DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Obnova se vršila prirodnim zasijavanjem praznina, koje su nastale izumiranjem prestarih stabala ili i povodom kakova elementarnog djelovanja. Ako bi današnje naše hrastike, koji stradavaju od sušenja, prepustili prirodnom procesu obnove (dakako, uz zabranu paše), oni bi se doista obnovili postepenim zasijavanjem raznih vrsta, naročito onih, čije sjeme lako raznosi vjetar (grab, klen, jasen, brijest, lipa, meke vrste i dr.). Na taj način bi neprirodna struktura sadanjih sastojina iščezavala, sastojine bi postajale prirodnije, gubile bi sadanju jednoličnost, postepeno bi se oslobađale okova šablone, koja im je umjetno nametnuta. Kalamateti bi i dalje nastavili razaranje u onim dijelovima sastojina koji su još jednolične strukture, a posljedica svega bi bilo pospješenje njihove preobrazbe, svakako u interesu podizanja otpornosti. Struktura sastojina nakon takova preobražavanja bila bi manje povoljna za razvoj raznih štetočinja iz životinjskog i biljnog svijeta, pa bi kalamiteti bivali sve rjeđi i manjeg opsega. Da se prepusti zasijavanje i pretvorba ovih loših sastojina samo prirodi, bio bi taj put vrlo spor i ne bi nikako mogao da zadovolji cilju gospodarenja sa šumama, ne samo zbog velikog gubitka na vremenu zbog sporog preobražavanja, već naročito i radi toga, što bi u pogledu vrsta i njihove kvalitete mogao razvoj sastojina da bude nepovoljan. Nove sastojine, iako otpornije od dosadanjih, bile bi često na većim površinama stvorene samo iz vrsta manje vrijednosti i sporijeg prirasta. Današnje stanje većine nizinskih sastojina hrasta lužnjaka Prema dosadanjim opažanjima sušenje hrastika bilo je najslabije tamo, gdje je hrast u mješovitim sastojinama, pogotovo gdje su druge vrste prevladavale. Gdje je bio hrast pomiješan sa brijestom i jasenom, sušenjem brijesta a negdje i jasena štetne posljedice su još više pogoršane. Zbog sušenja stabala nastale su u mnogim sastojinama praznine, zatim površine sa raznim obrastom od 0,1 do skupina punog obrasta. Uz takovo stanje, koje će se daljnjim sušenjem stabala vjerovatno još pogoršavati, ne samo da su znatne površine isključene iz šumske produkcije, nego je i na onima, koje su pod produkcijom čistim hrasticima, ta produkcija često kvalitetno slaba. Iako sve te površine pripadaju pretežno vrlo dobrom bonitetu, zbog slabog obrasta tlo se degradira, sve se više zakorovljuje i zasijava raznim grmljem,: crnim trnom, glogom, svibom i dr. Velike površine šuma postaju neuredni pašnjaci. U vrlo rijetkim dijelovima tih sastojina stabla su obično suhovrha, napadnuta zareznicima i redovito puna adventivnih izbojaka. To su zapravo bolesna stabla, abnormalnog razvoja. Ona su se ranije razvijala u sasvim drugim prilikama, u gustom sklopu, uz koji su morala razviti i znatnu visinu, preveliku za rijetki sklop u kakvom se sada nalaze. Krošnja im također nije razvijena za rijedak sklop, ona je malena i visoko smještena. I stanje tla je znatno izmijenjeno, jer je slabo zaštićeno, obraslo korovom, uslijed pašarenja zbijeno i t. d. Zbog toga se daljnji razvoj ovakovih stabala prilagođuje novom stanju reducira se prevelika visina sušenjem počevši od vrha, jer stabla zbog većeg isušivanja tla nemogu u doba suše snabdjevati vrhove vodom, stvara 442 |