DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 20     <-- 20 -->        PDF

voljno produktivna, te prikuplja podatke o njima, na temelju kojih sastavlja prijedlog,
kako da se s 1jjm zemljištima postupa, da bi ona postala produktivna. Pri
tom se´ eliminira ju one površine, koje po svom karakteru mogu i treba da budu
obrađene kao poljoprivredno zemljište. Ostaju dakle samo površine, koje dolaze u
obzir kao objekti za pošumljavanje. Član Mjesnog NO-a, koji saraduje s komisijom,
prvi je signalizator, koji upozoruje na eventualne poteškoće pri provedbi pošumljavanja
nekog objekta, koji čisto objektivno uzevši ima sva obilježja apsolutno šumskog
zemljišta i kao takovo treba da se pošumi. Komisija je upozorena i- ona svoj
prijedlog mora detaljnije obraziložiti i prikazat; koristi i prednosti namjeravano«
pošumljavanja, nego bi to inače bilo potrebno.


Kod je komisija dovršila terenski rad i prikupila sve potrebne podatke, sastavlja
svoj prijedlog, u kojem, su nabrojane sve površine, koje dollaze u obzir za pošumljavanje
ili melioraciju. Svaki objekt opisan jie zasebno sa današnjim stanjem, te je ujedno
kod njega naznačeno, koje mjere treba poduzeti u svrhu podizanja njegovog produktiviteta
(pošumljavanje, popunjavanje, čišćenje, resurekcija ili druge meliorativne
mjere), zatim da li se nalazi u perimetru bujice i konačno se označuje, da 1; su predloženi
radovi veoma hitni, hitni ili manje hitni Uz taj prijedlog, kojä se izrađuje u
formi tabele na propisanom obrascu, prilaže sie pregiedna karta kotara (u mjerillu


1 : 50,000 ili 1 : 25.0001), na kojoj´ su ucrtani svi cibjekti iz pregleda kao i okolne šume.
Komisrija predlaže svoj prijedlog Kotarskom NO-u, koji o njemu raspravlja sa
Mjesnim NO-ima, na čijim područjima leže izdvojeni objekti, a zatim daje prijedlog
kotarskom savjetu za šumarstvo, koji definitivno raspravlja o prijedlogu. Nakon dovršene
rasprave Savjet vraća prijedlog sa svojim ´mišljenjem Kotarskom NO-u, koji
na temelju toga mišljenja donosi konačnu odluku o izdvajanju zemljišta za pošumljsivanje
\i javnom interesu.


Vidimo, da je narod preko svojih predstavnika u mogućnosti staviti
svoje primjedbe na prijedlog komisije u tri navrata: prvi puta kod samog
terenskog izviđa putem člana Mjesnog NO-a, koji saraduje s komisijom.
Drugi puta pri raspravi na Kotarskom NO-u opet putem svojih predstavnika
u Mjesnom NO-u, i treći puta u Kotarskom savjetu za šumarstvo,
gdje je narod najšire zastupljen.


Vidimo dakle, da je ovim postupkom posve isključena mogućnost
jednostrane akcije stručnjaka ili samog K.N.O-a, odnosno njegovih rukovodilaca,
te ne može doći do sukoba između interesa žitelja i šumarstva
s onim neželjenim posljedicama, koje smo naprijed spomenuh. Narod ima
posve osigurano pravo braniti svoje stanovište, koje će u opravdanom
slučaju biti i usvojeno. No to ne znači, da šumarski stručnjaci moraju
pred prvom ofenzivom pokleknuti i položiti oružje, jer bismo onda imali
malo ili -ništa izdvojenih zemljišta za pošumljavanje. To je borba, u kojoj
odlučuje jakost argumenta. Šumarski stručnjak, odnosno cijela komisija,
treba dauvjer e predstavnike naroda o koristi i potrebi pošumljavanja ili
melioracije tako, da prijedlog komisije postane prijedlog savjeta za šumarstvo,
odnosno naroda, a plan sastavljen na temelju prijedloga, odnosno
odluke Kotarskog NO-a da bude plan narodnih masa. Onda će narod
potpuno taj plan i izvesti, jer će znati zašt o pošumljuje, te će se to
osjetljivo odraziti na kvaliteti radova.


No kako će komisija uvjeriti članove savjeta (a po njima narod), da
je korisnije zapuštenu »gmajnu« pošumiti nego je i dalje uživati kao nazovi
pašnjak? Imademo iskustva, da je seljak na sva naša izlaganja o većim ´
prihodima šume nego lošeg pašnjaka, o uštedi gnojiva za vrijeme branjevina,
o budućoj šumskoj paši kad nova šuma odraste, o´ poboljšanju zemljišta
i t. d., samo skeptički mahnuo rukom i odvratio: »A dotle? Kuda ću ja
s mojom stokom, gdje ću je prehraniti; dok ta šuma odraste da se otvori


482