DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 68 <-- 68 --> PDF |
U šumi se neprestano vrši odabiranje i selekcija, jer od sto hiljada komada biljčica ostane u dobi od sto godina jedva nekoliko stotina komada stabala po jednom hektaru. Manje otporna stabla usled nedostataka prostora, svetla, hrane i vode uginu. Ostaju samo otpornija i vitalnija stabla. Poznato je, da sve vrste drveća mogu najbolje da uspevaju u svome optimumu, a uz potrebne kulturne mere još i u svojoj zoni rasprostiranja. Dosta je, da samo jedan klimatski faktor ne odgovara gajenju izvesne vrste drveća i ona već ne može u toj zoni da se podiže i gaji. To naročito važi za vrste koje imaju usku zonu rasprostiranja i koje su osetljive na mraz, studen, sušu i vlagu. Veliki deo vrsta drveća ne može da se gaji opet u zoni koja inače odgovara njegovim potrebama samo zato, jer stradava od mraza. Znatan deo vrsta u suvoj — aridnoj klimi stradava od suše. Hrastovi su kod nas izloženi jakim štetama od gubara, četinjari štetama od potkornjaka. Naš brest je skoro sasvim iskorenila holandska bolest. Pojedine vrste drveća ne mogu da podnesu loše osobine zemljišta, kao što je pesak, slatina, kiselo zemljište, iako hi one moigle u odnosnoj klimi da uspevaju. Izvesne vrste drveća daju opet drvo slabog kvaliteta i slabih tehničkih osobina, imaju malu visinu, malu debljinu, grbava i granata stabla i dr. Pojedine vrste drveća sporo rastu i imaju malu masu drveta. Izvestan broj vrsta drveća slabo rađa semenom. Od davna je čovek želeo da stvori vrste drveća sa naslednim osobinama, koje bi odgovarale njegovim potrebama, bile prilagođene spoljnoj sredini i otporne prema štetnim uticajima: mrazu, suši, vodi, kiselosti i zaslanjenosti zemljišta, koje su imune prema bolestima, koje bi se mogle podizati i gajiti i u drugom klimatu, koje bi brže rasle i imale kvalitet i tehničke osobine. Nas specijalno interesuje: da li je moguće ubrzati rašćenje vrednijih vrsta drveća, kao što su hrast, jasen, brest, bor; da li je moguće stvoriti takva orahova, hrastova, jasenova, bukova, bagremova stabla, na kojima mraz neće praviti štetu; da li je moguće zaštititi brest od daljnjeg propadanja i da li je moguće sačuvati hrast od gubara, a četinare od potkornjaka, Nove odlike mogu svesno da se stvaraju, ako se pronađe stepen srodnosti biljaka i ako se ume da se udaljene srodne vrste međusobno približe. Kod regresivnih vrsta, koje su izgubile veći deo srodnih veza sa ostalim biljnim vrstama, to se teže postiže nego kod progresivnih vrsta koje se još i danas razvijaju. I kod oplemenjivanja šumskog drveća treba upotrebiti iste ove metode koje se upotrebljavaju i u poljoprivredi: ukrštavanje, vegetativna hibridizacija, zbliženje u mladosti i selekcija. Po We t s tein u najbolji uspjeh kod ukrštavanja daju hibridi iz najbližih sekcija. Najbolji porast daju opet hibridi istih vrsta iz udaljenijih krajeva. To naročito važi za topole. U prirodi se nalazi veći broj stalno nasledniih odlika pojedinih vrsta drveća koje su nastale cepanjem hibrida, a koje se mogu upotrebiti kao matični materijal za ukrštavanje i stvaranje novih sorata sa drugojačijim osobinama. One su od vrlo važnog značaja za podizanje i gajenje šuma. Ovom prilikom treba napomenuti da su sve naše glavne vrste šumskog drveća u većini slučajeva strano ©plodne vrste koje se oprašuju vetrom 150 |