DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1950 str. 74 <-- 74 --> PDF |
zemlje posljednjih godina izdale i stroge propise. Osim toga vrše se opsežna i sistematska istraživanja ukrštavanjem varijeteta, stvaranjem hibri´da u cilju dobivanja individua bržeg rasta i otpornih štetnim abiotskim i biotskim (faktorima; taj je rad kompliciran, jer treba prethodno utvrditi jesu Ja individuii homozigotni ili heterozigotni jesu li iste ili različite kvalitete, da li se mogu prilagoditi utjecajima okoline; usto treba poznavati i broj hromosoma, jer o njima ovisi proizvodnja veće količine drveta Novim metodama kultiviranja omogućeno je, da se na rezultate istraživanja ne treba toliko mnogo čekati kao ranije. Dobri rezultati postignuti su hibridaciijom iste vrste adi različitog porijetla. Budući da uzgajanje drveća brzog rasta ovisi o staništu, treba izbor vrsta odrediti prema klimatskim i pedološkim faktorima. Obzirom na klimu uzgajanje tih vrsta može se raspodjeliti uglavnom na ova područja: hladna planinska zona (ariš, bor, javor,. trepetljika, breza — sa pomoćnim vrstama polaganog rasta kao što su jela, bukva, brijest, sorbusi), umjerena brdska zona (mješoviti malobrojni četinjari i1 Kožari u grupama, malo topole i vrbe), niža zona (većinom mješoviti liščari) u kojoj se mogu dobro uzgajati topole i vrbe uz primjesu pomoćnih vrsta u donjem sloju sastojine. Razmak topola treba da je velik: na pr, u Moravskoj je određen 9 m, u Belgiji 6 m. Glavno područje za uzgajanje vrsta drveća brzog rasta jest niža zona. Šafar Prof. Giacomo Piccarolo, direktor Instituta za topole u Casale Monferrato: Istraživanja o uzgoju topole u Italiji, izvještaj X. Kongresu Međunarodnog Saveza šumarskih istraživačkih instituta. U izvještaju je prikazan dosadašnji rad Instituta, koji je osnovan na poticaj talijanske industrije papira. Nestašica drva, koja je u Italiji naročito akutna, uvjetovala je veliku potražnju za topolom kao- vrstom brzoga rasta, radi čega je pred Institut postavljen zadatak iznalaženja metoda za poboljšanje vrste, kao i za poboljšanje i proširenje topolovih kultura. Normalna godišnja potrošnja topolovog drva u Italiji, cijeni se na 1 million m5, od čega otpada na proizvodnju! papira 36—40%, šper-ploča 15—20%, na pilansku preradu i proizvodnju pokućstva 35—40%, a ostalo na proizvodnju šibica, drvne vune i raznih sitnih ^artikala. Čim je osnovan, Institut se odmah sukobio s jednim teškim problemom, čije je riješenje bilo uvjet za daljnji rad: bolest proljetnog opadanja lišća topole (»defogliaziione primaverile«), čijli je uzročnik otkriven u gljivi Venturia populina Viuiilll. Borba protiv ove bolesti zahtijevala je da se pronađu otporne forme. A zato je bilo potrebno najprije ispitati sistematiku roda. Ispitivanja su pokazala da svi kultivirani topolovi hibridi u Italiji pripadaju dvama] tipovima: kanadskom, koji potječe od Populus rnonilifera Ait., i karolinškom, koji potječe od P. angulata Ait. Odabiranje se vrši na taj način da se najprije izvrši sjetva (oko 20.000 biljki iz sjemena godišnje), pa se onda među biljkama odabiru najrazvijenije, najmanje granate i najotpornije protiv spomenute bolesti. Druge godine se tako odabrane biljke razmnožavaju vegetativno. Dosada je na taj način dobiveno i 1.880 različitih formi, čiji se razvitak i svojstva pomno ispituju. Sve te forme mogu se svrstati među tri sistematičke kategorije: Populus nigra typica, P. moinilifera Ait. i P. angulata Ait. Pripadnost pojedine forme jednoj od ovih kategorija utvrđuje se na osnovu morfoloških osobina, u koju je svrhu izrađen sistem točaka, t. j . sistem kvantitativnog izražavanja pojedinih morfoloških osobina. Propagacija se više ne vrši pomoću matičnjaka, jer se u Italiji smatra da to´ pogoduje zarazi, nego se u rasadnicima uzgajaju korijenja» (barbatelle) u razmacima od 40 cm i u redovima međusomno razmaknutim 2,0 m. Između redova ovih korijenjaka sade se reznice. Na kraju prve godine, zakoriijenjene reznice daju nove korijenjake i nove reznice, dok stari, korijenjaci ostaju u rasadniku´ do druge godine, kada su ve<3 4,5 do 6 m visoki i promjera 2,5 do 5 cm. Samo % topolovih kultura u Italiji pripada sastojinama. Ostalo su drvoredi, nasadi u redovima uz potoke, rijeke i mede polja. U praksi se topola sadi u kvadratičnoj sadnji 6X6 mili pravokutnoj 8X4,5 odnosno 10X3,5. Topole van sastojina pridružuju se poljoprivrednim kulturama radi boljeg iskorišćavanja tla. Ophodnja traje 12 do 15 godina, u kojem vremenu stablo daje optimalno 2 do 3 m´ drvne mase. Ing. A. Radovčić 156 |