DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 33     <-- 33 -->        PDF

njača u dolinskim livadama, a najmanji na brdskim livadama iznad kisele
podloge.


S obzirom na količinu svježe i suhe krme vrlo se razlikuju pojedine
iivadne zajednice i planinske rudine. Planinske rudine čvrstog šaša (Caricetum
firmae croaticum) na Snježniku daju na pr. samo 1.830 kg svježe
krme na ha, a zajednica busike (Deschampsietum caespitosae alpinum) u
njezinoj neposrednoj blizini 18.500 kg, dakle točno deset puta toliko. Razmjerno
velike količine krme daju planinske rudine oštre vlasulje (Festucetum
pungentis); one se kreću između 8.800 do 9.500 kg svježe krme. Od
brdskih livada na vapnenačkoj podlozi dobivamo kod vlažnijeg brometuma
(as. Bromus erectus-Plantago media) 8.500 do 10.000 kg krme, a kod suhe
subasocijaeije iste zajednice oko 5.000 kg. Slične količine krme daje i
nardetum, ali se ona po sastavu bitno razlikuje. Dolinske livade nastale
gnojenjem, torenjem i prirodnim dotjecanjem hranjivih tvari daju znatno
veće količine svježe krme. Jedna vlažna sastojina livade krestaca (Cynosuretum
cristati) u poplavnom području dala je oko 21.000 kg, a jedna sastojina
l´vade pahovke (Arrhenatheretum elatioris) nastala torenjem iz brometuma
imala je preko 22.000 kg zelene krme na ha.


Poljoprivredna istraživanja livada i pašnjaka ne mogu se smatrati
završenima, ali već sada daju zanimljivi uvid u gospodarsku važnost pojedinih
tipova, i u mogućnosti melioracijskih radova.


IX. Vegetacijska karta
Kartiranje je bilo u središtu našeg interesa, jer je konačni cilj bila
vegetacijska karta, koja će prikazivati raširenje svih biljnih zajednica u
području i služiti kao osnova za daljna šumsko-gospodarska i poljoprivredna
istraživanja. Na kartiranju sudjelovao je, kako sam već istaknuo,
najveći broj učesnika (izuzev meteorologe), ali je najveći teret pao na
leđa apsolventima šumarstva S. Bertoviću, Z. Pelceru i Z. M at
a n u. Prva dvojica obradila su osim toga sav kartirani materijal i unosili
su rezultate dnevnih kartiranja na preglednu kartu, a M a t a n je morao
preuzeti na sebe često teška pitanja opskrbe. Od ostalih članova naše
ekspedicije sudjelovali su kod kartiranja najviše M. R o ž m a n, Z. G r ačanin,
B. Zlatari ć, T. Brzac i B. Jovanović.


Terenske predradnje za kartiranje bile su izvršene već prije početka
našeg rada. U tu svrhu prošao sam prije rata vel´ke površine Risnjaka i
Snježnika i izradio veći broj skica, a u zajednici sa dr. N. Zdanovski m
izvršio sam god. 1940. određivanje visinskih pojasa.


Mnogolikost krškog zemljišta s brojnim vrtačama, grebenima i glavicama
zahtjevala je kartu najvećeg razmjera. Već prijašnja iskustva kod
prigodnih kartiranja pokazala su, da je u tu svrhu potrebna karta 1:12.500,
pa je takvu izradio s velikom vještinom S. B e r t o v i ć. Iz te karte dobili
smo veliki broj kopija, koje su nam bile kod brojnih saradnika potrebne.
Istodobno, zbog veće preglednosti, unošena je vegetacija na kartu 1:25.000.
Kartiranje je pokazalo, da se na kartu 1 : 12.500 može unositi i najkompliciranije
vegetacijske odnose u pojedinim vrtačama, a moglo se unesti i
pojedine tipove planinskih rudina, koje pokrivaju vrlo malene prostore
i prilagođuju se savršeno reljefu. Za te detalje pokazala se karta omjera


115