DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 7     <-- 7 -->        PDF

*


diranom području ovisan je o raznim faktorima koje ovde nećemo nabrajati,
potrebno je samo da se istakne da je tu od odlučujuće važnosti opterećenost
pašom onog dela područja na kojemu će se radovi izvoditi tek
kasnije. Opšti tempo privrednog razvoja može zähtevati tu i tamo proporcionalno
brži ili sporiji tempo šumske melioracije izvesnog degradiranog
područja od onog najmanjeg, a takove proporcije može da dade samo viši
planski organ.


Rezimirajući ponavljamo naše ranije tvrđenje da najniž e jedi nice
principijelno ne mogu samostalno´ postavljati
plan šumskih melioracija za svoje područje bez prethodno
danog planskog zadatka, iz ovih razloga:


a) degradirane površine jednog sreza su uopšte uzevši deo jednog
šireg degradiranog područja, kojeg se melioracija mora jedinstveno rešavati
i granice kojeg se redovno ne pokrivaju sa političkim granicama;


b) plan šumske melioracije jednog degradiranog područja treba da
prestavlja samo deo jednog kompleksnog plana opšte melioracije tog degradiranog
područja;


c) obim i tempo šumsko-meliorativnih radova u jednom srezu ovisi
o opštim privrednim proporcijama i specijalnim potrebama pojedinih privrednih
grana,


Planski zadatak mogu prema.tome davati samo
viši planski organi, na osnovu plana opšte melioracije
degradiranog područja; on treba da sadrži u prvom redu
opšte linije melioracije degradiranog područja, a zatim: 1. zaštitnu i ekonomsku
funkciju šumskih kultura; 2. prostorni i vremenski raspored šumsko-
meliorativnih radova, koji ujedno rešava i pitanje razgraničenja poljoprivrednih
i šumskih površina i prioriteta pojedinih objekata; 3. vrste
drveća i strukturu kultura; 4. opšte direktive za tehniku izvođenja šumsko-
meliorativnih radova.


Prethodni planaki zadatak u pogledu količine radova daje se samo
orijentaciono nižim jedinicama. Količina radova je ovisna o mesnim prilikama,
uglavnom o stanju radne snage zatim o organizaciji operativnog
aparata i materijalnoj radnoj bazi, pa.je podesnije da prvi predlog kvote
na osnovu prethodnog planskog zadatka dadu niži organi, pa ako ona ne
odgovara postavljenom obimu i tempu, može se smanjiti ili intervencijom
nove radne snage i sretstava povećati.


U analizi postupka planiranja koji je opisan u našoj reportaži utvr


đena je kao prva i osnovna greška: 1. Izrada predloga plana šumsko-meli


orativnih radova po nižim organima bez prethodno danog planskog za


datka. Ostale greške ne manje važnosti u toku planiranja bile su, kako še


to vidi delom i iz reportaže, ove: 2. Izrada plana bez obzira na potrebe


poljoprivrede i saobraćaja. 3. Površine za pošumljavanje i resurekciju


sastojale su se od mnogo malih parcela razbacanih po ćelom području


sreza; takova pošumljavanja ne mogu uspešno da vrše zaštitnu funkciju.


4. Izbor vrsta drveća (dve vrste) izvršen je šablonski, prema dosadanjoj
praksi, koja ne daje nikakvo opravdanje za takav postupak. 5. Za sve radove
predviđena je dobrovoljna radna snaga, umesto da se ista predvidela
samo za one radove za koje ne treba nikakva kvalifikacija. 6. Plan nije
vodio nikakva računa o strukturi kultura. Dve vrste drveća pomenute u
113