DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Ing. AI. Postnikov (Sarajevo):


KEMIJSKA REGENERACIJA TURPIJA


Ručni alat i mehanizirana oruđa za sječu, rezanje, cijepanje i blanjanje
drveta u šumskog eksploataciji i drvnoj industriji te u zanatstvu moraju
se oštriti prilično često, u svrhu pravilnog postizavanja što većeg radnog
učinka, Za oštrenje upotrebljavaju se, pored brusnih ploča, i raznolike
turpije. Ove posljednje se relativno brzo troše i moraju biti ili zamijenjene
novim, ili pak uspostavljene, obnovljene, mehaničkim putem, pravljenjem
novog nareza.


Broj turpija koje se godišnje utroše u našoj zemlji, samo u šumarstvu
i kod prerade drveta, iznosi desetine hiljada komada. Budući da se turpije
djelomično uvoze iz inostranstva, to je pitanje njihove regeneracije, odnosno
pitanje produženja njihove upotrebljivosti od znatnog interesa.


Mehaničko obnavljanje turpija je prilično skupo i često dugo traje,
zbog prezauzetosti fabrika koje to rade. Postoji, međutim, i drugi način:
kemijska regemeracija turpija, koji se već više godina sa uspjehom primjenjuje
u praksi Sovjetskog saveza. Kako je ovaj način relativno jednostavan,
jeftin i brz, predstavlja nesumnjivi interes i za našu praksu.


U šumskoj" eksploataciji i preradi drveta uglavnom se upotrebljavaju
tri tipa turpija: trouglaste, pljosnate i t. zv. raspe. Prve redovno imaju
jednostavan (jednorezan) narez, pljosnate imaju jednostavan ili ukršten
narez, dok raspe imaju elemente za skidanje dijelova materije, koja se
obraduje, u obliku potkovica. Krupnoća zuba, t. j . njihova visina, širina,
kao i odstojanje između njih također su različiti, što zavisi od veličine same
turpije i njene namjene. Kvalitet turpija zavisi, sVakako, i od kvaliteta
materijala (alatnog čelika) od kojeg sul napravljene, od stepena kaljenja te
od oblika zuba i njihovog položaja prema uzdužnoj osovini turpije.


Za obradu mekih metala, kao što su bakar, aluminüum i dr. primjenjuju
se obično turpije s jednostavnim krupnim narezom. Za obradu čelika
uzimaju se pljosnate turpije sa dvostrukim, ukrštenimi narezom. Kod ovih
turpija razlikuje se donji ili osnovni narez i gornji ili ukršteni. Zubi donjeg
nareza imaju smjer s lijeva na desno i odozgo na niže prema repu turpije,


t. j. prema zašiljenom kraju na koji se nabija drška. Gornji narez se pravi
u suprotnom smjeru. Od veličine ugla nareza, t. j. od ugla koji sklapaju
zubi donjeg nareza sa uzdužnom osovinom ili ivicom turpije, zavisi, kako
je navedeno, sposobnost turpije za obradu tvrđeg ili mekšeg materijala.
Ovaj ugao mora biti utoliko oštriji, ukoliko se želi obrađivati tvrđi materijal.
Tako. na turpijama za obradu mekog čelika ugao donjeg nareza treba
da bude oko 45°, za tvrdi čelik oko 60°, za liveno željezo oko 75°, za još
tvrđe legure do 85°. Prosječno, ugao donjeg nareza kod turpija sa ukrštenim
nazubom za oštrenje alata je 54° do 71°. Gornji narez treba da je pod
manjim uglom, ako će se obrađivati mekši metal. Prednje je prikazano na
slici br, 1.
Dobra turpija treba da odgovara ovim uslovima:


1. napravljena je od alatnog čelika sa visokim sadržajem ugljenika ili
od legiranog čelika; 2, 1,2 do 1,5 puta je tvrđa od alata ili oruđa koji će se
oštriti; 3, ima otvoreno sivu boju; crna boja pokazuje, da je turpija slabo
132




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 51     <-- 51 -->        PDF

zakaljena ili pak da je nastala oksidacija čelika; 4. dubina kaljenja mora
biti najmanje 2 mm od osnovice zuba prema unutrašnjosti i treba da je
ravnomjerna po cijeloj površini turpije; 5. turpija ne smije imati pukotine,
što se ispituje laganim udarcem o nakovanj ili o neki drugi masivan čelični
predmet; ispravna turpija ima pri tome čist, jasan zvuk; turpije sa pukotinama
ili kaljene na suviše visokoj temperaturi imaju mutan, nečist zvuk;


6. turpija mora biti dovoljno čvrsta: pri padu na drveni patos sa visine od
1 m da se ne prebije, a kod pada na metalni predmet, sa visine jednake
duljini turpije, da se ne razbije u više komada; 7. visina zuba prema odstojanju
između njih treba da bude najviše 1 : 2; 8. ispravna turpija ne smije
imati nikakvih spoljnih defekata: krivina, nenarezanih dijelova, rđe, udu-
Sl. I


bina, pukotina i si.; 9. vrhovi (oštrice) zuba moraju biti bezuslovno oštri i
pravi, oštrina zuba može da se kontroliše pomoću čelične pločice po prilici
iste tvrdoće kao i oruđe, koje će se oštri ti. Ako su zubi oštri, pločica
ne klizi po površini turpije, već se »kaci« za zube.


Istrošenost turpije može da nastane ne samo zbog duže upotrebe, već
i uslijed mehaničkih oštećenja i ispadanja (krumjenja) zuba. Ovo posljednje
nastaje zbog prekaljenosti turpije. Obratno, slabo zakaljene turpije toliko
su meke, da se uopšte ne mogu upotrijebiti za oštrenje alata, ili pak se
veoma brzo istroše. Turpije sa mehaničkim oštećenjima ne dolaze u obzir
za kemijsku regeneraciju. One se mogu obnoviti jedino mehaničkim putem,
uiglavnom pravljenjem novog nareza i ponovnim kaljenjem.


Teoretske osnove kemijske regeneracije turpija


U našoj domaćoj praksi kemijska regeneracija turpija poznata je od
ranije. U populamo-stručnoj literaturi postoje i uputstva za čišćenje i popravljanje
tupih, istrošenih turpija i raspi. U toij literaturi nalazimo ove
recepte :


4 133




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 52     <-- 52 -->        PDF

1. Prljave i tupe turpije najprije se očiste četkom u jakom rastvoru
masne sode, a zatim se potope u ovaj rastvor: sumporne kiseline 20°/o-ne
30 dijelova, azotne kiseline 20%-ne 10 dijelova, čiste vode 60 dijelova. U
ovom rastvoru turpije se drže od 1 do 30 min., što zavisi od oblika zuba.
Zatim se turpije operu u toploj vodi i zamoče u krečno mlijeko, radi neutralisanja
ostataka kiselina, dobro osuše i malo premazu uljem.
2. Turpije se najprije očiste kao i u prvom primjeru, a zatim se stave
u ovaj dobro promiješani rastvor: boraksa 90 gr., čiste tople vode 0,25 lit.,
bakrenog sulfata (plavi kamen) 400 gr., sumporne kiseline 350 gr. Iza toga
se turpije operu, osuše i´premazu uljem.
3. Tupe i zaprljane turpije najprije se izlažu djelovanju vruće pare ili
vruće vode, radi omekšavanja masne nečistoće. Potom se turpije očiste
pomoću oštre četke. Po ovom postupku čišćenje čeličnom četkom se ne
preporučuje, jer time navodno zubi otupe. Očišćene turpije potapaju se
i drže h oir i z on t aln o (!) položene 1 do 7 min. u ovom rastvoru: kaliumnitrata
(salpeter) 1 dio, sumporne kiseline 3 dijela, vode 7 dijelova.
Koliko vremena treba da turpija bude u rastvoru, zavisi od vrste nareza
i stepena zatupljenosti. Tokom procesa obnavljanja dodaje se svake
2—3 min,, svježi rastvor, da bi se održala njegova djelotvorna moć. — Ispiranje
i sušenje iz rastvora izvađenih turpija vrši se kao i u prvom primjeru,
a za premazivanje služi smjesa terpentina i maslinovog ulja. Nakon toga
se turpije obrisu krpom i očiste četkom, naprašenom fino samljevenim
praškom od koksa ili drvenog uglja.


Svi ovi postupci imaju manje ili više zanatski karakter, do kojeg se
vjerovatno došlo praksom, a možda i na osnovu naučnih podataka, premda
se razlozi za izvjesne operacije teoretski ne mogu objasniti (na pr. potapanje
turpije u horizontalnom stavu).


Princip kemijske regeneracije turpija sastoji se u nagrizanju metala
smjesom azotne i sumporne kiseline određene koncentracije, rastvorene u
vodi. Pri tome kiseline nagrizaju strane zuba i prostor između njih. Međutim,
na najistaknutijem dijelu zuba, na mjestu ranije oštrice (sada zatup-
Ijene, zaobljene), stvaraju se u procesu djelovanja kiselina na metal, veoma
sitni mjehurići vodonika, koji onemogućavaju djelovanje kiselina na taj dio
zuba. Na taj se način ponovo stvara oštrica. Nakon kemijske regeneracije
odstojanje se između zubâ povećava. Iz daljnjeg izlaganja vidjet će se, da
je ovaj momenat vrlo važan, jer negativno utječe na mogućnost višestrukog
regen eri sanja iste turpije.


Reakcija spajanja željeza sa sumpornom kiselinom je mnogo jednostavnija nego
između željeza i azotne kiseline, što se može prikazati ovim formulama:


Fe + H2SO4 = FeS04 + 2. (.)


Druga reakcija raspada se u više faza:
1) 2HNO3 = 2NO + .. + .. (2)
3) 2Fe2 + .. = FesOa , ´, , , (3)
3) 6HNO3 + Fe203 = 2Fe (N03> + ... (4)
a reakcija cijelog procesa:
8HNO3 + 2Fe = 2Fe (NO») + 2NO + 4.. . ... (5)


134




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 53     <-- 53 -->        PDF

U formuli (1) radikal 2. jest upravo onaj vodonik, koji se izdvaja u gasovitom
stanju 1 u obliku sitnih mjehurića zadržava po oštncama zuba. Ovi mjehurići sa pridolaženjem
novih količina vodonika postepeno rastu, spajajući se između sebe. Narasli do
izvjesne veličine oni se otkidaju od zuba i penju se na površinu rastvora.


Iz prednjeg je jasno da se turpije kod kemijske regeneracije materijalno
troše; to je drugi momenat, koji ograničuje broj regenerisanja turpija kemijskim
putem. Praksa je ustanovila, da se jedna turpija može kemijski
regenerisati najviše 4 do 5 puta. Međutim, stvarno su rentabilna samo 3
prva oštrenja jslijedeća su tako malo efikasna da se uopšte ne mogu rentirati.
Ovo nije samo zbog trošenja metala i stalnog povećanja omjera
između visine zuba i otstojanja medu njima, već prije svega zato, što se
zubi sve manje zaoštravaju počev od trećeg regenerisanja. Do ovoga dolazi
zbog toga, što je gotovo nemoguće potpuno očistiti pazuhe između zuba.
" Žice kod četaka su ipak tako debele da ne mogu ući između zuba do kraja
i zato se tu zadržava nečistoća, koja sprečava djelovanje kiselina na metal.
Iz slike br. 2 jasno se razabire zašto kod svakog slijedećeg oštrenja turpije


postaju sve manje oštre, manje upotrebljive.


SI. 2


Važno je napomenuti, da se kemijskom regenaracijom troši baš ona;
ugljenikom obogaćeni sloj, koji daje turpiji potrebnu tvrdoću.


Ovo su naučno obrazloženi teoretski osnovi kemijske regeneracije
turpija. Kako su se one i u praksi potpumo opravdale i potvrdile mogućnost
stvarne, efikasne i rentabilne regeneracije turpija kemijskim putem, to se
ovaj način primjenjuje i u širim razmjerima.


Specijalne radionice, osnovane u svrhu kemijske regeneracije turpija,
treba da imaju odgovarajući inventar i kvalifikovano osoblje, koje se može
relativno vrlo brzo osposobiti i iz sredine običnih radnika. Radionica može
da se smjesti u svakoj prostoriji, koja je svijetla, topla i suha. Prosječno za
radionicu sa kapacitetom od 100 turpija dnevno treba prostorija od 10 m2.


135




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Ovu količinu turpija može da obradi za 1 radni dan jedan radnik. Ljeti se


može raditi i na otvorenom, na mjestu zaštićenom samo krovom.


Potreban inventar: 1. radni stol od čamovih dasaka, 2. drveni
digestor sa odžakom za odvođenje štetnih gasova, 3. ormar sa bravom ili
katancem, 4. štednjak, 5. zidni sat, 6. drvene kante, drveno korito i drveno
bure, 7. limena ili emajlirana kanta, 8. sudovi od kemijskog stakla, porculana,
zemljani (grnčarski) ili izdubljeni u drvetu, oko 2 lit. zapremine; njihova
visina zavisi o dužini turpija, koje će se regenerisati ;obično je dovoljno,
ako su sudovi oko 20 cm visoki i 8—12 cm promjera; turpije u
sudovima treba da stoje vertikaln o tako, da nazubljeni dijelovi budu
oko 2 cm ispod ruba suda; 9. areometar; 10. graduirane manzure od 250
i 1000 cm3, 11. stakleni lijevak od 14—16 cm gornjeg promjera, 12. termometar
do 150°C, 13. žičane i obične oštre četke, 14. žičana mreža u željeznom
okviru; 15. čelične pločice veličine 2—3 mmX25X150—180 mm.
Pločice mogu da se naprave od starih pila.


Potrebne kemikalije: kaustična ili kalcinirana soda, klorovodična
(solna) kiselina (HCl), sumporna kiselina (H2SO4), azotna (dušična)
kiselina (HNOs). Umjesto azotne kiseline mogu se upotrijebiti i njene soli,
kao što su obična salitra (kalijev nitrat, salpeter KNO:i), čil sit a salitra (natriumnitrat
NaNCh), nišador (salmijak), amonijev klorid NHUCl i dr. Međutim
(djelovanje soli je zna´tno slabije, rad sa njima je manje siguran, rastvor
mora da se zagrejava do ključanja, a osim toga stvara se i talog, koji zapušuje
međuzubh´e.


Drug e potrebe : Za radnike, zaposlene na kemijskoj regeneraciji
turpija treba osigurati gumene čizme, gumene rukavice, gumene ili od
impregniranog platna pregače i zaštitne naočare. Za sušenje regenerisanih
turpi´a treba imati piljev:nu ili prašinu od drvenog uglja odnosno koksa,
nekoliko čistih krpa, petroleum i ulje. Za pakovanje i otpremu potrebna je
voštana hartija (parafinisana ili na koji drugi način impregnisana).


Tehnika kemijske regeneracije turpija


Tehnološki proces kemijske regeneracije turpija sastoji se iz ovih operacija:


1. Sortiranje turpija,
2. čišćenje turpija,
3. Odstranjivanje masnoće,
4. Regeneracija u užem smislu riječi, i
5. Završni radovi.
Svaka od ovih operacija je podjednako važna za pravilnu obnovu turpija.
1. Sortiranje turpija. Tupe turpije moraju se razvrstati
prema: a) tvorničkim markama, b) formi (posebno trouglaste, pljosnate
i t. d.), c) obliku zuba, odnosno nareza, d) odvojiti sve turpije sa iskrnjenim
zubima i nedovoljno zakaljene. Prve se mogu izdvojiti običnim pregledom,
a premeke ,slabo zakaljene, probom pomoću čelične pločice. Vršak turpije
obično nije istrošen i može poslužiti za probu. Ako se! oštrice zuba savijaju
pod pritiskom pločice, znači da je turpija premekana. Ove mane ne
mogu da se poprave kemijskim djelovanjem, i zato takve turpije uopšte
136




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 55     <-- 55 -->        PDF

ne treba uzimati u ra^d. One se mogu popraviti jedino mehaničkim putem,


t. j . ponovnim narezivanjem zuba i ponovnim kaljenjem.
Postoje turpije na kojima nema nikakvog tvorničkog znaka (marke).
Takve turpije treba posebno izdvojiti i kod regenerisanja naročito pažljivo
pratiti proces, jer njihove osobine nisu poznate.


2. Čišćenje turpija. Nakon sortiranja turpija pristupa se njihovom
čišćenju. Ova operacija sastoji se iz mehaničkog i kemijskog postupka.
Mehaničko čišćenje se vrši pomoću čelične četke, koja treba da ima što
tanje žice, da bi mo^Ie prađrti što dublje između zuba. Time se odstrane
blato, metalna prašina (strugotina) i si. Čišćenje žicom treba vršiti tako,
da se žice povlače u smjeru toka zubaca, a ne popreko. Kod turpija sa
ukrštenim narezom ovaj rad treba da bude mnogo pažljiviji, jer se one
inače teže čiste.
Rđai se mehaničkim putem može samo malo odstraniti. Da bi se ona
posve skinula, potrebno je kemijsko čišćenje. U tu svrhu naspe se oko
1 lit. solne kiseline u sud od oko 2 lit. zapremine, pa se u nju stavi dio
odvojenih turpija. Turpije se moraju postaviti vertikalno, repovima na gore.
Ovu operaciju treba izvoditi ili pod digestorom, ilipak odmah po smještanju
turpija čvrsto zatvoriti sud poklopcem. U svakom slučaju treba biti oprezan,
jer su pare solne kiseline otrovne. Operacija rastvaranja rđe normalno
traje oko 10 do 20 min., ali može da potraje i duže, ako su turpije jako
zarđale. Ponekad to traje i punih 60 min,, pa ipak na turpijama ostanu manji
tragovi rđe. U tom slučaju treba turpije izvaditi iz kiseline i ukloniti
ostatke rđe pomoću čelične četke. U svakom slučaju rđa mora biti potpuno
odstranjena. Reakcija rastvaranja rđe može se izraziti ovom formulom:


Fe,0:; + 6 HCl = 2FeCl + ...


Nastali spoj klornog željeza rasitvara se u vodi i zato se vremenom u sudu
stvara talog, koji pada na dno. Stvaranje taloga pokazuje da je tekućina
zasićena željeznim kloridom rastvorenim u vodi. Takva tekućina više
nema djelovanja na rđu i mora biti prosuta. Do potpune zasićenosti dolazi
tek poslije dužeg vremena i zato jednom uzeta solna kiselina može da se
upotrijebi za čišćenje 8 do 10 skupina turpija, t. j . oko 250 do 300 komada.
Izvađene iz solne kiseline turpije moraju biti temeljito oprane u mlakoj
vodi.


3. Odstranjivanje masnoće. Za ovu operaciju služi kaustična
ili kalcinirana soda. Rastvor sode ui vodi treba pripremiti na
početku radnog dana i držati ga na štednjaku, kakol bi se očišćene odi rđe
i oprane turpije mogle odmah spustiti u rastvor sode. Pripravljanje rastvora
vrši se redovno u emajliranom sudu, koji može biti i plitak. Rastvor djeluje
mnogo efikasnije, ako se zagrije do ključanja. U tom slučaju rastvaranje
masti ne traje duže od 10—20 min. Povremeno treba pregledavati turpije i
ako se pokaže da su već čiste od masnoće, treba prekinuti operaciju i povaditi
turpije, da se bez potrebe ne gubi vrijeme. — Izvađene turpije temeljito
se operu u dvije do tri vode, dok se tragovi lužine potpuno isperu. Ovo je
važno zato da ne dođe do slabljenja rastvora za regenerisanje turpija, u koji
se kasnije turpije smještaju, jer bi se u protivnom jedan dio regeneracionog
rastvora utrošio na neutralisanje lužine i time bi se narušio potreban
omjer vode i kiselina.
137




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Operacija odstranjivanja masnoće može da se izvodi i prije čišćenja
turpija od rđe. Redoslijed ovih operacija zavisi od toga, da li su turpije
više zarđale ili su više masne. U prvom slučaju najprije se obavlja čišćenje,
u drugom odstranjivanje masnoće.


Važno je napomenuti, da se i rastvor sode u vodi može upotrijebiti
8 do 10 puta, kao i solna kiselina.


4. Regeneracija turpija u užem smislu nastaje tek potapanjem
očišćenih, od masti oslobođenih i čisto opranih turpija u vodeni
rastvor sumporne i azotne (dušične) kiselme.
Rastvor se blagovremeno priprema u emajliranom, porculanskom ili
staklenom sudu istih dimenzija, kao i za solnu kiselinu. Voda, sumporna i
azotna kiselina ulaze u rastvor u omjeru 84 : 8 : 8. U sud se najprije ulije
voda (0,84 lit .odnosno 840 cm3); ona mora biti čista i obične sobne temperature
(15—20°C). Ako voda stoji u radionici 16 do 20 sati, ona će približno
imati takvu temperaturu. U vodu se najprije ulije 80 cm3 sumporne kiseline
spec, težine 1,8 ili, kod temperature od 15°C, 64,2°Be, a zatim ista količina
azotne kiseline spec. tež. 1,4 (na 15°C, 41,2°Be). Težinski potrebne su ove
količine kiselina:


Broj turpija Sumporne kis. Azotne kis.


kom. gr. gr.


1 4,75 3,7


10 47,5 37


100 ........ 475 370


1000 4750 3700


Koncentracija kiselina se prije upotrebe kontroliše pomoću areometra.


Važno je napomenuti da se kiseline sipaju u vodu a ne
obratno i da se ne smije naglo izručiti cijela količina kiseline,
već samo postepeno, tanki m mlazom . Ovo zato, što pri miješanju
ovih kiselina s vodom, ako se ona sipa u kiseline, nastaje naglo isparavanje
prvih kapljica vode, i kiseline mogu poprskati radnika; to izaziva opekotine
na koži, odnosno može se oštetiti odijelo. Kod ulijevanja kiselina u
vodu treba neprestano miješati rastvor drvenim štapićem, kako bi se dijelovi
rastvora podjednako izmiješali.


U gotov rastvor se oprezno spuste turpije, repovima prema gore, zahvatajući
po nekoliko turpija odjednom, da vrijeme koje turpije ostaju u
rastvoru bude podjednako za sve. Treba nastojati da se turpije međusobno
ne dodiruju, jer to ometa stvaranje vodoničnih mjehurića, odnosno samo
»oštrenje«. Iz istog razloga ne mogu se turpije polagati na dno suda, jer u
tom slučaju cijela jedna strana ne će biti »naoštrena«. Da bi se kontakt
između rastvora i zuba turpije što više olakšao, potrebno je češće lagano
micati repove turpija (koji nisu zaronjeni u rastvor). Ovo je jedan od
razloga zašto se ne preporuča regenerisati odjednom više od 30 turpija.


Odmah iza spuštanja turpija u rastvor nastaje reakcija između kiselina
i željeza. Reakcija postaje sve življa i već nakon 2—3 minute počnu da
izbijaju na površinu rastvora mjehurići slobodnog vodonika. Rastvor se
pri tome zagrijeva do nekih 60—70nC. Ukoliko je rastvor jači, utoliko je
i reakcija burnija, a prividno ključanje intenzivnije. Zato u toku procesa


138




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 57     <-- 57 -->        PDF

treba koratrolisati temperaturu rastvora. Ako je ona veća od 60—70°C,


znači da je rastvor prejak, t, j . omjer kiselina ne odgovara svrsi, ili je kon


centracija uzetih kiselina predaka.


Gore je dat omjer vode i kiselina za 1 lit. rastvora. Razumije se, da je
potrebno toliko rastvora, da se u njega potope radni dijelovi svih turpija.
Prema tome količina rastvora zavisi od broja turpija, koje se stave u sud,
ali omjer ostaje isti.


Ako se u toku procesa pokaže, da mjehurići vodonika uopšte ne
izbijaju na površinu, onda je rastvor slab i treba ga pojačati dodavanjem
1—2°/o kiselina, ma da azotnu kiselinu ne bi trebalo dodavati više od 1°/.,
jer ona u rastvoru djeluje jače od sumporne. — U slučaju da je rastvor
prejak, reakcija se tako burno odvija, da se stvara velika količina pjenaste
mase, koja prelazi preko rubova suda. Ovako jak rastvor, razumije se,
skraćuje proces regeneracije, ali i štetno djeluje na turpije, te može da
upropasti cijelu operaciju.


Proces regeneracije traje 10 do 20 min., što zavisi od koncentracije
uzetih kiselina, i od sastava samih turpija, jer različite marke turpija razli-´
čito reagiraju na djelovanje rastvora. Iz tih razloga se i vrši prethodno
sortiranje turpija po markama i ostalom.


Proces regenerisanja treba budno pratiti. Nakon prvih 5 min. obavezno
je otpočeti sa probanjem turpija čeličnom pločicom, kako bi se proces
na vrijeme prekinuo, da turpije ne ostanu premalo ili previše izložene
djelovanju rastvora. Takve probe treba vršiti svake 2—3 minute. Ovo pravilo
važi za svakog radnika, ma kako dobro osvojio tehniku rada, i za sve
turpije, premda je marka poznata. Prije probe pločicom turpija mora biti
oprana u vodi.


Pravilno provedeno restauriranje turpija omogućuje da se ista operacija
ponovi više puta. Kako se, međutim, svako slijedeće restauriranje
razlikuje u pogledu trajanja upotrebljivosti turpije ,obavezno je poslije
svakog provedenog regenerisanja staviti na turpiji znak (zasjek). Prema
broju zasjeka vidjeće se koliko je puta koja turpija kemijski regenerisana.
Ne smiju se sitaviti u isti rastvor turpije koj,e se prvi put regenerišu sa
onima koje su već bile regenerisane dva ili više puta. — Slabo »naoštrene«
turpije mogu se ponovo staviti u rastvor da se proces regenerisanja normalno
dovrši.


Jednom upotrebljeni rastvor ne može se više koristiti, već se mora
prosuti, a sud temeljito oprati.


Iz rastvora izvađene regenerisane turpije redovno su prekrivene
crnom, pomalo gustom i ljigavom masom rastvorenog željeza. Ova masa
mora biti brižljivo odstranjena. Stoga se izvađene turpije najprije stave u
korito s toplom vodom i pomoću žičane četke dobro očiste, dok se posve
ne skine crni talog, Poslije toga dobro je staviti turpije u rastvor kaustične
sode 5 do 10 min., radi neutralizacije kiselina, pa opet u vruću vodu.
Oprane turpije treba brzo osušiti, ali ne direktno na štednjaku, već na
žicanoj mreži, kako je to pokazano na slici br. 3.


Prilikom sušenja turpija, što traje svega 2—3 min., treba paziti da


temperatura na mreži ni u kojem slučaju ne prede 100°C, jer se time sma


njuje njihova tvrdoća. U pomanjkanju mreže mogu se turpije sušiti i tako,


što se polože samo krajevima na dvije opeke i si. — Poslije sušenja na


139




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 58     <-- 58 -->        PDF

turpijama se ne smije pojaviti rđa, ako su one dobro oprane te pravilno
i brzo osušene. Ako se ipak pojavi tanak sloj rđe, on se (može lako ukloniti
na taj način da se svaka turpija obriše krpicom ovlaš namočenom u petroleumu,
a iza toga čistom suvom krpom.


Ako će turpije duže vremena biti . radionici, onda se preporučuje da
se prije sušenja na štednjaku turpije pospu fino istucanom prašinom od
drvenog uglja ili pilje.vincm. U ovom slučaju svaka se turpija poslije sušenja
mora dobro očistiti običnom četkom od svinjske dlake.


SI. 3


Po svršenom regenerisanju, ispiranju i sušenju potrebno je konačno
ispitati svaku turpiju, da li je dobro »naoštrena«. Ovo ispitivanje vrši se
pomoću već spomenute čelične pločice na ranije opisani način. Ako se na
zubima turpije pojave sjajne brazgotine, ili ako se oštrice zuba saviju u
pravcu povlačenja pločice — takva turpija neće biti dobra za oštrenje
alata, ona je premeka i može da se popravi samo ponovnim kaljenjem. —
Dobro »naoštrena« turpija, dovoljno tvrda, poznaće se po tome, što će se
pločica »kačiti« za njene zube.


Ako se na turpiji ne javljaju znaci savijanja zuba, ni brazgotine, a
pločica ipak lako klizi preko zuBa (»ne kaci« se), to znači da regenerisanje
nije dovršeno i mora se ponoviti. Razumije se da ovo dovršenje regenerisanja
traje znatno kraće vrijeme. Može se dogoditi da i nakon normalnog
trajanja reakcije u pravilno sastavljenom rastvoru turpije ipak ostanu
»nenaoštrene«. Najčešći uzrok tome je nedovoljno čišćenje turpija od
rđe i masnoće. Kako to utječe na restauriranje turpija, pokazuje
jedna proba izvršena krajem prošle godine u jednom laboratoriumu
u Sarajevu. Uzeto je po nekoliko trouglastih i pljosnatih turpija.
Ove posljednje sa unakrsnim narezom. Turpije su bile prilično masne, ali
malo zarđale. Skoro su sve bile različitih maraka i zato nije bilo moguće
sortiranje po provenienciji. Na početku ogleda nestalo je plina i vode u


140




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 59     <-- 59 -->        PDF

vodovodu. Žičana četka bila je vrlo izlizana i tek je mjestimično imala
po koju dužu žicu. Ovo je bilo dovoljno da ogled ne uspije. Ipak su se
dvije prve turpije trouglastog presjeka sa jednostavnim narezom dobro
očistile i oprale. Ove turpije su se dobro »naoštrile«. Kod ostalih pak
naknadnim pregledom je ustanovljeno, da su prostori između zuba ispunjeni
masnoćom i rastvor na njih nije mogao da djeluje kako treba, te su ostale
tupe. Naoštrene turpije pokazale su ovaj rezultat:


Trouglasta turpija marke »Fisher« naoštrila je 20 cirkularnih pila
promjera 600 mm, debljine 3,5 mm. Ukupno 4000 zubi. Trouglasta turpija
marke »Emar Kassel« naoštrila je samo 8 isto takvih pila, t. j. u svemu
1600 zubi. Ostale turpije uiopšte nisu bile regeneriisane i kod probnog
oštrenja su klizile po zubima pile. Masnoća u međuzublju sprečila je njihovo
regenerisanje. — Ovaj primjer najbolje pokazuje koliko je važno
pravilno i temeljito čišćenje i ispiranje turpija prije regenerisanja.


Smatra se da svaka turpija može biti kemijski restaurirana 3—5 puta.
Praktički se isplati regenerisati samo tri puta, jer poslije prvog ispravnog
regenerisanja turpija treba da naoštri prosječno 10—12 dvoručnih pila.
Poslije drugog regenerisanja isto toliko ,a često i više, no već poslije trećeg
sposobnost oštrenja kod turpija opada, dok poslije četvrtog može da
se naoštri jedva jedna pila. — Ponekad se kemijskim regenerisanjem mogu
popraviti čak i tvorničke greške, kao što su neispravni profili zuba i si.


Treba svakako izbjegavati da se regenerisanim turpijama oštre sjekire
i drugi krupan alat, jer se time postiže nesrazmjerno malen efekat. Za
oštrenje takvog alata mnogo su pogodnija obična točila sa brusnim kamenom.


5. D o vršn i radovi . Tokom konačnog ispitivanja turpija pomoću
čelične pločice vrši se njihovo sortiranje na ispravne i takve, kod
kojih regeneracija nije uspjela. — Ispravne turpije treba staviti na 10—20
min. u neutralno mineralno ulje, zagrijano do najviše 100°C, a zatim izvaditi
i postaviti vertikalno, da se ulje ocijedi. Poslije toga turpije se mogu
pakovati u jaču hartiju po 10—12 komada u jedan paket. U svakom paketu
treba da su turpije iste marke, tipa i veličine. Otprema se može vršiti u
drvenim sanducima od suvog drveta, obloženim iznutra jakom hartijom.
Sanduci treba da budu takve veličine, da nakon smještanja turpija nisu
teži od 50 kg.
Konačno treba napomenuti, da vrijednost kemijske regeneracije jedne
turpije, zajedno sa utroškom materijala, radnom snagom i amortizacijom,
iznosi prosječno oko 3—3,5 dinara.


Literatura: \ , i


1. Praktični saveti za metalsku struku, izd. Stručne biblioteke Jedinstvenih sindikata
Jugoslavije, fer. 57.
2.. Slavko Henč: Stolarija (pokućstvo), Zagreb, »1942.


3. Ernst Durst: Kako. ću postati mehaničar, Beograd 1947.
-i. Ing. M. Antunović-Kobliška i Ing. M. D. Trbojević: Tehnologija mašinsktfg
materijala, Beograd li948.


5. Ing. A. A. Mitrofanov: Rukovodstvo po himičeskomu vosstanovleniju napiljnikov
lespromhozah i mehanizirovannih lesopunktah, Moskva 1945.
6. R. B. Krogius: Slesar po remontu stankov, Moskva .11947.
141