DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Prava fiziološka zrelost nastupa kod bijeloga bora u njegovom pri rodnom arealu, nadm. visine oko 1000 m planinskih predjela Bos. Krajine i to: za osamljena stabla prosječno u 13 godini, za rubna u 15, za stabla u sklopu u 20 godini. Između rubnih stabala proredenih rubova i rubnih stabala na kojima se direktno i dosta jako osjeća upliv sastojinskog masiva, postoji u tom pogledu bezbroj prelaza, tako da i za rubna stabla možemo utvrditi jednu skalu brojčanih vrijednosti od 14 do 20 godina, dok od svoje 21 godine počinje bor rađati i u sklopu. U okolici Banje Luke fruktifikacija bora redovno počinje ranije, ali je ta razlika posve neznatna, ako se ima na umu razlika u nadmorskoj visini od preko 800 m. U Trapiskoj šumi zabilježio sam izuzetne slučajeve, kad su stabla i u sklopu rađala ul i godini. Jedno takvo stablo prikazuje pril. slika. IV. Crni bor. Pinus nigra Arn, (Pinus nigra var. austriaca Asch, et Gr.) Ni na ovoj vrsti nećemo se dugo zadržavati. Imam dosta podataka o njezinoj fruktifikaciji koje sam djelomično iznio u Godišnjaku a djelomično čekaju na mogućnost sistematskih komparativnih ogleda na cijeloj teritoriji NRBiH. Naime šume crnoga bora biće sigurno među prvima u kojima će se izdvojiti, premjeriti, kartirati i proučiti sastojine za proizvodnju kvalitetnog sjemena. Tu će se pružiti prilika da se kompleksno pridje toj problematici i da se fruktifikacija crnoga bora prouči sa fiziološkog, ekološkog, fenološkog, sa kvantitativnog i sa kvalitativnog stanovišta, a isto tako i sa ekonomskog i finansijskog. Povezati sve te momente u jedan iscrpni i sažeti elaborat, to bi bio jedan težak ali nada sve interesantan i zahvalan zadatak naše šumarske stvarnosti. Moraćemo imati pred očima i perspektivu da će naše trušnice u doglednom vremenu liferovati crnoborovo sjeme širom Evrope. Da vidimo šta znamo o početku fruktifikacije crnoborovih sastojina, o prvim godinama fiziološke zrelosti te toliko za nas važne vrste. Znamo vrlo malo! Sve što sam općenito naveo u teoretskom dijelu rasprave, i znatan dio onog što sam spomenuo u prva tri poglavlja ovog specijalnog dijela — može da se odnosi i na crni bor. Mislim na sve te spomenute i naglašene neprečišćen e momente. Ne znamo tačno kako varira plodonosnost sa nadmorskom visinom. Ne znamo kako upliviše pogoršanje odnosno poboljšanje životnih uslova (u prvom redu zemljišta) na fruktifikaciju. Ne znamo kako u tom pogledu reagira ta vrsta na promjene u obrastu i u sklopu. Ne znamo, konačno, ni kada rada ni kako često rada. U svom članku o fiziološkoj zrelosti bora spomenuo sam između ostalog da njemački podaci ne prave razlike između bijelog i crnog bora, što je našlo svoga odraza i u našoj predratnoj literaturi. Prof. D. Veseli izričito navodi da »obje vrsti počimaju rađati između 40 i 60 godine a na osamu još prije«.* Tako je to zaista u Njemačkoj, t. j, tamo se podudaraju godine početnih fizioloških zrelosti kod obiju vrsta, a ukoliko ipak diferencija od 4, 6, 8 godina postoji, ona se gubi kad sui u pitanfn decenije. Kod nas je stvar drugačija. Ako uzmemo u obzir da bjeloborove kulture stupaju u svoju *) Dragutin Veseli »Katethizam za uzgoj šuma«. 356 |