DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Zaključak Mislim, da je potrebno naročito podvući, kako jedan dio stručne literature bez stvarne potrebe, bazirajući isključivo na tradiciji, najveću pažnju obraća paljenom kreču kao najpodesnijem materijalu na kalcifikaciju, a tek u drugom dijelu krečnjačkom i dolomitnom sitnom materijalu te Iako topivim laporima. Međutim, 50 godina narodne prakse Kordunazapadne Bosne, »pjeskanjem« i »šodranjem« t. j. upotrebom i mnogo krupnijeg materijala, daje nam sasvim drugi putokaz. Posljednjih godina dokazano je vrlo uspješno i brzo djelovanje krupnog materijala i u ostalim narodnim republikama, i to već prve godine nakon upotrebe na jako kiselim zemljištima. Čak kao orah krupan šljunak dao nam je odmah nakon upotrebe očit uspjeh. Postoje još uvijek tvrđenja o slaboj topivosti krupnog krečnjaka. No, sjetimo se samo silnih škrapa i žlijebova, koje je sama atmosferska voda stvorila na našem kršu, na najtvrđem krečnjaku. Još jače djeluju kiseline u kiselom zemljištu, gdje komad krečnjaka, po prirodi crne boje, na površini pobijeli i smekša tako, da se može njime pisati po tamnom odijelu kao kredom. Razorno kemijsko djelovanje humusnih kiselina lijepo se primijećuje na komadu željeza, koje je izvjesno vrijeme odležalo u jako kiselom zemljištu. Željezo se sa površine kida u crno smeđim listićima. To su spojevi humusnih kiselina i željeza- ferohumati, koje voda zatim odnosi u dubinu. Proces nije rđa ili oksidacija. To se jasno vidi po boji ovog spoja. Narod vrlo dobro razlikuje rđu od ove vrste razaranja i za željezo ispravno veli, da ga je »pojela zemlja«. Razumljivo je, da je život kulturne biljke u takvom zemljištu težak i čak nemoguć. Jaruso v veli: Krupnije čestice krečnjaka, deblje od 2—3 mm, gotovo ne smanjuju kiselost zemljišta i ostaju u njemu nepromijenjene, u toku mnogo godina. — Ova konstatacija ne smije se krivo razumjeti. Ako su čestice krečnjaka ove debljine došle u zemljište zajedno s masom sitnijih čestica (prašinom), onda se je potreba zemljišta u kalciju saturirala najsitnijim materijalom. Naprotiv, ako u kiselo zemljište ubacimo samo krupan krečnjak, onda organske i neorganske kiseline u zemljištu vrlo brzo i intenzivno razaraju površinu takvog materijala, a efekt kalcifikacije očituje se kroz najkraće vrijeme, ako je bila doza krečnjaka dovoljna. Posljednje dvije slike ovog teksta to lijepo ilustriraju. Kalcifikacija zemljišta bila bi kod nas već davno prodrla, da nisu neki zastarjeli pojmovi kočili njeno izvođenje. Napominjem glavnu kočnicu. Izreka »kreč obogaćuje očeve a upropašćuje sinove« nastala je prije dva-tri vijeka, kada su zemljoradnici stajski gnoj nastojali zamijeniti krečom. U XX. vijeku izreka je konačno oborena. Naročito je pobija Jaru sov, poduprt rezultatima istraživanja kroz četvrt vijeka. Stara škola tvrdila je. da kreč mobilizira a usjevi bogatijim urodom da iscrpe hraniva iz zemljišta. Međutim je dokazano, da je ispiranje hraniva u beskrečnom zemljištu mnogostruko veće nego što je potrošnja hraniva u kalcificiranom zemljištu. Opće poznato je, da je djelovanje stajskog gnoja. 198 |