DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 8     <-- 8 -->        PDF

za odnosnu vrstu, pa se lako dalje obračuna po ha. Tako će se za crni bor


obračunati po 30 kg, za bagrem 15 kg, američki jasen 15 kg, i t. d.


Iz ovoga se vidi da pošumljavanje neposrednom se tvom, gnezdovnom


metodom ili na brazde-pruge zahteva približno podjednaku količinu semena.


U našoj praksi kod izvođenja operativnih zadataka bezuslovno biće


ot stupanj a od iznosa prikazanih u´ovom radu, što će produbiti dalnja raz


matranja o pokrenutom pitanju, ali gore prikazani brojčani iznosi i predlo


ženi obrasci mogu poslužiti za početno planiranje kako u proizvodnji šum


skih sadnica, tako i kod izvođenja pošumljavanja neposrednom setvom


šumskog semena na terenu.


Literatura:


1. Dr. A. Pctračić, Uzgajanje šuma II deo Zagreb 1931
2. Dr: A. Petračić, Uzgajanje šuma I deo Zagreb 1935
3. Dr.*D. Petrović, Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1948
4. Dr. J. Balen, Šumski rasadnici, Zemun 1938
5. Inž. M. Krstić: Određivanje približne klijavosti šumskog semena primenom
kidigolkarmina, Beograd 1949
6. Inž. I. Soljanik, Šumsko same, Beograd 1940
7. Vincent G. Lesn.i semenarstvi v pestbeni techmice, Praha 1940
8. Prof. N. N. Stepanov, Drevesn i e semena, Moskva 1930
9. Prof. N. N. Stepanov, Lesnoe razvedemie v stepi, Moskva 1932
JiCk D. D. Mmio, Kak sobirat i hranit semena drevesinih porod, 1940
111. A. B. Albenski, Razvedenie bistrorastuščih i cennih drevesnih i kustarmikoviih
porod, Moskva 119410
12. Pro-f. V. N. Sukačev, Dendroflogija, Moskva 1939
Ing. A. Panov, (Sarajevo):


O FRUKTIFIKACIJI NAŠIH ČETINARA


Prošle godine* analizirao sam nekoliko momenata koji su u nepo-*
srednoj i logičkoj vezi sa problematikom fruktifikacije — plodonosnosti —
šumskog drveća, podrazumijevajući pod tim dvoje: 1. početak rađanja
pojedinih vrsta odnosno tzv. početnu fiziološku ili spolnu zrelost raznog
drveća i 2. periodicitet rađanja odnosno učestanost bilo potpunog bilo djelimičnog
uroda sjemena. Naprotiv nisam se nikako dotaknuo treće strane
te problematike: pitanja koliko i kakvog sjemena možemo očekivati od
pojedine vrste drveća pod određenim uslovima i u određeno vrijeme. Mada
je taj treći problem isto tako važan kao i prva dva, on je za nas manje
aktuelan, jer kod njegovog rješavanja možemo koristiti bogata iskustva
drugih naroda. Naprotiv što se tiče prvih dvaju pitanja: pitanja fiziološke
zrelosti i pitanja periodiciteta, za nas su ta tuđa iskustva beskorisna; moramo
imati svoja i imaćemo ih.


Ja sam u II, IV i VII poglavlju pomenutog članka, tj. na nekoliko
mjesta u toku te čisto teoretske rasprave, upućivao čitaoce na svoja prak


* »Šumarski list« br. 110-11—11949 i br. ;1Q—11949, članak »Načelna razmatranja
o fruktifikaciji šumskog drveća«.
346




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 9     <-- 9 -->        PDF

t


tična terenska zapažanja usko vezana na prednja načelna — tj, čisto
teoretska — razmatranja. Ovaj moj članak upravo se nadovezuje na taj
prvi teoretski dio i to kao drugi — specijalni i praktični — dio iste tematike.
U ovom svom članku sumiraću svoja zapažanja o početnoj fiziološkoj
zrelosti naših četinarskih vrsta: smrče, jele, bijelog bora i crnog bora i to
posebno za svaku vrstu.


I. Smrča. Picea excelsa Lk.
Opažanja se odnose na čiste smrčeve i mješovite (smrča i jela) sastojine
sreza banjalučkog i sreza bosanskopetrovaökog. Prva serija opažanja
vršena je u području gdje smrča nije autohtona (bivša šuma Trapiskog samostana
kod B. Luke, gosp, jedinica »Lipici«). Smrče ima tamo vrlo malo.
Grupisana na neznatnim površinicama manjim od % ha smrčeve sastojine
nisu nigdje ni izlučivane kao samostalni otsjeci nego su prigodom sastava
uredajnog elaborata (»Privremeni privredni plan za šumu samostana
Marija zvijezda« prema stanju iz 1903. g.) uključene u najbliže i njima najsličnije
otsjeke, kako su to tadanja Uputstva o izradi uređajnih elaborata
i propisivala. Takvih manjih nalazišta smrče bilo je u trapiskoj šu»ii sedam.
Po groblju i cvjećnjacima bilo je osim toga osamljenih mladih stabala
smrće, koja su mi poslužila za utvrđivanje fiziološke zrelosti stabala tih
kategorija. Na jedinkama uzraslima u slobodi mogao sam utvrditi pojedinačne
slučajeve cvjetanja u 22-oj godini njihovog života. Od jedne druge
smrče 24 godine stare dobio sam sjeme vrlo dobre klijavosti: od 10 sjemenki
u klijalu mi je proklijalo 9, a na gredici mi je niklo 7. Za utvrđivanje
fruktifkacije u sklopu najpodesniji je objekat bio tzv. Paradiz — sjeveroistočni
klin otsjeka 3 d: čitav taj otsjek sa svojom površinom od 3,47 ha
pretstavljao je trokutastu enklavu crnogorice u šumi hrasta kitnjaka
(otsjek 3b); u ćelom otsjeku bilo je 90°/o crnog, bora i jedino vrh toga trokuta
tj. taj sjevero-istočni klin obrastao je mješovitom šumom jele i smrče;
taj se mali djelić i zvao Paradiz. Bio je onda 32 godine star, potpunog
obrasta i sklopa. Situacija se vidi iz pril. skice. Nadmorska visina oko
250 m.


Prema podacima pokusne plohe (mjerenja vršena 1933.) proračunato
je na hektar i to:


Ispod 10 om 10—12 cm I»—114 cm 14—118 cm


Vrsta drveta


kom. 1 sred. vis. kom. sred. vis. kom. i sred. vis. kom. sred. vis.


Smrča 101 ! 13,4 501 15,7 446 16,9 153 17,5


Jela 25 11,8 » 70 6 15,4 1196 16,9 1U8 17,1


Smrčeva stabla nisu rodila a pojedina jelova jesu. Mi ćemo se u slijedećem
poglavlju, koje će tretirati pitanje fiziološke zrelosti jele, nešto
dulje zadržati na podacima iz toga otsjeka naročito s obzirom na već u
svoje, vrijeme istaknuti momenat (poglavlje V. citiranog mog članka, str.
342) tj. da više puta nije oportuno operisati sa podacima dobivenim opa


347




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 10     <-- 10 -->        PDF

i


žanjima u mješovitim sastojinama. Na ovom mjestu dodao bih samo ovo»,
da ukoliko i operišemo s tim podacima oni će se u većoj mjeri odnositi
na vrstu koja podnosi zasjenu a ne na komponentu, koja zahtijeva mnogo
svijetla.


U istom otsjeku pokušao sam god. 1937 provjeriti vrlo interesantna opažanja sovjetskih
šumara koja se nadovezuju na istraživanja Ljubimeoka, Morozova i Nikolskog,
a za koja čini mi se ipak najviše dugujemo Ciieslarii i Wiesneru. Radi se o paralelizmu
kojj nesuminjivo postoji iameđu anatOimsko-fiziološke grade Cetina drveća
i stepena podnašanja zasjene. Posljednje vrijeme radili su na tom problemu Voroponov
(1930, 1949) i Leuhina (11949). Plodonosnost je mnogo više zavisna od asimilacione
sposobnosti lista nego što možemo misliti i naslućivati. U to doba nije još
bila detaljno razrađena metodika ispitivanja osmotskog tlaka u iglicama u vezi) sa
pripadnošću jedinke dominantnom ili potištenom razredu stabala odnosno u vezi sa
utpoređivanjem četine sa periferija i iz unutarnjih dijelova krošnje. Ja sam našao
u Paradizu svuda osmotski itlak ispod li7 atm. Ovakav niski atmosferski pritisak karakterističan
je i moguć za prve decenije života smreče ali za sastojine koje su na
prelazu u srednjedobne takav sniženi pritisak znači potpuni, ili skoro potpuni, zastoj
svih funkcija razvitka. Znači da razvitak tih srnrča nije ni izdaleka tekao uiporedo sa
njihovim rastenjem.*


Nebi htio da jednom duljom digresijom remetim tok mojih izlaganja, ah nije bez
interesa osvrnuti se mimogred na kasnije oglede sovjetskih naučno-istraživaćkih ustanova
preduzete u istom cilju. Leuhina i Voroponov uzimajući smirčeve četine sa drveć.i
raznih starosti i bilježeći svaki put da li je ta jedinka spolno zrela ili da smrča može fruktificirati počev od svoje 25, godine ali samo u slobodi ili u toliko
proređenoj sastojini da joj1 je osmotski pritisak u Cetini preko 23 atm.; kao> izuzetak
utvrđena je fruktifikacija na. jednoj smrči 30 godina staroj sa osmotskim pritiskom
ispod 23 atm. (22,48 atm.) U svim slučajevima kad je Osmotski pritisak varirao od.
16,52 do 21,88 atm. (a to je bilo u tijesnoj vezi sla obrastam odnosno sklopom) smirče
nisu rađale iako je među ispitanim primjercima bilo i drveća u 54-oj godini starosti.
Voroponov zove takve pedesetgodišnjake »stadijno mladim« stablima za razliku od
25 i 30-godišnjih »stadijno starijih« primjeraka. Nebi bilo na odmet kad bi naši Instituti
(makar oni bolje opremljeni i sa više mogućnosti za pravi naućno-istraživački
terenski kao i laboratorijski rad) kod rješavanja problema fruktifikaeije poslužili se
kriterijem njemačkih i sovjetskih naučenjaka, odnosno primjenili njihove metode na
našem terenu.


U srezu bosanskopetrovačkom u planini Grmeč u području Krnje Jele
posmatrao sam god. 1930. jednodobne i čiste smrčeve sastojine nastale
vjerovatno poslije požara. Površina tih mladih, lijepih i gustih šumica bila
je oko 50 ha. Starost je utvrđena brojenjem godova na tri posječene smrče:
34, 35 i 36 godina. Analiza stabala nije vršena. Brojeno je u šumi, bez lupe
i drugih pomagala,´nije se nastojala postići tačnost potrebna za naučno
istraživački rad, jer nije u te svrhe ni rađeno,


Koliko se sjećam, mene je tada zanimalo pitanje: u kojoj starosti napada
smrču Ips tvpografphus, jer sam specijalno na torn objektu primjetio^
da je sastojina zaražena po malom Pytioctenes chalcographus, dok onog


* Ovo moram dodati, jer iz podataka donesenih naprijed vidi se da je raste nj
e tih sastojina bilo vrl o povoljno . Prosječne visine i prsni promjeri bijahu
veći nego što je to izračunato za mnogo starije sastojine prvih bonitetnih razreda
njemačkih tabela. Rastenje je dakle bilo besprikorno povoljno. Međutim stojimo na
stanovištu Lisenkovljeva biološkog zakona: rastenje i razvitak — to su dva posebna,
dva razna procesa, prema tome dva razna pojma. Na tom zakonu baziramo tvrdnju
da su pomenute dobro uzrasle sastejine bile zaostale u razvitku, barem što
se tiče svoje smrčeve komponente i zato smrča u njima nije rodila sjemenom.
348




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 11     <-- 11 -->        PDF

velikog skoro nije bilo nikako. Potsjećam čitaoce da je to bilo god. 1930...
tj. godine najveće kulminacije »tipografa« u Bosni. Prigodom obaranja lovnih
stabala (njih je bilo oborenih jedno desetak u tome predjelu) orijentaciono
se utvrđivala i bilježila njihova starost i sve su se te brojke približno
podudarale; dakle vjerovatna starost cijele sastojine bila je 35 godina.
Nisam mogao primijetiti na toj površini ni jednu smrću koja bi »stršila«,
u kome bi se slučaju mogla roditi sumnja da je u toj — nekad požarom
upropašćenoj — šumi ostalo nešto i predrasta, a to bi opet značilo da je
te (1930) godine bilo tamo stabala i starijih od 35 (36) godina. Naprotiv
prokrstarivši tu šumicu stekao sam uvjerenje da su sva stabla nesumnjivojedne
starosti. Šuma je te godine obilno fruktificirala. Prema pričanju
jednog otresitog omladinca iz toga sela nije to prvi put, nego je bilo tu
šišarica još preklani. Na pomenuta tri stabla bilo je ukupno 208 šišarica,
što je svakako, golem broj ako se uzme u obzir da su to bila drvca prsnog
promjera 18—19 cm a visine ispod 15 m. Klijavost sjemena nije provjeravana.
Podmlatka nisam primijetio. Pošto je šuma bila prilično napadnuta
po malom potkornjaku, a bilo je u njoj i sušika, to sam opisanu pojavu
velike a prerane fruktifikacije tumačio mišljenjem koje je u ono doba dominiralo,
tj. da ranija f ruktif ikacij a (ranije nego što je »propisana« prema
njemačkim kalupima) može nagoveštavati samo skoru smrt dotične asocijacije*.
Najmanje sam tada — dojučeranji đak bez imalo prakse —r
mogao posumnjati u nepogrešivost brojki koje sam tako dobro naučio i
tako čvrsto držao u glavi. Očiti nesklad između tih brojki i faktičnog stanja
na terenu nisam htio tumačiti drukčije nego na gore opisani način: pogoršanje
zdravstvenog stanja uslovljuje raniju fruktifikaciju a i obrnuto:
iz činjenice preranog rađanja plodom povlače se zaključci o neminovnom,
brzom propadanju sastojine. Sa kolikom rezervom i ograničenjima treba
prihvatiti tu tezu o tome je već bilo i biće još govora.


Godine 1933. izvršio sam slična opažanja na smrči u području
»Dijelovi« u privatnoj šumi tadanje vlasništvo »Lignum s. a. Milano« isto
srez bosanskopetrovački. Šuma je prebornog tipa u glavnom smrčevo-jelovabukova
s mjestimičnim borom u većim grupama, sa neznatnom primjesom
jasike, javora (Acer obtusatum i A. pseudoplatanus), jarebike i ive; po
rubovima izraziti pojas 1 ješke s ponešto gloga a na južnim ekspozicijama
i cera. Šuma prebornog tipa sa dominantnim debljinskim razredom od
30 do 40 om. Kroz šumu je prije dvije godine prošla sječa umjerenog intenziteta.
Zemljište je dobro; zdravstveno stanje isto; nadmorska visina
950—1100 m. Te godine u većem dijelu bosanske krajine dobro je rodila
smrča, i meni se ponovo pružila prilika da posmatram neobično mlada
stabalca gdje savijaju svoje vršike pod teretom šišarica. Utvrdio sam na
nekoliko primjeraka koji su rasli »u slobodi« da starost tih drvca nije bila
veća od 23—24 godine. Teže je bilo utvrditi početak fruktifikacije u sklopu;
razlog je bio taj, što su mlada stabla zauzimala poseban sprat donji, potišteni.
Rijetko kada se je moglo vidjeti da se koje drvce probije do
direktnog sunčanog zračka. Ni ona stabla, kojima bi to uspjelo, nisu fruktificirala
što je uostalom bilo u skladu sa dosljedno provedenim ogledima


*) Ja sam u svome teoretskom .dijelu (Š. L. br. lO/lll str. 345.) ovako to formulirao:
«... stalni memento mori za dotičnu jedinku da se ona ranije počne brinuti Za*
svoje potomstvo«.


349




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 12     <-- 12 -->        PDF

ruskog šumara V. Ogijevskog koja su »dokazala da drveće u sklopljenoj
šumi ako je iza toga naglo oslobođeno, ne povećava svoju plodnost odmah,
nego mu je za to potrebno izvjesno vrijeme na pr. za bijeli bor obično oko
4 godine.«* Kao što sam već spomenuo, oslobođenje mladika uslijedilo je
tek prije 2—2K godine. Moja opažanja vršena u istoj šumi godina
1936—1940 uvjerila su me da ovakve zastarčene smrče počinju fruktificirati
5—6 godina poslije svoga oslobođenja. God. 1939. zabilježio sam nekoliko
takvih slučajeva: početak rađanja u 55-toj god., 50-toj, 49-toj (tri slučaja),
48-oj (dva slučaja) i uvijek sam mogao analizom stabala utvrditi da su se
dotična stabla prvih 20—25 godina svoga života gušila pod najgušćim sklopom
starog drveća i nisu mogla postići debljinu ni 10—15 mm. Daljnjih
svojih 20—25 godina drveće je — iako oslobođeno — životarilo kao subdominantna
klasa takmičeći se sa svojim vršnjacima a još uvijek robujući
superdominantnim orijašima nad njima. Stoga ni tih 20—25 godina prirast
nije bio normalan nego znatno smanjen. Na poprečnom presjeku debla
vidjelo se je kako se je nadovezivao na onih unutarnjih dvadesetak godova
jedan plašt od daljih 20—25 godova ukupne širine od 4—6 cm. Ali daljih
6 godina (konkretno od 1933—4939) prirast je bio vrlo velik: po 7—10 mm
godišnje sa svake strane tj. ukupno po 10—11 cm pa i više. Preračunavši
na gospodarsku starost tj. upoređenjem debljine tih (potpuno tek u 45 godini
oslobođenih) smrča sa istim debljinama dvaput mlađih stabala izračunao
sam da ta gospodarska starost jedva iznosi 20 god. tj. svakako ispod
doba početne fiziološke zrelosti. Nije stoga nikakvo čudo što su takva
stabla počela rađati tek u svojoj 45 + 6 = 51 godini što odgovara 20 + 6 =
26-toj gospodarskoj godini starosti. I zaista meni je uspjelo da nađem nekoliko
komada u sklopu uzraslih, a ipak rodnih, smrča manje od 30 g. starih
i jedna je imala baš 26 godina. Osim toga analizirao sam veći broj smrča
sa rubova šume. Za analizu sam uzimao isključivo primjerke za koje se


moglo tvrditi da se rub šume nije odmicao posljednjih 20 godina. Ti su
primjerci uzimani sa razlienih nadmorskih visina i ekspozicija ali uglavnom
između 950 i 1100 m. tj. u donjoj polovici visinskog pojasa mješovitih
šuma jele-smrče-bukve kako ga je opisao za dotično područje Tregübov*.
Na osnovu svih tih podataka izveo sam zaključak da smrča u zoni svoga
prirodnog rasprostranjenja u Bos. Krajini počinje rađati plodom na osami
ispod 25 godina svoje starosti i na rubu šume ispod 30 godina. U gornjem
dijelu toga pojasa koji graniči sa pojasom planinske bukve fruktifikacija
smrče, čini se, zakašnjava. Tačnijih podataka o tome, nažalost, nemam.


Na kraju htio bih opravdati svoj postupak proraičunavanja faktične starosti u
godine gospodarske starosti kada se je radilo o stablima u prebornoj šumi a unutar
sklopa, (za osamljena i rubna stabla operisao sam uvijek sa faktičnom starošeu).


Morozov u švoime djelu »YieHHe o jiece« spominje istraživanja Soboleva i Fomičeva
izvedena u gospodarskoj jedinici »Ohta« blizu Lenjingrada. Ispitan je postotak


*) MopoaoB: y^eHHe o Jiece.


*) Tregubov.- »Les forets vierge momtagnards — Massif de Klekovača-Grmeč.«
Kompleks »Dijelovi« nalazi se u sastavu istog masiva Klekovača svakako izvan prašumskog
sklopa toga masiva. Prema Tregubovu smrča se nalazi u tom kompleksu u
granicama več spomenutog mješovitog pojasa u prilično konstantnom omjeru smjeae
i to 50—60f% jele, 30% smrče, i, lOj—20 bukve (str. 33). Takav se pojas prostire na JZ
ekspozicijama od fOOO^lBOO ,m. a na SI od 900—MO0 m.


350




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 13     <-- 13 -->        PDF

«a kojim participiraju u urodu sjemena snvrčeva stabla svih razreda (Kraftovih) i pronađemo
je ovo-*. Ako uzimamo za urod sjemena stabla predominantne klase indeks =
100, onda već stabla dominantne klase (II klasa po Kraftu) iimaju urod 88, kodominantna
37, a potištena (IV klasa) svega 0„5% ili drugim riječima rečeno praktički
uopšte ne dolazi do izražaja. Pošto se u pravoj prebornoj šuma kao i šumama karaktera
prašume svako mlađe stablo nalazi u istom položaju u ikakvom su i potištena stabla
jedmodoibnilh sastojina (IV i V Kraftovi razredi), to ne može biti uopće govora


o utvrđivanju početne fiziološke zrelosti smrče u prebornoj šumi jer ta granica nije
fiksna, ne ovisi o starosti drveta nogo o uslovima koji će mu omogućiti (ili naprotiv
onemogućiti) da koristi minimum svjetla koji mu je neophodno potreban za plodonošenje.
Sve dok ti uslovi ne nastupe ,osuđeno je mlado — i srednijodobn© — stablo´ na
apsolutnu sterilnost ili u najboljem slučaju na participiranje u plođonošenju sa.
0,5


postotkom od -— X 100 = 0´,2%, što praktički znači — nulu! Dakle ne samo stabla


oid 30 i öOgodina nego i stabla preko 1(00 godina stara ostaju u sklopu neradna, jer su
i »stadijno« i »gospodarski« — mlada. Pošto jioš nemamo mogućnosti za korekcije


s obzirom na prvi momenat (stadijnositi), uzimamo onaj drugi koji nam pokazuje da
za fiziološku zrelost Smrče u sklopu u šumama karaktera prašume i u preboimim
šumama isto važi starost od cea 30-35 godina kao i za rubna stabla ali da je to
gospodarsk a starost a ne faktično njen«´ doba.


Prema njemačkim podacima smrča ulazi u doba svoje fiziološke zrelosti
na csami (im Freistand) u svojoj 30—40-toj godini (Dengler) a u sklopu
u 50—60 -toj godini (Gayer, Hess, Wolf). Prema francuskim podacima —
oke 50-te godine u sklopu. Prema podacima naših priručnika: »počinje
rađati u sastojim u godini 50—60« (Dr. Z. Vajda), »prosječno dozrije .. .
doseže plodnu zrelost... za 30-^40 godine« (I. Horvat) i »počinje rađati
u 60 godini« (Ing. B. Zlatarić), »počinju rađati, donositi plod u 40—50
god.« (ing. F. Arnatautović*).


II. Jela. Abies alba Mill.
U šumi koju sam imao mogućnost kontinuirano posmatrati tokom čitavog
decenija, t. j. u već spomenutoj šumi bivšeg Trapiskog samostana,
nalazile su se svega dvije grupe jele u sklopu ostalog šumskog masiva.
Prva je grupa već spomenuti »Paradis« sastavni dio otsjeka 3d kako je to
već obrazloženo u prvom poglavlju. Starost tog drveća bila je u doba
uređivanja (1933) 32 godine, obrast 1,0, sklop potpun, zapravo pregust,
smjesa 0,5 jele, 0,5 smrče; pojedini ariš i bor na rubu otsjeka.


Druga je grupa sa nešto oko 100 stabala u hrastovoj šumi, otsi´ek 3b,
skoro na periferiji toga otsjeka ali ipak od sampg ruba dijeli ga dosta široki
pojas stare hrastove šume. Ovo navodim da bi podvukao da u toj
grupi nema ni jednog ni osamljenog ni rubnog stabla u strogom smislu te
riječi. Starost je bila onda 29 godina, obrast 0,7—0,8, sklop skoro potpun;
sastojina je čista jelova.


U otsjeku 3d (»Paradis«) već god. 1933 rodilo je nekoliko jela. Od čuvarskog
osoblja mogao sam saznati da je to prvi urod šišarica u »Paradisu
« tj. nije do tada bilo uroda ni smrčevih ni jelovih šišarica, što je bilo
razumljivo s obzirom na vanredno gusti obrast i sklop. Stvarno nije se mo


*) Vidi tabelu prilog br. M - 12/11949. »Narodni šumar«


351




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 14     <-- 14 -->        PDF

gao primijetiti nikakav ponik, iako sam pažljivo pregledao zemljište toga
dijela otsjeka 3d kao i susjednoga hrastika. Nisam kontrolisao klijavost
sjemena uroda god. 1933, smatrajući tu pojavu abnormalnom i začudio sam
se kad sam u proljeće 1934. našao jelove kotiledone čije je poreklo bilo
apsolutno pouzdano jer drugdje nigdje u blizini nije bilo odraslih jela. U
istom otsjeku god. 1936. ubrao sam sjeme jelovih šišarica (u tada već 35
godina staroj sastojini) čija je klijavost bila 46%.


U otsjeku 3b naišao sam na vrlo interesantnu pojavu. Već sam rekao
da je obrast te grupe bio između 0,7 i 0,8. Bilo je i panjeva koji su potjecali
od šumskih krađa i tamo gdje je tih panjeva bilo više, tako da su se ostala
stabla razvijala slobodnije i jače, tu sam našao tri stabla sa nekoliko šišarica
u gornjem dijelu krošnje. Jednu jeliku od 19 cm prsnog promi´era analizirao
sam. Na analiziranom stablu našao sam 8 šišarica, a što je još interesantnije
bilo je pod tim jelikama nekoliko komada dvogodišnjeg ponika.
Slijedeće "godine (1934) j´elovih kotilidona u šumici bilo je više. Visina
nad morem je nešto veća od »Paradisa« (do 300 m).


Otsjek Paradis i grupica jela u 3b pretstavljali su vrlo interesantan
objekat sa šumarsko naučnog stanovišta i zaista je šteta da je zimi 1943
i 1944 g. njemačka soldateska prevršila tu divnu šumicu za božična drvca.


U gospodarskoj jedinici »Dijelovi-Vedro polje« sreza bosansko-petrovačkog
utvrdio sam na sličan način kao i za smnču (vidi pogl. I.) prosječnu
početnu fiziološku zrelost za rubna jelova stabla u predjelu Kecmamska
kosa (nadmorske visine 1000 m, ekspozicija sjeverna, zemljište dobro). Po
mojim opažanjima provjerenim i god. 1937 fiziološka zrelost rele na rubu
sastojine razvija se između 35 i 40 godina. Za osamljena jelova stabla nema
podataka: izrazita vrsta sjene, jela u pravilu ne raste na slobodi. Mogao
sam jedino provjeriti starost pojedinih rubnih stabala u proređenim rubovima,
i to starost onih drvca koja su naročito rano počela rađati. Imao
sam dvanaest slučajeva kad je jela imala plodne šišarice (tj. sa klijavim
sjemenom) u starosti ispod 35 godina (30—33), u dva slučaja sam zabilježio
starost od 28 godina. Zdravstveno stanjje tih primjeraka nije bilo povoljno:
vitalitet je oslabljen kresanjem, bilo ih je sa ozleđenom korom, a tri su bila
napadnuta ličinkama Ips curvidens.


Ovo sve ističem, kako ne bi ispustio ni jedan momenat: ni onaj koji
govori u prilog mojim tezama, a ni onaj koji govori protiv. Onoga, ko


, smatra da se je tu radilo o abnormalno-fiziološki-zrelom stablu zbog uzroka
patološke prirode, upućujem na slučaj trapiskih jela čije je zdravstveno
stanje bjlo upravo idealno". Ovo nam sve služi dokazom koliko još moramo
raditi da bi došli do nekih pozitivnih, pouzdanih, svojih rezultata. Konkretno
za jelu: u granicama njenog prirodnog areala nećemo ni dobiti pouzdanih
podataka o plodonošenju osamljenih stabala. Svaku jelu koj a
35 god. raste sama, već samim tim što je rasla sama
treba kvalificirati kao protuprirodni fenomen, fenomen koji se kosi sa
osnovnim momentom ekologije te vrste, a takve smo slučajeve (za sada
barem) a priori isključili iz šeme naših razmatranja (teoretski dio, poglavlje
IV. strana 341.)*


*) Dr. ! Florvat »Biljno sociološko istraživanje šuma u Hrvatskoj« vidi skrižaljku


IV. snimke 11—!? u nadmorskim visinama 880—(L200; upored; u citiranom djelu Tregubova
opis predjela Strugarnice.
352




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Za rubna jelova stabla po neproređenim rubovima tj. tamo gdje je taj
rub gust i neposredno prelazi u isto tako gustu jelovu odnosno mješovitu
jelovo-smrčevo-bukovu sastojinu može se uzeti normalna fiziološka zrelost
od 37 godina. Za stabla u sklopu kod obrasta 0,6 do 0,7 u čistim jelicima,
odnosno kod obrasta 0,7 do 0,8 u mješovitim šumama jele i smrče
uzimam početnu fiziološku zrelost 45 godina. U prebornoj šumi nije lako
naći primjerak u kojoj bi »stadijna starost« podudarala sa nominalnom.
Ipak za jelu je to bilo mnogo lakše nego za smrču. Pa i u slučaju djelimičncg
nepodudaranja lakša su bila preračunavanja faktične starosti u
gospodarstvu. Svaka jela u dobi od 45 godina gospodarsk e starosti
u našim geografskim širinama i u optimalnoj za nju nadmorskoj visini (asociacija
Fagetum silvaticae croaticum abietosum) pripada stadiono-zreloj
klasi drveća.


Institutu za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu pored ostalih tema dato je
u zadatak da i po toj teini nešto uradi šta će verovatno i postići, kad mu to prilike
(sredstva i kadrovi) dozvole. Prvenstveno treba iimati za to vlastite eksperimentalne
punktove i trajnu mogućnost obilaženja tih punktova od strane rukovodioca obrade
teme. Za sada su ti rukovodioci upućeni na pomoć i opažanja tvz. vanjskih pomoćnoterenskih
saradnika i na objektima pod nadzorom i upravom operative. Institut je
stoga propustio priliku da prati izuzetno (za jelu) rodnu godinu kakva je bila godina
W4i9 da bi mogao iz niza sistematskih opažanja povući najzad konkretnije i preciznije
zaključke. Saradnjom operative i manjim »maršrutnim istraživanjem« ipak smo


\ obogatili prošle godine naša iskustva. U području Škrta-Nišain srez Bugojno u skoro
čistoj jelovoj sastojini na nadmorskoj visini od 1100 m, u nejednodobnoj šumi ali sa
približnoi ujednačenim dobnim, razredima i bez izrazitog etažnog slojanja, kod obrasta


0.6 do 0,7 redovno su fruktificirale jele u starosti od 40 godina (faktičnoj). U području
Han Pijesak fruktificirale su pod sličnim okolnostima sastojine od 2´2L-30 cm prsnog
promjera. Najtanje stablo na kojem su konstatovane šišarice imalo je tačno 20 cm.
Ono je bilo potpuno u sklopu i moglo je imati preko 40 godina ili neznatno više. Sa
jednog sličnog stabla 26 cm debelog,-a 34 godim e starog , uizraslog u sklopu ali
bliže rubu p.rogaline dobili smo sanduk šišarica. Sjeme je bilo zdravo, upadljivo
krupnih dimenzija, bogato snabdjeveno terpentinom sonornih mjehurića. Klijavost je
sjemena bila 5.Wo, iako je probana pod okolnostima dosta nepovoljnim.
Prema podacima njemačke literature jela počinje roditi sjemenom u
starosti od 50 do 60 godina (Dengler) odnosno u starosti 60—70, 60—80
i 70—80 godina. Iste brojke nalazimo i u našoj literaturi.: 60—70 (Dr. I.
Horvat), 60—80 (Dr. Z, Vajda), 50—70 (ing. F. Arnautović). — Iz strancuske
literature crpimo približno* iste podatke.


U ruskoj literaturi nema podataka za ovu botaničku vrstu. Podaci za
vrstu Abies sibirica ne mogu poslužiti kao kriterij] za uporeeđnja.


III. Bijeli bor. Pinus silvestris L.
Opažanja su vršena godina 1933—1940 i 1943—1946 u šumi Trapiskog
samostana (bor nije autohton), u šumi bivšeg preduzeća Lignun S. A. Milano
(srez bosansko-petrovački) i u šumi bivšeg vlasništva Posoilnica v
Gornji Radgoni (srez jajački). U prvoj šumi ima čistih i mje&anih borovih
šuma, u drugoj čisti bijeli bor koji se na granicama sa drugim asociacii´ama
tj. sa mješovitom šumom jele-smrče-bukve pojavljivao se u smjesi sa po


353




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 16     <-- 16 -->        PDF

tonjim vrstama, u trećoj šumi stablimična, r^eđe grupimična, primjesa bijelog
bora u sastojinama crnog bora. Jedan dio rezultata mojih ogleda u p-omenute
tri šume već je objelodanjen, stoga se na njima neću zadržavati*.


Ako se letimično osvrnemo na strane podatke, vidimo da bijeli bor u
Njemačko,) rađa prvi put u starosti između 15 i 20 god; ako je u sklopu, između
30 i 50 godina. Interesantno je da prema opažanjima njemačkih šumara
(prvi je to podvukao Švapah) razlika između početne fruktifikacije u
slobodi i početne fruktifikacije u sklopu ne iznosi 10—20 godina već 15—35
godina što je logično s obzirom na bor kao vrstu svjetlosti i s obzirom na
klimatske prilike sjeverne Njemačke. U šumama centralne Njemačke bijeli
bor rodi u starosti 30—40 godina (Münch, Vansselow). U SSSR bor tek
iz a 40 godina postizava svoju spolnu zrelost a u sjevernom dijelu SSSR
oko 60 godina. U sjevernom dijelu Skandinavskog poluotoka prema finskim
podacima bor ne postizava spolnu zrelost prije navršenih 100 godina,
iako je normalni obrast tamošnjih sastojina uporedo sa obrastom naših za
trećinu manji. Poznata je inače činjenica da na sjevernim granicama svog
prirodnog rasprostranjenja svaka vrsta polusjene (joha, jasen pa i smrča)
postaje izrazito fotofilna, a kod svjetlo-zahtijevajućih vrsta taj momenat
tj. zavisnost njenih fizioloških funkcija od svjetlosti postaje još izrazitiji.
Bez preuveličavanja možemo reći za bor u Finskoj, da kad bi se u njegovim
sastojinama tamo podržavao obrast i sklop uobičajenim u našim prilikama
trebali bi stoljećima čekati na prirodnu obnovu borika. Što se više
pomičemo prema jugu, to se više ispoljavaju tri momenta kod fruktifikacije
šumskog drveća: 1) ranije postignuće fiziološke zrelosti, 2) manja zavisnost
plodonošenja od inteđziteta direktne sunčane svjetlosti i 3) češći
i pravilniji periodiocitet.


U svjetskoj šumarskoj literaturi nije ostalo nezapaženo da bor na
Balkanskom poluostrvu rađa vri© rano i to n e samo u ravnici nego i visoko
u brdima skoro na granici svoga prirodnog rasprostranjenja, čak na
granici šumske vegetacije uopće (Müller). Naročito iza požara kada na
patikama ostane po koji manje oštećeni semenjak — odvija se prirodno
pošumljavanje brzo i lako. U Rodopskim planinama na nadmorskim visinama
koje bi za nas značile visinsku granicu subalpinskih bukvika i prelaz
u formaciju kleke, tamo još uvijek raste, fruktificira i podmlađuje se bor
na većim suvislim površinama, čemu »osobito pogoduje rani i obilni urod
semena, pogodna klima kao i stanje tla nakon šumskog požara*«.


Müller je brojčano utvrdio početnu fiziološku starost za balkanski bor
posebno za vrstu Pinus silvestris a posebno za vrstu Pinus leucodermis.
Za prvu vrstu Müller navodi brojke »između 16 i 19 godina« koje se odnose
na prvu iza požara generaciju bjeloborovih sastojina naglašavajući da ta
sastojina obično bude rijetka, stabalca krošnjata, pa se takve sastojine
postepeno nadopunjavaju sa jedinkama treć e generacije, smatrajući
prvom generacijom semenjake preostale na garištu. Ako se ima na umu
da za prilike Sjeverne Njemačke za stvaranje treće generacije borovih
šumica potrebno je najmanje pola stoljeća, nije čudo da je njemačkom
šumaru upalo u oči da su »razlike u godinama između jedne i druge gene


*) »Godišnjak biološkog instituta« u Sarajevu 1)948.
*) Dr. K. Müller: Aufbau, Wuchs und Verjüngung Südeuropäeischer Urwälder,


354




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 17     <-- 17 -->        PDF

racije svega 12—20 godina«. Za muniku Müller veli da umjereno rodi


sjemenom počevši od 20 do 25 godina. Podaci se odnose na fruktifikaciju


u sklopu, onom normalnom planinskom tj. relativno rijetkom a ne na


osamljena stabla. Narijetko rasuti prirodni ponik bora (bijeloga) prije no


što bi počeo formirati sklop ponaša se kao i pojedinačno izrazla stabla:


već u 8-oj, 9-oj godini javljaju se prve šišarice. Opet potsjećamo čitaoce


da se radi o staništu iznad 1500 m nad morem.


Prema novijim podacima maše literature pada početak fiziološke zrelosti
bora u sastojim između 30 i 40 godina (Vajda) u 30-toj godini starosti
(Zlatarić) zmedu 25- i 35 godina (ing. F, Arnautović) i u 15-toj godini (Dr.


I. Horvat). U koliko bi se potonji ((Horvatovi) podaci odnosili na borove
s a s t o j i n e, a ne na pojedinačna stabla, ti bi podaci približno odgovarali
zaključcima do kojih sam došao prateći razvitak mladih borovih šumica
bivšeg šumskog posjeda Trapiskog samostana Marija zvijezda.
Opažanja koja sam vršio u tri borova područja Bos. Krajine dovela su
me do zaključaka koje sam sredio u dvije tabele*i koje se svode uglavnom
na ove tačke (vidi Godišnjak Biološkog instituta, Sarajevo 1948)


1) Svoju fiziološku zrelost postižu kod nas borovi (obje naše vrste)
između 10 i 25 godine.


2) Iako veća nadmorska visina ustlovljuje kasnije nastupanje fiziološke
zrelosti, ipak je ta razlika manja nego što bi se očekivalo s obzirom
na smanjenje prosječnih temperatura**) (tab. A.)


3) Upliv sklopa svakako je najveći od svih faktora koji uslovljuju zakašnjenje
prve spolne zrelosti kod bora (tab. B.). Pod »stablom u sklopu«
podrazumjeva se u ovoj raspravi drveće koje sačinjava gornju etažu, ali se
međusobno tijesno dodiruje granama. Ovamo svakako ne spadaju potištena
stabla ijednodobne sastojine, a ni potstojna šuma raznodobnih sastojina.


4) Crni bor postiže svoju spolnu zrelost kasnije od bijelog i to ne samo
na staništima koja mu manje odgovaraju (trapiska šuma), nego i u optimumu
svog prirodnog rasprostranjenja gdje je inače jači i vitalniji od bijelog
bora (Babin do).


5) Razlike između prividne i prave fiziološke zrelosti utvrđena je
ogledima, iako nije velika, dosta je pravilna (vidi tab. B) i ne smije se
zanemariti t. j . ne smje se po prvim cvjetovima zaključivati o urodu sjemena
naredne godine.


(Prividnom fiziološkom zrelošću smatrana (je prva godina cvjetanja
bora, bez obzira da li se iz tih cvjetova razvijaju šišarice i da li je sjeme
tih prvih šišarica plodno).


Najmjerodavnije su za mene opažanja u Kecmanskoj kosi (srez bos.
petrovački) gdje je bijeli bor u čistim, auhtohtonim, jednodobnim i lijepo
omeđenim plohama i gdje sam mogao tačnije nego za ijednu drugu vrstu
utvrditi prosječno doba prve fruktifikacije kontrolišući ujedno i klijavos´t
tog prvog sjemena.


*) »Godišnjak biološkog instituta« u Sarajevu — 1948.


**) Šta više analiza Miilllerovih podataka sili nas da priznamo da kod pomicanja
prema gore ni izdaleka ne Vladaju isti zakoni kao kod pomicanja prema sjeveru. Ovo
je dokaz koliko: su griješili1 svi počev od šurniarskoig dogmaticara Mayera u svojim»
nastojanjima pošto^poto utvrditi paralelizam izimeđu polaretuma i alpinetuma.


355





ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Prava fiziološka zrelost nastupa kod bijeloga bora u njegovom pri


rodnom arealu, nadm. visine oko 1000 m planinskih predjela Bos. Krajine


i to: za osamljena stabla prosječno u 13 godini, za rubna u 15, za stabla u


sklopu u 20 godini. Između rubnih stabala proredenih rubova i rubnih


stabala na kojima se direktno i dosta jako osjeća upliv sastojinskog masiva,


postoji u tom pogledu bezbroj prelaza, tako da i za rubna stabla možemo


utvrditi jednu skalu brojčanih vrijednosti od 14 do 20 godina, dok od svoje


21 godine počinje bor rađati i u sklopu.


U okolici Banje Luke fruktifikacija bora redovno počinje ranije, ali je


ta razlika posve neznatna, ako se ima na umu razlika u nadmorskoj visini


od preko 800 m. U Trapiskoj šumi zabilježio sam izuzetne slučajeve,


kad su stabla i u sklopu rađala ul i godini. Jedno takvo stablo prikazuje


pril. slika.


IV. Crni bor. Pinus nigra Arn, (Pinus nigra var. austriaca Asch, et Gr.)
Ni na ovoj vrsti nećemo se dugo zadržavati. Imam dosta podataka


o njezinoj fruktifikaciji koje sam djelomično iznio u Godišnjaku a djelomično
čekaju na mogućnost sistematskih komparativnih ogleda na cijeloj
teritoriji NRBiH. Naime šume crnoga bora biće sigurno među prvima u
kojima će se izdvojiti, premjeriti, kartirati i proučiti sastojine za proizvodnju
kvalitetnog sjemena. Tu će se pružiti prilika da se kompleksno pridje
toj problematici i da se fruktifikacija crnoga bora prouči sa fiziološkog,
ekološkog, fenološkog, sa kvantitativnog i sa kvalitativnog stanovišta, a
isto tako i sa ekonomskog i finansijskog.
Povezati sve te momente u jedan iscrpni i sažeti elaborat, to bi bio
jedan težak ali nada sve interesantan i zahvalan zadatak naše šumarske
stvarnosti. Moraćemo imati pred očima i perspektivu da će naše trušnice u
doglednom vremenu liferovati crnoborovo sjeme širom Evrope.


Da vidimo šta znamo o početku fruktifikacije crnoborovih sastojina, o
prvim godinama fiziološke zrelosti te toliko za nas važne vrste. Znamo
vrlo malo! Sve što sam općenito naveo u teoretskom dijelu rasprave,
i znatan dio onog što sam spomenuo u prva tri poglavlja ovog specijalnog
dijela — može da se odnosi i na crni bor. Mislim na sve te spomenute i
naglašene neprečišćen e momente. Ne znamo tačno kako varira
plodonosnost sa nadmorskom visinom. Ne znamo kako upliviše pogoršanje
odnosno poboljšanje životnih uslova (u prvom redu zemljišta) na fruktifikaciju.
Ne znamo kako u tom pogledu reagira ta vrsta na promjene u obrastu
i u sklopu. Ne znamo, konačno, ni kada rada ni kako često rada. U svom
članku o fiziološkoj zrelosti bora spomenuo sam između ostalog da
njemački podaci ne prave razlike između bijelog i crnog bora, što je našlo
svoga odraza i u našoj predratnoj literaturi. Prof. D. Veseli izričito navodi
da »obje vrsti počimaju rađati između 40 i 60 godine a na osamu još prije«.*
Tako je to zaista u Njemačkoj, t. j, tamo se podudaraju godine početnih
fizioloških zrelosti kod obiju vrsta, a ukoliko ipak diferencija od 4, 6, 8
godina postoji, ona se gubi kad sui u pitanfn decenije. Kod nas je stvar
drugačija. Ako uzmemo u obzir da bjeloborove kulture stupaju u svoju


*) Dragutin Veseli »Katethizam za uzgoj šuma«.


356




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 19     <-- 19 -->        PDF

357




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 20     <-- 20 -->        PDF

fiziološku zrelost već po izmaku prvog decenija svoga života, onda se


razlika koja minimalno iznosi 4 godine, a pod manje povoljnim uslovima
može biti i znatno veća (10 do 12 g.) ne smije ni u kom slučaju zanemariti.
Nie zanemaruju je ni francuski podaci. Na žalost ti podaci često nisu brojčano
iskazani u francuskim udžbenicima i priručnicima, nego se zadovoljava
sa skalama: tres precoce, precoce, assez precoce, assez tard, tard,
tres tard. Za crni bor Fron navodi podatak »assez precoce«, za bijeli bor
»precoce«, za primorski bor kao i za kleku »tres precoce«. Pošto kod
nekih vrsta uz oznaku »tres precoce« stoji brojka »15 g.«, a uz «assez
precoce« brojka »30 g.«, može se u granicama dopustivih greški a s obzirom
na stanišne prilike Francuske pretpostaviti da za njihove šume važe:
12 do 15 godina kao donja granica zrelosti primorskog bora (u sklopu), 20
do 25 za bijeli bor, a 25 do 30 god. za crni.
U šumi »Babin Do« sreza jajčkog analizirao sam nekoliko crnoborovih
stabala sa strmih vapnenastih obronaka južne ekspozicije i u nadmorskoj
visini od 1050 m. Šuma je čista crnoborova sa primjesom bijelog bora i
javora (A. obtusatum), sa grupimičnim rasporedom dobnih razreda. Iako
je starost barova varirala od 15 do 130 godina, opšti karakter šume nije
odavao dojam šume prebornog tipa jer su stogodišnji orijaši rasuti rijetko
po cijeloj površini, a ostali debljinski razredi formirali su se grupimično a
negdje izrazito stepeničasto. Stoga skoro nije bilo potištenih stabala
i bilo je moguće operisati sa faktičnim starostima fedinki pošto su se te
starosti podudarale i sa stadijnim i sa gospodarskim. Analize su pokazale
donje granice fiziološke zrelosti crnog bora »prave« zrelosti t. j . sa
sjemenom čija je klijavost ispitana sa pozitivnim rezultatima (od 17
godina za rubna stabla i od 24 godina za stabla u sklopu. Interesantno da
razlika u nadmorskoj visini za skoro 1000 m spram vještačko podignutoj
kulturi u Trapistima nije se mnogo odrazila na plodonosnosti crnoga bora.


Pogovor


Svjestan sam da nisam u ovom članku (kao što nisam ni u onom iz
prošle godine) pružio čitaocima novi »kanon« mjesto staroga koji treba
ukinuti. Ali snaga jednog istraživača — ma i najdosljednijeg, najupornijeg


— nikad nije dovoljna za definitivno prečišćavanje sličnih problema. U
prvom redu svaki individualni rad — htjeli mi to ili ne htjeli — nosi pečat
subjektivizma. Možda se autoru i čini da njegov rad ne boluje od toga,
možda je on sa svoje strane sve učinio da se tog subjektivizma oslobodi,
ali da li mu je to uspjelo — o tome će drugi donijeti sud.
Da je već krajnje vrijeme da pristupimo izradi naših vlastitih podataka,
tabela i si. u tome se svi slažemo, jer kad neosporno postoje tolike razlike
između njemačkih i jugoslavenskih ili između ruskih i jugoslavenskih
prilika, ne mogu biti identični ni podaci. Ali da su te razlike tolike i toliko
upadljive kako to iz ovog prikaza izilazi — s tim se neki ne slažu. Biću
zahvalan svakome ko će unijeti što više i što temeljitije korekcije mojih
brojki. Ali pošto su one rezultat dugogodišnjih opažanja i ogleda — dajem
ih javnosti. Ponovno ovdje u pogovoru ovog članka još jednom donosim sve
te brojke — sređene i zaokružene. To su brojke koje smatram tačnim za


358




ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 21     <-- 21 -->        PDF

lokalne prilike u kojima sam radio, brojke s kojima operišem i u svojim
praktičnim radovima, ne osjetivši dosad da bi me to dovelo na stramputicu.


Početkom fiziološke zrelosti (prosjek) za naše četinare smatram ove
zaokružene brojčane vrijednosti:
1) za stabla rasla »u slobodi«: smrča 25, jela (30 godina), bijeli bor 10,
crni bor 15 godina;
2) za stabla na rubu šume: smrča 25-35, jela 35-40, bijeli bor 12-20,
crni bor 15-25 godina;
3) za stabla iz sklopa: smrča počevši od 35, jela od 40, bijeli bor od
20, crni bor počevši od 25 godina.


o njioji;oHoniEHHH HAIIIHX XBOHHHX nopoH
IIjioaoHoiiieHHe iiaiunx XBOHHbix jiepeBjies B ycjiosnax BOCHHHCKOH KpaHHM (xOrooia-


HHH) SeMiopHo HacTynacr paHbixie H npoTBKaeT npasHjibHiie «ICM B 6ojice ceBepHbix oSjiacrnx


EBponbi. OiHaKO 3a Hememe M CBOHX cofJcTBeHHbix jaHHbix lorocjiaBCKHe jiecHHine nojib30


BaJIHCb HJIH HeMellKHMH HJIH pyCCKHMH UH((>|>aMH. OHIHÖK H B TaKHX CJiyiaWX HCH3ÖeJKHbI, K3K


»TO eme B npouijioM rosy OTMCTHJI aBTop HaCTomueü CTaTbH (»cypHaji »Šumarski List« No No


10 11 H 12 — 1949).


HacToaniaa CTaTbH ABJIHCTCH npoaoxceHHeM H n,onojiHeHHeM TeopeTHiecKHX npen,no


(bijioK npoHijioroixHeH CTaTbH. OHa HMeeT oojibmc npaKTHieCKHH xapaKTep H 3HaieHHe. ABTOP


ccbiiiaieTCH Ha CBOH OOUTU H HafijirojieHHa B Jiecax 6. TpannCTKaro MOHaCTbipa H B paiioHe


KjieKOBaie—rpiaeqa. B OT^ejibHOCTH pa3CMaTpHBaeTca Ka^ciaa H3 aBTOXTOHbix XBOHHbrx nopoa.


He ciHTaa CBOIO paßory HciepnbisaioiiieH H npejLnaraa KpHTHiecKH omecTHCb H npo


sepHTb ero BI.IBO;U>I aBTop opHeHTHpo»o«rao HaMeiaeT cJienyioiHHe nnclipH JIJIH B03pacTa B03~


MyJKajIOCTH XBOHHblX HOpOI, B BoCHHH:


JJJIH aepembeB rae HacaiKfleHHH:


ejib — 25 JieT, nnxTa — 30 a., ofibiKH. cocua — 10 JI., «pbiM. cocHa — 15 jr,


Jljia oiryiueiHbix jjepeBbeB:


ejib 25—30 JieT, nHXTa 35—40 a., cocHa 12—20 JI., Kpi.m. cocaa 15—25 JI.


JJjia nepeBbes B HacajKjjeHHHx:


ejn. — HaiHHaH c 35 JICT, nnxra c 40 JI., cocHa c 20 JI. H KpbiM. cocHa c 25 JieT.


359