet ispravnog rada i poslovanja. No sad nastaje pitanje, kojim putem mogu gospodarstva i poduzeća smanjiti svoje troškove, povećati financijski rezultat i dići rentabilitet? Poduzeća i gospodarstva postići će to ispravnim ekonomisanjem, štednjom. No najveći uspjeh pruža povećanje produktivnosti rada, što znači proizvodnju veće količine proizvoda u određenom vremenu zbog bolje organizacije proizvodnje i pciboljšanja tehnike, ili točno rečeno prema Marxu promjenu u procesu rada, koja skraćuje društveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju jednog komada danog proizvoda. Povećanjem produktivnosti rada snizit će se fiksni i neki varijabilni troškovi po jedinici proizvoda.4) Ovim izlaganjem došli smo do značajne karakteristike rentabiliteta socijalističke proizvodnje, koja se očituje u tome, da izražava produktivnost 4) Pod fiksnim troškovima prema Baoiću (1) razumjevaju se oni troškovi na visinu kojih u glavnom ne utječe porast ili smanjenje opsega proizvodnje. To znači, da stepenl zaposlenosti ne utiče na ukupnu sumu tih troškova. Oni. se u glavnom ne mijenjaju, oni su fiksni (postojani). U fiksne troškove ulaze na pr. »troškovi uprave i prodaje« iz strukture cijene. Iznos fiksnih troškova ,koji otpada na jedinicu proizvoda je obrnuto razmjeran opsegu proizvodnje. Valja, medutim, istaći, da potpuno fiksnih troškova u stvari niti nema, jer je privreda dinamična;. Pojam »fiksni, troškovi« upotrebljava se za označivanje onih troškova koji se slabije mijenjaju;,, koji su postojaniji. VarijiahiIni su troškovi oni na visinu kojih utječe povećanje ili smanjenje opsega proizvodnje. Oni su proporcionalni i neproporcionalni. Proporconalni su onda, kada rastu ili padaju u istoj razmjeri, u kojoj raste, proizvodnja. Medu te troškove idu na pr. troškovi sirovina, goriva i t. d. Neproporcionalni troškovi´ su oni, koji se ne mijenjaju, proporcionalno s proizvodnjom. 92 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
rada, a preko nje povećanje množine proizvedenih proizvoda, te prema tome mogućnost boljeg podmirenja potreba, što je glavni cilj socijalističke proizvodnje. Dakle rentabilitet socijalističkih gospodarstava ili poduzeća znači manji utrošak troškova, veću produktivnost rada, veću proizvodnju i bolje pokriće potreba. Takva situacija ne postoji u kapitalizmu. Tu se redovno ne će podudarati rentabilitet sa produktivnošću i što boljim pokrićem potreba. Naime, što je veća produkcija, to će biti veća količina proizvoda, a prema tome i veća ponuda i konkurencija. Posljedica toga bit će sve niže tržne (prodajne) cijene, dobiti (profiti) i rentabilitet. Osim prikazanih karakteristika za rentabilitet socijalističke proizvodnje značajno je i to, da je on izraz i veličine akumulacije. Što je on veći, to je povoljniji financijski rezultat, to je veća akumulacija. Gospodarstvima i poduzećima u socijalističkoj privredi stavljaju se na njihovo raspolaganje izvjesni dijelovi financijskog rezultata. Zbog toga će ona biti zainteresirana u povišenju rentabiliteta. No, to povišenje rentabiliteta ne smije biti na štetu planiranog kvaliteta i asortimana. Ako bi gospodarstva i poduzeća prešla na proizvodnju proizvoda, koji pružaju visoki rentabilitet, u težnji za postignućem što većeg mogućeg rentabiliteta, a na štetu proizvoda manje rentabilnih, tada bi radila protiv načela rentabiliteta u socijalističkom smislu. Ona bi izopačila suštinu rentabiliteta. Socijalističko društvo je zainteresirano u porastu socijalist´čke akumulacije zbog povećanja socijalističke reprodukcije. No socijalistička država, kako ističe Kozlov (8), ne polazi od cilja najveće dobiti ili najvećeg rentabiliteta, već od interesa čitave socijalističke privrede. Kad bi se država rukovodila samo principom najveće dobiti pojedinih proizvodnih grana ili poduzeća, ona bi razvijala one grane proizvodnje, koje u danom momentu, iz bilo kojih uzroka postižu najveću dobit, pa bile one i drugorazrednog značaja. Međutim, nezavisno od dobiti, koju ostvaruju, država planski razvija one grane proizvodnje odnosno industrije, koje osiguravaju uvećanu socijalističku reprodukciju, učvršćenje obrambene moći i ekonomske samostalnosti zemlje. Zbog toga, kako smo već istakli, država ne zatvara i ne uklanja poduzeća i gospodarstva, koja iz bilo koj´h uzroka rade s gubitkom, ali su važna za socijalističku izgradnju. Rentabilitet u socijalističkoj proizvodnji valja, dakle, promatrati sa stajališta cjelokupne narodne privrede, a ne samo sa stajališta pojedine grane proizvodnje odnosno pojedinog gospodarstva i poduzeća. Obzirom na ovu činjenicu mogu se smatrati u socijalističkoj ekonomici — a to dolazi do izražaja i u propisima Ministarstva financija FNRJ (14) — da su gospodarstva ili poduzeća, koja su u toku proizvodnje ispravnim radom snizila planski gubitak bila rentabilna (rentabilnija). Razumije se, da se kod toga pretpostavlja, da je planski gubitak pravilno planiran. Naime, ta su gospodarstva postigla smanjenje gubitka ili troškova povećanjem produktivnosti rada i dobrim poslovanjem, a time su pružila svojom proizvodnjom i mogućnost boljeg zadovoljenja potreba. No ona su indirektno utjecala i na povećanje cjelokupne akumulacije narodne privrede, jer su iz državnog budžeta trebala manji iznos za pokriće gubitka ili utrošenih troškova, nego što je bilo predviđeno. Za taj se je iznos sniženja gubitka 93 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 12 <-- 12 --> PDF |
ili troškova povećala stvarno akumulacija. Budući da su ta gospodarstva ili poduzeća ispunila sve uslove, koji se traže za rentabilitet u socijalistič koj preizvodnji mogu se smatrati, da su u tome razdoblju proizvodnje bila rentabilna, i ako još iskazuju izvjestan gubitak. Rentabilnost tih gospodar stava ili poduzeća može se izraziti posebnom formulom. Dakle i tu vidimo razliku između shvaćanja rentabiliteta u socijalizmu i kapitalizmu, jer se u kapitalističkoj proizvodnji smatra da su poduzeća i gospodarstva bila samo onda rentabilna, ako iskazuju dobit. Iz sveukupnog ovog izlaganja izlazi, kako smo naprijed istakli, da rentabilitet u socijalističko j proizvodnji ima drugo značenje nego u kapi talističkoj. . Rentabilitet u našim šumskim gospodarstvima određuje se na temelju danih obrazaca, koje je propisalo Ministarstvo financija FNRJ. Utvrđeni rentabilitet ima isto značenje i sve karakteristike, koje su naprijed izne sene prilikom općeg razmatranja rentabiliteta socijalističke proizvodnje. Određivanje rentabiliteta šumskih gospodarstava u socijalističkoji proizvodnji je na temelju danih obrazaca mnogo jednostavnije i lakše, nego što je to slučaj s određivanjem rentabiliteta šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji. Za to određivanje nije potrebno poznavanje vrijednosti drvne zalihe i novčanog iznosa za šumsko zemljište, utvrđivanje kojih zadaje znatne teškoće, nego samo pune cijene koštanja proizvedenog godišnjeg etata (prirasta). Za rentabilitet šumskih gospodarstava u socijalističkoj proizvodnji je osobito značajno, da veoma osjetljivo reagira na različite gospodarske mjere, koje se poduzimaju. Ta osjetljivost postoji zbog toga, jer i, najmanje poduzete mjere u šumskom gospodarstvu nalaze odmah svoj izražaj u punoj cijeni koštanja i u finaincijskom rezultatu (dakle u nazivniku i u brojniku obrazaca), a preko njih u rentabilitetu. U šumskom gospodarstvu kapitalizma nije takva situacija. Poduzete gospodarske mjere nalaze odraz samo u dobiti (samo u brojniku obrazaca), koja se stavlja u odnos prema čvrstom i relativno vrlo velikom novčanom iznosu, što ga predstavlja suma vrijednosti drvne zalihe, cijene šumskog zemljišta i ostalih kapitala. Zbog toga rentabilitet tromo reagira na poduzete gospodarske mjere. Prilikom određivanja rentabiliteta u šumskim gospodarstvima naše planske privrede treba najveću pažnju posvetiti planiranju dobiti [Mđ] ili utvrđivanju financijskog rezultata {Fr), Te veličine valja odrediti na temelju cijene proizvodnje (šumske takse godišnjeg etata — prodajne cijene proizvađača — umanjene za porez na promet) i pune cijene koštanja godišnjeg etata. Kao godišnji etat drvne mase može doći u obzir samo onaj, koji je jednak godišnjem prirastu ,ili koji se kreće u uskim granicama oko godišnjeg prirasta drvne mase (racionalni etat). Zahvati u drvnu zalihu ne bi smjeli doći kod određivanja rentabiliteta, jer bi uzrokovali potpuno iskrivljenu sliku o proizvodnji i poslovanju šumskih gospodarstava. Naime, šumska gospodarstva, u kojima su provedeni zahvati u drvnu zalihu izgledala bi rentabilnija, ako bi i taj zahvat ušao u planiranu dobit odnosno financijski rezultat. No tako utvrđeni rentabili-tet ne bi iskazivao pravo stanje gospodarstva, jer on nije samo posljedica 94 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 13 <-- 13 --> PDF |
proizvoda (prirasta), nego i dijela proizvodnog sredstva (dijela drvne zalihe). Zaključci izvedeni na temelju takvog rentabiliteta bili bi pogrešni, a primijenjeni na druga gospodarstva mogli bi biti štetni za narodnu privredu. Dakle, planiranju dobiti i određivanju financijskog rezultata treba posvetiti naročitu pažnju. Dizanje rentabiliteta šumskih gospodarstava u našoj planskoj privredi postignut će se dobrim poslovanjem i povećanjem produktivnosti rada. Povećanje produktivnosti rada doći će do izražaja u šumskom gospodarstvu u povećanju prirasta drvne mase i to u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu. Ono će se postići što boljom organizacijom rada i što boljim metodama pošumljavanja, čišćenja, proređivanja i melioracije šuma. Kod tih radova treba imati na umu, kako ističe Kozlov (8), da je porast rentabilnosti pokazatelj (indikator) uspjeha i postignuća socijalističke proizvodnje. Što se tiče veličine rentabiliteta šumskih gospodarstava u socijalističkoj proizvodnji i na nju imaju stanoviti utjecaj biološki i stojbinski faktori, jer o njima zavisi u znatnoj mjeri vedičina i kvaliteta etata odnosno prirasta drvne mase, a prema tome i planirana dobit odnosno financijski rezultat. No njegova se veličina ne će kretati oko sume postotka prirasta mase i kvalitete, kao što je to slučaj u šumskim gospodarstvima kapitalističke proizvodnje, jer u nazivniku formula za određivanje rentabiliteta nema vrijednosti drvne zalihe. Rentabilitet šumskih gospodarstava u socijalističkoj proizvodnji ne iskazuje oplođivanje ili prirašćivanje kapitala (imovine) u šumskoni gospodarstvu, nego on iskazuje proizvodnju viška rada (financijskog rezultata), i zbog toga nije zavisan o sumi gore spomenutih postotaka mase i kvalitete. Njegova veličina zavisit će, kako smo već spomenuli, o ispravnom poslovanju i proizvodnji. Radi toga se može dogoditi, da će neka šumska gospodarstva biti rentabilni ja od nekih poduzeća drugih grana proizvodnje. Takav slučaj će se rijetko dogoditi u kapitalizmu. Za način određivanja rentabiliteta šumskih gospodarstava valja istaći, a to se vidi i iz danih obrazaca, da on ima dinamički karakter. Taj se očituje u tome, da u račun dolaze sveukupni troškovi ili puna cijena koštanja za čitavo vrijeme proizvodnje, kao i u tome razdoblju planirani ili nastali financijski rezultat (višak rada). On prikazuje dinamiku — proizvodnju viška rada. Dinamičnost načina određivanja rentabiliteta očituje se još i u tome, što se u početku proizvodnje planira rentabilitet, a na kraju utvrđuje, te se uporedbom osobito ističe rentabilitet gospodarstva za određeno vremensko razdoblje. U tome pogledu postoji sličnost s dinamičkom bilancom. Takav karakter nemaju obrasci ili načini određivanja rentabiliteta šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji, koji se temelje na. jednostavnom kamatnom računu. Kad bi ti obrasci po obliku odgovarali formuli računa s kamatama na kamate, t. j . kada bi u brojniku bio kapital (imovina) na kraju proizvodnje, u kojem se nalazi i dobit, tada bi i ovaj način određivanja rentabiliteta po svom obliku imao dinamički karakter. Ovako ima više statički karakter. Nakon analize i prikaza rentabiliteta šumskih gospodarstava u socijalističkoj i kapitalističkoj proizvodnji može se donijeti ovaj zaključak. 95 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Zaključak Rentabilitet socijalističke proizvodnje ima drugo značenje i karakteristike negc rentabilitet kapitalističke proizvodnje. Njega treba promatrati sa stajališta cjelokupne narodne privrede. U šumskim gospodarstvima socijalističke proizvodnje predstavlja rentabilitet kvalitativni indikator (pokazatelj) rada gospodarstva, te prikazuje proizvodnju viška rada (financijskog rezultata) i produktivnost rada, U tome pogledu pruža znatne koristi narodnoj privredi. Način određivanja rentabiliteta je u šumskim gospodarstvima jednostavan, jer bazira na punoj cijeni koštanja godišnjeg etata (godišnjeg prirasta drvne mase). On ima karakteristiku dinamičnosti. Rentabilitet veoma osjetljivo reagira na poduzete gospodarske mjere. Rentabilitet šumskog gospodarstva u kapitalističkoj proizvodnji prikazuje oplođivanje ili prirašćivanje kapitala (imovine). Kod razmatranja rentabilnosti ima se u vidu samo pojedino šumsko gospodarstvo i njegovu dobit. Način određivanja rentabiliteta zadaje znatne teškoće, jer zahtijeva poznavanje vrijednosti drvne zalihe i novčanog iznosa (cijene) za šumsko zemliište. Osim toga ima više statički karakter. Rentabilitet šumskih gospodarstava u kapitalističkoj proizvodnji tromo reagira na poduzete gospodarske mjere. On je malen, a kreće se oko sume postotka prirasta drvne mase i postotka priraslta kvalitete. Literatura: li. Babić, Matutinović i Bruik: Proizvodnja, realizacija i kapitalna izgradnja, Zagreb 11948. 2. V. M. Batirev-V. K. Sitnjim: Financijski i kreditni sistem SSSR, Beograd ..„ 3. V. Dieterich: Forstliche Betriebswirtschaftslehre, Berlin 1943. 4. M. Endres: Lehrbuch der Waldwertrechnung und Forststatik, Berlin 1919. 5. R. Godhersen: Theorie der forstlichen Ökonomik, Neudamm (1926. 6. E. Grlkowski: Versuch einer Bestimmung des allgemeinen objektiven forstlichen Zinsfuisses, Forstwissenschaiftliches Centralbilatt 11934. 7. G. Heyer: Die Methoden der forstlichen Rentaibilitätsrechnung, Leipzig li871. 8. G. Kozlov: Privredni, račun u socijalističkom društvu, Kultura 1947. 9. G. Kraft: Beiträge zur forstlichen Statik und Waldwertrechnung 1887. 10. Lemmel: Die Bodenreinertragslebre im sozialökonomischen Lichte, Zeitschrift für Forst u. Jagdwesen 1926. .. H. Martin: Die Forstliche Statik:, Berlin 191«. 12. K. Marx: Kapital I, II, III knjiga, Kultura 1947—1948. 13. Ministarstvo financija FNRJ: Financijska planiranje državnih privrednih poduzeća, god. 1948. Savezna planska komisijia i Ministarstvo finansija FNRJ: Metodologija´ planiranja cena i izrade finansiskog plana, god. 1950. Ii4. Ministarstvo financija FNRJ: Uredba o sastavljanju završnih računa državnih privrednih poduzeća, god. 11949, 1(5. W. Neubauer: Zur´ Theorie und Praxis der Waldwertrechnung, Wien 1937. 16. M. Plavšić: O bilaneiranju i rentaibilitetu šumskog gospodarstva, Glasnik za šumske pokuse broj 7, 1940. 17. G. Reinhold: Die Rentabilität der Forstwirtschaft, Forstwissenschaftliches Centralbilatt 1930. 118. L. Schaeffer: Principes d´estimation forestiere, Nancy 1949. 19. R. Spiegel: Praktische Waklwertreormung, Hannover 1926. 20. F. Streicher: Neuzeitliches Rechnungswesen in der Forstwirtschaft, Leipzig 1942. 96 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
RENTABILITÉ DANS L´ EXPLOITATION DES FORETS Dans cet article nous examinons Ja rentabilité de l´exploitation »des forets dans la production socialiste et dans la production capitaliste. Apres une analyse détaillée, nous en venons aux conclusions suivantes: Lai rentabilité de la productioin socialiste a une autre signification et d´autres caractéristiques que la rentabilité de la production capitaliste. Il faut la considérer du ´ point de vue de l´économie nationale tout entiere. Dans l´exploitation des forets d´économie socialiste, la rentabilité est un indicateur qualitatif du travail d´exploitation. La rentabilité montre ensuite la production du surplus produit (surplus travail) et la productivité du travail. A ce point de vue elle offre d´immenses avantages a l´économie nationale. La façon de déterminer la rentabilité dans l´exploitation des; forets est tres simple, car elle se base sur le prix de revient de la possibilité annuelle (accroissement courant annuel du volume). Elle a un caractere dynamique. La rentabilité réagit tres sensiblement aux mesures économiques entreprises. La rentabilité de l´exploitation capitaliste des forets montre l´augmentation du capital (propriété). Lorsque nous exaimtimonis la rentabilité, nous n´avons en vue qu´une exploitation induviduelle, des forets et le profit qu´on en retire. Cette façon de déterminer la rentabilité cause de grosses difficultés, car il faut d´abord connaître la valeur du materiel sur pied et ensuite le montant en argent du prix du terraiini Elle a un caractere statique. La rentabilité de l´exploitation des forets dans la production capitaliste réagit failblement aux mesures économiques. La rentalibité est petite et évolue autour de la somme du taux d´accroissement courant du volume et du taux d´accroissement de la qualité. Proi. dr. Ivo Horvat: ISTRAŽIVANJE I KARTIRANJE VEGETACIJE PLANINSKOG SKUPA RISNJAKA I SNJEŽNIKA (Prethodni izvještaj) Temeljna misao, koja nas je vodila kod istraživanja i kartiranjia vegetacije iRisnjaka i Snježnifca bila je, što uže povezati rad svilh onih, koji se zanimaju za biljni pokrov u teoretskom ili u praktičnom pogledu. U tu svrhu trebalo je okupiti botaničare, zoologe, mikrobiologe, pedologe, klitmatolloge, šumare i stočare, da se stvori radna zajednica istraživača, koja će, polazeći od jasno, omeđene biljne zajednice — šume, livade ili kamenjare — obuhvatiti sva pitanja, koja se na nju odnose i tako omogućiti ne samo njezino svestrano poznavanje, nego i njezino najracionalnije iskorišćivanjie. To je uspjelo dosad tek jednim dijelom, ali mri ćemo nastojati, da se do kraja provede. Prva botanička istraživanja planinskog područja Risnjaka i Snježnika stara su već preko 100 godina. Brojni strani i domaći istraživači posjećivali su Gorski Kotar, pa su se uspinjali i na njegove najviše vrhove. Rezultate tih istraživanja prikazao je god. 1896. D. Hir e u CXXVI. knjizi »Rada jugoslavenske akademije« u Zagrebu. I kasnije privlačio je Gorski Kotar svojom zanimljivom Horom i vegetacijom naše botaničare, koji su dopri 97 |