DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Literatura: Gračanin: Pedološka ispitivanja vrišt:na Ličkoga polja, Zagreb 193iK Schwerdtfeger: Die Waildkrankheiten, Berlin 1944. Vouk Dr. Vale: Die Kohle und Pflanzenwachstum, Wien ... Vouk Dr. Vale: Nova istraživanja o utjecaju ugljena na rast biilja, Sporn, srp. akad. nauka, Beograd 1936. Purte: Veslačka pošum! javan ja, Beograd 1948. Jarusov: Kaloiifikacija podzolastih zemljišta, Beograd 1(949. Sala: Vivai forestall, Roma 1943, CALCIFICATION DE LA PÉPINIERE Sur la base des ses propres experiences l´auteur fait ressortir la grande importance de la calcification du terrain acide dans les pépinieres. A cause du manque de chaux sur tels terrains se développent des plantes faibles et sans resistance; les plantes sont exposés aux diverses maladies déja dans la: pépiniere. Sur le symptôme extérieurs on peut classifier assez positif le moindre ou le plus grand manque du chaux dans le terrain, sans des analyses du laboratoire. L´auteur recommande qu´ on prenne pour la calcification au premiere ligne la pierre a chaux naturelle en forme de la farine, du sable et la plus massif, et fait remarquer la possibilité d´utilisation de la ibouilbe saturée de la fabrique a sucre. L´auteur recommande encore de faire des experiments sur les petites surfaces dans les pépinieres des terrainie acides et donne a cet effet des simples instructions. Ing. Branko MUas (Rijeka): POŠUMLJAVANjE U PREBQRNOJ ŠUMI Osnovni temelj pomlađivanja prebornih šuma jest prirodno pomlađivanje tako, da se veliki dio površine tim načinom i pomladi. Unatoč provadanja najsavjesnijih radova na uzgoju tih šuma ne uspije i ne može uvijek da uspije tim načinom pomladiti svu površinu, pa je potrebno izvjesnu površinu bilo popuniti bilo u cjelosti pošumiti umjetnim načinom. Mnoge plešine u tim šumama nastale uslijed prejakih ili vremenskih nepravilno provedenih sječa, uslijed šumskih požareva, zaraza i djelovanja atmosferilija, u takovom su stanju, da se ne mogu kroz duži niz godina prirodno pošumiti, pa ih je potrebno umjetno pošumiti i time izbjeći gubitak na prirastu. Prekomjernim iskorišćavanjem jedne vrsti drveća ili prirodno pomanjkanje vrste potrebne za izmjenu sastojina uvjetuje zastoj u njenom prirodnom razvoju, a posljedica je toga opadanja kvalitelte sastojine i tla. Ovdje treba unijeti potrebnu vrstu i uspostaviti narušenu ravnotežu. Medu našim planinskim prebornim šumama nalaze se veće ili manje površine čistina, koje se već dugi niz godina iskorišćavaju kao gorske livade i pašnjaci. Mnoge takove čistine pokazuju jasne znakove, da im tlo odvojeno od ranije sastojine gubi na kvaliteti, a djelomično prelazi i u sterilnost. Pošumljavanjem tih čistina pristupa se ponovnom podizanju kvalitete toga tla. — Neposredno vezane uz naše preborne šume nalaze se velike površine bujadnica koje su nastale sječom šume zbog potrebe pašnjačkih površina. Takova su tla zbog predugog iskorišćavanja, a bez ikakovih melioracionih radova te zbog svoje nepovoljne ekspozicije i inklinacije toliko ispranamršava, da danas služe samo za dobivanje stelje od bujadi, dok je paša 200 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 35 <-- 35 --> PDF |
...je iz dana u dan slabije. I te površine, nekadanje površine naših prebornih šuma, treba umjetnjm načinom pošumiti. Neprekidnom i prekomjernom sječom naših planinskih šuma naročito uz sama naselja, stvorene su velike površine niskih šuma panjača i šikara, koje treba obnoviti (regenerirati). Kod te obnove važni su radovi uz sječu šikare i pošumljavanje sadnicama i sjemenom. Unos novih vrsta u sastojinu moguć je jedino umjetnim pošumljavanjem. Iz svih napred navedenih slučajeva zaključujemo, da će radovi na umjetnom pošumljavanju biti u prebornoj šumi potrebni i trajni. Kod radova na pošumljavanju u prebornim šumama bilo sadnjom biljki bilo sjetvom sjemenja, prvi i ujedno najvažniji zadatak je slijedeći: 1. ispravno odrediti vrst sadnica i sjemena za te radove t. j. uskladiti izbor vrste sa razvojem sastojine; 2. odrediti vrijeme radova u skladu sa razvitkom sastojine i tla. Bez ispravno određenih naprijed navedenih elemenata mogu biti svi daljnji radovi na pošumljavanju, pa bili oni i najsavjesnije provedeni, uzaludni, a uspjeh tek djelomičan ili nikakav. Budući da se ovi elementi određuju prigodom sastava plana pošumljavanja i plana obnove i njege, treba tom radu posvetiti punu pažnju. Potrebno je, da se svaka pojedina parcela prije unošenja u plan točno pregleda na samom terenu, a elementi utvrde obzirom na sadanje stanje sastojine i tla i njihov razvoj. Ako promotrimo preborne šume vidimo, da tek mali dio istih šuma ima prebornu strukturu, kao i to da one tokom vremena mijenjaju i vrst drveta i svoju strukturu, odnosno svoj razvoj. Taj razvoj sastojina kreće se u tri tipa i to jednolika bukova sastojina sa pojedinim jelovim stablima prelazi u čistu jelovu sastojinu sa pojedinim bukovim stablima većinom jednolike strukture, a ova opet u mješovitu sastojinu jele i bukve preborne strukture, koja se opet vraća u prvotnu bukovu sastojinu. Iz svega napred vidimo, da je preborna sastojina većinom jednolike strukture ako je sastavljena samo od jedne vrste drveta bilo to bukva ili jela, a preborne je strukture onda kada je mješovita. Kako je razvoj sastojine najočitiji baš u prebornoj šumi, a preborni oblik iste je tek dio njenog cjelokupnog razvoja možemo za istu dati slijedeću definiciju: Prebornom šumom zovemo onu šumu koja u svom razvitku, Ttroz duže ili kraće vrijeme poprima prebornu strukturu. Kako se iz prednjeg vidi sa izmjenom tipa sastojine vezana je i izmjena vrsti drveća bukve i jele. Duljina trajanja jednog tipa odnosno jedne vrsti drveća, nije uvijek jednaka tako, da imamo tla na kojima je trajanje jele dulje, dominantna jela, i tla na kojima je trajanje bukve dulje, dominantna bukva, te tla jednake dominacije obih vrsta. Općenito se može kazati, da je u dubljim i svježim tlima dominantna jela, a u višim i sušim bukva- Sjeverne i istočne ekspozicije zauzima jela, južne i zapadne bukva. Grafički možemo prikazati tu izmjenu vrsta drveća i dominaciju tla ovako: Prema priloženom grafikonu vodoravna linija pokazuje nam vremenski razvoj sastojine, a okomita linija u smjeru gore kvalitetni uspon jele, a u smjeru dolje kvalitetni uspon bukve. 201 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Promotrimo razvoj sastojine na tlu jednake dominacije bukve i jele (grafikon 4). Nakon prelaza iz stanja izjednačenja omjera bukve i jele u sastojim, tačke 0, dolazi do sve jačeg razvoja jele i istodobno podizanja njene kvalitete, tako da u tački 1 dolazi do njene kvalitetne kulminacije. Od tačke 1 do tačke 2 pos!tepeno nestaje jele, koja i kvalitetno pada, a javlja se sve veći postotak bukve, koja se kvalitetno uspinje do tačke 3. Od tačke 3 do 4 smanjuje se omjer bukve u sastojim i ona kvalitetno opada do stanja izjednačenja omjera bukve i jele koji nastupa u tački 4. Isti razvoj odigrava se i kod tla jelove i bukove dominacije samo s tom razlikom, da kod tla jelove dominacije traje duže period jele i ista. IS- i . f 1 "- 1 1 Vi. i ^^-^ 1 1 i 1 I i i 11 1 i i . , l ? l^-v1 h ...h 1 /O ´ 1 h > i 1. -Grafikon tla jelove dominacije 4. Grafikom kvalitetnog uspona sa2. Grafikon tla bukove dominacije stojine jednake dominacije jele i 3. Grafikon tla jednake dominacije bukve i njena struktura jele i bukve (u grafu jela je naznačena šrafama) postigne viši razvoj kvalitete nego bukva, dok kod tla bukove dominacije traje duži period bukve i ista postigne i viši kvalitet nego jela. Primjećeno je, da je prelaz iz bukove sastojine u jelovu daleko brži i vremenski kraći, nego prelaz iz jelove sastojine u bukvu. Radi toga i dolazi do izmjene tipa, kako je napred navedeno. Ako tu izmjenu tipa unesemo u naš grafikon sa oznakama I, II, III, IV dobijemo: a) čista jelova sastojina jednolike strukture sa pojedinačnim bukovim stablima; b) mješovita preborna sastojina jele i bukve; c) jednolika bukova sastojina sa pojedinačnim jelovim stablima. 202 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Što se više pojedina vrsta drveća (jela, bukva) kvalitetno uspinje poprima sve više oblik čiste jednolike sastojine, radi gustoće i jednolikosti pomlađivanja. Kako ćemo najlakše i najbrže odrediti na samom terenu stanje razvoja sastojine? Stručnjak koji upravlja šumom mora u prvom redu nastojati, da se upozna sa svim uzgojnim mjerama koje su ranije u toj šumi provadane. Zatim treba sadanje stanje šume dobro promotriti i to i sastojinu i tlo. Najjasniji znaci kvalitativnog uspona jedne vrste drveća jest punodrvna i visoka stabla, a na eventualno nastalim progalinama pojava gustog snažnog pomlatka te vrste. To su većinom jednolike jelove ili bukove sastojine. Najjasniji znaci opadanja kvalitetnog razvoja neke vrste drveća jest pojava stabala lošeg uzrasta, teško pomladenje tom vrstom koje vremenom prelazi u potpunu sterilnost, a na progalama pojava snažnog mladika nove vrste koja dolazi. Ako nove vrste nema, ostaje tlo nepošumljeno. Kod kvalitetnog opadanja jele naročito se primjećuje jaka pojava raka, ne samo na debelim nego i na posve tankim stablima. Nadalje su sastojine u kvalitetnom opadanju najpovoljnije za napad insekata. U razvoju vrsta sukladne su jela i smreka te bukva, javor i jasen, dok bijeli i crni bor može se uskladiti sa obim vrstama. Ariš je sukladniji smreki i jeli,- ali pokazuje dobar sklad sa bjelogoricom. Kod njega su mje rodavna njegova spefična svojstva što isto vrijedi i za smreku, a u vezi njene sukladnosti sa jelom. Kod radova na pošumljavanju na terenima prebornih šuma možemo lučiti dva radna područja i to: A) pošumljavanje u prebornoj šumi; B) po šumljavanje van preborne šume. A) Pošumljavanje u prebornoj šumi Ovdje ćemo promotriti izbor vrsta sadnica i sjemena i određivanje vremena radova za pošumljavanje u šumi, te radova u manjim čistinama unutar sastojina, kao i vanjskim dijelovima koji su prije kratkog vremena bili pokriveni šumom. Ovdje su radovi na pošumljavanju u najužoj vezi sa razvojem sadašnje sastojine i tla. Preborne šume uzgajane u skladu sa svojim razvojem jest najracionalniji uzgoj naših šuma uopće, tako da kod uzgoja tih šuma postižemo uz vrlo čedne uslove (plitka tla) maksimalni uspjeh. To je navelo mnoge naše i strane stručnjake, da su prebornom na činu gospodarenja dali prednost pred svima ostalima. Iz svega napred obrazloženog možemo kod ovih radova povući slijedeće zaključke: 1. Smreka nije univerzalna vrsta za radove na pošumljavanju u prebornoj šumi kako je to ranije u najviše slučaja upotrebljavana. Treba je unositi u sastojinu samo u stadiju kvalitetnog uspona jele, a na njenom odgovarajućem tlu. 2. Javor dolazi kao jedna od veoma važnih vrsta za pošumljavanje sjetvom i sadnjom u prebornoj šumi, i to u daleko većoj mjeri, nego što 203 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 38 <-- 38 --> PDF |
je do sada upotrebljavan. Kod ovih radova treba uvažiti njegove veće zahtjeve na svijetlo nego bukve. Treba ga unašati u stadiju kvalitetnog uspona bukve. 3. Bijeli jasen i gorski brest u uzgojnim su svojstvima jednaki javoru u razvoju vrsta sukladni sa istim, pa za njih važi isto kao i za javor. 4. Pseudočuga duglazija, uzgojno sukladna jeli i smreki, pa. je treba kao takovu uzgajati. 5. Crni i bijeli bor pokazuje od svih vrsta najveću upotrebljivost, te su podatni za pošumljavanje. loših, kiselih i sterilnih te mršavih tla. Imamo veoma lijepih primjera, da tlo koje nije bilo moguće pošumiti drugom vrstom, nakon kratke periode borove šastojine 10—20 godina već obilno prima pomladak druge vrste (jele, smreke, bukve). Prema pomlatku kojeg ovo tlo prima možemo zaključiti o stanju { daljnjem razvoju nove šastojine koja se javlja ispod bora. 6. Ariš, po razvoju srodniji jeli i smreki pokazuje dobar sklad i sa bukvom, a uz ostale stojbinske uslove koje traži. Tačka 1—6 odnosi se na izbor vrsta drveća, dok se daljnje tačke odnose na vrijeme radova na pošumljavanju. 7. U razdoblju kvalitetnog uspona jele (u grafikonu oznaka 0—1) redovito nije potrebno provađati nikakove radove na pošumljavanju. U slučaju da takova sastojina bude mjestimično progaljena bilo kojim načinom, ako je ispravno njegovana brzo se prirodno pomladi samom jelom. Ako je uslijed nedovoljne njege stvorena veća naslaga nerastvorenog listinca ili kiselog humusa, da se ubrza vrijeme pošumljavanja može se sa veoma malim troškom tlo lagano obraditi grabljicom i posijati sjeme jele. Čistine koje su uključene u takove šastojine i želimo ih pošumiti, najuspješnije se to provodi smrekom, a isto tako možemo uspješno unijeti i pseudočugu duglaziju, uvažujući kod toga uzgojne osebine svake pojedine vrste. 8. U razdoblju kvalitetnog opadanja jele (grafikon 1—2) pogrješno je pošumljavanje smrekom ili jelom već dolazi bjelogorica, a naročito javor. 9- U razdoblju kvalitetnog uspona bukve (jela sve više iščezava) (grafikon oznaka 2—3) dolazi u obzir za pošumljavanje kao u samoj sastojim tako i izvan iste samo bjelogorica. Smreka je isključena. Uspjeh i sa borovima naročito na južnim i zapadnim ekspozicijama. Ovo je najpovoljniji period sadnje i sjetve javora, jasena i bresta. 10. U razdoblju kvalitetnog opadanja bukve (u grafikonu oznaka 3—4) obično je veoma uspješno i snažno pomlađenje jelom ako ima dovoljno sposobnih sjemenjaka. Često puta je tek neznatan postotak istih dovoljan za pomlađenje cijele površine´. Ako takovih sjemenjaka nema dovoljne, potrebna je sjetva ili sadnja jele i smreke. Sijanje jele ili smreke možemo provesti samo onda ako smo sigurni da se sastojina nalazi u prelazu u čelinjare. To najlakše utvrdimo pokusom, da jednu godinu prije radova izvršimo pokusnu sjetvu. Ovo je najpovoljnije razdoblje za unos pseudočuge duglazije. Ova su razmatranja provedena na tlu jednake dominacije jele i bukve. Sasvim je razumljivo, da će na tlu jelove ili bukove dominacije vrijediti ista načela usklađena dužini trajanja pojedinih razdoblja i njihovim inten 204( |
| ŠUMARSKI LIST 5/1950 str. 39 <-- 39 --> PDF |
zitetima. Što je neka sastojina duže i urednije uzgajana to se prednja načela na istu mogu lakše i točnije primijeniti. B) Pošumljavanje izvan preborne šume Ovdje ćemo promatrati radove na pošumljavanju područja, koja po svojim osobenima pripadaju prebornoj šumi ali su sada gola. Ta su tla odvojena od utjecaja ranije sastojine dugi niz godina i nose zajedničku karakteristiku zakorovljenja, mršavosti i osiromašenja na vapnu itd. Ipak i ta tla sa svojim osebinama kao nadmorskoj visini, ekspoziciji, inklinaciji, dubini i svježini tla nose obilježje jednog od tla preborne šume, jelove, bukove ili jednake dominacije- Kod tih radova imamo dva zadatka, prvi regeneraciju tla stvaranjem pogodne kulture obzirom na stanje tla i drugo podizanje buduće trajne šume u stvorenoj kulturi. Prema stanju samog tla ovisi da li ćemo odmah pristupiti stvaranju trajne sastojine ili pretkuHure. Kod određivanja vrste drveća za pošumljavanje rukovodit ćemo se sa slijedećim: 1. ako je tlo po svim znacima takovo, da je jelove ili bukove dominacije, treba provađati pošumljavanje sukladnom vrstom bjelogorice ili crnogorice, jer je to najbrži i najbolji način regeneracije tla; 2. ranije izvršeni radovi na pošumljavanju, njihov uspjeh ili neuspjeh obzirom na izbor sadnica, daje nam putokaz budućeg rada; 3. kako se ovdje radi često o pošumljavanju velikih površina, koji će se radovi provoditi duži niz godina, potrebno je izvršiti jednostavne i jeftine pokuse pošumljavanjem malih površina i motriti uspjeh tih radova; 4. čedni zahtjevi na tlo crnog i bijelog bora omogućuju narn brzo i uspješno stvaranje pretkultura, a u iste treba što prije unašati druge vrste, da se odredi dominacija tla radi smjernica budućeg uzgoja; 5. upoređenjem sa kulturama podignutim u istim stojbinskim prilikama daje nam također putokaz daljnjeg rada. Izbor vrsta i određivanje vremena pošumljavanja u prebornoj šumi najstručniji je i najvažniji rad, pa zato ima da bude točno ispitan i određen. Ostali radovi na pošumljavanju, t. j . sama provedba na terenu, mogu se povjeriti uz dovoljna uputstva i nadzor i manje spremnom osoblju, dok izbor sadnica i vrijeme sadnje mora odrediti najsposobniji stručnjak prigodom sastava planova pošumljavanja. Ovime su iznijete najglavnije smjernice o izboru vrste i vremena pošumljavanja u prebornoj šumi, htijući time skrenuti posebnu pažnju na ovaj najhitniji dio tih radova. REBOISEMENT DANS LA FORET JARDINÉE Le reboisement naturel dans la foret jardniée est la méthode principale de leur rénovation. Malgré cela il est indispensable d exécuter aussi un reboisement artificiel. Aupres, deux conditions sont le plus importantes:l´élection des especes des bois et le temps des ouvrages. Les ouvrages de reboisement doivent s accorder avec le développement et l´échange naturel des especes de bois et leur montée qualitative ou la ohut. Dams la periode de la montée qualitative du sapin il faut reboiser avec de sapin on avec une autre espece correspondante des résineux et dams la periode de la montée qualitative des feuillues avec des feuillues correspondants. Dans la période ´de la chute qualitative du sapin on reboisera avec des feuillues,, et dans la période de Ift chute qualitative d´hetre avec de sapin et des résineux. Le suceés de reboisement dépend de l´emploi des ces facteurs. i 205 |