DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1951 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Visina stabala. Jedna od najinteresantnijih, dendrometrijskih veličina, koja se može mjeriti sa stereoparova ili sa pojedinačnih snimaka je svakako visina stabala ili srednja sastojinska visina, Stereofotogrametrijjski model promatran stereoskopom uz upotrebu stereometra, dakle i spomenute već prostome markice omogućuje stavljanje ove na vrh pojedinih stabala te uz podnožje stabala (u optičkom modelu). Spurr u citiranoij knjizi navodi da prosječno izvježbam opažač može na snimcima mjerila i : 12.000 izvršiti vsa sigurnošću klasifikaciju sastojina u visinske razrede od po 5 stopa (oko 1,5 m) dok će izvježbani opažač positići bolje rezultate. Pokusni radovi na fotogrametrijskom tečaju u Saveznom Ministarstvu šumarstva u Beogradu god- 1949. pokazali su da su neki početnici postigli sa zrcalnim stereoskoponi nakon 14-dnevnog vježbanja (za manje od 50 sati) srednju slučajnu pogrešku u mjerenju visine stabala sa oko - 1 m. Huigershoff jie sa svojim suradmtoiraia nia lilniače sikuipocjenim insitrumeinitilma (Stiereopllanigraf, Aerokartograf) u određivanju visine stabala postigao točnost od ± 30 cm. S mijemiaakim metodama rada upozniai^li su se stručni krugovi u S.A.D. preko američkog fotoigraimetra And(rewsia nakon njegove posjete u Thairanidtu g. 1934. Od tog viremena potječu.i iz S.A.D. podaci o povećanoj točnosti u mjierenjiu visine stabala sterefotogrametriijskom metodoim. Mjerenje visine stabala na snimcima iz zraka može biti sikopčano i sa sistematskim pogreškama. Tako na pr. ako je vrh stabala vrlo uzak (ispod 0,5 m) onda se mjerenjie) Visine može izvršiti samo do tog mjesta na fotogrametrijskom modelu, jer se sa sredstvima koja stoje na raspoloženju ti uski dijelovi ne mogu preslikati. No ne samo malene dimenzije krošnje pri vrhu stabla nego i trešnja aviona, koja se ipak ne može sasvim eliminirati ni amortizerima fotokamere, uvjetuju ovu sistematsku pogrešku. Naročitu pažnju posvećuju u S. A, D. slično kao i u S. Š. S. R. na određivanje visine stabala pomoću dužine bačene sjene stabala na tlo. No ne samo da je ova metoda po već danas poznatim rezultatima slabija od metode određivanja stabala pomoću stereoskopskog modela već ona traži i nešto dulja računanja. Prednost te metode leži donekle u tome da se visine stabala mogu određivati primjenom i saimo pojedinačnih snimaka dakle bez ikakvog sterefotogrametrijskog pribora. Za stereoskopsko mjerenje visina stabala potrebna su mjesta u sastojini, gdje se vidi i vrh stabala i tlo uz njih (u optičkom modelu). Na mjestima gdje ne bismo bili sigurni da li se radi o nekoj čistini medu krošnjama, mogli bismo se poslužiti tkzv. pseudoefeiktom, kako to rade i u S. A. D. Pruži li se naime lijevom oiku desni snimak, a desnom oku liljie´vi, sva uzvišenje vidimo kao udubine u tlu, a sva niža mjesta kao uzvišenja. Iskoče li na takvom modelu neka mjesta u sastojini kao uzvišenja znaik je da se radi o ne´koj čistinici između krošanja. Određivanje površina. Jedan od glavnih faktora za određivanje drvne mase jednodobnih sastojina je površina. Određivanje površina zasjecageodetsku fotogrametriju, ako se služimo fotografskim snimcima. Ovdje se stoga treba poslužiti njenim iskustvima. .M U ravnom tereou (t. j . oino^m gdje su visinske razluke terena miamjeod -f^^ , gdje je M nazivnik mjerila 1 : M) uz primjenu približno vertikalnih snimaka (na 198 |