DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 68     <-- 68 -->        PDF

U šumi se neprestano vrši odabiranje i selekcija, jer od sto hiljada
komada biljčica ostane u dobi od sto godina jedva nekoliko stotina komada
stabala po jednom hektaru. Manje otporna stabla usled nedostataka prostora,
svetla, hrane i vode uginu. Ostaju samo otpornija i vitalnija stabla.


Poznato je, da sve vrste drveća mogu najbolje da uspevaju u svome
optimumu, a uz potrebne kulturne mere još i u svojoj zoni rasprostiranja.
Dosta je, da samo jedan klimatski faktor ne odgovara gajenju izvesne vrste
drveća i ona već ne može u toj zoni da se podiže i gaji. To naročito važi
za vrste koje imaju usku zonu rasprostiranja i koje su osetljive na mraz,
studen, sušu i vlagu.


Veliki deo vrsta drveća ne može da se gaji opet u zoni koja inače
odgovara njegovim potrebama samo zato, jer stradava od mraza. Znatan
deo vrsta u suvoj — aridnoj klimi stradava od suše. Hrastovi su kod nas
izloženi jakim štetama od gubara, četinjari štetama od potkornjaka. Naš
brest je skoro sasvim iskorenila holandska bolest. Pojedine vrste drveća
ne mogu da podnesu loše osobine zemljišta, kao što je pesak, slatina, kiselo
zemljište, iako hi one moigle u odnosnoj klimi da uspevaju. Izvesne vrste
drveća daju opet drvo slabog kvaliteta i slabih tehničkih osobina, imaju
malu visinu, malu debljinu, grbava i granata stabla i dr. Pojedine vrste
drveća sporo rastu i imaju malu masu drveta. Izvestan broj vrsta drveća
slabo rađa semenom.


Od davna je čovek želeo da stvori vrste drveća sa naslednim osobinama,
koje bi odgovarale njegovim potrebama, bile prilagođene spoljnoj
sredini i otporne prema štetnim uticajima: mrazu, suši, vodi, kiselosti i
zaslanjenosti zemljišta, koje su imune prema bolestima, koje bi se mogle
podizati i gajiti i u drugom klimatu, koje bi brže rasle i imale kvalitet i
tehničke osobine. Nas specijalno interesuje: da li je moguće ubrzati rašćenje
vrednijih vrsta drveća, kao što su hrast, jasen, brest, bor; da li je moguće
stvoriti takva orahova, hrastova, jasenova, bukova, bagremova stabla,
na kojima mraz neće praviti štetu; da li je moguće zaštititi brest od daljnjeg
propadanja i da li je moguće sačuvati hrast od gubara, a četinare od
potkornjaka,


Nove odlike mogu svesno da se stvaraju, ako se pronađe stepen srodnosti
biljaka i ako se ume da se udaljene srodne vrste međusobno približe.
Kod regresivnih vrsta, koje su izgubile veći deo srodnih veza sa ostalim
biljnim vrstama, to se teže postiže nego kod progresivnih vrsta koje se
još i danas razvijaju.


I kod oplemenjivanja šumskog drveća treba upotrebiti iste ove metode
koje se upotrebljavaju i u poljoprivredi: ukrštavanje, vegetativna hibridizacija,
zbliženje u mladosti i selekcija.


Po We t s tein u najbolji uspjeh kod ukrštavanja daju hibridi iz
najbližih sekcija. Najbolji porast daju opet hibridi istih vrsta iz udaljenijih
krajeva. To naročito važi za topole.


U prirodi se nalazi veći broj stalno nasledniih odlika pojedinih vrsta
drveća koje su nastale cepanjem hibrida, a koje se mogu upotrebiti kao
matični materijal za ukrštavanje i stvaranje novih sorata sa drugojačijim
osobinama. One su od vrlo važnog značaja za podizanje i gajenje šuma.


Ovom prilikom treba napomenuti da su sve naše glavne vrste šumskog
drveća u većini slučajeva strano ©plodne vrste koje se oprašuju vetrom


150