DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 8 <-- 8 --> PDF |
za odnosnu vrstu, pa se lako dalje obračuna po ha. Tako će se za crni bor obračunati po 30 kg, za bagrem 15 kg, američki jasen 15 kg, i t. d. Iz ovoga se vidi da pošumljavanje neposrednom se tvom, gnezdovnom metodom ili na brazde-pruge zahteva približno podjednaku količinu semena. U našoj praksi kod izvođenja operativnih zadataka bezuslovno biće ot stupanj a od iznosa prikazanih u´ovom radu, što će produbiti dalnja raz matranja o pokrenutom pitanju, ali gore prikazani brojčani iznosi i predlo ženi obrasci mogu poslužiti za početno planiranje kako u proizvodnji šum skih sadnica, tako i kod izvođenja pošumljavanja neposrednom setvom šumskog semena na terenu. Literatura: 1. Dr. A. Pctračić, Uzgajanje šuma II deo Zagreb 1931 2. Dr: A. Petračić, Uzgajanje šuma I deo Zagreb 1935 3. Dr.*D. Petrović, Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1948 4. Dr. J. Balen, Šumski rasadnici, Zemun 1938 5. Inž. M. Krstić: Određivanje približne klijavosti šumskog semena primenom kidigolkarmina, Beograd 1949 6. Inž. I. Soljanik, Šumsko same, Beograd 1940 7. Vincent G. Lesn.i semenarstvi v pestbeni techmice, Praha 1940 8. Prof. N. N. Stepanov, Drevesn i e semena, Moskva 1930 9. Prof. N. N. Stepanov, Lesnoe razvedemie v stepi, Moskva 1932 JiCk D. D. Mmio, Kak sobirat i hranit semena drevesinih porod, 1940 111. A. B. Albenski, Razvedenie bistrorastuščih i cennih drevesnih i kustarmikoviih porod, Moskva 119410 12. Pro-f. V. N. Sukačev, Dendroflogija, Moskva 1939 Ing. A. Panov, (Sarajevo): O FRUKTIFIKACIJI NAŠIH ČETINARA Prošle godine* analizirao sam nekoliko momenata koji su u nepo-* srednoj i logičkoj vezi sa problematikom fruktifikacije — plodonosnosti — šumskog drveća, podrazumijevajući pod tim dvoje: 1. početak rađanja pojedinih vrsta odnosno tzv. početnu fiziološku ili spolnu zrelost raznog drveća i 2. periodicitet rađanja odnosno učestanost bilo potpunog bilo djelimičnog uroda sjemena. Naprotiv nisam se nikako dotaknuo treće strane te problematike: pitanja koliko i kakvog sjemena možemo očekivati od pojedine vrste drveća pod određenim uslovima i u određeno vrijeme. Mada je taj treći problem isto tako važan kao i prva dva, on je za nas manje aktuelan, jer kod njegovog rješavanja možemo koristiti bogata iskustva drugih naroda. Naprotiv što se tiče prvih dvaju pitanja: pitanja fiziološke zrelosti i pitanja periodiciteta, za nas su ta tuđa iskustva beskorisna; moramo imati svoja i imaćemo ih. Ja sam u II, IV i VII poglavlju pomenutog članka, tj. na nekoliko mjesta u toku te čisto teoretske rasprave, upućivao čitaoce na svoja prak * »Šumarski list« br. 110-11—11949 i br. ;1Q—11949, članak »Načelna razmatranja o fruktifikaciji šumskog drveća«. 346 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 9 <-- 9 --> PDF |
t tična terenska zapažanja usko vezana na prednja načelna — tj, čisto teoretska — razmatranja. Ovaj moj članak upravo se nadovezuje na taj prvi teoretski dio i to kao drugi — specijalni i praktični — dio iste tematike. U ovom svom članku sumiraću svoja zapažanja o početnoj fiziološkoj zrelosti naših četinarskih vrsta: smrče, jele, bijelog bora i crnog bora i to posebno za svaku vrstu. I. Smrča. Picea excelsa Lk. Opažanja se odnose na čiste smrčeve i mješovite (smrča i jela) sastojine sreza banjalučkog i sreza bosanskopetrovaökog. Prva serija opažanja vršena je u području gdje smrča nije autohtona (bivša šuma Trapiskog samostana kod B. Luke, gosp, jedinica »Lipici«). Smrče ima tamo vrlo malo. Grupisana na neznatnim površinicama manjim od % ha smrčeve sastojine nisu nigdje ni izlučivane kao samostalni otsjeci nego su prigodom sastava uredajnog elaborata (»Privremeni privredni plan za šumu samostana Marija zvijezda« prema stanju iz 1903. g.) uključene u najbliže i njima najsličnije otsjeke, kako su to tadanja Uputstva o izradi uređajnih elaborata i propisivala. Takvih manjih nalazišta smrče bilo je u trapiskoj šu»ii sedam. Po groblju i cvjećnjacima bilo je osim toga osamljenih mladih stabala smrće, koja su mi poslužila za utvrđivanje fiziološke zrelosti stabala tih kategorija. Na jedinkama uzraslima u slobodi mogao sam utvrditi pojedinačne slučajeve cvjetanja u 22-oj godini njihovog života. Od jedne druge smrče 24 godine stare dobio sam sjeme vrlo dobre klijavosti: od 10 sjemenki u klijalu mi je proklijalo 9, a na gredici mi je niklo 7. Za utvrđivanje fruktifkacije u sklopu najpodesniji je objekat bio tzv. Paradiz — sjeveroistočni klin otsjeka 3 d: čitav taj otsjek sa svojom površinom od 3,47 ha pretstavljao je trokutastu enklavu crnogorice u šumi hrasta kitnjaka (otsjek 3b); u ćelom otsjeku bilo je 90°/o crnog, bora i jedino vrh toga trokuta tj. taj sjevero-istočni klin obrastao je mješovitom šumom jele i smrče; taj se mali djelić i zvao Paradiz. Bio je onda 32 godine star, potpunog obrasta i sklopa. Situacija se vidi iz pril. skice. Nadmorska visina oko 250 m. Prema podacima pokusne plohe (mjerenja vršena 1933.) proračunato je na hektar i to: Ispod 10 om 10—12 cm I»—114 cm 14—118 cm Vrsta drveta kom. 1 sred. vis. kom. sred. vis. kom. i sred. vis. kom. sred. vis. Smrča 101 ! 13,4 501 15,7 446 16,9 153 17,5 Jela 25 11,8 » 70 6 15,4 1196 16,9 1U8 17,1 Smrčeva stabla nisu rodila a pojedina jelova jesu. Mi ćemo se u slijedećem poglavlju, koje će tretirati pitanje fiziološke zrelosti jele, nešto dulje zadržati na podacima iz toga otsjeka naročito s obzirom na već u svoje, vrijeme istaknuti momenat (poglavlje V. citiranog mog članka, str. 342) tj. da više puta nije oportuno operisati sa podacima dobivenim opa 347 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 10 <-- 10 --> PDF |
i žanjima u mješovitim sastojinama. Na ovom mjestu dodao bih samo ovo», da ukoliko i operišemo s tim podacima oni će se u većoj mjeri odnositi na vrstu koja podnosi zasjenu a ne na komponentu, koja zahtijeva mnogo svijetla. U istom otsjeku pokušao sam god. 1937 provjeriti vrlo interesantna opažanja sovjetskih šumara koja se nadovezuju na istraživanja Ljubimeoka, Morozova i Nikolskog, a za koja čini mi se ipak najviše dugujemo Ciieslarii i Wiesneru. Radi se o paralelizmu kojj nesuminjivo postoji iameđu anatOimsko-fiziološke grade Cetina drveća i stepena podnašanja zasjene. Posljednje vrijeme radili su na tom problemu Voroponov (1930, 1949) i Leuhina (11949). Plodonosnost je mnogo više zavisna od asimilacione sposobnosti lista nego što možemo misliti i naslućivati. U to doba nije još bila detaljno razrađena metodika ispitivanja osmotskog tlaka u iglicama u vezi) sa pripadnošću jedinke dominantnom ili potištenom razredu stabala odnosno u vezi sa utpoređivanjem četine sa periferija i iz unutarnjih dijelova krošnje. Ja sam našao u Paradizu svuda osmotski itlak ispod li7 atm. Ovakav niski atmosferski pritisak karakterističan je i moguć za prve decenije života smreče ali za sastojine koje su na prelazu u srednjedobne takav sniženi pritisak znači potpuni, ili skoro potpuni, zastoj svih funkcija razvitka. Znači da razvitak tih srnrča nije ni izdaleka tekao uiporedo sa njihovim rastenjem.* Nebi htio da jednom duljom digresijom remetim tok mojih izlaganja, ah nije bez interesa osvrnuti se mimogred na kasnije oglede sovjetskih naučno-istraživaćkih ustanova preduzete u istom cilju. Leuhina i Voroponov uzimajući smirčeve četine sa drveć.i raznih starosti i bilježeći svaki put da li je ta jedinka spolno zrela ili proređenoj sastojini da joj1 je osmotski pritisak u Cetini preko 23 atm.; kao> izuzetak utvrđena je fruktifikacija na. jednoj smrči 30 godina staroj sa osmotskim pritiskom ispod 23 atm. (22,48 atm.) U svim slučajevima kad je Osmotski pritisak varirao od. 16,52 do 21,88 atm. (a to je bilo u tijesnoj vezi sla obrastam odnosno sklopom) smirče nisu rađale iako je među ispitanim primjercima bilo i drveća u 54-oj godini starosti. Voroponov zove takve pedesetgodišnjake »stadijno mladim« stablima za razliku od 25 i 30-godišnjih »stadijno starijih« primjeraka. Nebi bilo na odmet kad bi naši Instituti (makar oni bolje opremljeni i sa više mogućnosti za pravi naućno-istraživački terenski kao i laboratorijski rad) kod rješavanja problema fruktifikaeije poslužili se kriterijem njemačkih i sovjetskih naučenjaka, odnosno primjenili njihove metode na našem terenu. U srezu bosanskopetrovačkom u planini Grmeč u području Krnje Jele posmatrao sam god. 1930. jednodobne i čiste smrčeve sastojine nastale vjerovatno poslije požara. Površina tih mladih, lijepih i gustih šumica bila je oko 50 ha. Starost je utvrđena brojenjem godova na tri posječene smrče: 34, 35 i 36 godina. Analiza stabala nije vršena. Brojeno je u šumi, bez lupe i drugih pomagala,´nije se nastojala postići tačnost potrebna za naučno istraživački rad, jer nije u te svrhe ni rađeno, Koliko se sjećam, mene je tada zanimalo pitanje: u kojoj starosti napada smrču Ips tvpografphus, jer sam specijalno na torn objektu primjetio^ da je sastojina zaražena po malom Pytioctenes chalcographus, dok onog * Ovo moram dodati, jer iz podataka donesenih naprijed vidi se da je raste nj e tih sastojina bilo vrl o povoljno . Prosječne visine i prsni promjeri bijahu veći nego što je to izračunato za mnogo starije sastojine prvih bonitetnih razreda njemačkih tabela. Rastenje je dakle bilo besprikorno povoljno. Međutim stojimo na stanovištu Lisenkovljeva biološkog zakona: rastenje i razvitak — to su dva posebna, dva razna procesa, prema tome dva razna pojma. Na tom zakonu baziramo tvrdnju da su pomenute dobro uzrasle sastejine bile zaostale u razvitku, barem što se tiče svoje smrčeve komponente i zato smrča u njima nije rodila sjemenom. 348 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
velikog skoro nije bilo nikako. Potsjećam čitaoce da je to bilo god. 1930... tj. godine najveće kulminacije »tipografa« u Bosni. Prigodom obaranja lovnih stabala (njih je bilo oborenih jedno desetak u tome predjelu) orijentaciono se utvrđivala i bilježila njihova starost i sve su se te brojke približno podudarale; dakle vjerovatna starost cijele sastojine bila je 35 godina. Nisam mogao primijetiti na toj površini ni jednu smrću koja bi »stršila«, u kome bi se slučaju mogla roditi sumnja da je u toj — nekad požarom upropašćenoj — šumi ostalo nešto i predrasta, a to bi opet značilo da je te (1930) godine bilo tamo stabala i starijih od 35 (36) godina. Naprotiv prokrstarivši tu šumicu stekao sam uvjerenje da su sva stabla nesumnjivojedne starosti. Šuma je te godine obilno fruktificirala. Prema pričanju jednog otresitog omladinca iz toga sela nije to prvi put, nego je bilo tu šišarica još preklani. Na pomenuta tri stabla bilo je ukupno 208 šišarica, što je svakako, golem broj ako se uzme u obzir da su to bila drvca prsnog promjera 18—19 cm a visine ispod 15 m. Klijavost sjemena nije provjeravana. Podmlatka nisam primijetio. Pošto je šuma bila prilično napadnuta po malom potkornjaku, a bilo je u njoj i sušika, to sam opisanu pojavu velike a prerane fruktifikacije tumačio mišljenjem koje je u ono doba dominiralo, tj. da ranija f ruktif ikacij a (ranije nego što je »propisana« prema njemačkim kalupima) može nagoveštavati samo skoru smrt dotične asocijacije*. Najmanje sam tada — dojučeranji đak bez imalo prakse —r mogao posumnjati u nepogrešivost brojki koje sam tako dobro naučio i tako čvrsto držao u glavi. Očiti nesklad između tih brojki i faktičnog stanja na terenu nisam htio tumačiti drukčije nego na gore opisani način: pogoršanje zdravstvenog stanja uslovljuje raniju fruktifikaciju a i obrnuto: iz činjenice preranog rađanja plodom povlače se zaključci o neminovnom, brzom propadanju sastojine. Sa kolikom rezervom i ograničenjima treba prihvatiti tu tezu o tome je već bilo i biće još govora. Godine 1933. izvršio sam slična opažanja na smrči u području »Dijelovi« u privatnoj šumi tadanje vlasništvo »Lignum s. a. Milano« isto srez bosanskopetrovački. Šuma je prebornog tipa u glavnom smrčevo-jelovabukova s mjestimičnim borom u većim grupama, sa neznatnom primjesom jasike, javora (Acer obtusatum i A. pseudoplatanus), jarebike i ive; po rubovima izraziti pojas 1 ješke s ponešto gloga a na južnim ekspozicijama i cera. Šuma prebornog tipa sa dominantnim debljinskim razredom od 30 do 40 om. Kroz šumu je prije dvije godine prošla sječa umjerenog intenziteta. Zemljište je dobro; zdravstveno stanje isto; nadmorska visina 950—1100 m. Te godine u većem dijelu bosanske krajine dobro je rodila smrča, i meni se ponovo pružila prilika da posmatram neobično mlada stabalca gdje savijaju svoje vršike pod teretom šišarica. Utvrdio sam na nekoliko primjeraka koji su rasli »u slobodi« da starost tih drvca nije bila veća od 23—24 godine. Teže je bilo utvrditi početak fruktifikacije u sklopu; razlog je bio taj, što su mlada stabla zauzimala poseban sprat donji, potišteni. Rijetko kada se je moglo vidjeti da se koje drvce probije do direktnog sunčanog zračka. Ni ona stabla, kojima bi to uspjelo, nisu fruktificirala što je uostalom bilo u skladu sa dosljedno provedenim ogledima *) Ja sam u svome teoretskom .dijelu (Š. L. br. lO/lll str. 345.) ovako to formulirao: «... stalni memento mori za dotičnu jedinku da se ona ranije počne brinuti Za* svoje potomstvo«. 349 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 12 <-- 12 --> PDF |
ruskog šumara V. Ogijevskog koja su »dokazala da drveće u sklopljenoj šumi ako je iza toga naglo oslobođeno, ne povećava svoju plodnost odmah, nego mu je za to potrebno izvjesno vrijeme na pr. za bijeli bor obično oko 4 godine.«* Kao što sam već spomenuo, oslobođenje mladika uslijedilo je tek prije 2—2K godine. Moja opažanja vršena u istoj šumi godina 1936—1940 uvjerila su me da ovakve zastarčene smrče počinju fruktificirati 5—6 godina poslije svoga oslobođenja. God. 1939. zabilježio sam nekoliko takvih slučajeva: početak rađanja u 55-toj god., 50-toj, 49-toj (tri slučaja), 48-oj (dva slučaja) i uvijek sam mogao analizom stabala utvrditi da su se dotična stabla prvih 20—25 godina svoga života gušila pod najgušćim sklopom starog drveća i nisu mogla postići debljinu ni 10—15 mm. Daljnjih svojih 20—25 godina drveće je — iako oslobođeno — životarilo kao subdominantna klasa takmičeći se sa svojim vršnjacima a još uvijek robujući superdominantnim orijašima nad njima. Stoga ni tih 20—25 godina prirast nije bio normalan nego znatno smanjen. Na poprečnom presjeku debla vidjelo se je kako se je nadovezivao na onih unutarnjih dvadesetak godova jedan plašt od daljih 20—25 godova ukupne širine od 4—6 cm. Ali daljih 6 godina (konkretno od 1933—4939) prirast je bio vrlo velik: po 7—10 mm godišnje sa svake strane tj. ukupno po 10—11 cm pa i više. Preračunavši na gospodarsku starost tj. upoređenjem debljine tih (potpuno tek u 45 godini oslobođenih) smrča sa istim debljinama dvaput mlađih stabala izračunao sam da ta gospodarska starost jedva iznosi 20 god. tj. svakako ispod doba početne fiziološke zrelosti. Nije stoga nikakvo čudo što su takva stabla počela rađati tek u svojoj 45 + 6 = 51 godini što odgovara 20 + 6 = 26-toj gospodarskoj godini starosti. I zaista meni je uspjelo da nađem nekoliko komada u sklopu uzraslih, a ipak rodnih, smrča manje od 30 g. starih i jedna je imala baš 26 godina. Osim toga analizirao sam veći broj smrča sa rubova šume. Za analizu sam uzimao isključivo primjerke za koje se moglo tvrditi da se rub šume nije odmicao posljednjih 20 godina. Ti su primjerci uzimani sa razlienih nadmorskih visina i ekspozicija ali uglavnom između 950 i 1100 m. tj. u donjoj polovici visinskog pojasa mješovitih šuma jele-smrče-bukve kako ga je opisao za dotično područje Tregübov*. Na osnovu svih tih podataka izveo sam zaključak da smrča u zoni svoga prirodnog rasprostranjenja u Bos. Krajini počinje rađati plodom na osami ispod 25 godina svoje starosti i na rubu šume ispod 30 godina. U gornjem dijelu toga pojasa koji graniči sa pojasom planinske bukve fruktifikacija smrče, čini se, zakašnjava. Tačnijih podataka o tome, nažalost, nemam. Na kraju htio bih opravdati svoj postupak proraičunavanja faktične starosti u godine gospodarske starosti kada se je radilo o stablima u prebornoj šumi a unutar sklopa, (za osamljena i rubna stabla operisao sam uvijek sa faktičnom starošeu). Morozov u švoime djelu »YieHHe o jiece« spominje istraživanja Soboleva i Fomičeva izvedena u gospodarskoj jedinici »Ohta« blizu Lenjingrada. Ispitan je postotak *) MopoaoB: y^eHHe o Jiece. *) Tregubov.- »Les forets vierge momtagnards — Massif de Klekovača-Grmeč.« Kompleks »Dijelovi« nalazi se u sastavu istog masiva Klekovača svakako izvan prašumskog sklopa toga masiva. Prema Tregubovu smrča se nalazi u tom kompleksu u granicama več spomenutog mješovitog pojasa u prilično konstantnom omjeru smjeae i to 50—60f% jele, 30% smrče, i, lOj—20 bukve (str. 33). Takav se pojas prostire na JZ ekspozicijama od fOOO^lBOO ,m. a na SI od 900—MO0 m. 350 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 13 <-- 13 --> PDF |
«a kojim participiraju u urodu sjemena snvrčeva stabla svih razreda (Kraftovih) i pronađemo je ovo-*. Ako uzimamo za urod sjemena stabla predominantne klase indeks = 100, onda već stabla dominantne klase (II klasa po Kraftu) iimaju urod 88, kodominantna 37, a potištena (IV klasa) svega 0„5% ili drugim riječima rečeno praktički uopšte ne dolazi do izražaja. Pošto se u pravoj prebornoj šuma kao i šumama karaktera prašume svako mlađe stablo nalazi u istom položaju u ikakvom su i potištena stabla jedmodoibnilh sastojina (IV i V Kraftovi razredi), to ne može biti uopće govora o utvrđivanju početne fiziološke zrelosti smrče u prebornoj šumi jer ta granica nije fiksna, ne ovisi o starosti drveta nogo o uslovima koji će mu omogućiti (ili naprotiv onemogućiti) da koristi minimum svjetla koji mu je neophodno potreban za plodonošenje. Sve dok ti uslovi ne nastupe ,osuđeno je mlado — i srednijodobn© — stablo´ na apsolutnu sterilnost ili u najboljem slučaju na participiranje u plođonošenju sa. 0,5 postotkom od -— X 100 = 0´,2%, što praktički znači — nulu! Dakle ne samo stabla oid 30 i öOgodina nego i stabla preko 1(00 godina stara ostaju u sklopu neradna, jer su i »stadijno« i »gospodarski« — mlada. Pošto jioš nemamo mogućnosti za korekcije s obzirom na prvi momenat (stadijnositi), uzimamo onaj drugi koji nam pokazuje da za fiziološku zrelost Smrče u sklopu u šumama karaktera prašume i u preboimim šumama isto važi starost od cea 30-35 godina kao i za rubna stabla ali da je to gospodarsk a starost a ne faktično njen«´ doba. Prema njemačkim podacima smrča ulazi u doba svoje fiziološke zrelosti na csami (im Freistand) u svojoj 30—40-toj godini (Dengler) a u sklopu u 50—60 -toj godini (Gayer, Hess, Wolf). Prema francuskim podacima — oke 50-te godine u sklopu. Prema podacima naših priručnika: »počinje rađati u sastojim u godini 50—60« (Dr. Z. Vajda), »prosječno dozrije .. . doseže plodnu zrelost... za 30-^40 godine« (I. Horvat) i »počinje rađati u 60 godini« (Ing. B. Zlatarić), »počinju rađati, donositi plod u 40—50 god.« (ing. F. Arnatautović*). II. Jela. Abies alba Mill. U šumi koju sam imao mogućnost kontinuirano posmatrati tokom čitavog decenija, t. j. u već spomenutoj šumi bivšeg Trapiskog samostana, nalazile su se svega dvije grupe jele u sklopu ostalog šumskog masiva. Prva je grupa već spomenuti »Paradis« sastavni dio otsjeka 3d kako je to već obrazloženo u prvom poglavlju. Starost tog drveća bila je u doba uređivanja (1933) 32 godine, obrast 1,0, sklop potpun, zapravo pregust, smjesa 0,5 jele, 0,5 smrče; pojedini ariš i bor na rubu otsjeka. Druga je grupa sa nešto oko 100 stabala u hrastovoj šumi, otsi´ek 3b, skoro na periferiji toga otsjeka ali ipak od sampg ruba dijeli ga dosta široki pojas stare hrastove šume. Ovo navodim da bi podvukao da u toj grupi nema ni jednog ni osamljenog ni rubnog stabla u strogom smislu te riječi. Starost je bila onda 29 godina, obrast 0,7—0,8, sklop skoro potpun; sastojina je čista jelova. U otsjeku 3d (»Paradis«) već god. 1933 rodilo je nekoliko jela. Od čuvarskog osoblja mogao sam saznati da je to prvi urod šišarica u »Paradisu « tj. nije do tada bilo uroda ni smrčevih ni jelovih šišarica, što je bilo razumljivo s obzirom na vanredno gusti obrast i sklop. Stvarno nije se mo *) Vidi tabelu prilog br. M - 12/11949. »Narodni šumar« 351 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 14 <-- 14 --> PDF |
gao primijetiti nikakav ponik, iako sam pažljivo pregledao zemljište toga dijela otsjeka 3d kao i susjednoga hrastika. Nisam kontrolisao klijavost sjemena uroda god. 1933, smatrajući tu pojavu abnormalnom i začudio sam se kad sam u proljeće 1934. našao jelove kotiledone čije je poreklo bilo apsolutno pouzdano jer drugdje nigdje u blizini nije bilo odraslih jela. U istom otsjeku god. 1936. ubrao sam sjeme jelovih šišarica (u tada već 35 godina staroj sastojini) čija je klijavost bila 46%. U otsjeku 3b naišao sam na vrlo interesantnu pojavu. Već sam rekao da je obrast te grupe bio između 0,7 i 0,8. Bilo je i panjeva koji su potjecali od šumskih krađa i tamo gdje je tih panjeva bilo više, tako da su se ostala stabla razvijala slobodnije i jače, tu sam našao tri stabla sa nekoliko šišarica u gornjem dijelu krošnje. Jednu jeliku od 19 cm prsnog promi´era analizirao sam. Na analiziranom stablu našao sam 8 šišarica, a što je još interesantnije bilo je pod tim jelikama nekoliko komada dvogodišnjeg ponika. Slijedeće "godine (1934) j´elovih kotilidona u šumici bilo je više. Visina nad morem je nešto veća od »Paradisa« (do 300 m). Otsjek Paradis i grupica jela u 3b pretstavljali su vrlo interesantan objekat sa šumarsko naučnog stanovišta i zaista je šteta da je zimi 1943 i 1944 g. njemačka soldateska prevršila tu divnu šumicu za božična drvca. U gospodarskoj jedinici »Dijelovi-Vedro polje« sreza bosansko-petrovačkog utvrdio sam na sličan način kao i za smnču (vidi pogl. I.) prosječnu početnu fiziološku zrelost za rubna jelova stabla u predjelu Kecmamska kosa (nadmorske visine 1000 m, ekspozicija sjeverna, zemljište dobro). Po mojim opažanjima provjerenim i god. 1937 fiziološka zrelost rele na rubu sastojine razvija se između 35 i 40 godina. Za osamljena jelova stabla nema podataka: izrazita vrsta sjene, jela u pravilu ne raste na slobodi. Mogao sam jedino provjeriti starost pojedinih rubnih stabala u proređenim rubovima, i to starost onih drvca koja su naročito rano počela rađati. Imao sam dvanaest slučajeva kad je jela imala plodne šišarice (tj. sa klijavim sjemenom) u starosti ispod 35 godina (30—33), u dva slučaja sam zabilježio starost od 28 godina. Zdravstveno stanjje tih primjeraka nije bilo povoljno: vitalitet je oslabljen kresanjem, bilo ih je sa ozleđenom korom, a tri su bila napadnuta ličinkama Ips curvidens. Ovo sve ističem, kako ne bi ispustio ni jedan momenat: ni onaj koji govori u prilog mojim tezama, a ni onaj koji govori protiv. Onoga, ko , smatra da se je tu radilo o abnormalno-fiziološki-zrelom stablu zbog uzroka patološke prirode, upućujem na slučaj trapiskih jela čije je zdravstveno stanje bjlo upravo idealno". Ovo nam sve služi dokazom koliko još moramo raditi da bi došli do nekih pozitivnih, pouzdanih, svojih rezultata. Konkretno za jelu: u granicama njenog prirodnog areala nećemo ni dobiti pouzdanih podataka o plodonošenju osamljenih stabala. Svaku jelu koj a 35 god. raste sama, već samim tim što je rasla sama treba kvalificirati kao protuprirodni fenomen, fenomen koji se kosi sa osnovnim momentom ekologije te vrste, a takve smo slučajeve (za sada barem) a priori isključili iz šeme naših razmatranja (teoretski dio, poglavlje IV. strana 341.)* *) Dr. ! Florvat »Biljno sociološko istraživanje šuma u Hrvatskoj« vidi skrižaljku IV. snimke 11—!? u nadmorskim visinama 880—(L200; upored; u citiranom djelu Tregubova opis predjela Strugarnice. 352 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Za rubna jelova stabla po neproređenim rubovima tj. tamo gdje je taj rub gust i neposredno prelazi u isto tako gustu jelovu odnosno mješovitu jelovo-smrčevo-bukovu sastojinu može se uzeti normalna fiziološka zrelost od 37 godina. Za stabla u sklopu kod obrasta 0,6 do 0,7 u čistim jelicima, odnosno kod obrasta 0,7 do 0,8 u mješovitim šumama jele i smrče uzimam početnu fiziološku zrelost 45 godina. U prebornoj šumi nije lako naći primjerak u kojoj bi »stadijna starost« podudarala sa nominalnom. Ipak za jelu je to bilo mnogo lakše nego za smrču. Pa i u slučaju djelimičncg nepodudaranja lakša su bila preračunavanja faktične starosti u gospodarstvu. Svaka jela u dobi od 45 godina gospodarsk e starosti u našim geografskim širinama i u optimalnoj za nju nadmorskoj visini (asociacija Fagetum silvaticae croaticum abietosum) pripada stadiono-zreloj klasi drveća. Institutu za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu pored ostalih tema dato je u zadatak da i po toj teini nešto uradi šta će verovatno i postići, kad mu to prilike (sredstva i kadrovi) dozvole. Prvenstveno treba iimati za to vlastite eksperimentalne punktove i trajnu mogućnost obilaženja tih punktova od strane rukovodioca obrade teme. Za sada su ti rukovodioci upućeni na pomoć i opažanja tvz. vanjskih pomoćnoterenskih saradnika i na objektima pod nadzorom i upravom operative. Institut je stoga propustio priliku da prati izuzetno (za jelu) rodnu godinu kakva je bila godina W4i9 da bi mogao iz niza sistematskih opažanja povući najzad konkretnije i preciznije zaključke. Saradnjom operative i manjim »maršrutnim istraživanjem« ipak smo \ obogatili prošle godine naša iskustva. U području Škrta-Nišain srez Bugojno u skoro čistoj jelovoj sastojini na nadmorskoj visini od 1100 m, u nejednodobnoj šumi ali sa približnoi ujednačenim dobnim, razredima i bez izrazitog etažnog slojanja, kod obrasta 0.6 do 0,7 redovno su fruktificirale jele u starosti od 40 godina (faktičnoj). U području Han Pijesak fruktificirale su pod sličnim okolnostima sastojine od 2´2L-30 cm prsnog promjera. Najtanje stablo na kojem su konstatovane šišarice imalo je tačno 20 cm. Ono je bilo potpuno u sklopu i moglo je imati preko 40 godina ili neznatno više. Sa jednog sličnog stabla 26 cm debelog,-a 34 godim e starog , uizraslog u sklopu ali bliže rubu p.rogaline dobili smo sanduk šišarica. Sjeme je bilo zdravo, upadljivo krupnih dimenzija, bogato snabdjeveno terpentinom sonornih mjehurića. Klijavost je sjemena bila 5.Wo, iako je probana pod okolnostima dosta nepovoljnim. Prema podacima njemačke literature jela počinje roditi sjemenom u starosti od 50 do 60 godina (Dengler) odnosno u starosti 60—70, 60—80 i 70—80 godina. Iste brojke nalazimo i u našoj literaturi.: 60—70 (Dr. I. Horvat), 60—80 (Dr. Z, Vajda), 50—70 (ing. F. Arnautović). — Iz strancuske literature crpimo približno* iste podatke. U ruskoj literaturi nema podataka za ovu botaničku vrstu. Podaci za vrstu Abies sibirica ne mogu poslužiti kao kriterij] za uporeeđnja. III. Bijeli bor. Pinus silvestris L. Opažanja su vršena godina 1933—1940 i 1943—1946 u šumi Trapiskog samostana (bor nije autohton), u šumi bivšeg preduzeća Lignun S. A. Milano (srez bosansko-petrovački) i u šumi bivšeg vlasništva Posoilnica v Gornji Radgoni (srez jajački). U prvoj šumi ima čistih i mje&anih borovih šuma, u drugoj čisti bijeli bor koji se na granicama sa drugim asociacii´ama tj. sa mješovitom šumom jele-smrče-bukve pojavljivao se u smjesi sa po 353 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 16 <-- 16 --> PDF |
tonjim vrstama, u trećoj šumi stablimična, r^eđe grupimična, primjesa bijelog bora u sastojinama crnog bora. Jedan dio rezultata mojih ogleda u p-omenute tri šume već je objelodanjen, stoga se na njima neću zadržavati*. Ako se letimično osvrnemo na strane podatke, vidimo da bijeli bor u Njemačko,) rađa prvi put u starosti između 15 i 20 god; ako je u sklopu, između 30 i 50 godina. Interesantno je da prema opažanjima njemačkih šumara (prvi je to podvukao Švapah) razlika između početne fruktifikacije u slobodi i početne fruktifikacije u sklopu ne iznosi 10—20 godina već 15—35 godina što je logično s obzirom na bor kao vrstu svjetlosti i s obzirom na klimatske prilike sjeverne Njemačke. U šumama centralne Njemačke bijeli bor rodi u starosti 30—40 godina (Münch, Vansselow). U SSSR bor tek iz a 40 godina postizava svoju spolnu zrelost a u sjevernom dijelu SSSR oko 60 godina. U sjevernom dijelu Skandinavskog poluotoka prema finskim podacima bor ne postizava spolnu zrelost prije navršenih 100 godina, iako je normalni obrast tamošnjih sastojina uporedo sa obrastom naših za trećinu manji. Poznata je inače činjenica da na sjevernim granicama svog prirodnog rasprostranjenja svaka vrsta polusjene (joha, jasen pa i smrča) postaje izrazito fotofilna, a kod svjetlo-zahtijevajućih vrsta taj momenat tj. zavisnost njenih fizioloških funkcija od svjetlosti postaje još izrazitiji. Bez preuveličavanja možemo reći za bor u Finskoj, da kad bi se u njegovim sastojinama tamo podržavao obrast i sklop uobičajenim u našim prilikama trebali bi stoljećima čekati na prirodnu obnovu borika. Što se više pomičemo prema jugu, to se više ispoljavaju tri momenta kod fruktifikacije šumskog drveća: 1) ranije postignuće fiziološke zrelosti, 2) manja zavisnost plodonošenja od inteđziteta direktne sunčane svjetlosti i 3) češći i pravilniji periodiocitet. U svjetskoj šumarskoj literaturi nije ostalo nezapaženo da bor na Balkanskom poluostrvu rađa vri© rano i to n e samo u ravnici nego i visoko u brdima skoro na granici svoga prirodnog rasprostranjenja, čak na granici šumske vegetacije uopće (Müller). Naročito iza požara kada na patikama ostane po koji manje oštećeni semenjak — odvija se prirodno pošumljavanje brzo i lako. U Rodopskim planinama na nadmorskim visinama koje bi za nas značile visinsku granicu subalpinskih bukvika i prelaz u formaciju kleke, tamo još uvijek raste, fruktificira i podmlađuje se bor na većim suvislim površinama, čemu »osobito pogoduje rani i obilni urod semena, pogodna klima kao i stanje tla nakon šumskog požara*«. Müller je brojčano utvrdio početnu fiziološku starost za balkanski bor posebno za vrstu Pinus silvestris a posebno za vrstu Pinus leucodermis. Za prvu vrstu Müller navodi brojke »između 16 i 19 godina« koje se odnose na prvu iza požara generaciju bjeloborovih sastojina naglašavajući da ta sastojina obično bude rijetka, stabalca krošnjata, pa se takve sastojine postepeno nadopunjavaju sa jedinkama treć e generacije, smatrajući prvom generacijom semenjake preostale na garištu. Ako se ima na umu da za prilike Sjeverne Njemačke za stvaranje treće generacije borovih šumica potrebno je najmanje pola stoljeća, nije čudo da je njemačkom šumaru upalo u oči da su »razlike u godinama između jedne i druge gene *) »Godišnjak biološkog instituta« u Sarajevu 1)948. *) Dr. K. Müller: Aufbau, Wuchs und Verjüngung Südeuropäeischer Urwälder, 354 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 17 <-- 17 --> PDF |
racije svega 12—20 godina«. Za muniku Müller veli da umjereno rodi sjemenom počevši od 20 do 25 godina. Podaci se odnose na fruktifikaciju u sklopu, onom normalnom planinskom tj. relativno rijetkom a ne na osamljena stabla. Narijetko rasuti prirodni ponik bora (bijeloga) prije no što bi počeo formirati sklop ponaša se kao i pojedinačno izrazla stabla: već u 8-oj, 9-oj godini javljaju se prve šišarice. Opet potsjećamo čitaoce da se radi o staništu iznad 1500 m nad morem. Prema novijim podacima maše literature pada početak fiziološke zrelosti bora u sastojim između 30 i 40 godina (Vajda) u 30-toj godini starosti (Zlatarić) zmedu 25- i 35 godina (ing. F, Arnautović) i u 15-toj godini (Dr. I. Horvat). U koliko bi se potonji ((Horvatovi) podaci odnosili na borove s a s t o j i n e, a ne na pojedinačna stabla, ti bi podaci približno odgovarali zaključcima do kojih sam došao prateći razvitak mladih borovih šumica bivšeg šumskog posjeda Trapiskog samostana Marija zvijezda. Opažanja koja sam vršio u tri borova područja Bos. Krajine dovela su me do zaključaka koje sam sredio u dvije tabele*i koje se svode uglavnom na ove tačke (vidi Godišnjak Biološkog instituta, Sarajevo 1948) 1) Svoju fiziološku zrelost postižu kod nas borovi (obje naše vrste) između 10 i 25 godine. 2) Iako veća nadmorska visina ustlovljuje kasnije nastupanje fiziološke zrelosti, ipak je ta razlika manja nego što bi se očekivalo s obzirom na smanjenje prosječnih temperatura**) (tab. A.) 3) Upliv sklopa svakako je najveći od svih faktora koji uslovljuju zakašnjenje prve spolne zrelosti kod bora (tab. B.). Pod »stablom u sklopu« podrazumjeva se u ovoj raspravi drveće koje sačinjava gornju etažu, ali se međusobno tijesno dodiruje granama. Ovamo svakako ne spadaju potištena stabla ijednodobne sastojine, a ni potstojna šuma raznodobnih sastojina. 4) Crni bor postiže svoju spolnu zrelost kasnije od bijelog i to ne samo na staništima koja mu manje odgovaraju (trapiska šuma), nego i u optimumu svog prirodnog rasprostranjenja gdje je inače jači i vitalniji od bijelog bora (Babin do). 5) Razlike između prividne i prave fiziološke zrelosti utvrđena je ogledima, iako nije velika, dosta je pravilna (vidi tab. B) i ne smije se zanemariti t. j . ne smje se po prvim cvjetovima zaključivati o urodu sjemena naredne godine. (Prividnom fiziološkom zrelošću smatrana (je prva godina cvjetanja bora, bez obzira da li se iz tih cvjetova razvijaju šišarice i da li je sjeme tih prvih šišarica plodno). Najmjerodavnije su za mene opažanja u Kecmanskoj kosi (srez bos. petrovački) gdje je bijeli bor u čistim, auhtohtonim, jednodobnim i lijepo omeđenim plohama i gdje sam mogao tačnije nego za ijednu drugu vrstu utvrditi prosječno doba prve fruktifikacije kontrolišući ujedno i klijavos´t tog prvog sjemena. *) »Godišnjak biološkog instituta« u Sarajevu — 1948. **) Šta više analiza Miilllerovih podataka sili nas da priznamo da kod pomicanja prema gore ni izdaleka ne Vladaju isti zakoni kao kod pomicanja prema sjeveru. Ovo je dokaz koliko: su griješili1 svi počev od šurniarskoig dogmaticara Mayera u svojim» nastojanjima pošto^poto utvrditi paralelizam izimeđu polaretuma i alpinetuma. 355 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Prava fiziološka zrelost nastupa kod bijeloga bora u njegovom pri rodnom arealu, nadm. visine oko 1000 m planinskih predjela Bos. Krajine i to: za osamljena stabla prosječno u 13 godini, za rubna u 15, za stabla u sklopu u 20 godini. Između rubnih stabala proredenih rubova i rubnih stabala na kojima se direktno i dosta jako osjeća upliv sastojinskog masiva, postoji u tom pogledu bezbroj prelaza, tako da i za rubna stabla možemo utvrditi jednu skalu brojčanih vrijednosti od 14 do 20 godina, dok od svoje 21 godine počinje bor rađati i u sklopu. U okolici Banje Luke fruktifikacija bora redovno počinje ranije, ali je ta razlika posve neznatna, ako se ima na umu razlika u nadmorskoj visini od preko 800 m. U Trapiskoj šumi zabilježio sam izuzetne slučajeve, kad su stabla i u sklopu rađala ul i godini. Jedno takvo stablo prikazuje pril. slika. IV. Crni bor. Pinus nigra Arn, (Pinus nigra var. austriaca Asch, et Gr.) Ni na ovoj vrsti nećemo se dugo zadržavati. Imam dosta podataka o njezinoj fruktifikaciji koje sam djelomično iznio u Godišnjaku a djelomično čekaju na mogućnost sistematskih komparativnih ogleda na cijeloj teritoriji NRBiH. Naime šume crnoga bora biće sigurno među prvima u kojima će se izdvojiti, premjeriti, kartirati i proučiti sastojine za proizvodnju kvalitetnog sjemena. Tu će se pružiti prilika da se kompleksno pridje toj problematici i da se fruktifikacija crnoga bora prouči sa fiziološkog, ekološkog, fenološkog, sa kvantitativnog i sa kvalitativnog stanovišta, a isto tako i sa ekonomskog i finansijskog. Povezati sve te momente u jedan iscrpni i sažeti elaborat, to bi bio jedan težak ali nada sve interesantan i zahvalan zadatak naše šumarske stvarnosti. Moraćemo imati pred očima i perspektivu da će naše trušnice u doglednom vremenu liferovati crnoborovo sjeme širom Evrope. Da vidimo šta znamo o početku fruktifikacije crnoborovih sastojina, o prvim godinama fiziološke zrelosti te toliko za nas važne vrste. Znamo vrlo malo! Sve što sam općenito naveo u teoretskom dijelu rasprave, i znatan dio onog što sam spomenuo u prva tri poglavlja ovog specijalnog dijela — može da se odnosi i na crni bor. Mislim na sve te spomenute i naglašene neprečišćen e momente. Ne znamo tačno kako varira plodonosnost sa nadmorskom visinom. Ne znamo kako upliviše pogoršanje odnosno poboljšanje životnih uslova (u prvom redu zemljišta) na fruktifikaciju. Ne znamo kako u tom pogledu reagira ta vrsta na promjene u obrastu i u sklopu. Ne znamo, konačno, ni kada rada ni kako često rada. U svom članku o fiziološkoj zrelosti bora spomenuo sam između ostalog da njemački podaci ne prave razlike između bijelog i crnog bora, što je našlo svoga odraza i u našoj predratnoj literaturi. Prof. D. Veseli izričito navodi da »obje vrsti počimaju rađati između 40 i 60 godine a na osamu još prije«.* Tako je to zaista u Njemačkoj, t. j, tamo se podudaraju godine početnih fizioloških zrelosti kod obiju vrsta, a ukoliko ipak diferencija od 4, 6, 8 godina postoji, ona se gubi kad sui u pitanfn decenije. Kod nas je stvar drugačija. Ako uzmemo u obzir da bjeloborove kulture stupaju u svoju *) Dragutin Veseli »Katethizam za uzgoj šuma«. 356 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 19 <-- 19 --> PDF |
357 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 20 <-- 20 --> PDF |
fiziološku zrelost već po izmaku prvog decenija svoga života, onda se razlika koja minimalno iznosi 4 godine, a pod manje povoljnim uslovima može biti i znatno veća (10 do 12 g.) ne smije ni u kom slučaju zanemariti. Nie zanemaruju je ni francuski podaci. Na žalost ti podaci često nisu brojčano iskazani u francuskim udžbenicima i priručnicima, nego se zadovoljava sa skalama: tres precoce, precoce, assez precoce, assez tard, tard, tres tard. Za crni bor Fron navodi podatak »assez precoce«, za bijeli bor »precoce«, za primorski bor kao i za kleku »tres precoce«. Pošto kod nekih vrsta uz oznaku »tres precoce« stoji brojka »15 g.«, a uz «assez precoce« brojka »30 g.«, može se u granicama dopustivih greški a s obzirom na stanišne prilike Francuske pretpostaviti da za njihove šume važe: 12 do 15 godina kao donja granica zrelosti primorskog bora (u sklopu), 20 do 25 za bijeli bor, a 25 do 30 god. za crni. U šumi »Babin Do« sreza jajčkog analizirao sam nekoliko crnoborovih stabala sa strmih vapnenastih obronaka južne ekspozicije i u nadmorskoj visini od 1050 m. Šuma je čista crnoborova sa primjesom bijelog bora i javora (A. obtusatum), sa grupimičnim rasporedom dobnih razreda. Iako je starost barova varirala od 15 do 130 godina, opšti karakter šume nije odavao dojam šume prebornog tipa jer su stogodišnji orijaši rasuti rijetko po cijeloj površini, a ostali debljinski razredi formirali su se grupimično a negdje izrazito stepeničasto. Stoga skoro nije bilo potištenih stabala i bilo je moguće operisati sa faktičnim starostima fedinki pošto su se te starosti podudarale i sa stadijnim i sa gospodarskim. Analize su pokazale donje granice fiziološke zrelosti crnog bora »prave« zrelosti t. j . sa sjemenom čija je klijavost ispitana sa pozitivnim rezultatima (od 17 godina za rubna stabla i od 24 godina za stabla u sklopu. Interesantno da razlika u nadmorskoj visini za skoro 1000 m spram vještačko podignutoj kulturi u Trapistima nije se mnogo odrazila na plodonosnosti crnoga bora. Pogovor Svjestan sam da nisam u ovom članku (kao što nisam ni u onom iz prošle godine) pružio čitaocima novi »kanon« mjesto staroga koji treba ukinuti. Ali snaga jednog istraživača — ma i najdosljednijeg, najupornijeg — nikad nije dovoljna za definitivno prečišćavanje sličnih problema. U prvom redu svaki individualni rad — htjeli mi to ili ne htjeli — nosi pečat subjektivizma. Možda se autoru i čini da njegov rad ne boluje od toga, možda je on sa svoje strane sve učinio da se tog subjektivizma oslobodi, ali da li mu je to uspjelo — o tome će drugi donijeti sud. Da je već krajnje vrijeme da pristupimo izradi naših vlastitih podataka, tabela i si. u tome se svi slažemo, jer kad neosporno postoje tolike razlike između njemačkih i jugoslavenskih ili između ruskih i jugoslavenskih prilika, ne mogu biti identični ni podaci. Ali da su te razlike tolike i toliko upadljive kako to iz ovog prikaza izilazi — s tim se neki ne slažu. Biću zahvalan svakome ko će unijeti što više i što temeljitije korekcije mojih brojki. Ali pošto su one rezultat dugogodišnjih opažanja i ogleda — dajem ih javnosti. Ponovno ovdje u pogovoru ovog članka još jednom donosim sve te brojke — sređene i zaokružene. To su brojke koje smatram tačnim za 358 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1950 str. 21 <-- 21 --> PDF |
lokalne prilike u kojima sam radio, brojke s kojima operišem i u svojim praktičnim radovima, ne osjetivši dosad da bi me to dovelo na stramputicu. Početkom fiziološke zrelosti (prosjek) za naše četinare smatram ove zaokružene brojčane vrijednosti: 1) za stabla rasla »u slobodi«: smrča 25, jela (30 godina), bijeli bor 10, crni bor 15 godina; 2) za stabla na rubu šume: smrča 25-35, jela 35-40, bijeli bor 12-20, crni bor 15-25 godina; 3) za stabla iz sklopa: smrča počevši od 35, jela od 40, bijeli bor od 20, crni bor počevši od 25 godina. o njioji;oHoniEHHH HAIIIHX XBOHHHX nopoH IIjioaoHoiiieHHe iiaiunx XBOHHbix jiepeBjies B ycjiosnax BOCHHHCKOH KpaHHM (xOrooia- HHH) SeMiopHo HacTynacr paHbixie H npoTBKaeT npasHjibHiie «ICM B 6ojice ceBepHbix oSjiacrnx EBponbi. OiHaKO 3a Hememe M CBOHX cofJcTBeHHbix jaHHbix lorocjiaBCKHe jiecHHine nojib30 BaJIHCb HJIH HeMellKHMH HJIH pyCCKHMH UH((>|>aMH. OHIHÖK H B TaKHX CJiyiaWX HCH3ÖeJKHbI, K3K »TO eme B npouijioM rosy OTMCTHJI aBTop HaCTomueü CTaTbH (»cypHaji »Šumarski List« No No 10 11 H 12 — 1949). HacToaniaa CTaTbH ABJIHCTCH npoaoxceHHeM H n,onojiHeHHeM TeopeTHiecKHX npen,no (bijioK npoHijioroixHeH CTaTbH. OHa HMeeT oojibmc npaKTHieCKHH xapaKTep H 3HaieHHe. ABTOP ccbiiiaieTCH Ha CBOH OOUTU H HafijirojieHHa B Jiecax 6. TpannCTKaro MOHaCTbipa H B paiioHe KjieKOBaie—rpiaeqa. B OT^ejibHOCTH pa3CMaTpHBaeTca Ka^ciaa H3 aBTOXTOHbix XBOHHbrx nopoa. He ciHTaa CBOIO paßory HciepnbisaioiiieH H npejLnaraa KpHTHiecKH omecTHCb H npo sepHTb ero BI.IBO;U>I aBTop opHeHTHpo»o«rao HaMeiaeT cJienyioiHHe nnclipH JIJIH B03pacTa B03~ MyJKajIOCTH XBOHHblX HOpOI, B BoCHHH: JJJIH aepembeB rae HacaiKfleHHH: ejib — 25 JieT, nnxTa — 30 a., ofibiKH. cocua — 10 JI., «pbiM. cocHa — 15 jr, Jljia oiryiueiHbix jjepeBbeB: ejib 25—30 JieT, nHXTa 35—40 a., cocHa 12—20 JI., Kpi.m. cocaa 15—25 JI. JJjia nepeBbes B HacajKjjeHHHx: ejn. — HaiHHaH c 35 JICT, nnxra c 40 JI., cocHa c 20 JI. H KpbiM. cocHa c 25 JieT. 359 |