DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 13     <-- 13 -->        PDF

s


trag. Ferdo Šulentić (Ogulin): .


PRILOG UNAPREĐENJU PROIZVODNJE SANDUČARA


Proizvodnji ambalaže od drveta iz godine u godinu poklanja se sve
veća pažnja, Sandučare kao> ustanove za proizvodnju ambalaže sada zauzimaju
značajno mjesto u finalnoj proizvodnji. U njima se proizvodi roba
za pokriće tuzemnih potreba, a postepeno se preuzimaju i uspješno savlađuju
sve veći zadaci za proizvodnju robe za izvoz. Budući da sam stekao
izvjesna iskustva u organizaciji proizvodnje u sandučarama, smatram, da
bi se ovom problematikom (naročito organizaciono-ekonomlskle, prirode)
trebali upoznati i širi stručni krugovi.


Sandučare kao privredna ustanova


Osnovni je zadatak sandučara, da svojom proizvodnjom podmiruju
potrebe na ambalaži od drveta. Poseban značaj sandučara je u tome, što
znatno povećavaju ekonomski i fibancijski efelkat mehaničke prerade
drveta. To znači, da se ovom proizvodnjom mnogo´ povisuje postotak tehničkog
drveta. Na taj se naičin ostvaruju uštede vrijednijih pilanskih sortimenata
a time općenito drvnih masa.


Predratna proizvodnja sanduka bila je naročito razvijena u Sloveniji
i donekle u Bosni, a manje na području ostalih republika. U pogledu financijskih
efekata ove su ustanove kotirale kao veoma rentabilne. Međutim,
gledamo li sa stanovišta nacionalno-ekonomske koristi, u većini je slučajeva
rezultat bio negativan.


Prema načinu proizvodnje sandučare su se dijelile na ove grupe: 1. sandučare,
koje imaju svoje jarmaće te nabavljaju oblovinu i ovu odmah režu u robu odgovarajućih
dimenzija, ,koja se poslije (uglavnom presijecanjem) kroji u sandučne dijelove;


2. sandučare, koje su za proizvodnju sanduka iskorišćavale kratku rezanu robu, ali
sortiranu po dimenzijama i vezanu; 3. sandučare, koje su u doba privredne krize prerađivale
raznu pilansku rezanu robu, iz koje je na taj način trebalo »izvući« ba;r neku
vrijednost; u protivnom slučaju ova bi roba propala, jer na tržištu nije imalta prođu.
Iako su sandučare pod (1) za vlasnika bile veoma rentabilne, po opće privredne
interese .bile su štetne. Takve sandučare nemilice su trošile oblovinu i to većinom
takovu, od koje su se mogli1 koristiti mnogo vrijedniji Sortiments, nego sto su sanduci.
Karakteristika ovih sandučara bila je: relativno visok proizvodni efekat, & mali utrošak
radne snage. Karakteristika saindučara pod (2) sastojala se je u tome: koristiti na
tržištu veliku ponudu jeftine kratke pilanske ;robe, te uz povećanu upotrebu radne
snage (potrebno više radnih operacija nego u prvom sJiučajlu) polučiti željeni financijski
efekat. Ovakve isandučare posjedovale su veće tvornice, koje su same sebi izrađivale
sanduke, a bio je i takovih sandučara, koje su imale posve poduzetničko-komercijarni
karakter. Ovim sandueairama ne može se osporiti korisno djelovanje u privrednom
smislu. iSandučare pod (3) bile su vlasništvo velikih pilanskih poduzeća, a spomenuti
način njihovog poslovanja vezan je za trajanje poznate privredne krize.


U današnjem privrednom sistemu problem sandučara riješen je tako,
da djeluju kao nadopuna piilanskoj proizvodnji sa zadatkom korištenjaprerade deklasiranih pilanskih i šumskih proizvoda do maksimalnih granica.
Time je riješeno pitanje podmirenja specifičnih potreba na ambalaži


255




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 14     <-- 14 -->        PDF

i također (što je veoma važno za naše šumarstvo) povećanja vrijednosti


drvetu kao sirovini. Da bi se ovom zadatku uspješno udovoljilo, bilo je


potrebno tipizirati sandučare obzirom na namjenu, te prema tome izvršiti


pravilnu lokaciju i organizaciju proizvodnje. Što sie tiče


lokacije sandučara, u tom je pogledu prva etapa završena; na najvažnijim


mjestima uspostavljene su tvornice širom cijele zemlje. Kapacitet posto


jećih sandučara toliki je, da podmiruje potrebe ne samo tuzemstva, već


postoje rezerve i za proizvodnju robe za izvoz. Ostaje još, da se u drugoj


etapi ostvare neki manji pogoni u sklopu pojedinih pilana, sa zadatkom


pre´rade pilanskih otpa d a k a. Njihov je zadatak rasteretiti


centralne sandučare i na taj način omogućiti im, da svoje kapacitete što


više koriste za proizvodnju boljih vrsta sanduka.


U principu sandučare se dijele i treba ih dijeliti na centraln e


(glavne ) i pomoćne . Centralne sandučare smještene su na mjestima


s jakim sirovinskim vrelom, a njihov dnevni kapacitet u gotovim sanduč


nim dijelovima kreće se od 30—´100 m3. Organizacija sandučara ovoga tipa


izvršena je tako, da se istovremeno u njima može po lančanom sistemu pro


izvoditi najmanje 3 vrste sanduka, a kod nekih 5 i više vrsta. Lančani si


stem na taj način ostvaren je, ne samo u pogledu napredovanja proizvodnje,


već također i u pogledu boljeg korištenja sirovina; ovo se sastoji u tome,


što se krupniji sortimenti prerađuju usanduke jačih dimenzija, a otpadajući


materijal koristi se po istom principu za izradu saduka slabijih dimenzija.


Glavni zadatak ovih sandučara je proizvodnja eksportnih sanduka i uopće


sanduka fine obrade, a ostatak ´sirovine (slabije kvalitete) preradi se u


ostale vrste sanduka za domaću potrošnju. — Pomoćne sandučare smje


štene su uz manje pilane. Njihov je zadatak, da proizvode pretežno razne


sanduke za tuzemstvo, a naročito sanduke za voće. Između prvoga i dru


gog tipa sandučara znatna je razlika i u njihovoj tehničkoj opremi.


Općenito o organizaciji proizvodnje u sandučarama


Organizaciona šema centralnih sandučara


Postrojenje za prorez oblovine u svrhu proizvodnje sanduka specijalnih
dimenzija. Ovo je postrojenje veoma važno za efikasnost proizvodnje većine
sanduka za izvoz, sanduka za suhu šljivu i još nekih drugih. Vodeći
računa o privrednim momentima, pravilno je, da sandučare u ovu svrhu
iskorišćavaju kratku oblovinu, od ikoje se ne dobiva normalna pilanska
roba, te oblovinu s većim mjestimičnim pogreškama, tanju čistu obloviinu i
slično. Obzirom na prednosti u mogućnostima individualnog španovanja,
za rad u tim postrojenjima najbolje odgovara tračna pila kladara. Ako su
sandučare naročito velikog kapaciteta, dobro je tračnu pilu kombinirati
sa jarmačom manjeg promjera. Postrojenje nije neophodno tamo, gdje su
sandučare u, sastavu velikih pilana. Jedino se u tome slučaju mora obezbjediti
potreban kapacitet pilane za proizvodnju za potrebe sandučare.


Za sada je ovakvo rješenje ostvareno jedino u Sloveniji u Doraižalama. Kod
ostalih sandučara to je za sada izostalo. Radi toga neke sandučare, da bi mogle izvršiti


256




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 15     <-- 15 -->        PDF

specijalne proizvodne zadatke, tražile su paljenice odgovarajuće kvalitete i dimenzija
po stovarištima pilana. Da bi se došlo i1 do matnjih količina odgovarajuće robe, gdjekad
ruišeni su čitavi vitlo´vi, a ostatak ponovo je slagan. Ovo je prouzrokovalo povećanje
proizvodnih troškova,-a proizvodni kapaciteti znaltno su zbog toga ostajali neiskorišteni,


Stovarište sirovine. Površina stovarišta mora biti tolika, da zadovolji
sve potrebi©. Naročito je važno, da se roba kod slaganja u vitlove odmah
sortira po debljinama, širinama, donekle duljinama i kvaliteti. Ako se
ovako radi, postižu se velike uštede radnih sati te veća proizvodnost, a
napose znatno se smanjuje postotak odpatka. Korisno je, da stovarište
raspolaže sa šupom za suhu robu. Do sada se je u našim novtim sandučarama
poklonilo veoma malo pažnje ovakvom radu. Taj nedostatak trebalo bi što
prije otkloniti; ne postoje nikakve zapreke, da se to i učini. Posljedice
takvoga nedosljednog rada bile su, da se je u nekim saindučarama materijal
gotovo uništavao; ponekad se je to događalo iz neznanja, a ponekad radi
slabog zalaganja i podcjenjivanja ove vrsti proizvodnje. Često je glavni
uzrok tome, što su rukovodioci pilana istovremeno1 i rukovodioci sandučara;
ti rukovodioci- većinom djeluju u korist pilane, a na teret sandučare.


Sušiona, Dnevni kapacitet sušione treba da je približno toliki, koliko


se prerađuje. Kapacitet sušibne može biti za toliko manji, koliko se robe


dobiva od prirodnog sušenja na stovarištu. Minimalni dnevni kapacitet


mora se uvijek odrediti obzirom na najkritičniji slučaj.


Bez dovoljnog broja dobrih sušiona ne može se ni zamisliti efikasan
tad na proizvodnji sanduka, a naročito sanduka fine obrade. U protivnom
slučaju neprekidno manjka potrebna količina suhog materijala, pa zbog
toga podbacuje proizvodnja. To povlači za soboim i druge nedostatke: Pošto
se prerađuje materijal nedovoljno suh, strojevi takav materijal teže
prerađuju (blanjalice), dobiva se više škarta i odpatka. Proizvodi, dobiveni
iz takvoig materijala nepropisni su: naknadno se usušuju,, radi toga
pucaju, dolazi do odstupanja od propisanih dimenzija, a bilo je slučajeva,
da se od njih poslije nije mogao sklopiti odgovarajući sanduk.


Većina naših sandučara oskudijeva u prostoru za sušenje robe namijenjene
za proizvodnju sanduka. Zato je kod pojedinih bilo velikih poteškoća
oko proizvodnje sanduka za izvoz. Podizanje sušiona predviđeno
je; neke se nalaze u gradnji. Činjenica je međutim, da se zbog manjka sušiona
podbacuje u kapacitetima, pa zato ni približno nemožemo nastupiti
na vanjskom tržištu onalko, kako» bi mogli i trebali. Radi toga treba podizanje
sušiona potrebnih sandučarama što prije ostvariti.


Dvorana za proizvodnju sandučnih dijelova. Dobro organizaciono rješenje
dvorane zahtijeva sistematski raspored strojeva u radnim fazama,
koje kanimo ostvariti. Pojam faze obuhvata niz radnih operacija, koje se
moraju izvršiti na određenim strojevima, da bi proizveli određeni tip sanduka.
Centralne sandučare moraju biti snabdjevene ovim radnim fazama:
prva faza, koja obuhvata strojeve namijenjene za proizvodnju sanduka
grub e obrade , druga faza (ujedno i najvažnija) obuhvata proizvodnju
sanduka fin e obrade , treća faza, koja se može dijeliti i na podfaze,
obuhvata strojeve, namijenjene; za proizvodnju razni h sitniji h san duka
, naročita za voće, ramica za crijep, sanduka za kvasac, marmeladu,


257




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 16     <-- 16 -->        PDF

džepne baterije, kemikalije i t. d.; konačno četvrta faza, koja obuhvata
strojeve, namijenjene za proizvodnje gajbica za pakova nje
s v j e ži h š 1 j i v a. Ovo su osnovne faze, bez kojih centralna snadučara
nie može efikasno djelovati.


O rasporedu strojeva i njihovoj upotrebi u fazama bit će riječ u posebnoj
publikaciji. Važno je ovdje razmotriti, kako su izvršene montaže u
novim sandučarama i da li su odabrani odgovarajući i dovoljno ekonomični
strojevi.


Prema dobivenim podacima Slovenij a je ovaj posao obavila veoma dobro.
Čini se, da je jedino bila zanemarena faza za proizvodnju gajbica za šljive, jer se
to navodno »ne isplati«. Sudeći prema nekim proizvodnim zadacima iz prošle godine,
može se zaključiti, da je ta pogreška u međuvremenu ispravljena. U Bosn i su montaže
strojeva) također dobro obavljene. Jedino iradi! trenutne nestašice odgovarajućih
strojeva, u nekim sandučarama montirani strojevi nisu dovoljno ekonomični za ovu
vrstu proizvodnje. Tako su u pojedinim sanduičaraima montirani pilanski cirikuilari za
krajčenje (Bos. Krupa, Banja Luka). Ova okolnost uvjetuje znatno veći utrošak pogonske
energije od stvarno potrebnog, a radi upotrebe debljih listova pik, osjetno´ smanjenje
iskorištenja drveta, a to ilstovremcno znači i poskupljenje proizvodnje. Također
su u upotrebi preteški cirkulari letvaci (pilanskii), na kojima se izrađuju letvice za
gajbiice. Ovo također uvjetuje iste loše posljedice. Stanje u ostalim republikama nije
nam dovoljno poznato.


Montaža strojeva u sandučari u Ogulin u izvršena je prilično nepravilno. Strojevi
su postavljeni dosta proizvoljno i bez dovoljno veze s tehnološkim´ potrebama.
Istovrsni strojevi smješteni su u grupe. Nekih strojeva ima previše (mali egaliziri),
dok su neki: potpuno izostali (lagane klatne pile). Najglavnijil stroj (naročito važan za
proizvodnju izvozne robe) za automatsko pravljenje pera i utora» na lastin rep«, koji
istovremeno sastavlja i slijepljuje daščice, nije niti montiran u dvorana1, već posebno
pod jednom inače solidnom šupom. Na taj je način u ovoj sandučari umanjen prtihciip
određenih radnih faza i lančanog napredovanja proizvodnje. Računajući kapacitet
svakoga pojedinog stroja, kapacitet te sandučare kao cjeline radi toga je umanjen. Faza
za proizvodnju sanduka fine obrade, t. j . robe za, izvoz naročito je oslabljena, te stroj
>.na lastin rep« nemože dovoljno doći do pravog izražaja, osim uz znatno poskupljenje
proizvodnih troškova.


Stovarište gotove robe. Pojam ovog stovarišta svodi se na solidnu i
dovoljno prostranu šupu za smještaj proizvoda do otpreme i čuvanja od
kvarenja. Šupa treba da ima dovoljno prostrano odjeljenje za zakivanje i
"sklapanje sandučnih dijelova i sanduka; ovo* je potrebno naročito za zakivanje
gajbica li) holandeza, dok se zakivanje krupnijih dijelova sanduka
obavlja već u samoj dvorani; obično na mašinama čavlaricama. Šupa mora
imati i odjeljenje za smještaj gotovih sandučnih dijelova, vezanih u svežnje.
Prostor ovoga odjeljenja treba da je toliki, da se u njemu može smjestiti
roba od približno dvomjesečne proizvodnje. Dolazi zatim odjeljenje za
smještaj gotovih gajbica i holandeza, t. j . volumiinozne i relativno lagane
robe; kapacitet ovoga odjeljenja morao> bi odgovarati kapacitetu tromjesečne
proizvodnje. Moglo bi se primijetiti: čemu je potrebno stvarati tolike
rezerve u gotovoj robi, kada se radi o planskoj proizvodnji. To zahtijeva
priroda proizvodnje. Na pr. gajbice za svježu šljivu troše se jedamput godišnje,
dok materijal pogodan za proizvodnju gajbica unilazi u toku cijele
godine. Ako bi se gajbice i holandezi proizvodili samo za vrijeme sezone,
došlo bi do pomanjkanja radne snage, podbacivanja u proizvodnji i radi
upotrebe skuplje sirovine do poskupljenja proizvoda [umjesto odpatka pre


258




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 17     <-- 17 -->        PDF

raduju se daske). Zato treba gajbice i ostale sanduke za voće planirati


i proizvoditi tokom cijele godine i to samo toliko, koliko napada odgova


rajuće sirovine. U tu svrhu potreban je veći prostor za deponiranje gotov®


robe; nekad je potrebno više vremena dok se proizvodnja određene vrste


robe potpuno kompletira, ponekad korisnici nisu u stanju da redovito pre


uzimaju robu, a katkad zakasni i distribucija. U svima ovim slučajevima,


ako se ne raspolaže s prostorom za smještaj gotove robe, dolazi do gubi


taka u proizvodnji i financijskom efektu. Isporuka sandunka za eksport


vrši sei redovito u rokovima, pa je i za njih važno raspolagati dovoljnim


prostorom za uskladištenje.


Većina sandučara oskudijeva na prostoru za smještaj gotove robe. Ovo


je također uvjetovalo podbacivanje u izvršenju proizvodnih zadataka, a u


financijskom smislu pasivno poslovanje sandučara.


Organizaciona shema pomoćnih sandučara


Kod pomoćnih sandučara otpada posebno postrojenje za prorez oblovine.
U dvorani otpada faza za proizvodnju sanduka fine obrade, a ostaju
faze za grubu obradu i proizvodnju sanduka za voće, U ovakovim sandučarama
dolazi u obzir jedan stroj za blanjanje, za slučaj potrebe blanjanih
sandučnih dijelova (ratnice za crijep, holandezi i slično). Ostala odjeljenja
potrebna su kao i pođ A), samo manjeg kapaciteta.


Nedostaci u proizvodnji


Pitanje kadra. Po ovom pitanju postoje dva problema: rukovodeći kadar
i radna snaga. Rukovodećeg kadra još nema dovoljno, a od toga jedan
dio nije savladao problematiku povjerenog zadatka..Ovaj kadar treba dijeliti
na glavne rukovodioce, rukovodioce smjena i pomoćno manipulativno
osoblje. Opća naobrazba glavnih rukovodioca trebala bi biti ravna naobrazbi
drvarskog tehničara, uz uvjet dovoljnog praktičnog znanja. Od
takvog rukovodioca zahtijeva se, da pozna sve tehnološko-organizacione
procese, da je dobar kalkulant, da ima inicijative i da je dovoljno upućen
u organizaciju administrativno-računskog poslovanja. Pošto su sandučare
historijski u pogledu sistematski odgojenog kadra nešto novo to mi takvog
kadra imamo veoma malo. Posljedica nedoraslog kadra su često veći ili
manji nedostaci u proizvodnji.


Nameće se pitanje, kako odgojiti stručni kadar. Jedan od načina mogao bi biti
slijedeći: potreban broji drvarskih i šumarskih tehničara te ostalih, koji ispunjavaju
uvjete, moglo bi se .uputiti na jednogodišnji praktični kurs na jednoj sandučari na pr.
ZavidovićL Kursisti bi za sve vrijeme obavezno radili praktično: od rada na pojedinim
strojevima, rukovođenja brigadama i smjenama, do svih računskih i administrativnih
poslova. Pored toga treba da rade dnevno po dva sajta teoretski. Predmete financijskoračunarske
prirode trebao bi predavati odgovarajući stručnjak s naročito- dobrom
praksom u industrijskim pogonima. Za! vrijeme trajanja kursa ovaj nastavnik i nastavnik
iz stručnih predmeta trebali bi ući u sastav kolegijiuma: (uprave sandučare) te
da u tančine organiziraju sistem proizvodnje, računovodstva i administracije. Bilo bi
potrebno, da se naročita pažnja pokloni analitičkom dijelu poslovanja, te gotovi podaci
da se odmah primjenjuju oko1 obučavanja kursista.


259




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Rješenjem pitanja glavnih rukovodilaca, riješilo bi se samo po sebi i
pitanje ostalog rukovodećeg kadra. Potrebno je samo birati dovoljno
ozbiljne i pismene ljude. Valja primijetiti, da se na pojedinim mjestima
neopravdano štedi na manipulativnom osoblju (predradnici)/ Na ovaj način
dolazi do prividne uštede sa konta troškova plaća; to stvarno uvjetuje
povećanje proizvodnih troškova, jer rad bez dovoljnog nadzora povlači
smanjenje produktivnosti i slabljenje kvalitete proizvoda.


Problematika radne snage M a je u tome, stoje (osim redovitog pomanjkanja)
povremeno prebacivana na ispomoć u pilanu. Iako je bilo potrebno
pomoći pilani, ipak bi se ovo moglo tumačiti podcjenjivanjem važnosti
sandučara, što nije opravdano. Kadar stalnih radnika je najvažniji uvjet
za postizavanje potrebne produktivnosti i dobre kvalitete proizvoda.


Nedostaci tehničke prirode. Osim već spomenutih nedostataka treba
još naročito podvući problem »unutrašnjeg prometa«, t. j . prenošenja robe
od stovarišta sirovina do slagališta gotovih proizvoda;. Na pojedinim sandučarama
redovito se mogu vidjeti prizori, da se sva moguća roba prenosi u
naramcima. Ti naramci većinom ne dostižu težinu niti jedan do dva kg.
Što je još gore, ovo se više puta radi unatoč činjenici da u pogonu postoje
potrebne transportne naprave fkolosjeci, vagoneti i t. d.). Kad i ne bi bilo
transportnih naprava, ipak ovakav način upotrebe radne snage nema nikakvog
opravdanja. Ako ništa drugo, u obzir dolazi upotreba ručnih nosila.
Upotrebom nosila bi na jednog radnika otpalo barem 10 kg težine. Ovo se
navodi kao naročito drastičan primjer i jedan od glavnih razluoga probijanju
platnog fonda. Sa malo više inicijative ,a bez velikog truda i troška,
prenošenje robe može se znatno poboljšati pomoću transportera, kolica na
1, 2, 3´ i 4 kotača, dizalica manjih lil većih, nosila i dr. Napredak u tom
pogledu znatno ovisi od zalaganja rukovodioca i ostalog stručnog osoblja.
Smatram, da bi prenošenje materijala u naramcima trebalo, odmah zabraniti.


Neke sandučare proizvode kvalitetno veoma slabu robu. Najčešći je
tomu uzrok podcjenjivanje sanduka kao proizvoda. Ovo nerazumijevanje
osobito se očituje kod proizvodnje gajbica za voće. Često puta uzrok je u
nepravilnom rukovanju i površnom održavanju strojeva. Slab izgled robe
najčešće dolazi kao posljedica lošeg reza, i to naročito na kružnim pilama;
rezovi su neravni (koritasti) ili jako čupavi. Osim slabog oštrenja ovome
je uzrok i mali broj okretaja cirkularne pile. To je slučaj, o kojem treba
voditi računa; gdjegod se to događa, konkretnim rješenjem treba pogrešku,
otkloniti. Cirkulari za najobičniju obradu ne smiju imati manje od 1.800
okret./min, dok za finiju obradu broj okretaja treba da je i preko 3.000 u
min. Redovito treba voditi računa o upotrebi odgovarajućih pila, naročito
kružnih. Događalo se, da se za poprečni rete (čelenje) upotrijebe pile za
podužni rez; to se je negativno odrazilo na izgledu gotovih proizvoda.


Način distribucije sanduka u tuzemstvu i plasiranja na vanjskom tržištu.
Postoji izvjestan nesklad između načina planiranja proizvodnje sanduka
i načina distribucije. Taj nesklad očituje se u slijedećem: Plan proizvodnje
sanduka oslanja se na postojeće kapacitete. Prema vrsti strojeva u pojedinim
fazama kapaciteti su podijeljeni obzirom na način obrade na tri


260




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 19     <-- 19 -->        PDF

osnovne grupe sanduka: obrađeni, neobrađeni i sanduci za


voće . To znači, da je faza obrađenih sanduka, osim ostalih, snabdjevena


još i specijalnim strojevima, kojih na pr. u fazi neobrađenih sanduka nema,


niti su potrebni. Faza sanduci za voće također je snabdjevena nekim stro


jevima, koji su neophodno potrebni za tu vrstu proizvodnje. Kao što se


vidi, veoma su male mogućnosti da se smanjenjem proizvodnje jedne vrsti


sanduka povisi proizvodnja drage vrsti. To se može provesti, ali samo ako


se smanjuje proizvodnja obrađenih sanduka, obratno ne. Potrošači sanduka


međutim planiraju svoje potrebe samo pod jednim nazivom »sanduci«. Pod


tim se nazivom vrši i distribucija. Kada se kupci pojave radi sklapanja


ugovora o isporuci, tek onda proizvođači saznajru, o kojim se sanducima


radi i kojoj vrsti obrade. Prema tome je samo slučaj, ako se količine kon


tingentiranih i naručenih sanduka podudaraju sa količinama planiranim za


proizvodnju obzirom na vrstu obrade. Pokazalo se je, da je potražnja obra


đenih sanduka bila mnogo veća od količina planiranih za proizvodnju. Na


protiv, potražnja neobrađenih sanduka mnogo je manja od planom predvi


đene količine. Na taj način nastale su dvije štete: jedna je, što nisu podmi


rene sve potrebe, a druga, što pojedini kapaciteti ostaju nedovoljno isko


rišteni, kao na pr. faza »neobrađeni sanduci«.


Ovi nedostaci mogu se otkloniti, ako se uvede kod planiranja potreba
ista nomenklatura, kao i kod planiranja proizvodnje. Osim toga bilo je
slučajeva, da su pojedine veće privredne ustanove same izrađivale sanduke,
naročito sanduke grube obrade. To je bio slušaj sa Monopolom duhana
B. i H., koji je na svojoj pilani u Travniku rezao trupce često veoma
dobre kvalitete, a od izrezanlilh piljenica tvornice duhana pravile su sanduke.
Godišnja potreba ove ustanove navodno je 6.000 m3 sandučnih dijelova.
To je jedan primjer, a vjerojatno je bilo još takovih. Na ovim se primjerima
pokazuje, zašto ostaju neiskorišteni kapaciteti faze »grube obrade«
sanduka. Sa druge strane nije potrebno naročito podvlačiti, da je ovakav
način iskorištavanja drveta sa privrednog stanovišta štetan.


Prigodom sastava plana distribucije redovito se rezervira određena količina sanduka
za potrebe izvoza. Na osnovu ove kvote naši eksponenti stupaju u pregovore
sa inozemnim trgovcima. Postupak oko toga je slijedeći: Naši trgovački izaslanici
prikupljaju podatke o potrebama pojedinih trigovaca ili´ ustanova. Te podatke dostavljaju
.našem glavnom predstavništvu za izvoz drvnih proizvoda, ai ovo preko republičkih
predstavništava traiži od proizvođača podatke o mogućnostima proizvodnje i proizvodnim
troškovima konkretno traženih sanduka. Sve to traje vrlo dugo, a po nekada
2—3 mjeseca. Osim toga se pregovori često završe i bez rezultata. Ova okolnost
također negativno djeluje na izvršenje plama proizvodnje najvrijednijeg proizvoda


— sanduka fine obrade. Na taj način dolazi) do toga, da izvjesno vrijeme strojevi u
fazi »fine obrade« nemaju šta raditi, a to izgubljeno vrijeme ne može se poslije nadoknaditi.
Predpostavlja se, da ovakav način prodaje na kapitalističkom tržištu uvjetuje
postizanje nižilh prodajnih cijena od mogućih. Ponuđač se naime neprekidno nalazi
u težem položaju od kupca.
Navedeni nedostatak može se ispraviti, ako se odrede vrijednosni
razredi sandučnih dijelova. Osnova za. ovo određivanje bila bi: karakteristične
debljine, širine, i duljine pojedinih daščica, koje bezuvjetno utječu


261




ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 20     <-- 20 -->        PDF

na manje ili veće proizvodne troškove, uključivši tu i elemente načina
obrade (blanjanje, cinkanje i t. d.). To znači, da bi se prodajna cijena
jednog sanduka određivala u vidu zbroja izračunatih cijena, koje bi rezultirale
iz navedenih vrijieđnosnih razreda. Raspolažući tim cijenama, t. j .
faktorima za izračunavanje prodajnih cijena, za razne vrste sanduka mogli
bi naši trgovački izaslanici vršiti neposredne prodaje. Konačna prodajna
cijena, t. j . da li će biti viša ili niža, još uvijek bi ovisila od momenta potražnje,
jačine i ozbiljnosti konkurencije, rokova isporuke i slično. Kod
ovakovog rješenja postojala bi mogućnost, da se naši izaslanici o konkretiziranju
prodaje sa centralom u domovini sporazmijevaju kratkim putem.
Postoji i slijedeća mogućnost: Znamo, da se pojedini sanduci određenog
tipa troše na tržištu u znatnim količinama. To je na pr. slušaj sa sanducima
za pakovanje narandži, limuna, suhih šljiva, marmelade, masti i dr. Također
znamo, da se i jači kapitalisti služe s tim, da robu proizvode »za
sezonu«. Na taj način u danom momentu postaju »gospodari« na tržištu.
Tim načinom postižu i povoljnije prodajne cijene. Prema tome moglo bi se
na pr. 20—SO0!»1 količane planirane za izvoz proizvoditi i plasirati na ovaj
način, U koliko se na ovaj način ne bi postigle povoljnije prodajne cijene,
neosporno je, da bi to doprinjelo boljem i sigurnijem uposknju raspoloživih
kapaciteta namijenjenih za proizvodnju robe za izvoz.


U cilju unapređenja proizvodnje u sandučarama na temelju iznesenog,
nameće se potreba za rješenje ovih pitanja:


1. Kompletiranje pogona sandučara sa još nepodignutim ili nedovršenim
pomoćnim odjeljenjima (sušione, šupe i drugo); 2, Kompletiranje,
izmjena iev. nov razmještaj strojeva u sandučarama, u kojima ima specifičnih
nedostataka; 3. Bolja organizacija unutrašnjeg transporta; 4. Specijalizacija
rukovodećeg kadra; 5. Stalna radna snaga; 6. Usklađenje načina
planiranja proizvodnje i distribucije; 7. Elastičniji način plasiranja robe na
stranim tržištima.
BEITRAG ZUR FÖRDERUNG DER PRODUKTION DER KISTENFABRIKEN


Autor analisiert vom ökonomischen und technischen Standpunkte aus die Organisatio
der Kistenfaibriken; hebt hervor den grossen Fortschritt in der Lösung der Lokalisierung
und der Arbeit der Kistenfabrikpiroduiktion als Ergänzung der Sägewerkprodulktion.
Solche Lösung ermöglicht eine bessere Ausnutzung der forstlichen Hölzmassen.
Autor verweist auf die Mänigell in Hinsieht aulf die Organisation der Produktion
selbst hin, und schlägt vor: 1. in einzelnen Fällen zur Umänderung der Arbeitsmaischienenordnung
greifen, dem Umtausch derjenigen, die unökonomiisch sind, 2, die neuen
Fabriken je eher «mit Hallfsgefoäuden und Abteilungen komplettieren, 3i. zum sistematischen
Instruieren des Betriebspersonals zutreten, 4. Den Marktverbraueh mit der Produktion
planieren, 5. die Ware zur Ausfuhr soll dem Markte entsprechen, 6. über die
ibessere und siistematischere Ausnutzung mehr Rechnung führen.


m