DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 40 <-- 40 --> PDF |
/ Nakon što je prikazao općenito rasprostranjenje Fraxinus oxycarpa, autor je obratio pažnju na činjenicu da većina stranih botaničara, pa i najboljih dendrologa, nije imala određenijih podataka o toj vrsti kod nas. Većim dijelom to je dolazilo uslijed slabog poznavanja te vrste, njenog razlikovanja prema ostalim domaćini jase nima. Prvi ga je naslutio Visiiani. Nakon nalaza Hirca, pitanje dolaženja tog jasena zainteresiralo je i druge botaničare i šumare, koji su se zatim dali u potragu za tom »trećom vrstom« jasena kod nas. Dok o njemu za Hercegovinu i neka druga područja Sredozemlja postoji u literaturi dosta podataka, dotle je još uvijek njegovo dolaženje u području Dunava i Tise nedovoljno jasno. Budući da su se sve više gomilali podaci o poljskom jasenu, to je sve manje sumnje preostalo u to da ta vrsta jasena raste kod nas od prirode u području Sredo zemlja, u Hercegovini, Makedoniji i susjedno. Bilo je dakle veoma potrebno da se ta autohtona vrsta konačno utvrdi i da joj se upozna značenje za šumarstvo našeg primorja. Autor je naveo nekoliko originalnih podataka iz areala Fraxinus oxycarpa u Istri, Hrv. primorju, Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Pored toga u ovom prethodnom izvještaju on je dao neka zanimiva na&Iućivanja o njegovom rasprostranjenju u području Slavonije i Podunavlja. Panov A,: O fiziološkoj zrelosti bora kod nas, Godišnjak biološkog instituta u Sarajevu, 1948, Sv. .1/23-^29. Vlastita promatranja fiziološke zrelosti ob. i ornog bora kod nas u Bosni dala 6u autoru rezultate rezličite od do sada upotrebljavanih i poznatih iz njemačke literature, kojima smo se do sada služili. Autor je našao da 1. fiziološka zrelost bora kod nas nastupa između 10—25 godine, 2. da ona ne opada s nadmorskom visinom tako naglo kao što se to smanjuju prosječne temperature, 3. sklop je jedan od osnovnih faktora, koji zadržavaju spolno dozrijevanje bora, 4. crni bor postiže spolnu zrelost kasnije od običnog i 5. razlika između prividne i prave fiziološke zrelosti dosta je pravilna. Nastavljanjem zapažanja u tom pravcu dobit će se važni originalni domaći podaci o nastupanju fiziološke zrelosti naših šumskih vrsta. Z. B. Osvrt na knjigu: Evidencija radnih normi Ing. A. Lisulova. Kao što je poznato, sve dotle dok postoji socijalistički princip: »Svakome prema zasluzi« i dok se ne pređe u višu društvenu fazu, norm e će biti osnovno mjerilo radnih učinaka i temelj za nagrađivanje radnika, pa prema tome i najvažniji instrumenat u organizaciji rada. — Ako se podsjetimo, da je normu u kapitalističkom sistemu zamjenjivao akord , ali ne sporazumni akord, kako to iz prevoda riječi proizlazi, nego radniku sa strane kapitaliste nametnuti akord, onda je razumljivo zašto se još uvijek osjeća potreba za dobrom metodologijom normiranja i uopće dobrom knjigom iz te oblasti. Ta potreba doprinijela je, da su neke knjige o normama ubačene na brzinu, bez kriterija kvalitete, pa se njihovo prisustvo u praksi pasivno odražava. Tako je godine 1949 sa odobrenjem Ministarstva industrije NRH izašla knjiga Evidencija radnih normi od Ing A. Lisulova sa 200 stranica i sa nekoliko tabela od kojih jedna zaprema više od dva kvadratna metra. Zaista, za knjigu se općenito može reći, da ona krije u sebi dvije mogućnosti: ako je dobra, ona ima neocjenjive, vrijednosti za društvo, a ako je loša, ona se pretvara u suprotnost, u negativnu vrijednost. Razgovarajući sa normircem jednog operativnog Ministarstva o normama, zaustavili smo se i na knjizi A. Lisulova. Sa nešto izmijenjenim riječima, sagovornik je zažalio, što se putem štampe ne ukaže na udaljenost ove knjige od praktičnih potreba. — Uskoro zatim, naišao sam na kursu normiraca u Zavidovićima, da se najveće tabele iz te knjige upotrebljavaju kao podloga za pisanje, a sama knjiga ležala je pasivno po strani. 458 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1950 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Prije svega valja napomenuti, da je ova knjiga namijenjena za normirce, poentere : evidentičare, dakle za niži tehničko-pogcnski kadar koji ima tek skromno teoretsko predznanje. Knjiga Ing Lisulova, međutim, pisana je stilom i na način, koji više odgovara tehničarima i inženjerima, ali ni u tom nije bilo dosljednosti. U samom predcgvoru nailazimo na niz pozitivnih i dobro formuliranih postavki, kao na pr.: »Norma-časovi pretstavljaju osnovno zajedničko merilo za svaku proizvodnju, bez obzira na razne mere pojedinih proizvoda (kg, m, kom, i t. d.) i bez obzira na to, da li su na kraju meseca pojedini proizvodi: završeni ili se nalaze u toku proizvodnje. Praćenje ostvarenja proizvodnje, ne samo po količini završenih proizvoda, već i po samim fazama proizvodnje, može se postići samo putem svakodnevno eviden tiranih ostvarenih n o r´m a-č a s o va (ONČ), a ovi se mogu izračunati jedino sistematskom evidencijom rada po radnim normama.« Nadalje na str. : 6 također dobra postavka: »...kao osnovna dimenzija u evidenciji radnih normi uzma se v r e m e, a kao jedinica mere 1 sa t, a po potrebi će se u osnovnim formularima evidencije uvesti i minut...«. U samoj knjizi autor ukazuje na praktična oruđa pri izračunavanju procenata i stepena iskorišćenja: »Pri tome radi brzine sva se računanja mogu sa zadovoljavajućom točnošću izvršiti logaritmarom 27 cm dužine ili pomoću nomograma, jer je to konačno evidencija u kojoj beznačajna otstupanja ne igraju nikakovu ulogu, a pravovremeno dobijanje rezultata je mnogo važnije nego postignuta preterana preciznost, ali uz veliki gubitak vremena«. Ovo je, po mom mišljenju, jedno od najkorisnijih upozorenja praksi, koja još uvijek radi »na snagu« umjesto da se svrsishodno služi raspoloživim tehničkim oruđima, kojima se ne samo postiže odgovarajuća brzina nego se i čovjek rasterećuje. Dalje na str. 14: »... na primer jedan radnik, koji u toku meseca malo radi po normi, može za to kratko vreme da postigne veliki stepen iskorišćenja, ali vrlo malo ušteđenih časova, dok drugi radnik sa relativno malim stepenom- iskorišćenja može trajnim radom po normi da postigne znatan broj ušteđenih časova.« I tako je knjiga protkana nizom pozitivnih, konstruktivnih i dobro formulisanih postavki, koje bi rezultirale, ako bi se odvojeno posmatrale, dobrom parcijalnom ocjenom. No, da linormirci umiju da odvoje ono što je dobro i da to aktivno koriste? Što oni primjećuju? Prije svega, knjiga je opterećena bez stvarne potrebe množinom formula, znakova i termina, a onda matematička nedosljednost. Nabrojimo samo neke znakove: PNC, ONC, e, u, p, n, f, o, i,, E, C, abr, m, M, N i t. d. Nadalje pored ustaljenih kratica FNRJ i AOR, koje su općenito razumljive i koje ne bi smjele služiti bez ograničenja za imitaciju, u knjizi se upotrebljavaju kratice URR, URS, DURT, MURR, MURT i slično koje sadržaju daju prilično nezgodan smisao, A da o njihovoj svrsishodnosti ni ne govorimo. S tim kraticama u tekstu se služi kao sa novim imenicama, na pr. str. 124: »Svi URR su upisani u DURR...«, ili str. 132: »U našem primeru se najprije iz MURR . ,. prenose iznosi... u MURT...«, ili igra riječi: »...iako je to samo jedan poseban slučaj opšteg slučaja« koju prosječan normirac mimoilazi. Zar ne bi bilo bolje, da se autor ograničio na one termine koji su se taloženjem u praksi udomaćili i koji su se pokazali kao sasvim upotrebljivi i korisni, na pr. norma izrade, norma vremena (kao njena recipročna vrijednost), stepen proizvodnosti, stepen ili procenat izvršenja norme, stepen ili procenat izvršenja plana, ostvareni normačascvi i još nekoliko osnovn´h elemenata. Na taj način za prvi početak stvar bi.bila razumljiva i takova knjiga bila bi znatno aktivnija u praksi. Na str. 9 nailazimo na ovaj obrazac: 5 6 = 3X4 što izgleda kao matematički paradoks. No pošto ovi brojevi označuju rubrike, ovaj obrazac bio bi praktički snošljiv, da knjiga nije pisana strogo matematički, često sa vrlo složenim obrascima, ili na pr. C = IO"4 (gdje je uzet negativni eksponent) str. 137 459 |