DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Kod organizacije posla nastoji se primjeniti lančani ili brigadni sistem rada gdjegod pokazuje prednosti prema ostalim načinima rada. Obzirom da je to veoma često, uzet ćemo taj sistem rada u razmatranje prema naprijed izloženim smjernicama. Primjena brigadnog sistema rada* sastoji se načelno u raščlanjivanju radnog procesa vremenski i prostorno u pojedine osnovne faze rada tako, kako bi se postigla što veća produktivnost rada s obzirom na radnu sposobnost pojedinog radnika. Rad se odvija neprekidno u lancu i ritmički s takovim prostornim rasporedom radnih mjesta, koji najbolje odgovara tehnološkom procesu. Kao što smo prije spomenuli najprije se mora odrediti optimalan broj radnika. Taj će se broj ovdje odnositi na radne grupe u lancu i one imaju isto značenje prije spomenutih sastavnih pojedinih radnih operacija (a, b, c ) cjelokupnog proizvodnog procesa A. Rad jedne radne grupe ovisan je i uvjetovan radom grupe ispred nje. Optimalan broj radnika u pojedinoj grupi mora biti određen uz najpovoljnije korištenje radne snage svakog radnika, zatim najpogodnijeg odnosa između rada i odmora, kao i radnika, radnih i tehničkih uređaja. U kratko rečeno, treba postići što veći prosječni učinak rada s najmanjim potrebnim brojem radnika (naravno s normalnim naprezanjem radika). Taj prosječni učinak ovisan je o koeficijentu »kn« (vidi formulu 6), koji ćemo odrediti na osnovu njegove funkcionalne zavisnosti od broja radnika />n«, kako je naprijed izloženo. Na taj način mogu se dobiti razni prosječni učinci, a s time u vezi i kraće vrijeme za dovršetak pojedinih sastavnih radnih operacija (a, b, c...), koje obavljaju pojedine radne grupe, Ovo izgleda svakako nepodesno za brigadni sistem rada obzirom na njegove osobine. Neprekidnost u lančanom sistemu rada zahtijeva da pojedine radne grupe obave svoj dio posla (a, b, c .. .) u jednakim odsjecima vremena, a ritmičnost se postizava, ako se izvršava dnevno ista količina posla, jer bi u protivnom slučaju moglo nastati nagomilavanje ili pomanjkanje izvršenog posla. Posljedica je nagomilanog posla, što slijedeća radna grupa nije u mogućnosti da savlada ostavljeni joj posao, dočim kod pomanjkanja ostaju ostale grupe bez posla. Prema tome morale bi se sve sastavne radne operacije obavljati s istini prosječnim učincima. Ovo je u suprotnosti s uposlenjem optimalnog broja radnika u pojedinim radnim operacijama, jer koji put možemo samo tako pravilno iskoristiti radnu snagu i dobiti na vremenu. Nekad smo u mogućnosti regulirati prosječni učinak s povećanjem odnosno umanjivanjem broja uposlenih radnika i bez znatnog utjecaja na učinak rada. Pošto ovo nije redovno, to smo često primorani organizirati posao s raznim prosječnim učincima pojedinih operacija. Pretpostavit ćemo da imamo najjednostavniji slučaj, t. j. da je neki radni proces A prilikom brigadne organizacije sastavljen iz dvije radne operacije (si. 5). U svakoj je operaciji uposlen optimalan broj radnika i prva radna operacija prethodi i uslovljava drugu. Uz pretpostavku da želimo vremenski što prije dovršiti radni proces »A« grafički je prikazan jedan od načina organizacije posla. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da radnici operacije (b) ne bi bili stalno uposleni za vrijeme »ta« kod obnavljanja radnog procesa A (posljedica različitih prosječnih učinaka). 375 |