DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 47     <-- 47 -->        PDF

QJL struene Unjikeoitvsti


Mikoriza drvenastih biljaka u vezi sa podizanjem šuma, Vestraik Akademije nauka
SSSR. Br. 2/1950. Ölanak prof. F. M. Miš us ti na.


E. M. Mišustin u ovom članku izlaže, da je poslednim naučnim eksperimentalnim
istraživanjima ustanovljeno ovo: većina predstavnika višeg biljnog sveta nalazi se u
simbiozi s bakterijama Mi gljivama, pri, čemu niži organizam koji simbdonira (simibi!onat)
razvija se na žiiljnom sistemu višeg organizma. Isto tako ustanovljeno je naučno,
da uspešno razviće mladih drvenastih biljaka zavisi ne samo od stojbinskih i agrotehničkih
uslova, već u znatnoj meri povezano i sa faktorima biološkog karaktera. Od
tih faktora naročito značenje ima simbioza između biljaka i nižih organizama.
Narušavanje uzajamnih odnosa, koji su se hiljadama godina slagali, između viših
i nižih organizama, imaju za posledicu usporavanje ili puni prestanak razvića biljke.
Najbolje je proučena simbioza između mahunastih biljaka i bakterija koje žive u
kvržicama na korenu tih biljaka. Bakteriji, kao što znamo, nalaze se u kvržicama na
korenovim žilicama zeljastih i drvenastih predstavnika Leguminosacae, obrazujući
zadebljanja — kvržice. Takve bakterije hrane se ugljovođonićima i drugim biljnim sokovima
domaćina; sa svoje pak strane one čine biljci-domaćinu veliku korist podhranjujući
ga (biljku) supstancama koje sadrže azot, a koji one dobijaju iz molekularnog
azoita vazduha. Bez pomoći bakterija više biljke ne mogu asimilirati elementaimi azot
iz vazduha.


Kod većine zeljastih i drvenastih biljaka u ulozi simbiotičkih organizama ne na


laze se bakterije, nego gljive. Složeni kompleks koji je obrazovan žiljmini sistemom


biljke i gljivom nazvan je »mikorizom« a šta u bukvalnom prevodu znači


»korenova gljiva«. Mikoriza u stvari je jedna pojava na korenu više biljke-domaći/na.


kada je koren biljke omotan dosta jakim omotačem-navlakom od gljiva, Od tog omo


tača na sve strane rasprostire se gusta mreža hifa gljive koja obrazuje mikorizu. Kod


ektotrofne mikorize omotač od gljiva tako je gust i jak, da korenove dlačice koje imaju


ulogu aparata za usisavanje vode i hranljivih sastojaka izumiru. Ta funkcija usisava


nja u potpunosti prelazi na gustu mrežu hifa, gljivinom miceliju, koji veže koren


biljke sa zemljom t. j . na mikorizu. Mikoriza se formira na završetku korenovih dla


čica koji asimiliraju vodu i hranljive sastojke. Mikoriza ima jednogodišnji period


života i sa produženjem korena ponovo se obrazuje svake godine na njegovom mlađem


deki. — Naročitu pažnju zaslužuje formiranje mikorize u dalekoj prošlosti. Njeno


prisustvo ustanovljeno je paleontolozima na biljkama u paleozojskoj eri, u devonskim


i kameno-ugljenim naslagama.


Odnos biljaka prema gljivama, koje obrazuju mikorizu, zasad dele se u ove


grupe: 1. Obligatno mikotrofne biljke, koje se ne razvijaju bez gljiva. Predstavnika


drvenastih u ovoj grupi nema; 2. Biljke sa jako izraženom mikotrofijom. Ovamo spa


daju neke šumske vrste kao: hrast, grab, bukva, četinari i dr.; 3. Biljke koje se razvi


jaju bez mikorize. Ovamo od šumskih vrsta spadaju: bagrem, kurkovima (Evonimus


sp.) i voćno drveće; 4. Biljke prelaznog karaktera između drugog i trećeg tipa miko


trofnosti. One se dobro razvijaju i be>z mikorize, ali ponekad nju i obrazuju. Skoro


sve džbunje i šiblje spada ovamo. Isto tako od šumskih vrsta ovamo spadaju lipe,


breze i brestovi.


Zasad je poznato da gljive koje obrazuju mikorizu pripadaju klasi bazidiomiceta,


a iz reda himenomiceta. Rede se susreću i druge gljive. Danas su od njih najpoznatiji:


Amonita muscoria, Boletus lutens, Boletus elegans, Boletus scaber, Tricholoma virga


tum, Tuiber Borchii, Rhizoctonia, Micellium radicis atrovirens, Miceiliuin radicis juni


perus i dr.


Radi demonstracije uticaja mikorize na razviće hrastovih klijanaca Baranej daje
podatke, iznesene u pril. tablici.


509




ŠUMARSKI LIST 12/1950 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Izvršena opažanja
saKlij
mikorizom
anci
bez miikorize
Visina nadzemnog dela biljke .
Priraštaj u drugoj godini
Dužina pobočnih grančica
Težina nadzemnog dela bitjke
Težina korena
Broj lišća
em
cm
cm
gr
gr
35,5
18,0
10,0
17,0
11,0
42
1.7,5
3,0
0,3
3,1
4,5
12
LJkupna površina lišća cmä .991,0 98,0


Stvaranjem mikorize na korenu drveća može biti samo u tom slučaju, ako u
zemlji ima gljiva-simibionata t. j . gljiva koji obrazuju mikorizu. Ali simbionti nisu
svuda rasprostranjeni. Tako na pr. u stepi gdje nema šume, nema gljiva, koje čine
simbiozu sa hrastom. Naučna istraživanja Rajnera na vresištima kod Londona poka
zala su, da ima zemljišta sa toksičnim dejstvom na gljive simbionte, koje obrazuju
mikorizu. Izvesnim meiliorativnim merama koje menjaju sastav zemljišne mikroflorc
uspeva sniziti toksičnost zemljišta i aktivirati u njemu simibiotičke gljive, koje u
protivnom slučaju ne vrše svoju korisnu ulogu, šta dovodi do uginuća ili ponika kod
veštačkog pošumljavanja.


Preima podacima M. Rajnera može se zaključiti da biljka nejednako reagira na
prisustvo u svom korenu ovih ili onih gljiva. Za praktične ciljeve to je veoma važno,
jer brzo napredovanje mladih kultura može biti osigurano samo pod izvesnim simbiontskim
odnosima. Ti odnosi zavise ne samo od prisustva u zemljištu poželjnih
gljiva,, koje formiraju mikorizu, nego a od zemljišnih uslova koji su povoljni za njihovo
razviće. VeštačkAm agrotehničkim i agrohemijskim merama´ moguće je mnogo
uticati na dominiranje poželjnih gljiva u mikorizi, a prema tome i ne porast biljaka.


Za što bolji porast ponika i sadnica mora se pobrinuti o inokulaciji t. j . da
njihovo korenje bude veštačkim putem zaraženo odgovarajućim gljivama sa dobro
proverenom viralentno.šću. No kako produkcija takvih gljiva laboratorijskim puteni
još je ograničena, to za praktične ciljeve zasad se primenjuje drugi način. Rod veštačkog
pošumljavanja, ili kod proizvodnje sadnica u rasadnicima, gornji sloj zemljišta
zarazi se (pomeša) sa zemljištem gornjeg sloja iz odgovarajuće šumske sastojine čije
je zemljište obično bogato gljivama koje će obrazovati mikorizu i u novoj sredini na
biljkama iste vrste.


Isto tako, pozitivne rezultate, prema prof. Mišustinu, dali su ogledi mnogobrojnih
istraživanja W02—1949 god. Kod izvođenja ovih ogleda kod setve semena ü rasadnicima
dodavano je zemljište iz šume, a kod sadnje sadnica zemljište iz odgovarajućih
sastojina dodavano na dno jamica.


Prema podacima ogledne stanice Rothamstedu (blizu Londona) 1 ha ima: 35 kg
bakterija, 55 kg alga, 1130 kg gljiva, 34)5 kg protozoa, 45 kg mirjapoda, 10 kg insekata
i 100 kg crva. Prof. Tjurin je našao da u 1 ha černozema do 25 om dubine ima: oko
2400 kg, a podzolu do 1400 kg žive mase mikroorganizama. Prema N. A. Krasiljnikov-
Suškinadlnstitut mikrobiologije Akademije nauka SSSR, Moskva 1945), koji su napravili
1500 ogleda na raznim zemljištima, nađeno je da u neobrađenom zemljištu ili
uoipšte nema ili ima vrlo malo živih mikroorganizama, dok na uporedo preprainom »i
prerađenom zemljištu u prošloj godini mikroorganizmi su nađeni u velikim količinama.


Ing. Ivan Soljanik


510