DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Operacija odstranjivanja masnoće može da se izvodi i prije čišćenja turpija od rđe. Redoslijed ovih operacija zavisi od toga, da li su turpije više zarđale ili su više masne. U prvom slučaju najprije se obavlja čišćenje, u drugom odstranjivanje masnoće. Važno je napomenuti, da se i rastvor sode u vodi može upotrijebiti 8 do 10 puta, kao i solna kiselina. 4. Regeneracija turpija u užem smislu nastaje tek potapanjem očišćenih, od masti oslobođenih i čisto opranih turpija u vodeni rastvor sumporne i azotne (dušične) kiselme. Rastvor se blagovremeno priprema u emajliranom, porculanskom ili staklenom sudu istih dimenzija, kao i za solnu kiselinu. Voda, sumporna i azotna kiselina ulaze u rastvor u omjeru 84 : 8 : 8. U sud se najprije ulije voda (0,84 lit .odnosno 840 cm3); ona mora biti čista i obične sobne temperature (15—20°C). Ako voda stoji u radionici 16 do 20 sati, ona će približno imati takvu temperaturu. U vodu se najprije ulije 80 cm3 sumporne kiseline spec, težine 1,8 ili, kod temperature od 15°C, 64,2°Be, a zatim ista količina azotne kiseline spec. tež. 1,4 (na 15°C, 41,2°Be). Težinski potrebne su ove količine kiselina: Broj turpija Sumporne kis. Azotne kis. kom. gr. gr. 1 4,75 3,7 10 47,5 37 100 ........ 475 370 1000 4750 3700 Koncentracija kiselina se prije upotrebe kontroliše pomoću areometra. Važno je napomenuti da se kiseline sipaju u vodu a ne obratno i da se ne smije naglo izručiti cijela količina kiseline, već samo postepeno, tanki m mlazom . Ovo zato, što pri miješanju ovih kiselina s vodom, ako se ona sipa u kiseline, nastaje naglo isparavanje prvih kapljica vode, i kiseline mogu poprskati radnika; to izaziva opekotine na koži, odnosno može se oštetiti odijelo. Kod ulijevanja kiselina u vodu treba neprestano miješati rastvor drvenim štapićem, kako bi se dijelovi rastvora podjednako izmiješali. U gotov rastvor se oprezno spuste turpije, repovima prema gore, zahvatajući po nekoliko turpija odjednom, da vrijeme koje turpije ostaju u rastvoru bude podjednako za sve. Treba nastojati da se turpije međusobno ne dodiruju, jer to ometa stvaranje vodoničnih mjehurića, odnosno samo »oštrenje«. Iz istog razloga ne mogu se turpije polagati na dno suda, jer u tom slučaju cijela jedna strana ne će biti »naoštrena«. Da bi se kontakt između rastvora i zuba turpije što više olakšao, potrebno je češće lagano micati repove turpija (koji nisu zaronjeni u rastvor). Ovo je jedan od razloga zašto se ne preporuča regenerisati odjednom više od 30 turpija. Odmah iza spuštanja turpija u rastvor nastaje reakcija između kiselina i željeza. Reakcija postaje sve življa i već nakon 2—3 minute počnu da izbijaju na površinu rastvora mjehurići slobodnog vodonika. Rastvor se pri tome zagrijeva do nekih 60—70nC. Ukoliko je rastvor jači, utoliko je i reakcija burnija, a prividno ključanje intenzivnije. Zato u toku procesa 138 |