DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 10     <-- 10 -->        PDF

pogreške, koje će se u budućnosti nadasve teško osvećivati, kao što se


i danas osvećuju slične grješke iz prošlosti.


Traženje vrijednih rasa šumskog drveća i njihovo unapređivanje u
šumskim kulturama bez sumnje je vrlo efikasna mjera poboljšanja inventara
naših šuma. Tim radom u stanju smo znatno poboljšati proizvodnost
i kvalitet naših sastojina.


Vrste šumskog drveća raspadaju se na niže jedinice


Vrsta je već davno prestala biti nedjeljiva u botanici, ona je to već
dugo i u poljoprivrednoj i šumarskoj praksi. Davno je već zapaženo da
unutar vrste postoje individualne morfološke razlike, koje često svjedoče


o veoma znatnoj variabilnosti svojstava. Ali ovdje je važnija činjenica da
je unutar areala neke Vrste moguće naći predjele, u kojima se očituju veće
ili manje razlike nekih svojstava unutar vrste. Kod vrsta ekonomski interesantnijih
ubrzo je uočeno, da ima predjela gdje su one bolje razvijene,
daju vrijednije drvo, kao i da je moguće naći staništa gdje su lošije i daju
manje mase.
Vremenom je uočeno da pored ovih postoje razlike i druge kategorije,
koje se ne mogu morfološki konstatirati ili veoma teško. Tako je na pr.
potomstvo izvjesne provenijencije manje otporno na bolesti, neko drugo
stradava od mrazova, drugoj provenijenciji suša veoma malo škodi i si.
Ima provenijencija koje se odlikuju snažnijim prirašćivanjem i dobrim formiranjem
debla i krošnje. Primijećeno je da individui neke vrste iz visina
ili iz sjevernih predjela u nižim, odnosno južnijim područjima rastu polaganije
od tamošnjih individua (Cieslar, Engler, Burger). Bilo je lako uvidjeti
da je bor iz visina otporan na snijeg, dok njegove nizinske provenijencije
u visinama stradavaju od snijega.


Potreba za proučavanjem tih pitanja izišla je nužno iz same prakse.
Konstatiralo se (o tome govore iskustva kod nas i na strani) da su negdje
podizane neuspjele kulture, što se u prvom redu pripisuje sjemenu loših
nasljednih svojstava. I dogod se nije uočilo da neko sjeme izvjesnog područja
može dati lošije, a drugo bolje potomstvo, nije se naravno pitanje sjemenarstva
i provenijencije šum. sjemena ni postavljalo.


Tako je sjeme ob. bora (Pinus silvestris) iz Darmstadta bilo tokom 18.
vijeka uvažano u Švedsku i tu je izrastao loš bor, t. zv. njemački bor
(L angle t 1936) (12); zatim u Rusiju, gdje se ta provenijencija također
loše pokazala (Schwappac h 1911) (24). Ali su tim sjemenom i u Njemačkoj
podizane sastojine slabih kvaliteta.


Mnogo se primjera može navesti koji bi pokazali, da i unutar domaćeg
sjemena ima boljih i lošijih provenijencija šumskog drveća. Sjeme južne
provenijencije ne će odgovarati za sjever, kao ni obratno (na pr. sjeme
sjevernoevropske provenijencije ob. bora dalo je u Italiji lošije rezultate od
srednjoevropske (Allegri i Morandini 1949) (1).


Navedenim razlikama unutar provenijencija iste vrste Vincen t je
1949 (29) s pravom pridavao veliku važnost za šumarstvo, daleko veću od
nekih manjih morfoloških diferenciranja (da li je češer smreke zelen ili
crven i si.).


428