DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
nije moguće, tada moramo doći do zaključka, da će po zakonu ponudepotražnje drvo naći bolju prođu i relativno više cene od poljoprivrednik proizvoda. ............ .......... ........... ..... ...... . ..................... ......... 4Tfli6bi . ............. ........ ............... .>........ (.........) .... ...... . ....... .... ............ . .......... .. ........ ...., ....... ......... ............. ....), a ..... ..1....... ...... ........... .. ..., .....! ... ........ .....».............1. ....... .. ..... ...... . .. ........ ........ ......... ., .. .. .)........ ....... .<... .......1 . ......., . ..... ...... ........... ............. ....... ....., ........... ...................... . ....... ........ ...... .... 6.1 .......... .......... ............. . ....... . .... .......... y % — ..... .............. .......... . ..... ...... .......... ....... ....; dp ..... ......... ........... ... ......... 1 .. ..... .................... .......!, dš — ... ......... 1 .. ....... .......; .. ..... ....... .... .......1...<:. . ....... .... .. ........ . ........ ........., rš — ....... ....... .... .......... d ...... .......... lag. Branimir Marinković (Korčula): NEKOLIKO MIŠLJENJA I PRIJEDLOGA K PITANJU AMELIORACIJE DEVASTIRANIH MAKIJA U DALMACIJI Na vlastitim se greškama učimo Uvod Makije u Dalmaciji zauzimlju znatne površine. Nažalost, ne raspolažemo nikakvim statističkim podacima o njenom prostranstvu. No možemo slobodno reci, da na otocima, ako se isključe borove šume (a i pod, ovima dolazi makija kao podstojna sastojina), svu ostalu, šumom obraslu, površinu zauzima makija. Na kopnu se makija prostire uz morsku obalu, negdje u širem, a negdje u užem pojasu, te joj je sjeverna granica negdje sjeverozapadno od Zadra1). U biljno-sociološkom pogledu pripada makija svezi česminovih šuma (Quercion ilicis Br. BI.), a ista je nastala potiskivanjem ove posljednje2)- Nije nam poznato koliko je do danas makija uopće proučena, a kod nas u Dalmaciji specijalno .Dovoljno je pogledati Šumarsku bibliografiju, u kojoj pogotovo i ne nalazimo članaka specijalno o makiji, To se odnosi kako na šumarsko istraživački rad, tako još više na pojedine probleme u praksi. Osim klasičnih radova botaničara: Luje Adamovića, Becka-Mannegetta, Stjepana Horvatića i nekih drugih, koji su u sklopu svojih geobotaničkih istraživanja proučavali i makiju, sa šumarsko-naučnog gledišta .) Horvait dr. I.: Šumske zadruge Jugoslavije, Šum. Brk, Zgb, 1946. str. 590. 2) Horvat dr. I.: loco cit. 177 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 12 <-- 12 --> PDF |
vršili su pojedina proučavanja posljednjih decenija Anić3), 4), 3). Balen6), Petračić7), 8) i Tregubov9). Šumarski praktičari pisali su još manje o makiji, i to samo prigodice Ing. Marčić 10), ing. Zaluški n) i Bracanović12)]. Nešto detaljnije vršena su proučavanja flore otoka Raba i Paga, koja nam proučavanja, nisu sva poznata. Međutim, ovi otoci po sadašnjoj adtministrativno- političkoj podjeli ne pripadaju oblasti Dalmacije, a osim toga, nalaze se po svom geografskom položaju visoko u gornjem Jadranu, te sumnjamo da su prilike i malo slične onima u Dalmaciji, osim, možda, onima u najsjevernijem njenom dijelu. Mi ćemo se u ovom članku uglavnom ograničiti samo na područje Dalmacije* a specijalno na srednju i dijelom, južnu Dalmaciju, koja su nam područja i prilike najbolje poznate. Osim po nazivima stručnih djela i članaka, nije nam poznato ni to, kako je ovaj predmet obrađen u stranoj, specijalno talijanskoj i francuskoj literaturi. Prije nego pređemo na samo izlaganje, moramo objasniti pojedine pojmove, kojima ćemo se u ovom članku služiti. Pod pojmom makije, općenito, smatra se biljna zajednica sastavljena od pretežno zimzelenih listača, u kojoj dolazi i po koji listopadni i četinjasti element. Mi ćemo u ovom članku oštro lučiti makijske šume od makijskih šikara. Pod pojmom makijske šume smatrat ćemo takove makije, koje nisu devastirane niti zakržljaje uslijed nepovoljnih stanišnih prilika t. y tvore lijepe sastojine, čija drvna masa ima izvjesnu gospodarsku vrijednost; ili i takove makije, koje su svojedobno ameliorirane, pa će takovu vrijednost imati u najbližoj budućnosti. Pod makijskim šikarama, o kojima namjeravamo govoriti u ovom članku, smatrat ćemo sve ostale, na bilo koji način devastirane ili zakržljale makije koje, s obzirom na stanje strukova od kojih su sastavljene, u sadašnjem času imaju vrlo malu ili gotovo nikakvu gospodarsku vrijednost, a koja se vrijednost ne može povećati, ukoliko se na njih ne primjene odgovarajuće ameliorativne mjere. 0 elementima makije, koji tvore podstojnu sastojinu u borovim šumama, ne kanimo ovdje govoriti. Radi kratkoće u daljnjem izlaganju služit ćemo se za makijske šikare samo izrazom šikara, dok će pojam makije obuhvatiti općenito spomenutu zimzelenu biljnu zajednicu t. j. kako šume tako i šikare makije. 3) Anić dr. M.: Pogledi na dendr. sociol. odn, drž. šuma na otoku Mljetu, Glas. za šum. pokuse br. 8, Zagreb 1942. 4) Anić dr. M.: Dendrollora otoka Brača, Glas. za-šum. pok. br. 8, Zgb 1942. 5) Anić dr. M.: Divura ili diviza na o. Braču, Gl, za earn. pok. tor. 8, Zgto 1942. 6) Bailen dr. J.: Prilog poznavanju maših méditer, šuma, Šum. ilist 119315. str. 125. 7) Petračić dr. A.: Šumski i dendrogeagraifski odnosi na o. Braču, Gl. za šum. pok. br. 8, Zgb 11942. 8) Petračić dr. A : Zimzelene šume o. Ralba, Gl. za šum. pok. br. 6, Zgb 1938. e) Tregubov dr. V.: Primjena nauke o blj. zadr. kod pošum. krša, Šum. prir. Zgb 1946., str. 742. 10) Marčić ing. J.: Bivše, sadanje i buduće šume na Kršu, Šum. list, ´1936., str. 564. 11) Zaluški ing. J.: Problemi šumarstva o. Hvara, Šum. list 1935., str. 57S. 1S) Bracanović \..: O važnosti planike na našem méditer, kršu, Šum. list 194l.r .str. 493. 178 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Gornje pojmove morali smo objasniti i radi toga, što se u biljnoj sociologiji pod pojmom makija razumijeva samo biljna zajednica nastala potiskivanjem šume česmine, bez obzira u kojem se regresivnom ili progresivnom stadiju ista nalazi. Kao što je naprijed istaknuto, makija zauzima znatne površine. Međutim, najveći dio svih makija je skoro stalno devastiran i pretvoren u, više ili manje, devastirane šikare. Iznimku čine pojedini predjeli drž. šuma na Mljetu, gdje se je od 1887 g. jedino gospodarilo po nekim propisima13). Isto tako ostali su sačuvani, zbog svoje izoliranosti, pojedini predjel; na otoku sv. Andrija (Svetac), kao i neki drugi na otoku Braču (Blaca, Pod Smrčevik), te tu i tamo manje oaze po ostalim otocima i poluotoku Pelješcu. U naš novi Petogodišnji plan unesene su i mnoge površine makijskih šikara, da bi se izvršila njihova amelioracija. Pored stavljanja pod zabranu, vrše se u takovim šikarama i resurekcione sječe. Baš u vezi resurekcionih sječa, koje smo vršili sami 1948- i 1949. god. u makrjskim šikarama, iznijeli bi neka naša mišljenja, opažanja i iskustva. Vegetiranje makije i vrijeme izvođenja resurekcionih sječa Vlastitim promatranjem makije opazili smo, da makija vegetira 2 puta godišnje, odnosno da za vrijeme sušnog ljetnog perioda nastupa mirovanje.´ Ova pojava dvostruke vegetacije lijepo se opaža upravo na česmini, planici, tršlji i nekim drugim vrstama. Ovdje moramo odmah istaknuti, da mirovanje za vrijeme ljetne suše nije specifično samo za makiju, jer je ono opaženo na još mnogim drugim biljkama, te je vrlo vjerojatno, da se čitav Diljni svijet, u zoni makije, slično ponaša. Vegetacija u južnoj i srednjoj Dalmaciji počinje dosta rano, ponekih godina i na južnim, ekspozicijama, već početkom marta. Ali, općenito se može smatrati, izuzev znatnijih uzvisina i ostalih oragrafskih momenata, da počinje polovinom marta. (Ovo treba imati u vidu i kod radova na pošumljavanju u zoni makije). Mlado lišće gore spomenutih vrsta isprva je svijetlo zelene boje i nježne grade. Što se više približava ljeto, to takovi izibojci postaju sve tamniji, a lišće poprima svoju karakterističnu tamno zelenu boju i kožastu gradu. Za vrijeme ljetne suše ne primjećuju se dalje nikakve promjene. Nastupom prvih jesenskih kiša, koje nekada padnu već u drugoj polovini augusta, pojavljoiju se novi izibojci s nježnim i svijetlo zelenim lišćem, kao oni u rano proljeće. Ovi izbojci završavaju svoj rast kasno u jesen, negdje tek koncem novembra, a možda i još kasnije. Ako pretpostavimo da proljetni vegetacioni period traje do polovine mjeseca jula. to ukupno njegovo trajanje iznosi oko 4 mjeseca, a jesenskog oko .1/» mjeseca, te jesenski izibojci imaju dovoljno vremena da se razviju i odrvene prije prvih mrazeva. Prema tome bi vegetacija makije ukupno trajala oko 71/» do 8 mjeseci. Na ovaj način utvrdili smo da makija miruje za vrijeme zime oko 3 mjeseca, a za vrijeme ljeta oko 1 mjesec. 1.) Uredajini zapisnik gospodarske jedinice o. Mljeta a 1940. g. 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Daljnji dokaz da makija ne vegetira za vrijeme suše bila bi i činjenica, da građevno drvo česmine, sječeno ljeti, dulje traje od onoga sječenog u jeseni t. j. neposredno nakon otvorenja sječe, koja u pravilu počinje 1 oktobra. Još jednom naglašavamo, da se sve gornje odnosi na srednju južnu Dalmaciju, dok bi u sjevernoj to trebalo utvrditi. Mislimo, da slične prilike postoje i na južnim ekspozicijama u sjevernoj Dalmaciji, a osobito na njenim otocima i nižim nadim, visinama. Da makija ne vegetira za vrijeme suše, tvrde i spomenuti šum. nauče njaci i praktičari [Balen14), Marčić15), Zaluški16)]. Na otoku Rabu utvrdio je slične prilike prof. dr. Petračić17). Dvostruka vegetacija makije u praksi nije dovoljno poznata, ili se ovoj ne poklanja nikakova pažnja. Iz svega gore iznesenoga može se zaključiti ovo: 1. resurekciju makijskih šikara moramo izvoditi u zimskim mjesecima t. j . samo u decembru, januaru i februaru; 2. resurekcija makijskih šikara može se izvoditi i u doba ljetne suše i to počam od 15. VII- do prve jače jesenske kiše, koja budi biljku iz mirovanja u aktivno stanje. Pošto je i resurekcija samo jedna vrst sječe, to bL i za sve ostale sječe trebalo odrediti iste rokove. Međutim, pošto će između pojedinih rajona postojati izvjesne razlike u početku i završetku obih vegetacionih perioda, bit će potrebno provesti opširna fenološka ispitivanja. Također smatramo potrebnim ustanoviti, ne dolazi li za vrijeme ljetnog mirovanja do stvaranja lažnih godova. Napominjemo, da je pred ovaj rat (a možda se to još i danas praktikuje) na otoku Braču u privatnim šumama bilo uobičajeno vršiti sječu ogrijevnog drva baš za vrijeme ljetne suše. Još nešto moramo primijetiti. Ranije, a i sada, vlasti odobravaju pojedincima palenje vapnenica t. zv. »klačina«. Potreba na vapnu je u našim, krajevima vrlo velika, kako za izvođenje građevinskih radova, koji se uglavnom obavljaju u kamenu sa vapnenim mortom, tako i u gospodarske svrhe (spravljanje bordovske juhe za prskanje vinove loze). U pojedinim kotarevima pali se godišnje oko 40—50 što većih što manjih klačina. Materijal za palenje dobiva se sječom na panj svega zakržljalog i defektnog drveća i grmlja, a provađa se isključivo u šikarama. Prema tome, ta je sječa identična sa resurekcionom, a kao takova se i iskazuje. Međutim, i prije a i sada, izdaju se dozvole za paljenje klačina u svako godišnje doba (pretežno od proljeća do jeseni). Iz prednjeg slijedi, da bi onda i resurekcije mogli vršiti u svako doba. Mišljenja smo, da je gornji postupak nepravilan, i da bi samu sječu za palenje vapnenica trebalo vršiti u istim rokovima, kad bi se mogle vršiti i ostale sječe (bilo resurekcione bilo podmladne). Mi smatramo dosadašnji postupak kod ovakovog odobrenja sječa, a naročito kad se ove vrše u doba jesenskog vegetacionog perioda, legalnim uništavanjem ostataka šume, a ne resurekcijom zakržljale šume. 14) ´Balen dr. J.: Op. cit. pod 6, str. 185. 15) Marčić iing. J.: Op. cit. pod 110, str. 567. 16) Zahiškii iorg. J.: Op. oit. pod 11, str. 572. 17) Petračić dr. A.: Op. cit. pod 8, str. 12. 180 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Sastav makije i upotrebljivost njenih drvolikih vrsta U prirodnoj zajednici koju nazivamo makijom, dolazi veliki broj vrsta, "bilo drveća, grmlja ili perenielniih i anielmh bilina. Prema Marčiću18) broj vrsta koje čine makiju prelazi eto, a zeljastih bilina koje dolaze s njom i nekoliko stotina. Naravno, u šikarama taj je broj znatno reduciran, te je i biljna zajednica- i uopće biocenoza, poremećena. Naš je cilj, da podizanjem gospodarske šume stvorimo odnosno opet uspostavimo prirodnu ravnotežu u danom kompleksu što kod svih pošumljivačkih radova na Kršu treba neprestano imati pred očima. Broj vrsta koje tvore makiju u južnoj Dalmaciji je veći negoli u srednjoj, a naročito negoli u sjevernoj Dalmaciji. Općenito uzevši u makijskim šumama dolaze najčešće ovi elementi: česmina ili crnika (Quercus ilex L.), planika (Arbutus unedo L.), zelenika ili komorika (Phillyrea media L. et Ph. latifolia L.), lemprika ili vemprina (Viburnum tinus L.), divlja maslina ili maštrinka (Olea europea var. oleaster Fiori), tršlja, smreka ili smrdljika (Pistacia lentiscus L.), smrdljika ili sanrdelj (Pistacia terebinthus L.}, mirta, mrča ili jurovika (Myrtus communis L.), veliki vrijes (Erica afborea L.), mali vrijes pozemljuh (Erica verticillata Forsik) mjesto ovoga negdje dolazi E. multiflora, somina ili gluihač (Juniperus phoenicea L) veliki smrijek ili pukinja (Juniperus macrocarpa Sb. et Srni.) i smrika ili smrič (Juniperus oxycedrus L.). Ovaj posljednji Juniperus zapravo i nije pravi predstavnik makije, jer na kopnu ide mnogo dalje od nje, te prema Baleou19) tvori i t. zv. pseudomakiju. Slično tvrdi i Horvatić20). Mišljenja smo, da to isto vrijedi i za brnistru žuku (Spartium junceum L.), smrdelj (Pistacia terebinthus L.) i neke druge vrste. Naravno, da u svim makijskim šumama nijesu zastupani svi ovi elementi, te postoje sve moguće varijacije i kombinacije. Napominjemo, da ovdje nismo uzimali u obzir pojedine rjeđe drvolike vrste, a koje dolaze u južnoj Dalmaciji. Ovo stoga, što u smjesi sudjeluju sa ispod 10%, a u šikarama ih gotovo i nema. Neke se od njih postepeno gube sa većom geografskom širinom i nadmorskom visinom. Pored toga ove vrste nisu za produkciju drva važne. Iznimno spominjemo oštriku (Quercus eoceifera L.), koja vrst dolazi ponegdje počam od Pelješca prema jugu, a za produkciju drva nije naročito važna. Ovu primjedbu učinili smo s tog razloga, da se ne bi mislilo, da tim vrstama ne pridajemo nikakove važnosti- Kad se jednom iz šikare podigne gospodarska šuma, moći će se u pojedinim predjelima posvetiti veća pažnja i ostalim rijetkim vrstama, tamo gdje ih ima (tako na pr. kalamljenju divljih rogača i šipaka za dobivanje ploda; lovorovim stablima za iskorišćavanje lišća i dobivanje eteričnih ulja- mirti u iste svrhe, kao i za pletenje ribarskih vrša, košara i t. d., te raznim drugim nespomenutim vrstama grmlja i stabalaca). Većina elemenata makije, kod dovoljne topline, dobro 18) Marčić img. J.: Op. oit. pod 10, str. 5.7 i 5Ô8. ") Balen dr. JA Naš gote ikre, Zagreb 1931., str. 44. 20) Horvatić dr. Stj.: Karakteristika Hore i veget. Krša, Sum. list 1928., str. 410. 181 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 16 <-- 16 --> PDF |
podnosi zasjenu i ako su ovo pretežno svjetloljubive vrste. Kod jače zasjene po nadstojnim stablima, izčezavaju svi elemen´ti makije21) i e ) . Međutim, vratimo se na naše šikare. Ako analiziramo sastav ovakovih šikara, vidimo da je od velikog broja elemenata biv. makijske šume uglavnom otpalo svega 4—5 drvolikih vrsta. Najčešće su te šume sastavljene od ovih vrsta: česmine, planike, tršlje, zelenike i Juniperusa, i to na otocima dolaze sva tri spomenuta Juniperusa, a na kopnu samo J. oxycedrus, a rijede i J, macrocarpa. Kako nas zanima resurekcijom podići gospodarsku šumu, to možemo i ove vrste podvrći daljnjoj analizi, te možemo konstatovatj da na pr, Juniperuse ne možemo sječi na panj, jer se u pravilu ne pomlađuju izbojcima iz panja. Sječa Juniperusa u takovom slučaju značila bi ogoljevanje terena. Isto tako nema znatnije gospodarske vrijednosti ni tršlja, koja iako u starosti daje dobro ogrjevno drvo, ima tu manu, što raste pretežno grmoliko i vrlo sporo, osim prvih godina nakon sječe. Prema tome u boljim šikarama dolaze u obzir kao gospodarski važne vrste: česmina, planika, zelenika i ponegdje vel- vrijes. Uzgred napominjemo, da je ovaj posljednji osjetljiv na niske temperature, što se je pokazalo i za oštre zime 1946/47. god. Naravno, da ostale vrste nećemo izbaciti, jer će ostati kao podstojni dio sastojine, koji će se moći iskorišćavati u druge svrhe. Valja naglasiti, da ima šikara, gdje je ne samo česmina istrebljena, nego i sve ostale važnije vrste, tako da ponegdje makijsku šikaru tvore samo: tršlja, mali vrijes pozemljuh i Juniperusi. Jasno je, da stanje šikara i broj vrsta u njoj ovisi o stupnju i trajanju devastacije, kao i o samim. stanišnim prilikama. Možemo slobodno ustvrditi, da skoro svaki elemenat makije ima svoju vrijednost za kraško stanovništvo, bez obzira da li se pojedini ele menat faktično iskorišćava ili će to biti u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Spomenuli smo gore, od kojih se ponajviše vrsta sastoje pojedine šikare. Da vidimo sada upotrebljivost tih vrsta drveta, koje kanimo resurekcionora. sječom ameliorirati i dovesti do stanja gospodarske šume. Česmina debljih dimenzija vrlo je cijenjena i tražena u brodogradnji, kao seljačka građa, držalice za alat i za razne proizvode domaće kućne .radinosti. Česmina tanjih dimenzija je prvoklasno ogrijevno drvo. Žir česmine dobar je za hranjenje svinja. Planika, koja, prema podacima iz literature, maksimalno može (na najboljim tlima) naraslti do 8 m, osim ogrijevnog drva daje i dobro kolje. U nekim krajevima izrađivali su se iz njenog drva razni predmeti kao: kašike, boce (balote) za igranje i razni slični predmeti za kućnu upotrebu. Znatna je njena vrijednost kao šum. voćke i event, za pčelinju pašu, u koliko je pčele, iz klimatskih razloga, još mogu iskoristiti u mjesecu okto bru i novembru. Ostale vrste, zelenika, vel- vrijes i tršlja narastu, i to samo na boljem tlu, do 3 najviše 5 m visine. Do sada ove vrste, osim vel. vrijesa, a ponegdje i zelenike, od kojih se pravi vinogradsko kolje, služile su samo kao ogri -1) Horvatić dr. Stj.: Op. cit. pod 20, str.. 412. -") Petračić dr. A.: Op. oit. pod V7, str. 49. 182 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 17 <-- 17 --> PDF |
jevno drvo. A na kakovim se terenima pretežno nalaze šikare makije, suvišno je ovdje napominjati. Međutim vrlo je važno prednje imati u vidu, kako bi se čitav tok ovih izlaganja pravilno ocijenio i shvatio. Mišljenja smo. da bi tršlju, uza sve njene loše strane, trebalo ipak njegovati, jer ima vrlo dugo korijenje iz kojega se sama pomlađuje, a i koze je brste samo kad nemaju boljeg brsta. Osim toga stvara, kao i vrijes pozemljuh, vrlo dobar humus. Juniperuse ne spominjemo, jer iako daju sitno tehničko drvo, t. j. ponajviše prvoklasno kolje i ogrijev lošije kvalitete, ne pomlađuju se u pravilu iz panja. Ističemo, da u koliko se ovima na panju ostavi bar jedna grana koja vegetira (t. zv. sisač sokova) da se onda, u povoljnim prilikama, i oni na takav način pomlađuju. Sve ostale nespomenute vrste, od sporednog su značaja za produkciju drva, tim više, što rijetko prelaze do 3 m i na najboljim staništima. Razvitkom industrije spec, kemijske možda će se ovim nespomenutim vrstama dati veća važnost, negoli i samim drvolikim vrstama. Zbog toga smatramo suvišnim hajku na te vrste, koja se u posljednje vrijeme provodi za pronalaženje biljaka koje sadrže treslovine, a pokraj obilja biljaka u makiji, od kojih su neke vrlo bogate treslovinama. Naravno, da je zato potrebno prije ispitati količinu i kvalitet treslovine u pojedinoj biljki, što nam nije poznato da je kod nas provedeno. Za sada ne ukazuje se potreba amelioracije ovih vrsta, jer se one u podstojnom dijelu sastojine mogu lako oporaviti i iskorišćavati za lokalne svrhe u ekonomiji seljaka, bilo u obliku drva ili sporednih šumskih proizvoda. U vezi gore rečenog vidimo, da osim česmine, koja je jedina sposobna da dade građevno drvo, ostale vrste služe uglavnom samo za proizvodnju ogrijevnog drva. Premda na Kršu vlada oskudica ogrijeva, postavlja se pitanje, da li je rentabilno vršiti resurekcije samo za proizvodnju ogrijeva i za mali broj vinogradskog kolja, ako se šikara može oporaviti, i to još bolje negoli resurekcionom sječom, jednostavnom zabranom i eventualnim popunjavanjem. Ukoliko visinski prirast nije spao na nulu, zar nije svejedno hoćemo li od devastiranih grmova dobiti ravno ili grbavo ogrijevno drvo! Osim toga, a pošto će se takovi grmovi razvijati sa mno.go izbojakimožda će dati veću količinu ogrijeva, nego da se uzgajaju u formi stabalaca, a što bi sve trebalo ispitati. Još jednu primjedbu moramo učiniti. Nama se naime čini, da makija općenito, osim prvih godina nakon sječe, vrlo sporo raste. Ovdje ne dolazi u pitanje sam bonitet, koliko već samo svojstvo vrsta. Česmina i iz sjemena sporo raste, što je vrlo dobro poznato, a tako isto i zelenika i tršlja. Ove posljednje dosta sporo rastu i iz panja. U vezi toga bilo bi potrebno što tačnije ustanoviti koje maksimalne visine pojedine vrste mogu doseći. Podaci iz raspoložive nam literature dosta su manjkavi, a katkada i nesigurni. Ovo smatramo važnim u naučnom pogledu, dok za praksu ne će značiti mnogo, da li jedna vrsta može narasti pola metra više ili manje, negoli je to u naučnoj literaturi naznačeno. Isto tako nije nam poznato, da li su ikada određene kaloričke vrijednosti ogrijevnog drva iz makije- pa smatramo, da bi to trebalo naučno ispitati bar za najčešće i važnije vrste. 183 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Jednom riječju mnogo toga nam je još nepoznato o makiji kako u naučnom tako i u praktičnom pogledu. Smatramo, da bi bilo potrebno poznavati i sveukupne proizvode, koji se dobivaju ili su se negda dobivali iz pojedinih biljaka makije. Sakupljanje ovih proizvoda moglo bi poslužiti kao temelj za osnivanje jednog šumarskog muzeja za područje Krša, jer se mnogi predmeti iz drva više ne proizvode, te padaju u zaborav. Ovakav muzej imao bi pored šumarske i veliku etnografsku vrijednost. O resurekcionim sječama zakržljalih makijskih šikara Vidjeli smo naprijed, da je najveći dio makije devastiran t. j . pretvoren, negdje u bolje a negdje u gore, šikare. Devastacija makije vrši se stoljećima na gotovo svim površinama tako, da se na terenu često postavlja pitanje, gdje zapravo počinje makijska šuma, odnosno gdje prestaje šikara. Općenito uzevši, možemo kazati, da je makija u blizini naselja jače devastirana, negoli dalje od ovih, a što je i posve razumljivo. Cilj je resurekcije. da se iz zakržljalih elemenata podigne gospodarska šuma, koja osim toga na Kršu prvenstveno ima više ili manje i trajno zaštitnu funkciju. Međutim, valja odmah istaknuti, da ima i takovih površina, gdje su panjevi toliko iscrpljeni a tlo toliko degradirano, da ni resurekcija ne bi dala nekih boljih rezultata, iako makija u pravilu ima jaku izbojnu snagu. Zato i nepromišljeno povećanje zadatka resurekcije u planovima pošumljavanja može imati kobnih posljedica, koje se ne mogu lako ispraviti, U vezi prednjega, bit će pravilnije planirati samo amelioraciju, koji pojam ne isključuje i resurekciju. Ovo je potrebno i s tog razloga, što se naši planovi često izvode u vrlo kratkom roku, te šum. stručnjak ne može uvijek da na terenu ispita i izabere površine i ovima odredi način amelioracije. Pored toga se i šum. stručnjaci često premještaju. Za poznavanje teritorija potrebno je duže vremena, pa su stručnjaci kod planiranja ovakovih radova često upućeni na izvještaje nižih šum. organa, što sve često ima za posljedicu izvođenje resurekcije tamo, gdje ona nije potrebna, dapače i štetna kako po same strukove, tako još više za samo tlo. Mišljenja smo (a i pojedini su nam šum. praktičari i lugari to potvrdili), da je u većini slučajeva dovoljna samo stroga zabrana, odnosno potpuni mir u pravom smislu riječi, kako za samu sastojinu, tako još više za tlo. Kod manjeg obrasta, tu će biti potrebno popunjavanje četinjarima i odgovarajućim listačama. Naravno, da šikare kod kojih se opaža suhovrhost — bez obzira s kojih je razloga ona nastala (prestari panj, promrzlost, zaraženost Coroebusom i si. štetnicima) — valja podmladiti sječom na panj. Bolje makije nalaze se dalje od naselja, ukoliko nisu stanišne prilike kao i stalni vjetrovi sa posolicom uzrok zakržljalosti. Ovakove najbolje šikare meliorirane su i dosada stavljanjem pod strogu zabranu, a bez resurekcionih sječa. Uspjeh takovih amelioracija uglavnom ovisi o strogosti čuvara te šume. i o tome, kako se i kojom brzinom riješavaju prijave za šum. štete počinjene u takovim zabranama, a u koja pitanja sada ne ulazimo. Prema tome, kad su takove površine dobro čuvane, to je najbrži i 184 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 19 <-- 19 --> PDF |
najjeftiniji način da se još relativno sačuvani elementi i punog ili približno punog obrasta dovedu u stanje sastojine. Postavlja se sada pitanje, da li će sve jače devastirane šikare doći u obzir za resurekciju, koliko će za to biti troškovi, i da li je ´to uputno i rentabilno ? Kako su dovoljni primjeri pokazali, da se i iz šikara može podići niska šuma, samo ako se ostavlja da potpuno miruje, mišljenja smo, da bi se u većini slučajeva samo strogom zabranom podigla i iz šikare takova šuma, naravno, kod potpunijih obrasta. To nam dokazuju i one površine, koje su za vrijeme rata bile minirane, pa su i do danas tako ostale, ili su zbog toga, makar i očišćene od nagaznih mina, ostale i dalje nesigurne. Na njima se razvijaju lijepe sastojine, premda su prije toga bile na sve načine devastirane. Obavljanje resurekcionih sječa u makijskim šikarama, kako su se one do danas provodile, sa stručnog šumarskog gledišta ne zadovoljavaju nas iz više razloga. U prvom redu ulaže se u taj rad i mnogo rada i mnogo kapitala, koji bi se mogli na drugom mjestu korisnije upotrebiti. Dovoljno je spomenuti, da se za izvršenje 1 ha resurekcije u makijskim šikarama utroši oko 40 nadnica, i da prosječan trošak po 1 ha iznosi oko 6.000—7:000 Din, a katkada i više. Prema ostalim pošumljivačkim radovima, ovo su ipak još najjeftiniji radovi. S druge strane, a s obzirom na iscrpljenost tla i panjeva, kao i s obzirom na biološke osobine vrsta koje tvore šikaru, vidjeli smo, što od tako ameliorirane površine možemo dobiti. Napominjemo, da je često i šumski požar uzrok zakržljalosti makije, a što je potpuno jasno, ako se ima u vidu, da je požar uništio ne samo pojedine proventivne pupove, nego i čitave biljke odnosno njihovu iz/bojnu moć. Na taj način, često isčeznu potpuno pojedine vrste, koje se nakon požara teško . nikako ne mogu regenerirati. Pored toga, u prednjem slučaju, strada i sav humus. Mikroflora i mikrofauna strada također. Jednom riječju dolazi do potpune promjene edafskih prilika, do daljnjeg slabljenja tla, kao produktivne površine. Ukoliko se resurekcija ne bi izvela neposredno nakon požara, jasno je, da naknadna resurekcija, odnosno sječa novih kržljavih izbojaka nastalih nakon požara (koji su kržljavi jedino iz gornjih razloga), ne može popraviti takovo stanje, nego ga može samo pogoršati. U sličnim slučajevima smatramo, da bi bilo bolje takovu površinu ostaviti na miru. Eventualno bi koristilo uklanjanje nagorjelih stabala ili i uklanjanje suvišnih živih izbojaka na jačim grmovima. Treće, ni sam Tad resurekcione sječe ne vrši se uvijek propisno, bilo zbog kamenitog terena, bilo zbog toga što radnik čuva svoj alat, te se ili ostavljaju previsoki panjevi, ili dolazi do rascjepa istih, a što ne utječe povoljno na kvalitet i uspjeh same resurekcije. Dalje, sam rad na resurekciji, a s obzirom na velike površine, sporo napreduje. Ameliorirane površine, na kojima je provedena resurekciona sječa, ostaju duže pod zabranom, negoli kod amelioracije bez resurekcione sječe, te u posljednjem slučaju prije uteku zubu stoke. Pored toga sma 185 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 20 <-- 20 --> PDF |
tramo, da iako makija ima jaku izbojnu snagu i prvih 5 godina nakon sječe brzo raste, da se teren, koji je ipak kako-tako bio zaštićen, prenaglo otvara utjecaju atmosferilija, koje su na Kršu osobito nepovoljne, a te su: jaka insolacija, ispiranje tla i humusa (ako je ovog posljednjeg uopće bilo) kao i njegova brza rastvorba. odnosno lakše odnošenje listinca po jakim vjetrovima. Južne i strme ekspozicije su naročito nepovoljne ,što se vidi i po bonitetu šikara, koje lako prelaze u goleti. Većina južnih padina naših otoka u srednjoj Dalmaciji, kao obalni pojas, goli su, te nemaju niti šikara makije, odnosno ove su kržljavije od onih na sjevernoj obali. Ukratko možemo podvući ovo: drvoliki elementi makije imaju općenito jaku izbojnu snagu. Ta snaga, pored osobine same vrste drveta, ovisi o bonitetu staništa i starosti panja, te o toplini. Ovo posljednje nam donekle objašnjava, odakle makiji na Kršu tolika snaga regeneracije. Čestim sječama panj slabi, što se odrazuje na visinskom i debljinskom prirastu izlbojaka. Ako još pretpostavimo, a što je kod nas naročito čest slučaj, da se takovi panjevi nalaze i na mršavom i iscrpljenom tlu. onda se postavlja, pitanje, da li bi event, resurekcija u takovim šikarama povećala postojeći prirast, ili bi čak nepovoljno djelovala t. j . još više oslabila već oslabljeni panj na mršavom zemljištu. Mišljenja smo, da je ovo posljednje svakako vjerojatnije! Možda bi na mršavom tlu izbojci ipak bujnije potjerali prve dvije godine, ali bi zattim došlo do stagnacije, a time se stanje bivše šikare nije ništa popravilo. Ima slučajeva, da se na takovim terenima potjerali izbojci nakon resurekcione sječe i potpuno osuše, bilo za vrijeme ljetne suše ili od bure. Balen23) govoreći općenito o resurekcijama šikara na Kršu veli doslovno: »Opažanja su međutim zasvjedočila, da razvoj zakržljalih grmova, iako se ostave na miru, kadikad zaostaje već u drugoj godini pa tako dolazi do karakteristične reakcije, da se uopće ne mogu izbojci oporaviti, nego ostanu zakržljali čitavog života.« Mi se s ovim mišljenjem ne bi u potpunosti složili, ukoliko se odnosi na makijske šikare, koje se nalaze u svom optimumu, i na nešto boljem tlu. Na plitlkom tlu, nakon dvije godine rasta, zaostali bi i izbojci nakon, resurekcione sječe, a ne samo obršteni grmovi. Iskustva su pokazala (a što smo ranije naveli govoreći o miniranim područjima), da se i iz obrštenih šikara podiže lijepa niska šuma, ako se takove površine ostave na miru. S druge strane mi tvrdimo i slijedeće: preostali grmovi makije, ma kako bili kržljavi, ipak postepeno odbacuju svoje lišće. Medu tima osobito se ističe tršlja, koju smo već spomenuli ranije, a onda mali vrijes pozemljuh, te bušini (specijalno Cistus villosus i C. salviaefolius, a možda i drugi). Dakle, zakržljali drvoliki elementi i njihovi pratioci stvaraju novo tlo i podižu mu hranljivu vrijednost- Premda nismo nadležni da za to dademo svoj sud, smatramo, da bušini i mali vrijesak, s preostalim grmovima predstavljaju i u biljnosociološkom pogledu važne faktore u progresivnoj sukce^ ^) BaJem dr. J.: vidi op. cit. pod 19, str. 110. 186 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 21 <-- 21 --> PDF |
šiji zimzelenih šuma. Međutim, provadanjem resurekcione sječe, drvolike se vrste uklanjaju, te se tlo lišava i tih malih njihovih količina listinca, a grmovi i perenielne biljke, odnosno tlo pod njima, ostaje izloženo jakom vjetru, jakoj insolaciji i pljuskovima, što sve ima za posljedicu odnošenje listinca ili čak i zemlje. Ovo je naročito potencirano na strmim i vjetru izloženim terenima, te smo mišljenja, da kod ovakovog rada nema ni govora o melioraciji samog šumskog tla, a vjerojatno ni sastojine. Kako je ipak potrebno sve šikare uzgojiti i dovesti u stanje približno normalnih sastojina, — a da bi iz njih mogli crpiti što više koristi kao i da bi one vršile primarnu funkciju na Kršu, a to je zaštita tla, — mišljenja smo, da bi se ovo pitanje moglo riješiti na načine, kako ćemo u nastavku opisati. (Nastavak slijedi) Ing. Vladislav Beltram (Beograd): KALCIFIKÄCIJÄ BASÄDWIKA Godina 1949 bila je za naše šumske rasadnike nepovoljna. Milioni sadnica propali su od glivice fuzarije. U mnogim rasadnicima zapaženo je, Krečnjak iz Knina razvoze po oranicama dalekog Frokmurja. U vlažnom stanju krečnjak se ilijepii u grudve, koje se u suhom opet raspadaju u prašinu. (foto K. Vremk) da su biljke uginule od suše a da zalivanje nije mnogo pomoglo. Većina neprilika proističu posredno i neposredno kao posljedica nezdravog stanja zemljišta. Toj činjenici redovno se ne obraća dovoljno pažnje. 187 |