DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Operacija odstranjivanja masnoće može da se izvodi i prije čišćenja
turpija od rđe. Redoslijed ovih operacija zavisi od toga, da li su turpije
više zarđale ili su više masne. U prvom slučaju najprije se obavlja čišćenje,
u drugom odstranjivanje masnoće.


Važno je napomenuti, da se i rastvor sode u vodi može upotrijebiti
8 do 10 puta, kao i solna kiselina.


4. Regeneracija turpija u užem smislu nastaje tek potapanjem
očišćenih, od masti oslobođenih i čisto opranih turpija u vodeni
rastvor sumporne i azotne (dušične) kiselme.
Rastvor se blagovremeno priprema u emajliranom, porculanskom ili
staklenom sudu istih dimenzija, kao i za solnu kiselinu. Voda, sumporna i
azotna kiselina ulaze u rastvor u omjeru 84 : 8 : 8. U sud se najprije ulije
voda (0,84 lit .odnosno 840 cm3); ona mora biti čista i obične sobne temperature
(15—20°C). Ako voda stoji u radionici 16 do 20 sati, ona će približno
imati takvu temperaturu. U vodu se najprije ulije 80 cm3 sumporne kiseline
spec, težine 1,8 ili, kod temperature od 15°C, 64,2°Be, a zatim ista količina
azotne kiseline spec. tež. 1,4 (na 15°C, 41,2°Be). Težinski potrebne su ove
količine kiselina:


Broj turpija Sumporne kis. Azotne kis.


kom. gr. gr.


1 4,75 3,7


10 47,5 37


100 ........ 475 370


1000 4750 3700


Koncentracija kiselina se prije upotrebe kontroliše pomoću areometra.


Važno je napomenuti da se kiseline sipaju u vodu a ne
obratno i da se ne smije naglo izručiti cijela količina kiseline,
već samo postepeno, tanki m mlazom . Ovo zato, što pri miješanju
ovih kiselina s vodom, ako se ona sipa u kiseline, nastaje naglo isparavanje
prvih kapljica vode, i kiseline mogu poprskati radnika; to izaziva opekotine
na koži, odnosno može se oštetiti odijelo. Kod ulijevanja kiselina u
vodu treba neprestano miješati rastvor drvenim štapićem, kako bi se dijelovi
rastvora podjednako izmiješali.


U gotov rastvor se oprezno spuste turpije, repovima prema gore, zahvatajući
po nekoliko turpija odjednom, da vrijeme koje turpije ostaju u
rastvoru bude podjednako za sve. Treba nastojati da se turpije međusobno
ne dodiruju, jer to ometa stvaranje vodoničnih mjehurića, odnosno samo
»oštrenje«. Iz istog razloga ne mogu se turpije polagati na dno suda, jer u
tom slučaju cijela jedna strana ne će biti »naoštrena«. Da bi se kontakt
između rastvora i zuba turpije što više olakšao, potrebno je češće lagano
micati repove turpija (koji nisu zaronjeni u rastvor). Ovo je jedan od
razloga zašto se ne preporuča regenerisati odjednom više od 30 turpija.


Odmah iza spuštanja turpija u rastvor nastaje reakcija između kiselina
i željeza. Reakcija postaje sve življa i već nakon 2—3 minute počnu da
izbijaju na površinu rastvora mjehurići slobodnog vodonika. Rastvor se
pri tome zagrijeva do nekih 60—70nC. Ukoliko je rastvor jači, utoliko je
i reakcija burnija, a prividno ključanje intenzivnije. Zato u toku procesa


138