DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Srednje kisela zemljišta su često kestenas´to smeđe boje (u Srbiji gajnjače a u Hrvatskoj »smeđa tla«). Posljedice nestašice kreča u zemljištu su vrlo teške. To vrijedi naročito za rasadnike, jer se biljke u prvoj svojoj mladosti odgajaju u nepovoljnoj, bolesno j sredini. Otuda i najveći uzrok biljnih bolesti u rasadniku. Fuzarija je bolest, prema današnjem shvaćanju, sekundarna pojava i. dolazi kao posljedica stagnirajućeg vlažnog zraka, donekle pod jednakim uslovima kao i Phytophtora omnivora na kotiledonima bukovih biljčica. U bolesnom zemljištu, koje je u to doba zagušeno od vode i bez zraka, uslovi su za razviće bolesti još povoljniji. (Sala). Jednako može suša u teškim glinastim zemljištima da bude pogibeljnija, zbog jakog raspucavanja, nego u pjeskovitim, koja imaju još slabiji kapacitet za vlagu nego glina. U kreču oskudna zemljišta nemaju pravilnu mrvičastu strukturu. Kod mrvičaste strukture zemljišne čestice povezane su u stabilne agregate, sa dovoljno šupljine za vodu i zrak. Bez takve strukture zemljište nema mogućnosti primanja i zadržavanja vlage i zraka. Takva nestrukturna zemljišta s proljeća se teško zagrijavaju a u vrućini vrlo brzo isušuju. Umjesto» da se razlazu, organske materije trunu, stvarajući željezne i sumporne spojeve (željezni oksidul u oskudici kisika i sumpornu kiselinu, koja ne nalazi kalcija da se njime neutralizira). To su spojevi, koji ubitačno djeluju na mikroorganizme i na same biljke. Humus se ne razlaže, stoga je zemljište siromašno na ugljičnoj kiselini i na kisiku. Nedostaje i dušika, jer nema bakterija, koje ga primaju neposredno iz atmosfere. Umjesto aerobnih razvijaju se anaerobne bakterije i štetne gljivice. ´ Na teškim beskrečnim zemljištima duboka jesenja obrada pomaže do bolje strukture ali obično samo do prvih jakih kiša, koje ih opet zbiju. Zbog loše koncentracije biljnih hraniva u takvim zemljištima, biljke trebaju abnormalno velike količine vode, da bi došle do potrebne količine hraniva. Stoga smo prisiljeni rasadnike na takvim zemljištima jače i često iz zemljišta, pojačani razvoj korova i odgajanje manje otpornih biljaka. Ima više metoda za određivanje potrebe kreča u zemljištu pomoću, laboratorijskih analiza. No, da bi najkraćim putem saznali, kakvo je stanje kreča u zemljištu, možemo se poslužiti sônom kiselinom, onom istom što je upotrebljavaju limari i kovači na selu pod svojim nazivom »salcgajst« ili »sosgas«. Kreč (zidni malter) sa sônom kiselinom jako zakipi, zapjenuši. Zemlja, koja sa sônom kiselinom pokazuje makar male znakove pjenušanja. sadrži redovno dosta kreča- Ako je pjenušanje burno, sadržaj kreča može biti i u izobilju. Ima zemljišta, koja sa sônom kiselinom ne pjenušaju, ali je sadržaj kreča u njima ipak dovoljan, što zaključujemo po njihovoj dobroj plodnosti i povoljnoj strukturi. To znači: sôna kiselina pokazuje samo prisustvo veće količine kreča, a na njegovo otsustvo možemo još sigurnije zaključivati na osnovu vanjskih znakova kiselog zemljišta. Za popravak kemijskih, fizičkih i bioloških svojstava zemljišta, i općeg zdravstvenog stanja rasadnika u cijelosti, treba urediti pitanje kiselog zemljišta dodavanjem kreča ili kalcifikacijom. 192 |