DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Polimerizati se rijetko upotrebljavaju kod drveta, jer su razmjerno jako skup!. Kemijski su rezistentni, brzo se suše, elastični su i prozirni. — Asfalt i bitumen se upotrebljavaju u impregnaciji drveta, ali mogu doći u obzir i kao temeljna boja za dalje bojenje i lakiranje. Na kraju ovog prikaza treba napomenuti, da će knjižica vrlo dobro poslužiti svojoj svrsi. I naša praksa bi trebala jedan ovakav prikaz, koji bi u kratko iznio najnovije tekovine zaštite drveta. Ovo tim više jer je knjiga prof. Ugrenovića, Kemijsko iskorišćavanje drveta, koja obrađuje sredstva zaštite drveta danas rasprodana. R. Benić Mičurineka nauka — jedan od temelja naučnog uzgajanja šuma Poznati istra?ivač-praktičar Mičurin sažeo je ideju-vođilju svojih istraživanja u ovim izjavama: »Čovjek može i mora raditi bolje nego priroda«, »Ne imožemo čekati na milost prirode; naš je zadatak da.od nje otimamo«, — ali pri tome se volja čovjeka ne smije prirodi silovito nametnuti, već treba proučiti svojstva pojedinih organizama i njihov prošli razvitak, jer ta svojstva rezultat su historijskog razvoja organizama i odnosa prema životnoj okolini; ona u sebi nose duboko ukorijen*na obilježja toga razvoja. Stoga se u mladoj biljci, u koje su nasljedna svojstva još neustaljena i koje još nemaju jake navike, hibridaoijoni i daljnjim postepenim »odgajanjem« pod novim okolnostima mogu otkrivati i stvarati nova svojstva, koja ona u sadašnjem historijskom stadiju nema a keja su privredi potrebna. Kad se ponavljaju novi uvjeti, koji djeluju na promjenu svojstava nekog organizma, oni postaju neophodni za život potomaka. Da bi se u biljci mogla otkrivati njena nasljednja svojstva i da bi joj se pri njenim razlabavljenim svojstvima mogla ustaliti određena svojstva, potrebna je prije svega duboka i vješta biološka analiza. Ideje o promjeni nasljednih svojstava biljaka, napose o razvoju određenih dobrih svojstava (prirast po kvantitetu i kvalitetu, otpornost i prilagodljivost i dr.) sve se više proširuju i u šumarstvu. Smjer kretanja te ideje u našoj struci donekle će nam otkriti i članak ruskog šumarskog stručnjaka A. I. Savčenka : Učenie Mičurina — osnova naučnogo ljesovodstva (Ljesnoje hozjajstvo 6/H9Q9.). ^. Prema učenju Mičurina i Lisenka individualan razvitak stabla može se razčlaniti u tri stadija: 1. klijanje sjemena, razvoj biljke u stablo do kulminacije visinskog prirašćivanja i početak donošenja ploda; 2. potpuna zrelost stabla, u kojem se razdoblju razvija intenzivno donošenje ploda, a tokom izvjesnog vremena nastaje stabilizacija nasljednih svojstava; 3. silazni tok u razvoju stabla, označen ugibanjem grana te konačno ugibanjem stabla. Nerazvijeni organizmi koji još nisu prešli stadij potpune zrelosti, kalemljenjem mogu izmijeniti svoj razvitak. Pri tome stvara se novi organizam: pomoću kalema, dobivenih od stabala sa ustaljenim naslednim sVojstvima, na mlade individue prenose se ona svojstva, koja ti individui, nemaju. — Istraživanja na vrstama šumskog drveća također su pokazala, da je u mladih biljaka bolja elastičnost za primanje i daljnji razvoj nasljednih svojstava. U svakom stadiju razvitka biljka drukčije reagira na vanjske životne uvjete, a prijašnja njena svojstva ne ponavljaju se u daljnjem razdoblju razvitka; na pr. mnoge vrste šumskog drveća u prvoj godini života trebaju zasjenu, koje svojstvo se postepeno gubi pa te biljke kasnije trebaju više svijetla. Budući da sve ovisi o stvarnim uvjetima života i o nasljednim osobinama drveća, razdoblje razvitka i fiziološka mogućnost donošenja ploda ne može se identificirati, jer neko stablo »lože intenzivnije rasti i mnogo još vremena prođe da donese plod, i obratno; na pr. istovrsna stabla ranije rađaju sjemenom na čistini nego u sklopljenoj sastojim; slično je i sa stablima iste starosti u sastojini: nadstojna stabla rađaju sjemenom ranije nego podstojna. Na osnovu pokusa i istraživanja utvrđeno je, da sjeme treba sabirati sa stabala s velikom proizvodnosti, koja su dostigla fizičku zrelost i u kojih se osnova nasljednih svojstava ustalila. Mičurin je na osnovu svojih radova pokazao, da se drveće posve razvije i zatim stabilizira nasljedna svojstva tokom 5—10 godina poslije početka rađanja sjemena, Šafar 339 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1950 str. 66 <-- 66 --> PDF |
O principu prebornog gospodarenja Iako je spoznaja o prebornom načinu gospodarenja razmjerno stara, ona je neprestano nova, i to napose zato što su preborne sastojine vrlo različita oblika i sastava i; što na njihov razvoj vrlo mnogo utječu subjektivna gledišta uzgajača, uređdvača i eksploatatora. Stoga primjena pojedinih metoda i smjernica o uzgajanju prebomih šuma mnogo ovisi o spremi i savjesnosti stručnog osoblja te o mogućnostima za sistematski rad u terenu. Literarni prilozi o gospodarenju u prebomim šumama omogućuju, da se stekne veća sigurnost u rješavanju pojedinih problema, U tome može pomoći i rad poznatog stručnjaka za preborne šume Dr, D. Dannecke r a: Da Plenterprinzip in Südwestdeutschland (Schweiz. Z. f. F. 9/1949.), pa ćemo iznijeti osnovne navode toga članka. Smatra se dokazanom činjenica, da na ukupan prirast u nekoj ophodnji neznatno utječu pojedini načini prorjeđivajna. U višespratnoj šumi (u kojoj gornji sloj sačinjavaju listače a donji sloj vrste sjena) drvna masa po količini i kakvoći veća je nego u jednodobnoj. Stoga se može naslućivati, da je u prebornoj šumi proizvodnja drvne mase veća negoli u jednodobnoj. Potrajnost proizvodnje najznačajnija je karakteristika šume gospodarene prebornim načinom. Preborna šuma je otpornija olujama, mrazu i suši, u njoj je štetno strujanje vjetrova slabije, a potrebna vlaga obilnija. Autor razlikuje tri tipa prebornih šuma: a) preborne sastojine vertikalnog sklopa; ako u njima nema bukve treba je unijeti, b) sastojine prebornog oblika, u kojima naročito treba pomoći razvoj upotrebivih podstojmh i srednjestojnih oblika stabala sječom nadstojni hstabala, c) jednostojne čiste sastojine jele ili smreke, u kojima napose treba pomoći razvoj potrebne smjese podstojnog sloja i rubnog pojasa u svrhu sprečavanja jakog strujanja vjetrova pri tlu i u sastojini. ´Bonitiranje vrši se na stablima debljine preko 50 cm. Razvoj sastojine može se pratiti pomoću kontrolne metode. Etat se određuje na osnovu boniteta staništa, količine i strukture stvarne drvne zalihe i one kojoj treba tražiti. . U pitanju tehnike uzgajanja autor na osnovu vlastitih iskustva navodi ovo: što je oblik šume bliži prebornom, to se prirodna jelova šuma može bolje održati trajno na visokom stupnju. Nikakva šablona ili strogo postavljeni ideal preborne šume ne smije biti uzorom, već sve nastojanje uzgajača treba da je usmjereno podizanju prirasta. Budući da je svako stablo dio drvne zalihe te je nosilac prirasta i u skladu sa svojom okolinom nosilac dinamike razvoja šume, mora- se svako stablo smatrati kao najmanja jedinica gospodarenja. Pri vađenju zrelog stabla pažnja se ne koncentrira na pomlađivanje već na energiju prirašćivanja preostalih stabala, i istovremeno se treba brinuti i za novi naraštaj. Mjesto da se pomlađivanje pomaže počevši od najgornjeg sloja neposredno do tla, ono se treba pomagati od srednjih slojeva. Novi natraštaj razvija se prirodno ili se umjetno s odgovarajućim vrstama stvara odnosno upotpunjuje. Ne smije se težiti, određenom obliku sastojine, jer se gospodarenjem s pojedinim stablom postepeno stvara preborni oblik sastojine i biološka potrajnost. I Šafar 340 |