DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 11 <-- 11 --> PDF |
No ima mišljenja koja ne potcjenjuju ni ta manja morfološka diferenciranja. Tako je Fischer (1949 (Š), ocjenjujući rezultate Englerovih pokusa iz 1(899, napisao za smreku: Visinske razlike u provenijenciji ispod 500 m manje su utjecale na ponašanje potomstva cd izvjesnih razlika u stablima s kojih je sjeme u istoj sastojini ubrano (na pr. crveni i zelen; češer). Time nrje doduše toliko pretjerana važnost razlikovanja smreke po boji češera, koliko je naglašeno da u uslovima Švicarske visinske razlike ispod 500 m ne utječu odviše na ponašanje potomstva, što kod neke druge vrste i u drugim okolnostima ne mora biti. L. de V i 1 m o r i n je (1823) svakako medu prvima upozorio na postojanje rasa medu vrstama šumskog drveća. Njegovi pokusi išli su ne samo za tim da dokažu da ob. bor ima nekoliko rasa, nego i da pokažu koje su od njih za šumarstvo Francuske važnije i vrijednije. Otkako je Schwappac h 1907 u Chorinu posadio 12 evropskih provenijencija ob. bora, bilo je i za Njemačku dokazano da su neke provenijencije dobre (pruska), a druge loše (bugarska, francuska). Tako je vremenom za većinu evropskih i američkih vrsta ustanovljeno da se raspadaju na niz ekotipova, neke više, neke manje, a neke su nađene neprimijenjene, na pr. Abies alba1. Za nas je od interesa ponašanje naših provenijencija hrastova iz područja Save, Dunava i Mirne u pokusima u Sred. Evropi. Upada u oči kako su se te razne provenijencije hrasta lužnjaka u pokusima Forstliche Versuchsanstalt-a u Austriji iz 1904 g. znatno međusobno razlikovale u potomstvu (10). Mcglo se je i prije toga očekivati, da će se kasne lužnjakove forme (procenijencija Lipovljani) pokazati otpornije na mraz i da će biti ljepšeg oblika od ranih (provenijencija Apatin), Još je razumljivije da se je lužnjakova provenijencija Motovunska šuma pokazala veoma lošom fona je bila takva također i kod Hau e h-a 1909 u Danskoj) (10), jer je ona iz područja utjecaja Mediterana. Od tih razlika ovdje je interesantnije, da su te provenijencije bila prenesene u druge okolnosti prilično različite od domaćih (sa cea 90 m nadm. visine i s godišnjim poplavama na 330 m nadm. visinu u Bečkoj šumi) i da su se tu neke, barem u mladosti, pokazale bolje od domaćih austrijskih, zatim švicarskih (B u r g e r-a 1949) (3), te da su zadržale kao naslijeđena svoja optimalna svojstva. To pokazuje da unutar područja hrasta lužnjaka postoje razlike u razl. provenijencijama, odn, u rasama. To nas ujedno i upozorava na znatne razlike unutar domaćih provenijencija hrastova. U prilaženju tom pitanju vidimo dakle da moramo poći od općenito prihvaćene konstatacije, da kod većine vrsta šumskog drveća postoje lokalne rase, odn. da unutar vrste između njenih pojedinih provenijencija postoje često znatne razlike. Odviše bi ovdje prostora zauzelo nabrajanje provenijencija, odn. rasa šumskog drveća, pronađenih zadnjih pedesetak godina. Taj rad pretstavlja prve uspjehe šumarske genetike, obilježene u grubo imenima Vilmorin, K de nit z, Ciesilar, Engler, Dengler j dr. 1 Ali ni kod naše jele nije u stvari dokazano da rase ne postoje. Većina autora poziva se na Englerove pokuse, kerne se, istina, neke jelove rase nisu pokazale, ali pokusi na šum. drveću od četiri godine trajanja ne mogu redovno biti vjerodostojni (Kalela 1937, 10). Ä9 |