DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Le Painitaikara inointire on bon ©ffot suir les chemilles de toius les quatre stades. En
forme de poiudire dl a reifEet plus fort q´u´ en, foirme d´emullsion,


Iciji on voiit bjien ckiiir refficaoite plus grainde des pTeparaitions usees sur les cheai´illes
plus jieumes, Dains le I^r et IJs sitaide le ParathiioM est plius effioaice qiue le Panitakae.
Dans le fll<= stade Piantaikara a plus grande eifificaoiitć et dans le IV" stade Paraitbioin,
Parathiio.n dans ee etadc est plus efficaice a caiuse de ćela q´ue les chenilles
mangent la patuire empo´Jsoinnee et le poisoin miontre son efifet comme poisotn de contacte
et comime poisom d´estoimiac,


Le ´miOTneint ptas oppiortuin pioiur eintreprendire le traiiitemenit des cbemiilles par ie
Pa´otaikan est le temps oii clles se trouvent ´dans le II<^—III´´ stade, mais la luttc pe^ut
etre faiite avec succes j!usqu´´au IV<^ stade. La lutte cntreprise par Parathion cn concentration
de 0,025 et 0,05% peut etre faiite aussi jusgu´au TV´^ stade. Lorsque les chenilles se
trouvent en IV« stade, il est !mie(ux se servir de Pantakan que de Parathion, parče que
les chenilles, en mangeant la pature empoisonnee, font encorc de detrimcnts.


On ne ooinseiHe pas de ifaiirc le traiteimsoit sur les chenilles de V^ stade, parče
qiu´enes ant aloirs uine resisitaince ´tres grande et il faiudnaiit employer beaucoiup plus
d´insectiioide cit cn plus grainde coinccmtirataoin, c´est quc n´est pas conveiiiable.


Ing. Zdenko Tomašegović fZagreb): -* .


SAVREMENA ISKUSTVA I REZULTATI ŠUMARSKE
FOTOGRAMETRIJE


Ukupna površina zemljišta FNRJ snimljena iz zraka — aerofotogrametrijski
— povećava se iz godine u godinu. Uvodna, kriffcična faza aerofotOigrametrijic
— početak opsežnijih radova sada je i kod nas prebrođena.
Prve, razmjeimO´ velike investicije izvršene su, tako da sada u FNRJ
raspolažemo sa nekoliko potrebnih fotokamera, autografa i redresera.


Uvjeravanja o ekonomičnosti aerofotogrametrije bila su naročito
uobičajena u periodu pred dvadeset do trideset godina. Primjenom fotograme
tri jskih metoda postaje štednja vremena, ljudi i novaca toliko očita
da će spomenuta uvjeravanja biti s vremenom sttvišna. Neracionalno bi
bez dvojbe bilo da se šumarska struka ne bi koristila tim bogatim kartografskim
— aerofotogrametrijskim — materijalom. Svrha prikaza što slijedi
trebala bi da se sastoji u upoznavanju čitaoca sa nekim tekovinama
šumarske fotogrametrije posljednjih decenija u svijetiu (uglavnom sa onima
u S. A. D., Njemačkoj, S .8. S. R,-u te Čehoslovačkoj).


Po rezultatima primjiane fotogrametrije u šumarstvu do tridesetih
godina ovoga stoljeća s jedne se strane nalazi S, S, S. R. gdje su se, vjerojatno
obziroim na golema područja šuma te prema općem stanju tadašnjih
tehničkih sredstava, primjenjivale uglavnom primitivne metode aerofototaksacije.
Njemačka Hugershoffova škola teži u svojim fototaksacijsfkim
radovima za što većom točnosti. Ta škola primjenjuje skupocjene instrumente
kao što su Stereoplanigraf, Aerokartograf i slično, a ispitivanja
vrši na jednoličnim sastojinama pokusnih objekata u Saskoj. Dok su s jedne
strane Rusi često primjenjivali za rad lupu i okularno procjenjivanje na


193




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 16     <-- 16 -->        PDF

stereoskopskom modelu ili direktno pri letu aviona, a Nijemci skupocjene
arutom:atske instrumente dotle su u Kanadi i S, A. D, — s obzirom na
instrumentarij i metode rada krenuli nekim srednjim putem. Po metodici
rada i po primijenjenim insitiruimentima šumarski krugovi u S. A. D. niti su
ekstenzivni niti skrupulozni. Njihova tridesetgodišnja iskustva danas pokazuju
da su pošli, za njihove prilike, ispravnim putem i da se njihova
dostignuća, kako god to na prvi čas izgleda možda i nevjerojatno, dadu
u tehničkom pogledu dobrim dijelom primijeniti i u manjim evropskim
državama. One se dadu primijenitli i u Jugoslaviji pogotovo sada, kad se
počelo sa fotogrametrijskim radovima u većem opsegu. Razna saznanja
na području šumarske fotogrametrije u S. A. D. rezultat su mnogogodišnjih
i opsežnih praktičnih´i znanstvenih eksperimentalnih radova.


Fotokamere i filmovi. Oid amerićkh kaimema za snilmianje iiz zraka zinaičajina j«


Com tiin uous StTiilp dam era, kojom se — za razliku od doisaidiaišnjfiih foto


kaimera — ´može vršiti snimanje iz zraka iz maiHh višima i pri većim brzinaimia aviona.


Filmska vrpca transportira se u kameri kontinuirano, bez prekida; kamera nema za


cvarač mego uiskii prorez u žairiišnoj ra´vniiTni. objiektiva iza kojega prolazi film. Od ove


tehnilke snimanja možemio minogo očekivati, jer nam dajie oiptičfci model krupnog mje


rila (1 : 500 i više ) sa najfiniijilm detaljima. Mane su ovog načina snimanj.a veći


troškovi te mianja preglednost terena na pojtedinim stereoiparovima.


U proilzvodnjd filmova -postigniut je u S.A.D. veSk naprpdak nairočilto s obziirom
na infraiorveni materijali. Kcdakov A e r o giraphic .infrared fSlm uspješno
66 primijenjuje za snimanje iz zraka, a najročito za snimanje šumskih područja. Sto se
tiče panbromatskog fiilma može se reći dia daje snimke kojie se pojavljuju kao »normalne
« za naše oči, Nedoisitaitafc tog filma za šumarske svrhe donekle je u tome, što
u ´/elenoj komponenti vidljivog spektra ne daje onu gradaciju tonova za razne vrste
drveća kao što jie daje inifracrvenii m´aiteri,jia1 u svom podruičju. A za Taizlučivamje pojedinih
vrsta drveća na sniimioilma iz ziraka odlaične su osim eleimieinata kaoi što su
tekstura ikTOišanjia, oblik sjena i dimenzije, naročito i razlike u tonovima. Emulzija
je infracTvenog materijala senžibilizirana za infracrvenii dio spektra. Njegova za šumarstvo
važna odlika sastoji se u činjenici, da klorofil raiznih vrsta drveća emitira
znatne količine infracrvenih zraka, da su te količine karakteristične za pojedino vrste
drveća, te da su kvantitativne razlike u emitiranjiu pojedinih komponenata vidljivog
spektra sa šumskog drveća, majveće baš u inlfracrvenom području. Tkzv. normalni
infracrveni snimci naročito su kontrastni. Tkzv. miodilfidilranli linfracrveni. snimci predstavljaju
s obzirom na svoj izgled prelaz između panhromatskih i normalnih infracrvenih
snimaika; daju potrebne nijain&e i kontraste za pojedine vrste drveća u određenom
šumiskoim području. Taj materiijlal daje priliamo jasne infoirmaicije i o stepenu
vlažnosti tla. Vlažnija tla preslikavaju se tamnije, jer voda (vlaga) većim dijeloim
apsorbira inifraorveni dilo spektra.


Sezona snimanja. Snimanje iz zraka vrši se u raznim sezonama godine.
U S. A, D. smatraju najpovoljnijom sezonom ljeto, kad je lišće u svojoj
»normalnoj« boji, Primijenjuju i zimske pa i jesenske snimke, kad se
mijenja ili opada lišće jednog dijela biljnog pokrova. Ali jesenski kao i
proljetni snimci vrlo su različiti. Makar učinjeni u isto vrieme, vegetacija
na njima ispada u različitim tonovima, jer listanje odnoisno opadanje lista
nastaje u razno doba idući od juga prema sjeveru odnosno od manjih visina
prema većim ili obratno. Mjerila snimaka su različita; ponajčešće između
1 ; 10,000 i 1 : 15,000; rijetko 1 : 20,000. Kao najpovoljniji za kontaktne
kopije uzimaju sjajni ili polumat fotopapir, jer se na ovakvom materijalu
mogu razaznati najbolje i najsitniji detalji na snimku,


194




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Instrumenti, Kad se goivori o priimjenii u šuimiarstviu i želji da se ta primjena razgrana
u širinu, onda je upravO´ nužno ´istaći potrebu za j e,d n o s t a v n i m fotogrametrijskim
instrume´ntima i priborom koga mnogo priimiijenjuju baš u S.A.D., a ne pomišljati
— bar ne za sada — na skupocjene veće instrumente produkcije Zeissa, Wilda,
Nlistria i drugiih. U šuma-rskoj fotograme tri jii miogli bismo razliko´vnati dvije glavne faze
Padova: prvo geodetsike preidradnje za sastrav goispodairskih osnova i drugo određivanje
oiniih takisaoiomih elemenata kojii fcii se u svakom pojediiijom s´lučajii mogli sa potrebnom
točnosti na optičkom .modelu odrediti K-ao oiptimalna mjerila možemo uglavnom
smatrati ona, kojia misu sitniija od 1 : 10,000, Smatra se da za šumarske svrhe
dostaju jednoistavniiijii iinstrumieoti kaio: što su ziroalni stereoskopi na rasklapanje uz
dodatak piosebnoig stereormetra. Ovij stereoskoipi moglii hi zadovoljiiti uvelike u po


´gletlu točnosti, kad bi se raspolagalo sa strogo olkoimitim snimcima. Za sllučaj takovih


snimaka dbo je U. S. War Departmente, u svojim prilruičndtoima za god. 1949., za doibre


zrcalne stcTeoskope (na pr. Ste^eOlCOlmpalr«^g^afp´h) razmjerno- velifcu maksimalno´ dozvo-


I


Ijeinu poigrešku za ka.rtira´nje detalja iznioso´m od pravog mjerila, a maksimalno


5iOO


1


dozvoljenu pogrešku za o´dređivanje vašima "´ Oid visJtae leta. (Na pr. umjesto pra


2S0


og mjerila 1 : 10.000 možemo očekivati najviše kolebanja između 1 : 9980 do 1 : 10.200
daikle maksimalno^ dozvoljienu položajnu pogrešku pojeđtaih točaka sa ± 30 m a koid
visino leta od 2.000 m maksimalno do´Zvoljeinu pogrešku od - 8 m. Srednje pogreške
bilt će treć´ina ovih fenosia). Za postignuće perspektive strogo okomitih sraiimalka potrebno
je izvršiti redresiranje (ispravljanje) neokomiitilh snimaka t. j . treba ih gnafi´Skoim
ili ojptičko-mehainliokoim metodom prevesti iz perspektive p´rilbližno oko´mitih
snimaka u perspektivu strogo okomitih snimaka. Točnost dakle kartiranja sa jednostavnim
foitogrametrijskim iinstrumenti/ma povisaije se pirimjienom Tedresiranih snimaka.
U aimieirićkom šumarstvu ne pomiišljaijiu toliko nia redresiranjie, jer piretpos´tavlj´aju da
su snimci s koijiiima irade u dovoljnoj mjierii vertilkallni što u stvari znači pretpostavlja*nje
´usavršene navigaciijte. U fedoislijie-du instrumenata u S.A.D. uzima se kao najniža
stepenica džepni stelreoskop koji služi uglavnom samo za promaitrainje. Po´ m´O´gućniosfciima
primjene te kao savršeniji od tih slijiede ziroailni stereoskopi bez iti sa stereometrom
pomoću kojega se m´ože mjeriti i treća diim´Muziilja u optičkom modelu primjenom
tkzv. »prostorne (Icbdeće) markice«. Bitna je karaktersitika američke
piioiiizvo´dnje fotogrametrijsloih instrumenata da je dala niiz osirednjih instrumenata
po kvaliteti i cijeni. Ti se po spomenuitim osobinama polako^ iKdižui nad zrcalni
stereoskop. Proizvode više vi^ta (modifikacija) zrcalnih stereoskopa sa uređajem za
paralelno pomicanje stereomiotra. Za precrtavanja sa pojedinih snimaka upotre´bljiuj´ui
tkzv. SketS´chmaister, Riectoplanigraph i druge. Poimoću ovilh sprava vidi opažač istodobno
kartu illi plan i izračni snimak, talko da promatraj´UĆi istodobno oboijie može plan
nadopunjavati potrebnim detaljima. Umjesto stereometra izrađuju tkzv. Harward Patallax
Wedge, irazmjierndik sa dva niža razlilčito razimalknutih toičkiica na proizirinom
papiru ´kojih umj´asto 20 doilara ili više, koliko ipritiliižno stoji dobar stereo´metrar,, stoji
svega´ nekoliko centi i m´OŽe ga nabaviti svaiki stručnjak, ^


Korištenje zračnih snimaka, U pogledu interpretacije zračnih snimaka
za šumarske svrhe krenulo se daleko naprijed naročito u S.A.D, Ti radovi
nisu bili tako intenzivno njegovani u Evropi. O tome svjedoče i publikacije
(oko 160) koje navodi prof. S, Spurr u svojoj knjizi: »Aeria l Photo grahs
in Forestry« (Nevv York 1^8.).


Geodetska fotogrametrija ima za cilj dobivanje plamova ili karata
određciiOg mjerila. Šumar, agronom, biolog traži osim linija i točaka (koje
definiraju granice raznih čestica, putova, vodotoka s jedne strane, te slojnica
s druge strane) još nešto vi^o informacija. Iz sadržaja snimaka oni
žele informacije o biljnom pakr ., o tllu, o režimu voda, o naseljima o


195




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 18     <-- 18 -->        PDF

upotreW zemljišta i t. d. Kod današnjih korigiranih objektiva mogućnost
te interpretacije, obzirom na dimenzije snimljenih objekata ide razmjerno
daleko t. j. na snimcima se mogu dešifrirati još detalji koji imaju dimenzije
oko 30 cm.


Snimci iz zraka mogu nam dati neka saznanja o staništu, vrsti drveća,
sklopu promjieiru krošnje, visini stabala, te površini pojedijiih kulfura
odnosno sastojina. Indirektnim mjerenjima na snimcima može se uz izvjesne
pretpostavke i sa ograničenom točnosti odrediti prsni proDmjer stabla
te drvna masa sastojine ili stabla.


Stanište. Kod klasifiakcije staništa´ pomoću snimaka iz zraka formirana
su u S. A. D. samo tri bonitletna razreda za potrebe šumarstva što
je i razumljivo ako se uzme u obzir da je ikvantitet i kvalitet informacija
sa tih snimaka ograničen. Tamo^ gdje se na temelju fotogrametrijskih snimaka
može izvršiti klasjfikacija stojbine kao najvažniji kriterij smatraju u
S, A, D. topografske odnose terena, geološke formacije (na koje zaključuju
direktno ili indirektno), vegetaciju, te odnos između visine stabala i
promjera krošnje (the total height-crown diameter ratio). U pogledu topografije
daje nam trodimenzionalni optički model (treća dimenzija je, uslijed
velikog razmaka uzastopnih snimališta u zraku, naročito izrazita) mnogo podataka.
Sto se tiče šumske vegetacije (u pogledu njenog pridolaska) u vezi
sa bonitiranjem tla ova je često karakteristična za izvjesne topografske
forme (vrhunci, doline, zaravanci, padine). Do nekog saznanja o geološkim
formacijama dolaze putem razmatranja topografskih značajki (na pr.
fluvijalni depoziti u ravnici blizu rijel^a). Nadalje na geološke formacije
zaključuju po stepenu i načinu površinskog odvadanja vodei, po tonovima
boje tla, po biljnom pokrovu, erozijama ili upotrebi okolnog zemljišta.
Ray Bourne u svojoj raspravi: »A erial Survey in relation to
the economic developmentofnewcountries, withspecial
reference to an investigation carried out in norther
n Rhodesia « (New York 1928.) donosi podatke o odnosu tipova
vegetacije i pripadnih geoloških formacija u Sjevernoj Rodeziji. On ie
došao do zaključka da se na snimcima mogti utvrditi aluvijalne formacije,
uklopljeni blokovi granita, gnajs, stari škriljevci te recentne sedimentarne
naslage pomoću njihovog topografskog smještaja općeg izgleda vanjštine,
te biljnog pokrivača. Da li su ovakve tvrdnje presmjele ili ne za naše prilike
trebala bi pokazati budućnost.


Za klasifikaciju staništa — kako je poznato — od posebnog je značaja
vegetacija. Pojava neke vrste drveća ili neke gnipacije vrsta na određenim
topografskim formacijama često je bila dovoljna za identifikaciju tipa
šumske stojbine. Ovim problemima bavili su se — vezi sa aerofotogrametrijom
—- američki istraživači Robbins i Losse u raznim dijelovima
svijeta između god. 1928. i 1942.


Vrste drveća. Velik napredak dostignut je u S. A. D, u pogledu
identifikacije vrsta šumskog drveća. Individualno za razne vrste drveća
po raznim područjima te za razna doba godine biraju vrst filma i filtera.
Prednost se daje modificiranoj infracrvenoj ljetnoj fotografiji ili pćunhromatskpj
jesenskoj, Naročito prva vrsta daje potrebne konittaste. Iz razumljivih
razloga za utvrđivanje bjelogorice rijetko primijenjuju zimske snimke.


, 196


ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Ove katkad primijenjuju kao kose. te time dobivaju uvid u habitus i razgranatost
pajedinih vrsta. Na snimcima mjerila 1 ; 20.000 i sitnijima identifikacija
postaj© gotovo nemoguća.


Za potrebe idemitifikacije gospodarski važnijih vrsta drveća razdijeljene
su S. A. D. u regije. Za te pojedine regije i vrste drveća u njima dane
su upute za identifikaciju ne samo po tonovima boja i obliku krošanja nego
i po raznim kriterijima okoline (topografiija, režim voda, strmine, način
upotrebe okolnog zemljišta sjene stabala i t, d.).


Za O´dređdvanjc vrsta drveća glavne sastojine Kuizniecow* primijenjuje posrednu,
optičku, (točnije elektro-Oiptičku) metodu koristeći tkzv. m i k r of oto m e t a r (si,
2.) Ta metoda polazi od pretpostavke. ,da je način preslikavanja krošanja svojstven za
pojedinu vjist drveća. Likovi na negativu ili.diapozitivu sastoje iz grupa finih čestica
emulzije. Te grupe imaju manju ili veću gustoću, koja se može odrediti mikrofotometrom.
Žaruljica st (isl. 2.) odašilje snopove zraka svjetla preko negativa N na termoclemcnat
T. Izazvana struja u termoelementu sprovodi s.e do galvanometra G gdje
pokreće kazaljku k i^a kojoj je montirano zrcalo z. Svjetlo koje sa žaruljice so pada
na zrcalo z reflektiTa se na toifo-osjEtljivi sloj e, koji kontinoairano rotira zajedno
sa bubnjem B. Kazaljka k sa zrcalom z otklanja se za neki kut koji je ovisan o jakosti
struje, koju prima galvanometar, a ta je jakost primarno ovisna o gustoći čestica na
pojedinim mjestima negativa dakle o slici krošanja. Pfiležeći diagram (si. 2.) prikazuje
krivulje kakve je dobio Kužniecow za neke vrste drveća.


Određivanje sklopa pomoću snimaka iz zraka po dominantnim i
kodomintnim stablima u sastojim ne predstavlja naročite poteškoće,
Da se posao oko određivanja sklopa što više pojednostavni izdao je Central
States forest experi;ment station skalu uzoraka za razne stupnjeve
skloplieno´sti (70«/o do 100»/o, 40»/o do 70«/o, te lOo/o do 40»/o). Ova serija
uzoraka dana je u formi kvadrata, koji sadrže više ili manije porazbacanih
točkica već prema stupnju sklopljenosti. Uzorci sa više takvih točkica
reprezentiraju procentualno jači sklop. Uspoređivanjem uzoraka sa konkretnim
sastojinama određuje se sklop za svaki pojedini slučaj. Za određivanje
obraslosti izbrajanjem stabala izrađeni su na prozirnom papiru ili
celuloidu za razna mjerila snimaka gotovi uzorci u obliku krugova, koji
zahvaćaju površinu od 1/5 arka ili 1 arka (1 acre = 0,405 ha) unutar kojih
se izbrajaju stabla te iz tih podataka zaključuje na obrast* (obrast prema
broju stabala) čitave sastoijine. Određivanje sklopa prema spomenutim
uzorcima povoljno je onda, kad su sastoijine sTednjedobne, razmjerno guste,
Izbrajanje pak stabala na jedinici površine lakše će provesti na zrelim,
prezrelim ili rijetko obralim sastojinama.


Promjer krošnje. Za mjerenje promjera vidljivog dijela krošnje te
za dužine sjene pojedinih stabala izrađuje U, S, Forest Service na prozirnom
materijalu klinolike ramjemike za određena mjerila snimaka;
nažalost sve u inčima (1 inch = 2,54 cm).


* Vidi radnju Dr. Tadeusz-a Gieruszynski-a: »Zastosowanie fotogrametrii przy
urzadzaniu gospodarstw Iesnych«:,
197




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Visina stabala. Jedna od najinteresantnijih, dendrometrijskih veličina,
koja se može mjeriti sa stereoparova ili sa pojedinačnih snimaka
je svakako visina stabala ili srednja sastojinska visina, Stereofotogrametrijjski
model promatran stereoskopom uz upotrebu stereometra, dakle i
spomenute već prostome markice omogućuje stavljanje ove na vrh pojedinih
stabala te uz podnožje stabala (u optičkom modelu). Spurr u citiranoij
knjizi navodi da prosječno izvježbam opažač može na snimcima mjerila


i : 12.000 izvršiti vsa sigurnošću klasifikaciju sastojina u visinske razrede
od po 5 stopa (oko 1,5 m) dok će izvježbani opažač positići bolje rezultate.
Pokusni radovi na fotogrametrijskom tečaju u Saveznom Ministarstvu
šumarstva u Beogradu god- 1949. pokazali su da su neki početnici postigli
sa zrcalnim stereoskoponi nakon 14-dnevnog vježbanja (za manje od 50
sati) srednju slučajnu pogrešku u mjerenju visine stabala sa oko - 1 m.
Huigershoff jie sa svojim suradmtoiraia nia lilniače sikuipocjenim insitrumeinitilma (Stiereopllanigraf,
Aerokartograf) u određivanju visine stabala postigao točnost od ± 30 cm.
S mijemiaakim metodama rada upozniai^li su se stručni krugovi u S.A.D. preko američkog
fotoigraimetra And(rewsia nakon njegove posjete u Thairanidtu g. 1934. Od tog viremena
potječu.i iz S.A.D. podaci o povećanoj točnosti u mjierenjiu visine stabala sterefotogrametriijskom
metodoim.


Mjerenje visine stabala na snimcima iz zraka može biti sikopčano i
sa sistematskim pogreškama. Tako na pr. ako je vrh stabala vrlo uzak
(ispod 0,5 m) onda se mjerenjie) Visine može izvršiti samo do tog mjesta na
fotogrametrijskom modelu, jer se sa sredstvima koja stoje na raspoloženju
ti uski dijelovi ne mogu preslikati. No ne samo malene dimenzije krošnje
pri vrhu stabla nego i trešnja aviona, koja se ipak ne može sasvim eliminirati
ni amortizerima fotokamere, uvjetuju ovu sistematsku pogrešku.


Naročitu pažnju posvećuju u S. A, D. slično kao i u S. Š. S. R. na određivanje
visine stabala pomoću dužine bačene sjene stabala na tlo. No ne
samo da je ova metoda po već danas poznatim rezultatima slabija od
metode određivanja stabala pomoću stereoskopskog modela već ona traži
i nešto dulja računanja. Prednost te metode leži donekle u tome da se
visine stabala mogu određivati primjenom i saimo pojedinačnih snimaka
dakle bez ikakvog sterefotogrametrijskog pribora.


Za stereoskopsko mjerenje visina stabala potrebna su mjesta u sastojini,
gdje se vidi i vrh stabala i tlo uz njih (u optičkom modelu). Na
mjestima gdje ne bismo bili sigurni da li se radi o nekoj čistini medu
krošnjama, mogli bismo se poslužiti tkzv. pseudoefeiktom, kako to rade
i u S. A. D. Pruži li se naime lijevom oiku desni snimak, a desnom oku
liljie´vi, sva uzvišenje vidimo kao udubine u tlu, a sva niža mjesta kao uzvišenja.
Iskoče li na takvom modelu neka mjesta u sastojini kao uzvišenja
znaik je da se radi o ne´koj čistinici između krošanja.


Određivanje površina. Jedan od glavnih faktora za određivanje drvne
mase jednodobnih sastojina je površina. Određivanje površina zasjecageodetsku fotogrametriju, ako se služimo fotografskim snimcima. Ovdje se
stoga treba poslužiti njenim iskustvima.


.M


U ravnom tereou (t. j . oino^m gdje su visinske razluke terena miamjeod -f^^ , gdje


je M nazivnik mjerila 1 : M) uz primjenu približno vertikalnih snimaka (na


198




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 21     <-- 21 -->        PDF

diiirnij oitkjloin optičke osi u momentui snimanja manji od 5S) tražene se površiine imiogu
na pr .poimoću polarnog plairaitaiietra odirediti direktno ma ipojedinaičinim sniimciima. Svaiki
stupainj niagilba optičke oisii fotakamare kod žairišne diuljtoe I = 21 om prouzroikuje
piribliižnu pogrešk-u u mjerilu od I"/« ma ruboviJnm sniiimlka. Ova se pogreška simanjuje
prema središtu snimka (odnosno nadiru snimka) gdje je = o. Kod većih neravnosti
pomažemo se parovimo snimaka dakle optičkim modelom i kartiranjom t. j . prenosoirti
iiiintija i točaka iz sitereopara na plan gdje se vrši oibračuni površina^


Kod kartirainja sastojiina može se koostiti geodetiski i negeodetski dio
snimka. Tako izrađeni sastojinski planovi sadržavat će pored granica
šumskog područja i pojedinih sastojina također i komunikacije, rijeke,
granice vlasništva, podatke oi gospodarski važnim vrstama drveća, požarišta,
napadnute sastojine, podatke o ostalim kulturama, reljef i slično.
Dopunjavanje tako dobivenog plana terestričkim radovima bit će neminovno.
Klasifikacija sastojina na snimcima iz zraka izvršit će se lakše
u visinske nego li u debljinske razrede, budući da se promjer u prsnoj
visini (ili srednjoj visini) može odrediti samo indirektno na bazi promjera
krošnje ili visine stabala, ako je poznata korelacija ovih dendrometrijskih
elemenata za pojedine vrste drveića u pojedinim područjima. Spurr u svojoj
knjizi: »Aerial photographs in forestry« donosi službene istrukcije za opis
sastojina na bazi snimaka iz zraka u pojedinim regijama S. A. D. Ti opisi
pored glavnih vrsta drveća trebaju sadržavati visinske i dobne podatke,
podatke o površini, o obrastu ili sklopu te u pojedinim slučajevima broj
ostavljenih sjemenjaka po jedinici površine. Do spomenutih se podataka
može doći fotogramctrijskim putem (starost terestričkim načinom). Ova
instrukcija daje i minimalne površine sastojina koje dolaze u obzir za
kartiranje.


Odnos između promjera krošnje i prsnog promjera dao je na pr.
Hugershoff za Pinus silvestris u Saskoj, Taj iznosi 1 : 16, Sa kojom srednjom
pogreškom je određen taj odnos Hugerdshoff ne spominje. Ovo ne
spominje ni Spurr u citiranoj knjizi, premda uzima da isti vrijedi i za većinu
vrsta u S. A. D. (približno). Na bazi odnosa između promjera krošnje i prsnog
promjera (D. B. H.) dani su u Spurrovoj knjizi za Coniferae grafikoni, na
temelju ikojih se može odrediti k svakom promjeru krošnje promjer debla
u prsnoj visini. Mnogo dublje shvatili su tu korelaciju prof. Tichy i njegovi
saradnici.^) Oni traže korelaciju ne samo između prsnog promjera i promjera
krošnje nego korelaciju između prsnog promjera s jedne, te srednje
sastojinske visin«, sklopa, starosti i promjera krošnje s druge strane, dolazeći
tako do vjerojatnijih rezultata.


Drvna masa. Gotovo najteži dio šumarske fotogrametrije sastoji se
u određivanju drvnih masa. Prema sadašnjem stanju stoje na raspoloženju
samo indirektne metode t. j . ustanovljivanje drvne mase stabala ili
sastojine ne na temielju direktno izmjerene itemeljnice nego na temelju onih
elemenata koji se na snimcima iz zraka mogu izmjeriti, a to su visina,
promjer krošnje za pojedina stabla, te osim toga površina sastojine odnosno
broj stabala ako se radi o drvnoj maisi sastojine.


Tako je na pr. prof, C h a p m a n izradio na temelju 249 poikusnih
ploha tablice drvnih masa za sastojine Pinus Taeda na bazi totaln e


´) Ekr. .lan Halaj; Prispevok k odhadu drovnej limo(^´ s leteckej snii,mky, Brno 1949.


199




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 22     <-- 22 -->        PDF

srednj e visin e dominantnih stabala u sasto-jini, Spurr navodi da je
odnos između zbiljne drvne mase i drvne mase koija se odredi Chapmanovim
tablicama 0,92 t, j, zbiljna masa je 8»/o niža od one koju daju te
tablice. Slične tablice izrađene su i za neke druge vrste drveća S. A. D.,
koje na određenom bonitetnom razredu i za »normalno« obrasle sastojine
daju drvne mase za jedinicu površine (akri) na temelju totalne visine ili
tzv. vidljive visine na snimku. Budući da se smatra -da temeljnica može
biti u najužoj vezi sa projekcijom krošnje kod intezivno uzgajanih sastojina,
bar do neke starosti, tO´ se pri određivanju drvnie mase pored visine uzima
kao ulazni argumemat i veličina projekcije krošnje. Na bazi podataka prof.
Chapmana izradio je W a 11 e r M e y e r god. 1942, tablice za P i n u s
T a e d a, koje na osnovu dvaju ulaznih argumenata — visine i staro


st i — daju indeks staništa, Poimoću tih tablica Mever izražava i predvidivi
prirast vodeći u svom zaključivanju donekle računa i o promjeni
S/klopa kroz naredne godine,


Kaiko. netočmi mogu biti podaci o drvnoj masi koja je Oidređenia na bazi´ gornjih
pretpostaivalka svjedoffl priimjier u spomenrutoj Spurrovioj knjSizi ina str, 297, Za d´eset
sastojiiina Pimuis strobuisa xi šuimi Hairvand forest, čdijle su sie drvne mase kretale iizmeđu
40-000 i SOlO.OOO kubičnih (Stopa, odTedetna! je pot jedinom opažaiču" drvna miasa. fotogrametrijskim
putem. Po drugom opažaču istim je sastojinama određena, masa terestričkim
naičino^m. Za pojedine sastojine aiskazala iSu se odstupanj^a, koja su se kretala
iizmeđu — S.S´/o do + 67,8% dok se ejelofcupna drvna masa: za svih deset aastojiiina
razUkovala za svega 8,6% od zbiljne drvne msae. Fotogrametrijsko´ određivanje drvnih
masa baiziiralo se na vidljivoj´ visini i sklopu.


Za preborne šume drvna bi se masa dala približno ustanoviti na
temelju tkzv, »Wu c h s r a u m p r o f i 1 a«. Na određenim, dovoljno gustim,
razmacima pomoću stereoinstrumenta nacrtaju se profili kroz sastojine,
koji profili sadrže liniju tla i liniju krošanja, koje se nalaze na tom
potezu, Aritmetska sredina površina dvaju takvih susjednih proKla pomnožena
sa njihovim razmakom daje volumen onoga prostora koji zaprema
zeleni asimilacioni aparat zajedno sa deblima i granjem. Ovaj volumen
pomnožen sa tzv. indeksom _gusitoće trebao bi dati drvnu masu sastojine.
Pokusi Dr, C h r i s t o p h a N e u m a n n a^) za Tharandtski revir dali
su za smreku iznos toga indeksa 13 X IO"* odnosno 20 X 10"^.


Tamo gdje točnost određivanja drvnih masa današnjim fotogrametrijskim
metodama ne može zadovoljiti mogle bi se ovako (približno) određene
-drvne mase upotrijebiti bar u terestičkoij inventai^zaciji kao prethodne
veličine pomoćui kojih bi se mogao izvršiti raspored primjernih
ploha u pojedine sastojine prema njihovim težinama. Veći napredak u
određivanju drvnih masa očekuju razvojem spomenute Continuous Strip
metode.


Iskustva u svijetu pokazala su, da se zračni snimci mogu uspješno
upotrebljavati i za rješavanje nekih pitanja u vezi sa eksploatacijom´ šuma,
pri utvrđivanju šteta od požara, insekata ili nekih biljnih bolesti pa zatim
pri radovima na pošumljavanju i raznim istraživačkim radovima^).


-) Dr. C Neumann: Bedtrag zur Vorratsermdttlumg aus Luiftmessibildem, Jena 1933,
^) DT, N , ´Bairkd: Die Photogrammefcrie im FoTstwesen, Berlin 1936. <


200




ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 23     <-- 23 -->        PDF

SOME CONTEMPORARY RESULTS OF USE OF AERIAL PHOTOGRAPHS
IN FORESTRV


In thc past 30 years photogrammetrv has been appliicd more and more in different
parls oif the worId not onlv for plan- .and map making, as a most economic method,
but also in-diffcr&nt engineering works, archeoloigy, agriioulture, forestry etc.


Aerial photographs can be used in forestry for suriveying purposes and partly
for the determiination of such elements as tree species, site ..tree heights, cro\vn, diameter,
dcnsi:ty of stands and for app´roximative vollume estimation. In this way photogrammetry
has been much applied in U.S.A.


This article deals ´vviith some instruments and proposed or applied photogrammetric
mcthods in forestrv in the past 30 years in Europe and in U.S.A.


Jng. Radomir Luić (Beograd):


IZRAČUNAVANJE KOLIČINE PRONOSA NANOSA PO POSTUPKU
HERHEULIDZE-STINV


Prešle godine je u časopisu »Vodoprivreda« Ing. Slobodan Gravilović
prikazao knjigu: »Bujični nanosi« od ing. I, Herheulidze. Između ostalog
u tome prikazu je iznesena i jednačina za izračunavanje pronosa nanosa
po Herheulidze-Stiny. Međutim, tamo nije dato njeno izvođenje i stoga
smatram da će biti koris.no prikazivanje ove jednačiine u našoj šumarskoj
štampi, tim pre što ću njeno izvođenje dati na jednostavniji način nego
što je to autor učinio, i što ću joj dodati grafikon za uprošćavanje rada
sa njom,


Hcrheuildze je. usvojio St(ilny-evu taiblicu za nallaženje tožiinskih procenata nanosa
u ibujiičnoj masi. Stiny je doveo u zavisnost težinski procenat nanosa samo sa padom
korita. Evo Stiiny-eive tablice:


Težina čvrsitog nanosa


Pad dna Paid dna SpeoiSična težina


´ bujiicai u %


koiiiita u korita u
stepeiniima pTOcenitima


mimimealina : maiksimatoa i imiiniimailna malksimaina


15 27 45 50 1,34 1,38
20 36 ^0 50 1,38 1,46
25 47 56 65 1,42 1,49
30 58 60 68 F,46 1,52
35 70 63 70 1,49 1,53


Tab. br. 1


201